Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-3496/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić, predsjednice vijeća, Ivanke Maričić-Orešković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Branke Ježek-Mjedenjak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. F. iz P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik G. O., odvjetnik u P., protiv tuženika RH., OIB: ..., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u P., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Pazinu, posl.br. P-2371/2019-16 od 15. srpnja 2020.,u sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, posl.br. P-2371/2019-16. od 15. srpnja 2020.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

«I. Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnina označenih kao k. č. ... i ... zk. ul. ... k. o. S. P. Š., pa je tuženica dužna tužitelju priznati to pravo vlasništva i trpjeti da se na temelju ove presude izvrši prijenos prava vlasništva s imena i vlasništva tuženice na ime i u vlasništvo tužitelja, u cijelosti.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka isplatom iznosa od 6.491,55 (šesttisućačetiristodevedesetjedna kuna i pedesetpet lipa) u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.»

2. Protiv citirane presude žalbu izjavljuje tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - u nastavku teksta ZPP).

3. Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja odbije uz obvezu tužitelja da naknadi tuženiku parnični trošak.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije sporno da je tuženik vlasnik nekretnina k. č. ... i ... zk. ul. ... k. o. S. P. Š. Sporno je da li je tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednicima stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina na temelju jednog od dva osnova na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev - na temelju izvršene kupoprodaje ili dosjelošću.

7. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za nekretnine k. č. ... i .... zk. ul. ... k. o. S. P. Š. proizlazi kako su L. G., P. G. i I. R. 26. svibnja 1951. godine upisani kao suvlasnici navedenih nekretnina na temelju odluke o nasljedstvu, posl. br. O- 155/50 od 26. rujna 1951. godine iza pokojnog G. G.. G. G. stekao je pravo vlasništva navedenih nekretnina 3. kolovoza 1909. godine na temelju ugovora o kupoprodaji, dok je od 1904. godine kao vlasnik spornih nekretnina upisan G. G. od G. B. iz S. P. Š..

8. Prema povijesti promjena na k. č. ... i . . . zk. ul. . . . k. o. S. P. Š., koje je izdala Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar P., Odjel za katastar nekretnina P. od 27. studenog 2014. godine, navedene nekretnine se od osnivanja katastarskog operata, to jest od 1952. godine nalaze upisane u posjedovnom listu ... na posjedniku M. F.. Nakon toga, 1974. godine rješavajući predmet br. 34/74 iz posjedovnog lista brisan je M. F. i upisan O. F.. Broj posjedovnog lista za k. č. ... i ... zk.ul. ... k. o. S. P. Š. promijenjen je 1984. godine i od tada glasi 424, dok i dalje kao posjednik dolazi upisan O. F..

9. Na temelju rješenja Općine P., Općinskog sekretarijata za upravno pravne i opće poslove, Odsjeka za imovinskopravne poslove, broj: 02-UP/I-44/1

- 1978 od 11. kolovoza 1978. godine, nekretnine stranih državljana L. G., P. G. i I. R., označne kao k. č. ... i ... zk. ul. ... k. o. S. P. Š. s danom 28. travnja 1948. godine nacionalizirane su i prešle su u društveno vlasništvo.

10. Na okolnost posjedovnog stanja nekretnina sud prvog stupnja je saslušao svjedoke: Z. J. (rođena 1935.), T. K. (rođen 1939.), E. K. (rođen 1938.), L. J. (rođen 1943.) i B. F. (rođen 1939.) koji su od rođenja živjeli u M. J..

11. Iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi da su predmetne nekretnine u posjedu obitelji tužitelja i da se oduvijek smatralo da im te nekretnine pripadaju u vlasništvu, da su pomagali obitelji tužitelja u košnji trave s tih nekretnina, te da nikada nisu čuli da bi tužitelju i njegovoj obitelji netko prigovarao zbog korištenja spornih nekretnina.

12. Svjedoci Z. J., T. K. E. K. i B. F. sigurni su kako je obitelj tužitelja sporne nekretnine kupila. Svjedokinja Z. J. po pričanju svojih roditelja zna da su oni 1938. godine od G. iz S.P.Š. kupili sporne nekretnine i ostatak nekretnina koje zajedno čine kompleks pod nazivom Z.. Kompleks tih nekretnina oduvijek je bio ograđen suhozidom. Nakon smrti njezinog oca A. 1970. godine te je nekretnine naslijedio njezin brat O. F. koji ih je zatim darovao tužitelju.

13. Svjedok T. K. po pričanju od starijih u selu zna da je obitelj tužitelja te nekretnine kupila, ali ne zna točno u koje vrijeme. Svjedok E. K. po pričanjima svoje majke koja je bila sestra tužiteljevog djeda čuo je da je sporne nekretnine kupio A. F.. Njegova je majka pričala kako je novac za račun te kupoprodaje prodavatelju odnijela kći A. F., N.. S druge strane, iako svjedoku L. N. nije poznato na temelju čega je obitelj tužitelja stupila u posjed spornih nekretnina, on otkad pamti zna da te nekretnine pripadaju obitelji tužitelja.

14. Tužitelj je u svom iskazu naveo kako je sporne nekretnine njegov djed kupio 1938. godine od prodavatelja G.. Novac za kupnju tih nekretnina prodavatelju je odnijela njegova teta N.. Po pričanjima zna kako je njegova obitelj prodala dva vola kako bi isplatili cijenu zemljišta. Od kada tužitelj pamti te su se nekretnine obrađivale i kosile. Njegovoj obitelji nikada nitko nije osporavao pravo na posjed predmetnih nekretnina niti dovodio u pitanje njihovo vlasništvo. Kada mu je otac O. darovao sporne nekretnine primijetio je da unutar kompleksa nekretnina postoje dvije nekretnine koje nisu upisane kao vlasništvo njegovog oca.

15. Sud je iskaze svjedoka Z. J., T. K., E. K., L. J. i B. F. ocijenio istinitim i međusobno suglasnim. Navedeni svjedoci iskazivali su na objektivan i uvjerljiv način. Životno je logično da je saslušanim svjedocima poznato tko je i na koji način koristio nekretnine koje su predmet ovog postupka, budući da su oni od svojeg rođenja živjeli u M. J.. Oni su i pomagali tužiteljevoj obitelji u obrađivanju spornih nekretnina.

16. Iako su svjedoci Z. J. i E. K. u srodstvu s tužiteljem, ta činjenica ne umanjuje vjerodostojnost njihovih iskaza, koji su u velikoj mjeri suglasni s iskazima onih svjedoka koji nisu ni u kakvom srodstvu s tužiteljem. Upravo zbog srodstva s tužiteljem i dodatnih saznanja koje zbog toga imaju o predmetu ovog postupka, njihovim su se iskazima upotpunili iskazi ostalih saslušanih svjedoka. Osim toga, svjedoci Z. J. i E. K. nemaju poseban interes za ishod ovog postupka, jer se u njihovoj obitelji već zna kako su te nekretnine darovane tužitelju.

17. Isto tako, sud je iskaz tužitelja ocijenio uvjerljivim i istinitim i u skladu s već prihvaćenim iskazima saslušanih svjedoka.

18. S obzirom na to da je tužitelj naveo kako je njegov djed 1938. godine kupio nekretnine k. č. .. i ... zk. ul. ... k. o. S. P. Š. i da ih je od tada njihova obitelj koristila kao svoje, unatoč tome što svoje pravo vlasništva nikada nisu upisali u zemljišne knjige, pravnu valjanost predmetnog ugovora valja prosuđivati kroz pravna pravila Austrijskog Općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu: OGZ). Naime, u primjeni pravnih pravila OGZ-a prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima vlasništvo nekretnina temeljem pravnog posla moglo se steći i bez upisa u zemljišne knjige ako je ugovor bio izvršen. Takav je stav zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-250/90 od 20. ožujka 1991. godine.

19. Zaključak je suda prvog stupnja kako je ugovor o kupoprodaji nekretnina k.č. .. i ... zk. ul. ... k. o. S. P. Š. djed tužitelja A. F. zaključio s prodavateljem G. 1938. godine i da je novac za kupnju tih nekretnina isplaćen prodavatelju, čime se ugovor o kupoprodaji imao smatrati izvršenim. Prema iskazima svjedoka E. K. i tužitelja, novac za kupnju tih nekretnina prodavatelju je odnijela kći A. F., N.. Takav izvršen ugovor ukazuje na to da su prednici tužitelja imali i valjanu osnovu i valjan način (modus) za stjecanje prava vlasništva. Pravna pravila OGZ- a koja se primjenjuju na navedeni slučaj sudska je praksa tumačila tako da se vlasništvo nekretnina moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige već i faktičkim izvršenjem pravnog posla. Dakle, u konkretnom slučaju prednici tužitelja stekli su pravo vlasništva predmetnih nekretnina u trenutku izvršenja pravnog posla (stupanjem u posjed i isplatom kupoprodajne cijene) još 1938. godine, dakle prije nego što su predmetne nekretnine prešle u društveno vlasništvo 28. travnja 1948. godine.

20. Iz svih provedenih dokaza u tijeku postupka proizlazi kako su nekretnine kč.br. ... i ... zk. ul. ... k. o. S. P. Š. od 1938. godine bile u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu djeda tužitelja, a nakon njegove smrti naslijedio ih je tužiteljev otac, koji ih je darovao tužitelju. Pravnim pravilima OGZ-a propisani dvadesetogodišnji rok potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću protekao je već 1958. godine. U skladu s čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12; dalje ZV) u rok dosijedanja uračunava se i razdoblje u kojem su se sporne nekretnine nalazile u društvenom vlasništvu. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999.g. kojim se stavlja izvan snage navedena odredba ZV/96 nema utjecaja na već stečeno pravo tužitelja jer je do tada citirana odredba Zakona već bila stvorila određene pravne posljedice koje se ogledaju u tome da je tužitelj, prije donošenja Odluke Ustavnog suda 1999. godine, temeljem samog zakona stekao (izvanknjižno) vlasništvo spornih nekretnina, pa činjenica donošenja odluke Ustavnog suda nema utjecaja na njegovo već stečeno pravo vlasništva. To posebno iz razloga jer u međuvremenu nitko nije polagao nikakva prava, niti je bilo koja osoba postavljala bilo kakve zahtjeve vezano za predmetne nekretnine.

21. Iz navedenih razloga sud prvog stupnja odlučuje kao u toč. I.izreke presude, dok odluku o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a, te odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14,118/14 i 107/15; dalje Tarifa) te nalaže tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.491,55 kn, a istovremeno odbija zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

22. Tvrdnjama da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika tuženik opisno ukazuje na postojanje bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

23. Opisana procesna povreda nije ostvarena budući presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, istu je u svemu moguće ispitati te ne postoje nikakve proturječnosti. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje neke od drugih bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila ostvarena neka od tih bitnih procesnih povreda.

24. Nisu osnovani niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je pravilno sud prvog stupnja na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da su se stekli uvjeti za stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću na predmetnoj nekretnini, a s obzirom da je tužitelj od 1938. godine bio u posjedu predmetne nekretnine, pa su se ispunile pretpostavke, kako u pogledu potrebnog vremena trajanja posjeda, tako i u pogledu zahtijevanih kvaliteta posjeda.

25. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da tužitelj ne bi bio pošteni posjednik za što tuženik ne ističe nikakve valjane razloge, a poštenje koje se presumira nije dovedeno u pitanje te iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tužitelj i njegovi pravni prednici svoj posjed temelje na valjanom pravnom temelju, pa je tužitelj kao nasljednik stjecatelja, pošteni posjednik jer nije imao razloga posumnjati da mu pravo na posjed ne bi pripadalo.

26. Tvrdnje tuženika o tome da bi bila sporna identifikacija također su neosnovane, te istima nije doveden u pitanje stručan i objektivan nalaz i mišljenje vještaka koji je sud u cijelosti prihvatio, a niti iskazi svjedoka i tužitelja. Naime, nije točno da bi nekretnine u vlasništvu tužitelja i predmetne nekretnine koje je držao u posjedu i bio njezin izvanknjižni vlasnik, bile međusobno odvojene suhozidom, već sve nekretnine prednika tužitelja, a sada i samog tužitelja koje su isti držali u posjedu i činile kompleks nekretnine zvan «Zlatka» su bile suhozidom odvojene od ostalih nekretnina prema van. S obzirom na navedeno, ne postoji ništa sporno u identifikaciji vještaka niti je tuženik doveo u pitanje objektivnost i stručnost navedenog nalaza.

27. Nisu osnovani niti daljnji žalbeni navodi tuženika kojima želi dovesti u svezu nekretnine unutar istog kompleksa na kojima su prednici tužitelja već bili upisani kao vlasnici i utuženih nekretnina, iako su svi svjedoci i tužitelj govorili o realizaciji pravnog posla iz 1938. godine o načinu korištenja upravo utuženih nekretnina.

28. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a, te odgovarajućih odredbi Tarife.

29. Slijedom svega obrazloženog, trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a.

30. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci, 25. svibnja 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Lidija Oštarić Pogarčić