REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3059/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz Z., OIB …, kojega zastupa punomoćnik M. U., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. … d.d. Z., OIB …, kojega zastupa punomoćnik K. Ć., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž-424/2018-2 od 18. ožujka 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 1626/2015-34 od 28. veljače 2018., u sjednici održanoj 25. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž-424/2018-2 od 18. ožujka 2019., u dijelu kojim je djelomično preinačena prvostupanjska presuda, na način da je odbijen zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 167.472,80 kn, za razdoblje od 21. prosinca 2012. do 5. veljače 2018. i sudi:

„Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1626/2015-34 od 28. veljače 2018., u dijelu kojim su tužitelju na iznos od 167.472,80 kn dosuđene zakonske zatezne kamate za razdoblje od 21. prosinca 2012. do 5. veljače 2018., a koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.“

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1626/2015-34 od 28. veljače 2018., suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 167.472,80 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče na taj iznos od 21. prosinca 2012. godine pa do 31. srpnja 2015. godine uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, koju stopu utvrđuje HNB, te iznos od 1.903,75 kuna sa kamatama tekućima na taj iznos od 18. veljače 2013. godine do isplate po prethodno navedenim kamatnim stopama, sve u roku od 15 dana.

II Odbijaju se dijelovi tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 27.640,45 kuna sa zatraženim kamatama na taj iznos, kao neosnovani.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 19.121,97 kuna, s kamatama tekućima na taj iznos od dana 28. veljače 2018. godine do isplate po prethodno navedenim kamatnim stopama, u roku od 15 dana.“

2. Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž-424/2018-2 od 18. ožujka 2019., suđeno je:

„Žalba tuženice C. d.d. Z. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 28. veljače 2018., poslovni broj: 60 Pn-1626/2015-34.:

- potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 167.472,80 kn, sa zakonskom zateznom kamatom,

- preinačuje u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.903,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom, tako da se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan, kao i u dijelu kojim je zakonska zatezna kamata na iznos od 167.472,80 dosuđena od 21. prosinca 2012. do isplate tako da se zakonska zatezna kamata dosuđuje od 5. veljače 2018., do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju stopu utvrđuje HNB, dok se s preostalim dijelom kamatnog zahtjeva tužiteljica odbija“.

3. Protiv dijela drugostupanjske presude, pod toč. I. kojim je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu tijeka zakonskih zateznih kamata, reviziju je podnio tužitelj, pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava s obzirom na to što o istome postoji različita praksa drugostupanjskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

6. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP-a, stranke koje ne mogu protiv pravomoćne drugostupanjske presude podnijeti redovnu reviziju (članak 382. stavak 1. ZPP-a), mogu podnijeti tzv. izvanrednu reviziju, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

6.1. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje, zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP-a). Ocjena važnosti postavljenog pitanja uvjetovana je time je li riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu. Dakle, da bi ovaj sud mogao pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, potrebno je da revizija ispunjava tri pretpostavke dopustivosti: određeno pravno pitanje i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana te da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu.

7. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine, po nastupu osiguranog slučaja na temelju Ugovora o kasko osiguranju, sklopljenim s tuženikom, temeljem odredbe članka 943. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).

8. Tužitelj u reviziji postavlja slijedeće pravno pitanje:

„Od kada teku zakonske zatezne kamate u slučaju zakašnjenja osiguratelja u isplati osigurnine po ugovoru o kasko osiguranju odnosno od kada osiguratelj pada u zakašnjenje s isplatom osigurnine po ugovoru o kasko osiguranju?“

9. Ovaj sud je ocijenio da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog navedenog pitanja, sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a.

10. Prvostupanjski je sud pravnog shvaćanja, da tužitelju pripada pravo na zatezne kamate na iznos osigurnine od dana podnošenja pisanog odštetnog zahtjeva (21. prosinca 2012.) dok je drugostupanjski sud pravnog shvaćanja da tužitelju pripada pravo na zatezne kamate na iznos osigurnine od dana zaključenja glavne rasprave (5. veljače 2018.) jer je tada utvrđena visina štete, a slijedom čega u tom dijelu preinačava prvostupanjsku presudu i odbija dio zahtjeva za isplatom zateznim kamata za vremenski period od dana podnošenja pisanog odštetnog zahtjeva do presuđenja.

11. Pogrešno je drugostupanjski sud primijenio odredbu članka 943. ZOO-a, na koju se poziva u obrazloženju presude. Naime, odredbom članka 943. stavak 1. ZOO-a, propisano je da kada se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku, koji ne može biti dulji od 14 dana, računajući od kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Odredbom stavka 2. propisano je, da ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od 30 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan. Prema stavku 4. istog članka, ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovog članak, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

12. Prema tome, s obzirom na utvrđene činjenice, obveza osiguratelja je bila isplatiti osigurninu najkasnije u roku od 30 dana, a kako tu obvezu nije ispunio, tuženik je dužan tužitelju pored osigurnine isplatiti i zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju. Kako je obveza tuženika bila utvrditi visinu obveze po zaprimanju odštetnog zahtjeva, neodlučno je što je visina obveze utvrđena tek u ovom postupku, a kako to pogrešno zaključuje drugostupanjski sud.

12.1. Naime, odredba članka 943. stavak 4. ZOO-a, je kogentna odredba, sukladno kojoj je osiguratelj obvezan po prijavljivanju nastanka osiguranog slučaja, utvrditi postoji li pravo osiguranika na isplatu osigurnine i u kojoj visini. Ukoliko osiguratelj pogrešno utvrdi da njegova obveza isplate osigurnine ne postoji, a u sudskom se postupku utvrdi postojanje te obveze, postoji i obveza osiguratelja na isplatu zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju. Ovakvo je pravno shvaćanje izraženo i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-1244/2021-2 od 10. studenog 2021.

13. Stoga je, u pogledu postavljenog pravnog pitanja pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj drugostupanjskoj odluci suprotno pravnom shvaćanju ovoga suda, pa je u konkretnom slučaju na dosuđeni iznos osigurnine, pravilnom primjenom materijalnog prava, tužitelju valjalo dosuditi i zatezne kamate od dana podnošenja pisanog odštetnog zahtjeva.

14. Tužitelju nije dosuđen daljnji trošak parničnog postupka pred nižestupanjskim sudovima budući je sa revizijom uspio samo glede sporednog zahtjeva, pa time nije izmijenjen uspjeh stranaka u sporu.

15. Slijedom navedenog, valjalo je pobijani dio presude preinačiti primjenom odredbe članka 395. stavak 1. ZPP-a, na način kako je to u izreci ove presude.

Zagreb, 25. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća

Mirjana Magud, v.r.