Poslovni broj: Usž-3702/21-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Gordane Marušić – Babić, članica vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. J., O. D., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Z., radi stambenog zbrinjavanja dodjelom financijske potpore za kupnju ili izgradnju prve nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-549/20-8 od 14. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-549/20-8 od 14. lipnja 2021.
II. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja te se poništava rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja, klasa: 371-06/16-01/94, urbroj: 522-05/3-20-9 od 6. svibnja 2020. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-371-06/16-01/94, urbroj: 522-05/3-20-9 od 6. svibnja 2020.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja, hrvatskog invalida iz Domovinskog rata X. skupine s 20% oštećenja organizma, za stambeno zbrinjavanje dodjelom financijske potpore za kupnju ili izgradnju prve nekretnine.
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitnih povreda pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ponavlja navode iz tužbe da nekretnina koju je darovao svome bratu N. J., nije stambena zgrada, već nekretnina označena kao k.č.br. 149/6 zk.ul. 586 k.o. G. (u naravi zemljište). Ističe da je izvanknjižni vlasnik stambene zgrade sagrađene na opisanoj nekretnini njegov brat, N. J., a koji je zgradu izgradio svojim novčanim sredstvima i za svoju obitelj, na adresi G. 230, dok tužitelj prebiva na adresi G. 204. Ističe da je u upravnom postupku bilo potrebno saslušati svjedoke. Navodi da nije mogao pribaviti pisanu suglasnost da njegov brat može graditi na opisanoj nekretnini iz razloga što je dana 1980.-ih godina te se zagubila, a da je na tu okolnost predložio izvršiti uvid u izjavu od 5. veljače 2021. te saslušati svjedoke A. J.,
V. J. i N. J.. Skreće pozornost na to da bi u slučaju da je u trenutku podnošenja zahtjeva za stambeno zbrinjavanje bio vlasnik stambene zgrade, tada podnio zahtjev za dodjelu financijske potpore za poboljšanje uvjeta stanovanja, nadogradnju ili završetak izgradnje. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno da poništi pobijanu presudu i presudom riješi upravnu stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je osporena odluka tuženika donesena u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Međutim, ovaj Sud je stava da činjenice u ovom predmetu nisu potpuno utvrđene te da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo.
8. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 22. travnja 2016. podnio zahtjev za dodjelu stambenog kredita za kupnju stana, a koji je zahtjev izmijenio na način da traži dodjelu financijske potpore za kupnju ili izgradnju prve nekretnine. Iz spisu priloženog izvadka iz zemljišne knjige, izdanog od Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u S., Zemljišnoknjižnog odjela S., od 14. travnja 2016. proizlazi da je tužitelj u vlasništvu imao nekretninu označenu kao k.č.br. 149/6 zk.ul. 586 k.o. G., u 1/1 dijela. Također, iz spisa predmeta proizlazi, a među strankama je nesporno, da je tužitelj opisanu nekretninu ugovorom o darovanju od 28. studenog 2019., ovjerenog kod javne bilješkinje A. R. u S. pod brojem OV-5823/2019, darovao svome bratu J. N., koji se na temelju navedene isprave 4. prosinca 2019. uknjižio na predmetnoj nekretnini i time postao njezinim vlasnikom.
9. Tuženik smatra, a takvo stajalište prihvaća i prvostupanjski sud, da radi naprijed navedenih i nesporno utvrđenih činjenica postoji zapreka u odnosu na tužiteljev zahtjev, propisana odredbom članka 84. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17. i 98/19., dalje: ZHBDR) s obzirom na to da je tužitelj imao odgovarajući stan ili kuću u vlasništvu koju je prodao, darovao, zamijenio ili na drugi način otuđio nakon Domovinskog rata, bez obzira na to gdje se nekretnina nalazi.
10. Odredbom članka 84. stavka 1. ZHBDR-a propisano je da se pravo na stambeno zbrinjavanje ostvaruje ako osoba iz članka 83. ovog Zakona i članovi njezina obiteljskog kućanstva nemaju slijedeće zapreke za njegovo ostvarivanje: a) ako ima u knjižnom ili izvanknjižnom vlasništvu odgovarajući stan ili kuću bez obzira na to gdje se nekretnina nalazi; b) ako takav stan ili kuću koristi u svojstvu zaštićenog najmoprimca na neodređeno vrijeme, osim ako taj stan vrati u roku od šest mjeseci od donošenja rješenja o pravu na stambeno zbrinjavanje; c) ako je imala odgovarajući stan ili kuću u vlasništvu koju je prodala, darovala, zamijenila ili na drugi način otuđila nakon početka Domovinskog rata, bez obzira na to gdje se nekretnina nalazi; d) ako je na temelju propisa o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo to isto pravo ustupila drugom stanaru i na navedeni način tom stanaru omogućila kupnju stana po povoljnijim uvjetima; e) ako je drugom ustupila ili diobenim ugovorom zamijenila svoj odgovarajući nasljedni dio kuće ili stana za drugo stvarno pravo prema propisima o nasljeđivanju, bez obzira na to gdje se nekretnina nalazi; f) ako je stambeno zbrinuta odgovarajućom površinom putem propisa o obnovi na način da je obnovljena kuća ili stan bila IV., V. ili VI. kategorije oštećenja; g) ako je stambeno zbrinuta dodjelom stana odnosno stambenog kredita prema ranijim propisima o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, h) ako je stambeno zbrinuta odgovarajućom površinom putem propisa o područjima posebne državne skrbi darovanjem kuće ili stana u državnom vlasništvu, darovanjem građevinskog materijala za popravak, obnovu, gradnju ili rekonstrukciju kuće ili stana; i) ako je stambeno zbrinuta odgovarajućom površinom na teret Državnog proračuna Republike Hrvatske, ali po drugom posebnom propisu.
11. Tužitelj je razlozima navedenim u žalbi doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja nije donesena na temelju potpuno utvrđenih činjenica.
12. Naime, ovaj Sud je stava da je u predmetnom postupku potrebno podrobnije utvrditi odlučne činjenice na temelju kojih se može zaključiti ispunjava li tužitelj uvjete propisane člankom 84. stavkom 1. ZHBDR-a, odnosno postoje li zapreke za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje. Iz provedenog dokaznog postupka nije jasno utvrđeno ima li tužitelj kuću ili stan u knjižnom ili izvanknjižnom vlasništvu, a niti postoje li eventualno druge zapreke predviđene navedenim propisom. Pritom, od presudne važnosti nije okolnost je li tužitelj potpisao svojem bratu, N. J., suglasnost za gradnju predmetne nekretnine niti je li zgrada upisana, kao takva, u zemljišnim knjigama, već je od presudne važnosti ima li tužitelj vlastitu nekretninu te postoje li ZHBDR-om predviđene zapreke koje mu onemogućavaju ostvarivanje financijske potpore.
13. Slijedom navedenog, ocijenivši pobijanu presudu i rješenje tuženika nezakonitima na temelju članka 74. stavka 2. u vezi s člankom 58. stavkom 1. ZUS-a odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke.
U Zagrebu 25. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
