REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4706/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. Š. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika I. H. iz D., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. P. K., odvjetnica u Z., radi sklapanja ugovora o prodaji, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž-768/18-2 od 28. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu br. P-3122/15-28 od 15. studenoga 2017., u sjednici održanoj 25. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se naloži tuženiku da u roku od 15 dana zaključi ugovor o prodaji sadržaja kako je navedeno u izreci prvostupanjske presude. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 25.625,00 kn.
2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda, te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14
– dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se usvoji zahtjev tužitelja, podredno da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na reviziju tuženik poriče sve navode tužitelja, te ističe da su revizijski navodi neosnovani. Ujedno tuženik traži naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da su parnične stranke zaključile 9. travnja 2013. Predugovor prema kojem su stranke imale namjeru zaključiti kupoprodajni ugovor, a kojim bi tuženik prodao tužitelju stan u D. od 46 m2,
- da je tim Predugovorom utvrđen predmet kupoprodaje i kupoprodajna cijena u visini od 370.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti,
- da je tužitelj prilikom sklapanja Predugovora dao kaparu u iznosu od 50.000,00 EUR, time da je ostatak kupoprodajne cijene trebao platiti do 8. lipnja 2013., te da će tuženik nakon isplate ostatka kupoprodajne cijene predati nekretninu u posjed tužitelju,
- da tužitelj nije do 8. lipnja 2013. isplatio preostali dio kupoprodajne cijene,
- da nižestupanjski sudovi nisu prihvatili osnovanim tvrdnje tužitelja da nije mogao stupiti u kontakt s tuženikom, da mu nije bilo poznato njegovo boravište, jer je tužitelj svoju obvezu plaćanja ostatka kupoprodajne cijene mogao izvršiti pologom u sudski polog ili u polog kod javnog bilježnika, čime bi ispunio svoju obvezu.
8. Obzirom na takva činjenična utvrđenja prvostupanjski sud smatra da se doista radilo od predugovoru iz čl. 268. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje ZOO), ali odbija tužbeni zahtjev smatrajući da tužitelj nije u roku ispunio svoju obvezu plaćanja kupoprodajne cijene, a kako je rok bio bitan sastojak ugovora, to je ugovor raskinut po samom zakonu, pa tužitelj nema pravo tražiti sklapanje kupoprodajnog ugovora.
9. Drugostupanjski sud smatra da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, no da bi i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo donijeti istu odluku. Naime, prema shvaćanju drugostupanjskog suda predugovor koji sadrži sve bitne sastojke glavnog ugovora, zapravo predstavlja ugovor, a ne predugovor, pri čemu nije od odlučne važnosti kako su stranke nazvale sam ugovor, već kakav je njegov sadržaj. U konkretnom slučaju parnične stranke su se sporazumjele o predmetu i cijeni, ugovorile visinu kapare i ugovorile rok ispunjenja glede isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene. Isto tako stranke su ugovorile i trenutak predaje u posjed predmetne nekretnine od stane tuženika tužitelju. Kako takav pravni posao, neovisno o tome kako su ga stranke nazvale, ima sve bitne karakteristike ugovor o prodaji, činjenica da su se predugovorom stranke sporazumjele da će sastaviti glavni ugovor ne čini takav ugovor predugovorom u smislu odredbe čl. 268. st. 1. ZOO. Stoga drugostupanjski sud zaključuje da su parnične stranke sklopile ugovor o kupoprodaji, radi čega tužitelj ne može osnovano tražiti sklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji, pa je iz tih razloga zahtjev tužitelja odbijen.
10. Shvaćanje drugostupanjskog suda pravilnim prihvaća i revizijski sud, te isto nije dovedeno u pitanje revizijskim navodima tužitelja.
11. Suprotno tvrdnji revidenta drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da je dao jasne i razumljive razloge zbog čega smatra da su parnične stranke sklopile ugovor o prodaji nekretnine, a ne predugovor kako to smatra tužitelj. Osim toga, pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, niti su razlozi pobijane presude u proturječju s provedenim dokazima.
12. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP. Sama činjenica da je prvostupanjski sud odbio provesti dopunsko saslušanje stranaka, odnosno da je odbio provesti vještačenje ne znači da je počinjena navedena povreda. Tvrdnjama da je došlo do promjene uvjeta iz sklopljenog Predugovora, tužitelj zapravo pobija činjenično stanje, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja reviziju uopće nije moguće podnijeti.
13. Pravilno drugostupanjski sud ocjenjuje da je tuženik svoju obvezu isplate ostatka kupoprodajne cijene mogao izvršiti bilo pologom novca u sudski depozit ili u depozit kod javnog bilježnika, a čime bi isti ispunio svoju obvezu iz ugovora.
14. Osim toga, i prema shvaćanju revizijskog suda sklopljeni Predugovor ima sve bitne sastojke ugovora o prodaji – predmet, cijena, plaćanje kapare, vrijeme plaćanja ostatka kupoprodajne cijene, kao i vrijeme predaje u posjed sporne nekretnine tužitelju.
Tome valja dodati da prema odredbi čl. 303. st. 1. ZOO ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanovit iznos novca ili stanovitu količinu drugih zamjenljivih stvari kao znak da je ugovor sklopljen (kapara), ugovor se smatra sklopljenim kad je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno. Dakle, upravo iz navedene odredbe jasno proizlazi da se u slučaju kada je dana kapara, da se smatra da je sklopljen ugovor, a ne predugovor.
15. Zbog navedenog pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda da tužitelj ne može u ovom predmetu zahtijevati sklapanje ugovora koji su parnične stranke već zaključile, pa je u tom smislu pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja na sklapanje ugovora odbijen.
16. Stoga revizijski navodi nisu osnovani, pa je valjalo reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
17. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP.
Zagreb, 25. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
