REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 648/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. Š. iz D. R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. Ž., odvjetnik u K., protiv tuženika A. Č. iz K., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku br. Gž- 865/17-2 od 18. svibnja 2017., kojim je odbačena žalba tužitelja protiv presude na temelju priznanja Općinskog suda u Karlovcu br. Pn-25/16-3 od 20. rujna 2016., u sjednici održanoj 25. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom na temelju priznanja suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.500,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 24. veljače 2016. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske preusde, kao i da tuženik tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.406,25 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 20. rujna 2016. do isplate.

2. Rješenjem suda drugoga stupnja odbačena je žalba tužitelja protiv prvostupanjske presude na temelju priznanja kao nedopuštena.

3. Protiv rješenja suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno izjavio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, odnosno zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijano rješenje ukine, odnosno da se ukine prvostupanjska presuda, te predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 400. st. 2. ZPP protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se podnesena žalba odbacuje, odnosno potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju revizije uvijek je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, neovisno o tome je li riječ o sporu u kojem bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude po odredbi čl. 382. st. 1. ili čl. 382. st. 2. ZPP.

7. Kako je u konkretnom slučaju dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, to revizijski sud pobijano rješenje ispituje samo u onom dijelu u kojem se isto pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).

8. U konkretnom slučaju tužitelj je tužbom zahtijeva da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 8.500,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe.

9. Prvostupanjski sud je dostavio tužbu tuženiku na odgovor, te je ujedno zakazano pripremno ročište za dan 20. rujna 2016. Na tom pripremnom ročištu je tuženik priznao u cijelosti postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u tužbi, te je sud u skladu s odredbom čl. 331. st. 1. ZPP donio presudu na temelju priznanja, bez daljnjeg raspravljanja, usvojivši tužbeni zahtjev tužitelja kako je isti bio naveden u tužbi.

10. Točno je da je punomoćnik tužitelja, a nakon što je tuženik priznao tužbeni zahtjev, povisio tužbeni zahtjev, što bi predstavljalo preinaku, koju prvostupanjski sud nije dopustio, niti se tuženik po tako preinačenom zahtjevu upustio u raspravljanje.

11. Drugostupanjski sud je odbacio žalbu tužitelja jer je utvrdio da je tužitelj u cijelosti uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom, pa da nema pravni interes za podnošenje žalbe.

12. U reviziji tužitelj prije svega ukazuje da je u postupku pred sudom drugoga stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da pobijana odluka ima nedostataka uslijed kojih se ista ne može ispitati.

13. Navedene tvrdnje tužitelja nisu osnovane, pri čemu valja prije svega naglasiti da je presuda na temelju priznanja tzv. procesna presuda u kojoj sud ne provodi dokaze, niti dokazni postupak. Stoga revizijski navodi u kojima se ukazuje da je pogrešno primijenjena odredba čl. 8. ZPP, a koja se odnosi na ocjenu dokaza, nije osnovana.

14. Sama činjenica da tuženik nije dao odgovor na tužbu, a prvostupanjski sud je zakazao i održao pripremno ročište, ne ukazuju da bi bile povrijeđene odredbe ZPP. Činjenica da je tuženik kasnio na pripremno ročište, te da je tuženik izjavu o priznanju dao nakon što je punomoćnik tužitelja izjavio da ostaje kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, te kod dokaznih prijedloga, ne utječu na zakonitost pobijane odluke. Naime, tuženik je izjavu o priznanju tužbenog zahtjeva mogao dati u bilo kojem trenutku parničnog postupka, pa takvo raspolaganje tuženik ne predstavlja nedopuštenim raspolaganjem iz čl. 3. st. 3. ZPP.

15. Potpuno su neosnovane tvrdnje tužitelja da je tuženik priznanjem tužbenog zahtjeva spriječio tužitelja u preinaci tužbe. Tužitelj je imao mogućnost tražiti i veći iznos nego što je tražio u tužbi, te visinu tužbenog zahtjeva odredio sam tužitelj.

16. Kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 331. st. 1. ZPP i donio presudu na temelju priznanja kojom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, to je pravilno drugostupanjski sud ocijenio da tužitelj nema pravni interes na podnošenje žalbe, pa je pravilno žalba tužitelja odbačena kao nedopuštena.

17. Stoga je valjalo reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP.

Zagreb, 25. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.