REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-5167/2022.
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv maloljetnog D. D., zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točka 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj 117/03., 71/06., 43/09. i 34/11.) odlučujući o žalbi maloljetnog D. D. podnesenoj putem branitelja D. M., odvjetnika u Z., protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu, broj: Pp-198/2022. od 11. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2022.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba maloljetnog D. D. i potvrđuje pobijano rješenje.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c) u vezi sa člankom 227. stavkom 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), maloljetni D. D. se oslobađa dužnosti da naknadi paušalni iznos troškova žalbenog postupka
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem je prema maloljetnom D. D., na temelju članka 68. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) primijenjen sudski ukor zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima jer je 19. prosinca 2021. oko 12,20 sati u Splitu, Ulica Antofagaste bb, prilikom putovanja na športsko natjecanje u svojstvu navijača HNK Hajduk, neposredno prije odigravanja nogometne utakmice između HNK Hajduk i NK Osijek, koja je odigravala s početkom u 17,30 sati, posjedovao pirotehničko sredstvo kategorije P1, tj. tzv. bengalku.
1.1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski je sud maloljetniku oduzeo jednu bengalku kategorije P1, te je maloljetnik oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja maloljetnik je pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog, kako navodi, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede prekršajnog zakona i odluke o odgojnoj mjeri – kazni. Podnositelj žalbe navodi da je odluka nerazumljiva i da ju je nemoguće provjeriti iz razloga jer se u obrazloženju prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 39. stavka 1. točke 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima iako je prekršaj koji se maloljetniku stavlja na teret opisan u članku 4. stavku 1. točki 1. istog Zakona. Nadalje, podnositelj žalbe navodi kako je u zapisniku o njegovom ispitivanju, na strani 2. pasus 6 navedeno da se odrekao prava na branitelja, a što se zapravo nije dogodilo. Podnositelj žalbe također navodi kako prvostupanjski sud, istina, primjenjuje najblažu odgojnu mjeru, ali zanemaruje da se u konkretnom slučaju radi o djetetu. A to je važno u kontekstu postojanja objektivnog i subjektivnog elementa djela prekršaja jer sama činjenica učina neprava, ako se ono ne može učiniocu subjektivno uračunavati, nije dovoljno za prijekor i nastupanje prekršajne kažnjivosti. Prema važećoj doktrini za postojanje krivnje traži se i svijest o protupravnosti. Počinitelj koji nikako nije mogao znati o zabranjenosti svog djela, ne postupa skrivljeno- pravna zabluda isključuje krivnju. Podnositelj žalbe navod da je on već u startu sankcioniran na način da mu je zabranjen pristup predmetnoj utakmici, a određena mu je i mjera opreza u maksimalnom trajanju od 8 dana kao zabrana posjećivanja stadiona Poljud. Sve navedeno je, za jedno dijete, sasvim dovoljna demonstracija sile – kazne – društvenog prijekora, da shvati kako je učinio previd i da spozna svu devijantnost svojeg ponašanja, uz pokude koje je pretrpio od strane roditelja. Podnositelj žalbe smatra da sve navedeno daje osnovu za primjenu instituta obustave postupka iz članka 226. Prekršajnog zakona. Osim toga, trebalo bi uzeti u obzir da je posjedovao pirotehničko sredstvo koje s obzirom na svoju prirodu predstavlja nizak rizik. Podnositelj žalbe navodi da prvostupanjski sud odbacuje prijedlog za primjenu instituta beznačajnog prekršaja iz članka 24a Prekršajnog zakona, a da za to ne daje nikakvo obrazloženje. Podnositelj žalbe navodi da djelo jeste dovršeno, no svi daljnji elementi djela čine to djelo beznačajnim. Objektivna narav prekršaja, njegova težina i stupanj ugroze zaštićenog dobra su minimalni, kao i pogibeljnost djela, subjektivna strana, svjesnost samog maloljetnika, stupanj krivnje, pobuda, njegovo ranije ponašanje, njegovo kasnije ponašanje, odnos prema djelu samom, priznanje, kajanje, sve govori u prilog tezi da nema prekršaja iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.
2.1. Podnositelj žalbe predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, odnosno sukladno razlozima žalbe preinačiti pobijanu odluku uz primjenu instituta opisanog u članku 24a Prekršajnog zakona.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijano rješenje iz osnova i razloga iz kojih se ono pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu maloljetnika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih maloljetnik pobija prvostupanjsko rješenje, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud, u skladu sa gore navedenom odredbom, pazi po službenoj dužnosti.
5. Nadalje, u odnosu na žalbene navode o nejasnoći pobijanog rješenja zbog koje nejasnoće da isto nije moguće ispitati, navodi se da je prvostupanjski sud, u obrazloženju pobijanog rješenja činjenično opisao radnje maloljetnika u kojima se ostvaruje biće predmetnog prekršaja. Time što je naveo da se radi o prekršaju iz članka 39. stavka 1. točka 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, pobijano rješenje nije nejasno budući da je za postojanje prekršaja neminovna njegova kažnjivost, a upravo kažnjiva odredba je odredba članka 39. stavka 1. točka 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. U spomenutoj odredbi upravo je i sadržana materijalna odredba iz članka 4. stavka 1. podstavka 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, tako da ovakvim označavanjem predmetnog prekršaja prvostupanjska presuda nije nejasna i može se ispitati.
5.1. Odredba članka 39. stavka 1. točka 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima glasi:
(1) Novčanom kaznom od 2.000,00 do 15.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 30 dana kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja:
1. posjeduje ili konzumira alkoholna pića i druga pića koja sadrže više od 6% alkohola, droge ili posjeduje pirotehnička sredstva, oružje i druga sredstva pogodna za nanošenje ozljeda ili za stvaranje nereda i nasilja (članak 4. stavak 1. podstavak 1.)
6. U odnosu na žalbene navode o tzv. pravnoj zabludi tj. o zabludi o protupravnosti djela, navodi se da je odredbama članka 29. Prekršajnog zakona propisano da nije kriv počinitelj koji iz opravdanih razloga nije znao i nije mogao znati da je djelo zabranjeno. Međutim, iz obrane maloljetnog D. D. ne proizlazi da bi on bio u zabludi oko protupravnosti predmetnog prekršaja. Naime, iz njegove obrane je vidljivo da zna da se radi o pirotehničkom sredstvu tj. bengalki, ne zna ni sam zašto ju je ponio na utakmicu jer ju nije imao namjeru zapaliti na utakmici niti bi mu otac to dopustio. Njegovo iskazivanje o izostanku namjere da bengalku zapali na utakmici ne pokazuje izostanak njegove svijesti o protupravnosti djela, koje se sastoji već u samom posjedovanju pirotehničkog sredstva, već govori o njegovom nastojanju da tako formiranom obranom pokuša opravdati svoje postupanje. Osim toga, maloljetniku, a radi se o osobi koja je u tom trenutku stara 16 godina i dva mjeseca, koji je još k tome navijač određenog sportskog kluba, nije moglo biti nepoznato da se na športska natjecanja ne nose nikakva pirotehnička sredstva.
7. U odnosu na žalbene navode kojima podnositelj žalbe izražava svoje stajalište o tome da je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti institut obustave postupka iz članka 226. Prekršajnog zakona, odnosno da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom djelu iz članka 24a Prekršajnog zakona, ovaj Sud navodi da su takvi stavovi maloljetnika neopravdani jer u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni niti jednog od spomenuta dva instituta, a kako je to sve detaljno obrazložio i prvostupanjski sud.
8. Slijedom navedenog, opravdano je prvostupanjski sud prema maloljetnom D. D. primijenio odgojnu mjeru – sudski ukor, uzimajući u obzir njegova osobna svojstva, okolnosti počinjenja prekršaja, dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost i odnos prema počinjenom djelu jer maloljetnik je priznao prekršaj i izrazio žaljenje te je obećao da se tako nešto više neće ponoviti.
9. Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točka 3 c). Prekršajnog zakona, ovaj Sud maloljetnog D. D. nije obvezao na plaćanje troškova prekršajnog postupka jer isti nema vlastite prihode ili imovinu.
10. Zbog naprijed izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 25. svibnja 2022.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Martina Bastić, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 5 otpravaka: za spis, maloljetnika, branitelja, tužitelja.
