Poslovni broj: 4 Pn-63/2021-28

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja L. B. iz V., V. J.

G. 23, OIB:, zastupanog po punomoćniku L B, odvjetniku

iz o. d. B. & p. sa sjedištem u Z., protiv tuženika

D. B. iz V., B. J. 85, OIB: .vlasnik obrta DB

M., obrt za internetske usluge sa sjedištem u V., B. J. 85, MBO:

., zastupanog po punomoćniku H. P., odvjetniku iz V., radi

naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika odvjetnika L. B.t, tuženika osobno uz punomoćnika odvjetnika H. Pl., 26. travnja 2022. i objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 25. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku D. B. iz V., B. J. 85, OIB: . tužitelju L. B. iz V., V. J. G.

23, OIB: . na ime naknade neimovinske štete isplatiti iznos od 3.000,00 kn, (slovima: tritisuće kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 12. svibnja 2021.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelja se odbija kao neosnovanim.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbu navodi da mu je dana 11. svibnja 2021. na internet stranici https:. pod naslovom „Onda kad najviše ne možeš, tad najviše moraš!“ tuženik nanio štetu pogrešnom objavom informacije kako je tužitelj navodno stekao diplomu Panevropskog univerziteta A. u B.L., te da je na istome diplomirao 2007. godine na temu „Radno vrijeme, odmori i odsustvo. Nadalje navodi da je tuženik navedenim postupanjem, grubo povrijedio prava osobnosti tužitelja, a osobito pravo na čast, ugled i dostojanstvo, te je objavljivanjem neistinitih, neprovjerenih i nepotpunih informacija kao i neosnovanim, samovoljnim, te mu proizvoljnim postupanjem s istima, prouzročio teško nadoknadivu štetu u obavljanju profesionalne djelatnosti, s ljudske, poslovne i moralne strane. U tužbu tužitelj navodi da je dopisom od 12. svibnja 2021. godine pozvao tuženika da objavi ispravak objavljenih informacija , sukladno članku 40., 42. stavak 2. i 41. stavak 2. i 4. Zakona o medijima, s tim da je tuženik objavio ispravak dana 24. svibnja 2021. godine ali suprotno odredbama članka 41. stavak 1. i 5. Zakona o medijima. Tužitelj ističe da je odredbama članka 41. stavak 1. Zakona o medijima propisano kako se ispravak mora objaviti bez promjena i dopuna na istom ili istovjetnom mjestu programskog prostora i na isti ili istovjetan način, a da tuženik objavljeni ispravak nije objavio na istom mjestu odnosno na stranci https://./ na kojoj je izvorni članak objavljen i na koji se ispravak odnosi, već na potpuno drugačijoj stranici odnosno na linku https://.te da također ispravak informacije nije povezao linkom, a radi čega nije moguće utvrditi da je zahtjev za objavom ispravka zatražen, već se stječe dojam kako na objavljeni tekst nije upućen zahtjev za objavom ispravka. Tužitelj dalje navodi da je tuženik postupio suprotno odredbama članka 41. Zakona o medijima, te je objavom navedene informacije prekršio i članak 8. Kodeksa novinarske časti jer je svjestan neistinitosti informacije, istu svejedno zlonamjerno prenio. Tužitelj smatra da je tuženik prije objavljivanja informacije na vrlo jednostavan način uvidom u razne elektroničke publikacije, bio u mogućnosti utvrditi kako je objavljena informacija neistinita obzirom je tužitelj u nekoliko navrata znatno ranije, već tražio (i dobio) ispravak upravo sporne netočno objavljene informacije. Stoga tužitelj predlaže sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 30.000,00 kuna zajedno s zakonskom zateznim kamatama i troškovima postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, da osporava i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik nadalje navodi da smatra da ni na koji način nije povrijedio pravo osobnosti tužitelja, nego je, naprotiv, napisao i objavio afirmativni članak podrške svom sugrađaninu čije se stručne kvalifikacije, kao i ljudske i moralne vrijednosti dovode u pitanje iznošenjem razno- raznih informacija upitne pouzdanosti i vjerodostojnosti u raznim tiskovinama i internetskim portalima u RH. Tuženik nadalje navodi da je tužitelj je pogrešno interpretirao sadržaj cijelog članka i pogrešno zaključio da je u članku pod naslovom: „Ne daj se, L.… Onda kad najviše ne možeš, tad najviše moraš!“ dovedena u pitanje njegova diplomu koju je navodno stekao u B., već je da je samo prenio navode portala Psihološko proljeće koji problematizira formalne uvjete tužitelja za mjesto predsjednika Hrvatske gospodarske komore. Nadalje tuženik navodi da suprotno navodima tužitelja, on jeste objavio ispravak informacije vezano uz spornu diplomu Panevropskog univerziteta u B. na temu „Radno vrijeme, odmori i odsustvo“, iako ima određenih saznanja o stručnom usavršavanju tužitelja u susjednoj BiH. Nadalje u odgovoru navodi da je na istovjetnom mjestu programskog prostora, tj. na stranici internetskog portala .V.hr objavio ispravak informacije i tako postupio sukladno odredbama članka 41. st. 5. Zakona o medijima, te ujedno poriče da je povrijedio bilo koje odredbe Kodeksa novinarske časti jer su sličnu informaciju puno prije njega prenijeli gotovo svi internetski portali i tiskovine u Republici Hrvatskoj, s tim da mu nije poznato na kojem je mjestu, osim na njegovom portalu V.hr., objavljen odgovarajući ispravak. Stoga tuženik smatra da ničim nije povrijedio čast, ugled i dostojanstvo tužitelja, a to pogotovo nije mogao učiniti na način kako to prezentira sam tužitelj, osobito uzimajući u obzir činjenicu da je ista informacija objavljena nebrojeno puta prije negoli je svoje mjesto našla u, za tužitelja, spornom članku. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti, a tužitelja obveže da naknadi parnični trošak.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za objavom ispravka, presliku članka o ispravku teksta, Ispise članaka objavljeni na internetskoj stranici dnevnika Novi list, Ispis intervjua tužitelja danog N1Tv, Preslike fotografija, te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.

Sud je odbio prijedlog tuženika radi provođenja dokaza informatičkim vještačenjem, da meritornu odluku može donijeti na temelju provedenih dokaza, a sve sukladno čl. 10. st. 1. ZPP-a.

4.Provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl.8 Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112 /99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP-a),

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo utemeljen na odredbi članka 21. i članka 22. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04, 84/11 i 81/13 – dalje: ZM) i to zbog objavljivanja netočnih informacija i neobjavljivanja ispravka netočnih informacija na istom ili istovjetnom programskom mjestu odnosno na stranici na kojoj je izvorni članak objavljen i na koji se ispravak odnosi.

6.Uvidom u izvorni tekst objavljen na internetskoj stranici utvrđeno je da je tuženik dana 11. 5. 2021. na internetskom portalu Vinkulja.hr. objavio tekst pod naslovom "Ne daje se L….Onda kad najviše ne možeš, tad najviše moraš!".

Tuženik u članku na ironičan način opisuje tužiteljev ratni put, te je uz članak objavio fotografiju tužitelja koja datira iz ratnog vremena. Uz to tuženik navodi da tužitelj ne ispunjava formalne uvijete za obnašanje časne i odgovorne dužnosti šefa HGK, da je na Panevropskom univerzitetu A. iz B L 2007. diplomskim

radom članove komisije ostavio bez daha, te se pita kako je tužitelj u ratnim 90-tim mogao biti i direktor A. i ratnik s prve crte bojišnice.

6.1.Iz zahtjeva za objavom ispravka od 12. svibnja 2021. vidljivo je da je tužitelj po punomoćniku zatražio od tuženika da bez odgode objavi ispravak informacije točno određenog sadržaja ( list 7 spisa), te je zahtijevao od tuženika da bez odlaganja postupi sukladno čl. 40., 41., st. 1. čl. 42. st. 2. i 4., Zakona o medijima i sukladno čl. 29. Kodeksa časti hrvatskih novinara.

6.2.Uvidom u ispravak teksta ( list 22 spisa) utvrđeno je da tuženik dana 24. 5. 2021. na portalu vinkulja.hr na programskom mjestu Vijesti objavio ispravak netočne informacije sukladno tužiteljevom Zahtjevu za objavu ispravka.

6.3.Tužitelj u danom iskazu navodi da se odlučio na podnošenje ove tužbe, ne zbog objavljenog teksta, jer smatra da tuženik ima pravo na iznošenje svoga vrijednosnog suda nego da je podnio tužbu zbog toga što su u tom tekstu iznesene dvije laži i to da je on vlasnik nepostojećeg trgovačkog društva i da je to napisao u svom životopisu, te da je završio nekakav Panevropski univerzitet A.u B. L., i to nakon objavljivanja tog teksta koji je objavljen mjesec dana nakon što su u medijima izašle već slične informacije. Nadalje je iskazao da su ga počeli nazivati prijatelji i poznanici, da ga pitaju o čemu se to radi, da je morao svima objašnjavati da su to neistine, a na koji način je tuženik naštetio njegovom profesionalnom i privatnom ugledu i to baš u vrijeme reizbora za predsjednika H. g. k..

Nadalje je izjavio, da je zahtijevao od tuženika da objavi ispravak netočne informacije na istom programskom mjestu, što tuženik nije učinio, a da je tuženik postupio sukladno njegovom zahtjevu i objavio ispravak netočne informacije na istom programskom mjestu i uz ispriku, da tada ne bi podnosio tužbu za naknadu štete. Tužitelj ističe da iako je vinkulja.hr lokalni mediji, a da su prije njihove objave već postojale informacije u drugim medijima poput Večernjeg lista, Indeks HR, da mu je od posebnog značaja to što je objavljeno upravo u lokalnom mediju na području ove Županije, odnosno grada V., čiji je stanovnik i u kojem ga osobno poznaje više ljude nego na području Republike Hrvatske. Nadalje je izjavio da je Indeks HR objavio ispravak netočne informacije od riječi do riječi kako je to zahtijevao prije nego što je tuženik objavio informaciju za koju je od njega tražio ispravak, te da je stoga tuženik, zbog tog vremenskog odmaka, ako je pratio druge medije koji su objavili ispravak netočne informacije, mogao uvidjeti da se radi o netočnoj informaciji. Nadalje u iskazu tužitelj navodi, da je nakon ispravka netočne informacije koja je objavljena negdje u proljeće 2021. on u listopadu iste godine ponovno izabran za predsjednika Hrvatske gospodarske komore. Ističe da ljudi koje on niti ne poznaje i dan danas komentiraju netočne informacije koje su iznesene u spornom tekstu, pa mu se dogodilo da je prilikom promocije svoga doktorata u O. čuo komentar ljudi u smislu da otkud je došao na promociju u O., zar nije u B. L.završio fakultet. Također navodi, da ga uznemiruje činjenica da ga ljudi i dalje pitaju da nije bio vlasnik tvrtke A. L., a da je u svom životopisu napisao da jest, i da dan danas to piše

na svojoj web stranici, te time obmanjuje javnost, a što u konačnici potvrđuje njegovo stajalište da nisu pročitali ispravak netočne informacije, jer su se držali onih informacija koje su pročitali u izvornom tekstu, te da ga nitko od njegovi prijatelja nije uputio na činjenicu da je pročitao ispravak netočne informacije. Nadalje je tužitelj iskazao, da osim što je osobno pretrpio štetu, da su se posljedice odrazile i na njegovu užu i širu obitelj, da su svi zajedno trpjeli nekakav vid psiholoških tegoba vezanih za neistinite navode objavljenje u tekstu, da ga je Večernji list kontaktirao nakon objavljivanja članka u njihovom mediju i to radi postizanja sporazuma, odnosno nagodbe vezano za iznesene netočne informacije i da im je rekao da bi ga zadovoljila jedna isprika, te da mu jedno pismo poslao autor teksta, čime je bio zadovoljan. Nadalje tužitelj navodi da je pročitao ispravak informacije objavljen na poratu tuženika i utvrdio da ispravak nije objavljen u originalnom dopisu nego je objavljenja interpretacija i da nije objavljen na istom programskom mjestu, odnosno da ispravak netočne informacije nije objavljen u integralnom obliku kako je to zahtijevao o tuženika, nego je rađena interpretacija njegovog zahtjeva. Nadalje je istaknuo da želi ponoviti da je on 24. 12. 1990. registrirao tvrtku A. čiji je bio vlasnik, a tako piše u njegovom životopisu, s tim da je pravni oblik u potpunosti nebitan, dok je tuženik naveo da se radi o nepostojećoj tvrtki. Također ponovno ističe da je pretrpio štetu u privatnom i profesionalnom segmentu i to tako jer je niz pojedinaca dovodilo u pitanje njegovu profesionalnu karijeru, što se tiče tvrtke, njegovog obrazovanja pa i ratnog puta, da do objavljivanja članka nije trpio štetu u vezi školovanja, da je tu štetu trpio i ranije na temelju neprovjerenih informacije koje su prenijeli i drugi mediji i prije tuženika, da šteta koja mu je nastala nije isključivao vezano samo za profesionalnu karijeru, odnosno za izbor predsjednika Hrvatske gospodarske komore, nego se odnosi i na ostale segmente njegovog života, da je zbog iznesenih netočnih informacija došlo do zastoja u njegovom akademskom napredovanju.

6.4.Tuženik u danom iskazu navodi da kada je zaprimio zahtjev tužitelja za ispravak netočne informacije, da je vidio da tužitelj traži da objavi ispravak netočne informacije na istom programskom mjestu, a što je i učinio sukladno tužiteljevom zahtjevu, da je ispravak informacije objavljen u rubrici Vinkovci i u rubrici Vijesti što povećava vidljivost ispravka u odnosu na integralni članak koji je objavljen samo u rubrici Vinkovci. Nadalje je izjavio da se tehnička potpora portala bavi posječenošću, odnosno da na njegov zahtjev dostavljaju podatke kolika je posječenost, ali da nije nakon objavljivanja integralnog članka tražio podatke o posječenosti medija, jer da nije smatrao da bi taj podatak nekoga mogao zanimati. Nadalje navodi da je informacije koje je objavio vezano uz Agrotehnu pronašao na portalu "Psihološko proljeće". Ističe da je netočno da je u trenutku kada je objavljivao i pripremao integralni tekst imao saznanje o tome da su neki mediji već objavili ispravak netočne informacije koje su sadržajno slične kao u informacijama u njegovom tekstu, da nije imao pojma što je objavljeno u drugim medijima, da nije pratio druge medije, da inače ne prati druge medije, nego samo Sportske novosti, v..hr i Psihološko proljeće. Nadalje je izjavio da je bio uvjeren u to da nije postupio sukladno zahtjevu tužitelja da bi to učinio, da je kada je zaprimio tužbu vidio da se tužitelj poziva na činjenicu da ispravak informacije nije objavio na istom programskom mjestu. Nadalje je iskazao da je prije nego je objavio informaciju, da je sam sadržaj istih provjerio, s tim da ne može otkriti izvor informacije, da je dao ispravak informacije s obzirom da se dogodio lapsus u vezi imena Univerziteta za poslovne studije u B. L., da nije bio svjestan niti je izrazio sumnju u vjerodostojnost svoga izvora koji mu je dostavio dokumentaciju o popisu priznatih ispita, da priznaje da je napravio lapsus koji je nastao kao šum u komunikaciji ali isključivo vezan uz naziv Univerziteta. Tuženik nadalje smatra, da tužitelj nije pretrpio nikakvu štetu, pogotovo zbog činjenice da je i nakon spornog članak ponovno uvjerljivo izabran za predsjednika Hrvatske gospodarske komore, da je tekst objavljen godinu dana unaprijed, s tim da kakvu je štetu pretrpio u privatnom život da mu to nije poznato, s tim da je tekst koji je objavo, objavio ne znajući da je gospodin B. trebao biti izabran, odnosno da će se dogoditi reizbor gospodina B., te smatra da to otklanja bilo kakvu sumnju u njegovo tendenciozno pisanje i njegovu zlonamjernost.

7.Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka ustrajao kod tvrdnje da je tuženik objavio ispravak netočne informacije ali da ga nije objavio na istom mjestu, odnosno istoj stranici na kojoj je izvorni članak objavljen i na koji se ispravak odnosi, postupivši suprotno čl. 41. st. 4. Zakona o medijima, jer je objavu ispravka objavio na potpuno dugom linku, radi čega se, prema tvrdnji tužitelja, može steći dojam kako na objavljeni tekst nije upućen Zahtjev za objavu ispravka.

8.Odredbom čl. 2. st. 3. Zakona o elektroničkim medijima ( Narodne novine RH br. 153/09, 84/11, 94/13, 136/13) propisano je da se pravo na ispravak objavljene informacije ili na odgovor na objavljenju informaciju ostvaruje sukladno Zakonu o medijima.

8.1.Odredbom čl. 40. Zakona o medijima ( Narodne novine RH br. 59/04, 84/11, 81/13 dalje: ZM) propisano je da svatko imao pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava i interesi, da pravo na ispravak imaju i pravne osobe i druge organizacije i tijela, ako su informacijom bila povrijeđena njihova prava i interesi, a svrha ispravka je ispravak netočne i nepotpune informacije.

8.2.Odredbom čl. 41. st. 1. ZM-a, propisano je da se ispravak mora objaviti bez promjena i dopuna na istom mjestu ili isto vrijednom mjestu programskog portalu ili na isto vrijedan način na koji je bila objavljenja informacija na koju se ispravak odnosi.

8.3.Odredbom čl. 41. st. 4. ZM-a, propisano je da će se ispravak informacija na koju se odnosi označiti i povezati linkom.

9.Analizom Zahtjeva za objavu ispravka i sadržaja teksta objave ispravka od 24. 5. 2021. sud je utvrdio da je tuženik u cijelosti objavio ispravak u sadržaju kako je postavljen po tužitelju na način propisan čl. 42. Zakona o medijima, navodeći datum i naslov objavljene informacije na portalu vinkulja.hr na koju se ispravak odnosi, te je povezivanjem s linkom na kojem je objavljen izvorni tekst, postupio sukladno odredbi čl. 41. st. 4. Zakona o medijima.

10.Netočni su navodi tužitelja da ispravak netočne informacije tuženik nije objavio na istom linku, budući je otvaranjem izvornog teksta objavljenog na internetskoj stranici portala .. vidljivo da je u lancu povezanih informacija dana 24. 5. 2021. objavljen ispravak netočne informacije, tako što je ispod teksta kreiran web alat pod nazivom " Tags: l. b." što je direktna poveznica koja čitatelju omogućuje praćenje poveznog teksta pod nazivom Ispravak teksta " Ne daj se, L.

..onda kad najviše ne možeš, tad najviše moraš !"

10.1Na opisani način tuženik je čitatelju prosječne informatičke pismenosti omogućio korištenje ponuđenog alata kako bi pratio sve objavljenje tekstove koji su povezani s izvornim tekstom.

11.Bez obzira na prethodno navedeno sud je ocijenio da nisu ostvarene pretpostavke za ekskulpaciju tuženika za odgovornost za štetu tužitelju iz čl. 21. st. 4. ZM-a, kojim je propisano da nakladnik ne odgovora za štetu ako je informacija utemeljena na točnim činjenicama ili činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupao u dobroj vjeri.

11.1. Naime, tijekom postupka nije bilo sporno, da su i drugi hrvatski mediji objavljivali tekstove u kojima se tužitelj spominje u sličnom kontekstu, kako i sam tuženik navodi da je iz tužiteljevih izjava u domaćim medijima imao saznanje o njegovom stručnom usavršavanju na Univerzitetu za poslovne studije u B. L. u prilog kojim navodima je dostavio ispis intrevijua tužitelja danog N1 televiziji, ispis članka od 10. 5. 2021. objavljenog na internetskoj stranici dnevnika Novi list, te objavu portala Psihološko proljeće. U ovom spornom tekstu tuženik prenosi informacije iz drugih medija, kako i sam u svom iskazu priznaje da je napravio „lapsus“ koji je nastao kao „šum u komunikaciji“ ali isključivo vezan uz naziv univerziteta. Iz navedenog proistječe neistinitost tuženikovog iskaza da u trenutku objavljivanja i pripremanja izvornog teksta nije imao saznanje o tome da su neki mediji već objavili ispravak netočne informacije koje su sadržajno slične informacijama u spornom tekstu, te da nije imao pojma što je objavljeno u drugim medijima. Uostalom tuženik je objavio po tužitelju zatraženi ispravak informacije iz spornog članka, što zasigurno ne bi učinio ako je smatrao da je objavljena informacija točna.

11.2. Tužitelju je, kao i svakom građaninu zaštita njegove časti zagarantirana Ustavom RH, koji u članku 22. stavku 1. određuje da je čovjekova osobnost nepovrediva, te se svaka povreda časti iznošenjem neistinitih navoda treba smatrati štetnom radnjom kojom se drugome nanosi šteta uz pravo na naknadu štete koja se određuje prema propisima obveznoga prava. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine RH 35/05 dalje ZOO-a) u čl. 19. st. 1. određuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a u st. 2. iste odredbe navedena su neka od prava osobnosti koja se štite, između ostalog i pravo na čast, ugled, dostojanstvo, duševno zdravlje.

11.3. Objektom povrede prava časti i ugleda neke osobe, smatra se ono osobno neimovinsko dobro koje se sastoji u ukupnosti onih moralnih vrijednosti čovjeka koje on uživa kao član određene društvene sredine u odnosu na njegov društveni status, prošlost, znanje, sposobnosti i na druge njegove moralne vrijednosti, s tim da se duševno zdravlje neke osobe ne sastoji samo u štetnom radnjom izazvanim duševnim bolima, već isto predstavlja i povredom izazvanu neugodu, nezadovoljstvo, frustraciju, ljutnju, sram kod te osobe, jer i navedeni osjećaji predstavljaju poremećaj duševnog mira određene osobe, zadiranje u zaštićenu sferu prava osobnosti na duševno zdravlja oštećenika. Dostojanstvo je osobno pravo svakog čovjeka kao pojedinca i kao člana društvene zajednice, a sadržano je u pravu svakog čovjeka da očekuje i zahtjeva od svakog drugog da poštuje njegovu osobnost i da ne umanjuje njegov ugled u društvu.

12.Sud je ocijenio da sadržaj navedenog članaka objektivno može štetiti časti i ugledu tužitelja, te mu prouzročiti neugodnosti u svakodnevnom životu i radnom okruženju, jer je tužitelj osoba koja je poznata lokalnoj i široj javnosti i koja obavlja javnu funkciju.

12.1.Stoga se od medija zahtjeva postupanje u dobroj vjeri, a to je načelo u novinarstvu koje zahtjeva da se prilikom objave članka postupa pravično, pošteno i korektno, bez tendencioznosti i senzacionalizma, koje načelo je iznimno važno za društveni značaj javnih glasila. Po ocjeni suda, novinar postupa u dobroj vjeri ukoliko je poduzeo potrebne korake radi provjere istinitosti sporne informacije, prikupljanjem dostupnih podataka, izjava, dokumenata i sl. što tuženik u konkretnom slučaju nije učinio, jer da je to učinio ne bi se dogodio „ lapsus zbog šuma u komunikaciji“

13. Sadržaj iznijete informacije prema iskazu tužitelja temelji se na laži da je on vlasnik nepostojećeg trgovačkog društva i da je to napisao u svom životopisu te da je završio nekakav Panevropski univerzitet i to nakon mjesec dana što su u medijima izašle već slične informacije poput Večernjeg lista, Indeks HR i dr. i nakon što su isti objavili ispravak netočne informacije. Navodeći da mu je od posebnog značaja to što su netočne informacije objavljenje u lokalnom mediju na području županije odnosno grada V., čiji je stanovnik i u kojem ga poznaje osobno više ljudi nego na području RH, da je objavom netočne informacije pretrpio štetu u svom privatnom i profesionalnom životu, stoga što je niz pojedinaca dovodilo u pitanje njegovu profesionalnu karijeru, obrazovanje i ratni put, s tim da je trpio štetu i ranije na temelju neprovjerenih informacija koje su prenijeli i drugi mediji prije tuženika.

14.Objavljene informacije u spornom tekstu i način pisanja može se ocijeniti tendencioznim i podrugljivim, u kojem je tužitelj prikazan tako da u sredini u kojoj živi može izazvati prijekor i propitkivanje ljudi koji ga poznaju o sadržaju i istinitosti informacija, čime je doveden u pitanje obiteljski mir, njegov osobni i profesionalni ugled i čast kao i ratni put, sve zbog pisanja koje može upućivati na sumnju u poslovnu ozbiljnost, poštenje, stručnost i braniteljski status.

15.Stoga po nalaženju ovoga suda, sporne informacije ne predstavljaju vrijednosni sud novinara, već je sporni članak napisan i objavljen bez provjere istinitosti i kontaktiranja osobe o kojoj se piše, koristeći riječi koje tužitelja stavljaju u negativan kontekst, koje su kompromitirajuće za njega osobno, obitelj, a posebno njegovu profesiju.

16.Prema odredbi čl. 22. st. 1. ZM-a, nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava iz čega slijedi da je objava ispravka ili isprike u smislu čl. 22.st. 1. ZM-a, jedan od vidova naknade pretrpljene štete objavom informacije, a naknada štete isplatom u novcu dolazi u obzir jedino ukoliko objavljeni ispravak ili isprika ne bi predstavljali dovoljnu naknadu, što je ujedno i smisao propisivanja traženja ispravka kao procesne pretpostavke za podnošenje tužbe za naknadu štete isplatom naknade u novcu.

16.1.Pri tome treba napomenuti da objava ispravka često ne eliminira nastalu štetu u potpunosti, jer niti svi čitatelji osnovne informacije ne pročitaju ispravak, a i notorna je činjenica da se o objavljenom ispravku ne raspravlja i ne govori u istoj mjeri, kao o osnovnoj informaciji uslijed koje je nastala neimovinska šteta, pa je odredbom članka 22. stavka 1. ZM-a propisano da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Kada bi se naime objavom ispravka neimovinska šteta nastala objavom neke informacije naknadila u svakom slučaju u potpunosti, tada zakonodavac niti ne bi predvidio mogućnost da osoba kojoj je objavom neke informacije povrijeđeno pravo osobnosti, pravo na ugled, čast i dostojanstvo, kao što u konkretnom slučaju tvrdi tužitelj, može zahtijevati od nakladnika isplatu naknade nastale neimovinske štete, tim više što je to pravo uvjetovano prethodnim zahtjevom upućenom nakladniku za objavom ispravka, odnosno isprike, kada ispravak nije moguć. Naprotiv pravo na isplatu naknade neimovinske štete prosuđuje se po općim načelima obveznog prava, što znači da sud sukladno odredbi članka 1100. stavka 1. i stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 78/15 – u daljnjem tekstu ZOO-a) pri dosudi pravične novčane naknade, kojoj je cilj da se na taj način nastala neimovinska šteta naknadi po mogućnosti u postupnosti, novčana satisfakcija, a ne da se na taj način stekne imovinska korist, jer ta težnja nije spojiva s naravi i društvenom svrhom naknade neimovinske štete, vodi računa da li težina same povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, što isključuje automatizam dosude novčane naknade, dok je visina pravične novčane naknade determinirana jačinom i trajanjem povredom izazvanih između ostalog duševnih boli i cilju kojemu ta naknada služi.

17.Uzimajući u obzir objavljeni ispravak, koji prema ocijeni suda također predstavlja djelomičnu satisfakciju, sud je odlučujući o visini novčane naknade vodio računa o okolnostima konkretnog slučaja, sadržaju cjelokupnog teksta u kojem su objavljenje sporne informacije, činjenici da je tužitelj javna osoba, da su i drugi mediji djelomično pridonijeli neugodnostima koje je tužitelj trpio jer su ranije objavili i demantirali slične informacije, da tužitelju visina naknade nije težište i cilj ostvarivanja satisfakcije, da se radi o informaciji objavljenoj u lokanom mediju bez naročitog značaja u širem medijskom prostoru, te da je izvjesno da su neprovjerene i neistinite informacije koje je tuženik objavio u spornom članku, poremetile tužiteljev duševni mir i izazvale duševne bolove, da mu je povrijeđen ugled i dostojanstvo, takvog intenziteta koji opravdava dosudu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u smislu čl. 19. i 1100. ZOO-a .

Stoga je tužitelju dosuđen iznos od 3.000,00 kuna, koji će prije svega zadovoljiti prevencijski smisao objavljivanja netočnih informacija na portalu tuženika.

17.1.Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a

18. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj je odbijen kao u točci II izreke.

19. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. st. 2. ZPP-a. Sud ocjenjuje da situacija kada je tužitelj uspio u pravnoj osnovi u cijelosti, a malim dijelom u visini tužbenog zahtjeva, opravdava primjenu navedene odredbe, prema kojoj svaka stranka snosi svoje troškove.

U Vinkovcima, 25. svibnja 2022.

Sudac:

Marija Pavlović

v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST;

1. . – punomoćnik tužitelja

2. . – punomoćnik tuženika