Poslovni broj: Usž-1859/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i mr. sc. Mirjane Juričić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistica Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice V. V. B. iz R., koju zastupaju opunomoćenici B. G. i K. B., odvjetnici u R., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-858/2021-10 od 18. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-858/2021-10 od 18. veljače 2022.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-18/20-01/794, urbroj: 513-04-21- 3 od 16. travnja 2021. te rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda R., Ispostave R., klasa: UP/I-410-23/2020-02/28172, urbroj: 513-07-08-01-20- 3 od 27. listopada 2020. i klasa: UP/I-410-23/2020-02/28172, urbroj: 513-07-08-01- 20-01 od 25. svibnja 2020.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 16. travnja 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 27. listopada 2020. kojim je odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv privremenog poreznog rješenja od 25. svibnja 2020. kojim je tužiteljici za 2019. godinu utvrđena razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 3.047,34 kn.
3. Protiv označene presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih razloga propisanih odredbom članka 66. Zakona o upravnim sporovima. U bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbe članka 25. stavka 5. i članka 21. Zakona o porezu na dohodak. Navodi da M. H. nije ostvarila nikakve primitke u novcu koji bi se smatrali primitcima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) jer joj plaća nikada nije isplaćena. Stoga smatra neosnovanim pozivanje tuženika na odredbu članka 25. stavka 5. Zakona o porezu na dohodak, budući da se ista odnosi na poslodavca, a ne na radnika, te se nigdje ne navodi da poslodavac prilikom obračuna plaće, utvrđuje i predujam poreza na dohodak, te priznaje pravo radniku na mjesečni iznos osobnog dohotka, neovisno o činjenici što obračunata plaća nije isplaćena u roku dospijeća. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi osporenu presudu, te presudom riješi ovu upravnu stvar i naloži tuženiku da joj naknadi troškove za sastav žalbe.
4. Tuženik iako uredno pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći na ništavost po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud nije našao osnovanim istaknute žalbene razloge.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica na poreznoj kartici u razdoblju od 1. siječnja do 11. srpnja 2019. prijavila svoju kćer M. H. kao uzdržavanog člana obitelji, koja je u 2019. bila zaposlena kod tri poslodavca M. G. j.d.o.o., M. D. i D. D., a prema podacima iz spisa poreznog tijela proizlazi da je ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u ukupnom iznosu od 15.607,18 kn. Prvostupanjsko porezno tijelo je utvrdilo, a što je potvrdio i tuženik da tužiteljica kao porezna obveznica ne ostvaruje pravo na uvećani osobni odbitak za uzdržavanog člana uže obitelji, kćer koja je u 2019. ostvarila ukupno oporezive primitke u iznosu većem od 15.000,00 kuna.
8. Tužiteljica je tijekom upravnog spora isticala da njena kći kao uzdržavani član obitelji na godišnjoj razini nije ostvarila primitke u iznosu većem od 15.000,00 kn jer joj poslodavac D. D. nije isplatio plaću u iznosu od 9.834,37 kn. Smatra da joj je porezno tijelo kao poreznoj obveznici nepravilno osporilo pravo na uvećanje osobnog odbitka po osnovi uzdržavanog člana obitelji.
9. Odredbom članka 17. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak, uzdržavanim članovima uže obitelji i uzdržavanom djecom u smislu tog Zakona, smatraju se fizičke osobe čiji oporezivi primitci, primitci na koje se ne plaća porez i drugi primitci koji se u smislu tog Zakona ne smatraju dohotkom, ne prelaze iznos od 15.000,00 kn na godišnjoj razini izračunan kao šesterostruki iznos osnovice osobnog odbitka.
10. Iz odredbe članka 25. stavka 1. navedenog Zakona 10. proizlazi da se prema primitku od kojeg se prema odredbama ovoga Zakona utvrđuje dohodak od nesamostalnog rada, a poslodavac ili isplatitelj primitka ili plaće iz članka 21. stavka 1. Zakona na dan dospjelosti primitak nije isplatio, a istodobno je, sukladno odredbama zakona kojim se uređuju radni odnosi obvezan dostaviti radniku obračun iznosa koje je bio dužan isplatiti, predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se i dospijeva na naplatu istodobno s nastankom obveze dostave obračuna radniku o dospjelom, a ne isplaćenom primitku.
11. Porezno tijelo je obrazložilo kako slijedom navedenih odredbi, prilikom obračuna plaće, poslodavac osim obveznih doprinosa utvrđuje i predujam porezu na dohodak, te priznaje pravo radniku na mjesečni iznos odbitaka, neovisno o činjenici što obračunata plaća nije isplaćena u roku dospijeća i o tome dostavlja izvješće na JOPPD obrascu. U konkretnom slučaju poslodavac D. D. nije stornirao raniji JOPPD obrazac već je izvršio korekciju na način da je promijenio oznaku u Obračun neisplate u obračunskoj godini, te je dostavio i Obrazac NP1 o podacima o plaći koji nisu isplaćeni s iznosom obračunatih doprinosa, temeljem čega je porezno tijelo utvrdilo da je primitak od nesamostalnog rada ostao isti, odnosno da je kći tužiteljice ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 9. 843,37 kn kod navedenog poslodavca.
12. Slijedom navedenog osnovano prvostupanjski sud navodi da se sukladno navedenim odredbama kod ocjene statusa uzdržavanog člana obitelji uzimaju u obzir svi ostvareni primici koji ne prelaze iznos od 15.000,00 kuna, pa tako i neisplaćeni primici ako je u poreznom razdoblju ostvareno pravo na isplatu plaće.
13. Kako se navodi žalbe, a koji su istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari, to je temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a trebalo odlučiti kao u izreci presude.
14. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu nema pravo ni na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu, 25. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
