Broj: Ppž-2699/2021.
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenih T. L. i P. R. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/11., 55/89., 5/90.-pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.) odlučujući o žalbi okrivljenog P. R., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, od 24. rujna 2020., broj: Pp J-497/2019., u sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2022.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljenog P. R. osnovanom, a povodom te žalbe, po službenoj dužnosti i u odnosu na okrivljenog T. L., ukida se prvostupanjska presuda u cijelosti i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljeni T. L. i P. R. su proglašeni krivima zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci, te su kažnjeni novčanom kaznom od 750,00 kuna, svatko, što je protuvrijednost od 199 DEM-a, odnosno odgovarajućeg iznosa EUR-a, s time da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ukoliko okrivljenici u roku određenom za plaćanje kazne, plate dvije trećine izrečene novčane kazne.
1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni troška prekršajnog postupka od 280,00 kuna, svaki.
2. Protiv te presude je okrivljeni P. R. podnio žalbu bez isticanja žalbenih osnova iz kojih ju podnosi, ali je iz sadržaja žalbe razvidno da ju podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Podnositelj žalbe navodi da nije kriv zbog predmetnog prekršaja, da je on bez ikakvog razloga i povoda napadnut od strane okrivljenog L., od čijeg napada se branio, a što potvrđuju svi ispitani svjedoci.
2.1. Podnositelj žalbe – okrivljeni P. R. predlaže da ga se oslobodi od prekršajne odgovornosti jer nikakav prekršaj nije počinio.
3. Žalba je osnovana.
4. Razmotrivši predmet, te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 70/17., 118/18.) u odnosu na podnositelja žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio, da u prvostupanjskom postupku činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno.
4.1. Iz pobijane prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud ispitao, i to izvanraspravno, okrivljenog T. L., a u odnosu na podnositelja žalbe – okrivljenog P. R., čitao je njegovu pisanu obranu. Nadalje, prvostupanjski je sud ispitao svjedoke J. M. i M. M., te je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta, između ostalog i zapisnike o ispitivanju u svojstvu svjedoka pred policijom za F. K. i M. R.
4.2. Dajući obrazloženje za svoju odluku prvostupanjski sud navodi da analizirajući iskaze okrivljenika, kao i dokaznu građu, poglavito iskaze svjedoka J. M. i M. M., da je vidljivo da je između okrivljenika došlo do susreta, da se čula svađa između njih, da je okrivljeni R. imao crvenilo na nozi i da je šepao, a da se okrivljeni L. neobično ponašao. Uz navedeno, prvostupanjski se sud poziva i na iskaz svjedoka F. K. koji je iskazao da je uočio da su okrivljenici vikali agresivno jedan na drugoga i da su jedan drugoga udarali nogama.
4.3. Međutim, iako prvostupanjski sud navodi da uzima u obzir obrane okrivljenika i dokaznu građu, iz takvog obrazloženja zapravo nije vidljivo na temelju čega konkretno je prvostupanjski sud utvrdio krivnju podnositelja žalbe, budući da je njegova obrana u suprotnosti sa obranom okrivljenog T. L., a i iskazi svjedoka su ili u međusobnoj suprotnosti, ili ne potvrđuju navode koji se podnositelju žalbe stavljaju na teret. Čak štoviše, prvostupanjski je sud, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, uzeo u obzir svjedočenje F. K., koji obojicu okrivljenika tereti, dok se na iskaz svjedoka M. R., koji navodi da nikakav kontakt između okrivljenika nije vidio, nije uopće osvrnuo kao što nije obrazložio iz kojeg razloga nije prihvatio obranu okrivljenog R. koji se brani navodeći da je bio napadnut od strane okrivljenog L. te opisuje kako je svoju nogu podigao, ne da bi ovoga udario, već je to učinio refleksno u cilju blokiranja udarca L. koji je prema njemu krenuo svojom nogom.
4.4. Obrazloženje koje je dao prvostupanjski sud nije u skladu sa odredbom članka 185. stavak 7. Prekršajnog zakona, koji propust sud je, uz ostale propuste u vođenju postupka, dovelo do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
4.5. Tako prvostupanjski sud okrivljenog T. L. ispituje izvanraspravno, iako Prekršajni zakon ne propisuje mogućnost izvanraspravnog ispitivanja okrivljenika već samo svjedoka i vještaka. Odredbom članka 167. stavka 7. Prekršajnog zakona propisano je da ako se nisu ostvarili uvjeti za održavanje glavne rasprave, sudac može izvan rasprave ispitati svjedoke i vještake koji su se odazvali pozivu za raspravu, a zapisnik o njihovom ispitivanju će se pročitati u kasnijem dokaznom postupku. Nadalje, prvostupanjski je sud 16. rujna 2020. održao glavnu raspravu iako nije imao uvjeta za njezino održavanje budući da okrivljenici nisu bili uredno pozvani. Naime, pozivi za oba okrivljenika su se vratili sa naznakom – odselio. Činjenica da je prvostupanjski sud uvidom u JRO MUP-a RH utvrdio kako je adresa okrivljenika ostala nepromijenjena, jeste osnova za eventualni zaključak da okrivljenik izbjegava primitak poziva i za pozivanje okrivljenika putem oglasne ploče sukladno članku 145. stavku 5. Prekršajnog zakona, a ne za odražavanje glavne rasprave unatoč činjenici da okrivljenik nije uredno pozvan. To tim više što je na glavnoj raspravi održanoj mimo potrebnih uvjeta za održavanje glavne rasprave prvostupanjski sud izvodio dokaze na kojima je utemeljio osuđujuću presudu, konkretno – čitao je iskaz svjedoka F. K. koji svjedok upravo tereti podnositelja žalbe R.
5. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud smatra kako činjenično stanje u konkretnom slučaju nije točno i u potpunosti utvrđeno, te da je prvostupanjska presuda preuranjena, pa je valjalo prihvatiti žalbu okrivljenog P. R. te ukinuti prvostupanjsku presudu kako u odnosu na njega tako i u odnosu na okrivljenog T. L. koji nije podnio žalbu, jer su opisi prekršaja, za koji se obojica okrivljenih tereti, činjenično povezani pa ukidanje prvostupanjske presude samo u odnosu na podnositelja žalbe ne bi bilo moguće bez štete za pravilno suđenje, a sve sukladno članku 206. stavku 3. Prekršajnog zakona.
6. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će cijeneći razloge ovog drugostupanjskog suda, provesti glavnu raspravu, i na sve okolnosti prekršaja ispitati okrivljene T. L. i P. R., a izvest će i druge dokaze čije izvođenje se ukaže potrebnim, nakon čega će ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku, sukladno članku 185. stavku 7. Prekršajnog zakona.
7. Iz navedenih razloga, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 25. svibnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Martina Bastić, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 5 otpravaka - za spis, okrivljenike i tužitelja.
