Poslovni broj: Usž-1887/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr. sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. R. iz F., zastupan po opunomoćeniku A. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja, R., radi udaljenja iz službe, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-206/22-6 od 31. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja A. R. iz F. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-206/22-6 od 31. ožujka 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 3.125,00 kn.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-206/22-6 od 31. ožujka 2022. odbijen je tužbeni zahtjev radi oglašavanja ništavim, podredno poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja R., klasa: UP/II-114-04/21-03/36, urbroj: 511-01-158-21-9 od 28. prosinca 2021., kao i radi oglašavanja ništavim, poredno poništenja prvostupanjskog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave I., broj: 511-08-01/1-5/20-21 od 10. prosinca 2021. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da bi se odluka o udaljenju iz službe trebala donositi samo u slučajevima u kojima je povreda takve prirode da bi ostanak u službi mogao štetiti interesima službe, a iz same zakonske odredbe vidljivo da povreda mora biti tako teška da se radi iste može očekivati prestanak državne službe, u suprotnome isti institut ne bi imao smisla. U konkretnom slučaju težina povrede je nedovoljno obrazložena, dok niti na jedan način nije obrazloženo na koji bi to način njegov daljnji ostanak u službi štetio interesima službe. Naime, da bi se primijenila zakonska odredba o udaljenju iz službe mora postojati i dodatan razlog radi kojeg bi ostanak u službi dok traje disciplinski postupak bio štetan za interese iste službe. U obrazloženju prvostupanjske presude ne nalazi se razloga koji bi obrazlagali navedeno, a ujedno nije niti obrazloženo da li su njegovi argumenti o nerazmjernom kažnjavanju, ne samo povredom prava na rad već i kroz umanjenje plaće za vrijeme udaljenja iz službe, a što ima nedopustiv utjecaj na njegovu egzistenciju i materijalni položaj, opravdan. Ističe kako je ovlašteni načelnik, birao najtegobniju alternativu, onu koja grubo zadire u njegova ljudska prava te egzistenciju i materijalni položaj njega i njegove obitelji, međutim niti taj argument prvostupanjski sud ne spominje. Ujedno, ukazuje i na činjenicu da prvostupanjski sud nije naveo niti iz kojih je dokaza utvrdio da je u skladu s člankom 112. stavkom 2. Zakona o policiji proizlazila realna opasnost od nanošenja štete interesima službe u konkretnom slučaju. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu te otkloni nedostatke i presudom sam riješi stvar te da mu nadoknadi troškove žalbenog postupka.
3. Tuženik je u odgovoru na žalbu u bitnom naveo da je prvostupanjski sud detaljno, jasno i argumentirano obrazložio razloge odbijanja tužbenog zahtjeva tužitelja, budući da su povrede službene dužnosti koje su tužitelju stavljene na teret takve prirode da bi ostanak tužitelja u službi u bitnoj i značajnoj mjeri štetio interesima službe, te je pobijano rješenje disciplinskog tijela ocijenio zakonitim, odnosno odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan. U pogledu navoda tužitelja u žalbi u vezi s ovlaštenjem načelnika Policijske uprave I. u odnosu na donošenje rješenja o njegovom udaljenju, smatra da je načelnik Policijske uprave I. postupio sukladno ovlastima iz članka 112. Zakona o policiji, te da je u rješenju o udaljenju obrazložio kojim se razlozima vodio pri utvrđivanju postoje li povrede službene dužnosti koje su takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje postupak mogao šteti interesima službe. Tuženik predlaže da ovaj Sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći na ništavosti po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj rješenjem tijela prvog stupnja Policijske uprave I. od 10. prosinca 2021. udaljen iz službe s danom izvršnosti tog rješenja zbog osnovane sumnje da je počinio povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 7. Zakona o policiji („Narodne novine“ 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.) opisanu kao nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije, koja povreda je takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje postupak, mogao šteti interesima službe (točka 1. izreke rješenja), udaljenje iz službe traje do okončanja disciplinskog postupka zbog teže povrede službene dužnosti (točka 2. izreke rješenja), za vrijeme dok traje udaljenje iz službe tužitelju pripada 60% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu (točka 3. izreke rješenja), za vrijeme dok traje udaljenje iz službe tužitelj s danom izvršnosti tog rješenja dužan je vratiti službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, te za vrijeme udaljenja ne smije nositi službenu odoru (točka 4. izreke rješenja) te je odlučeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka 5. izreke rješenja). Rješenjem tuženika od 28. prosinca 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv navedenog rješenja Policijske uprave I. o udaljenju iz službe od 10. prosinca 2021.
7. Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi da je protiv tužitelja pokrenut postupak zbog teške povrede službene dužnosti radi toga jer prilikom dolaska na posao u 6,00 sati nije poštovao odluku Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske od 12. studenog 2021. kojom odlukom je propisana obveza testiranja za državne službenike na virus Sars CoV 2 odnosno prilikom ulaska u službene prostorije policijske postaje P. – P. nije predočio dokaz o cijepljenju ili preboljenu Covid-19, te je tužitelj snimio video uradak koji je postao dostupan većoj skupini građana na način da je video snimak 18. studenog 2021. objavljen na društvenoj mreži Facebook, grupa P. ž., a u kojem videu poziva sve građana koje zanima kako izgleda kada policijskog službenika ne puštaju na posao da dođu ispred Policijske postaje P. – P.. Pored toga tužitelj je bez suglasnosti dao izjavu za Novu TV, koja je objavljena 18. studenog 2021. u Vijestima Nove TV i u Dnevniku Nove TV u kojoj tužitelj javno iskazuje svoje protivljenje odluci Stožera civilne zaštite, ističući da je to stvar osobnog izbora.
8. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
9. Prema ocjeni ovoga Suda, na utvrđeno činjenično stanje, koje proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka pravilno su prvostupanjski sud i tuženik te Policijska uprava I. kao tijelo prvog stupnja primijenili materijalno pravo, zaključivši da su u konkretnom slučaju u odnosu na tužitelja ispunjene pretpostavke za udaljenje tužitelja iz službe s danom izvršnosti rješenja tijela prvog stupnja zbog osnovane sumnje da je tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti koja mu se stavlja na teret i koja je takve prirode da bi ostanak tužitelja u službi dok traje postupak mogao štetiti interesima službe, pa prvostupanjski sud u tom smislu, kao i tuženik pravilno upućuju na odredbu članka 112. stavka 1. i 2. Zakona o policiji.
10. Slijedom navedenog, prvostupanjski upravni sud pravilno je ocijenio da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
11. Treba istaknuti da se u ovom upravnom sporu odlučivalo o zakonitosti rješenja načelnika Policijske uprave I. o udaljenju tužitelja iz službe te da je isti obrazložio kojim se razlozima rukovodio pri utvrđivanju postoji li povreda službene dužnosti koja je takve prirode da bi ostanak u službi dok traje postupak mogao štetiti interesima službe, a ne utvrđivanje disciplinske odgovornosti tužitelja pa je se prigovori tužitelja u tom pravcu ocjenjuju neosnovanim.
12. Naime, u obrazloženju rješenja tuženika te Policijske uprave I. opisani su razlozi u pogledu osnovane sumnje da je tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti koja je takvog karaktera radi koje bi daljnji ostanak tužitelja u službi štetio interesima službe što predstavlja dostatan razlog za donošenje rješenja o udaljenju iz službe, a time se ne prejudicira odgovornost tužitelja u disciplinskom postupku, kako to pravilno smatra i prvostupanjski sud.
13. Ostali žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a ujedno, treba istaknuti da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom o kojima se prvostupanjski sud detaljno očitovao, a s kojim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.
14. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
15. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
16. S obzirom da je žalba tužitelja odbijena, istome ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 25. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Mirjana Juričić
