1

Poslovni broj: 7 Gž-596/2022-6

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 7 Gž-596/2022-6

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeća, Filke Pejković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R., OIB: …, iz V., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva B.&partneri j.t.d. iz V., protiv tuženih 1. V. M., OIB:… 2. L. K. M., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. P., odvjetnici iz Z., 3. R. G., OIB: …, zakonske nasljednice pokojnog D. G., OIB: …, 4. A. Č., OIB: … i 5. B. H., OIB: …, kao zakonske nasljednice pokojnog A. H., OIB: …, svi iz V., svi zastupani po punomoćnici Ž. M., odvjetnici u V., radi trpljenja, rješavajući žalbe tuženih izjavljene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-205/2017 od 12. lipnja 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 13. ožujka 2024.

 

p r e s u d i o    j e

 

I  Odbija se kao neosnovana žalba 1., 3., 4. i 5.tuženih te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-205/2017 od 12. lipnja 2018. u točkama I/1., III/3., IV/4, V/5. i u dijelu točke VI izreke kojom je naloženo 1., 3., 4. i 5. tuženima da tužitelju nadoknade troškove parničnog postupka u iznsou od 990,11 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 12. lipnja 2018. pa do isplate.

 

II. Prihvaća se žalba 2.tužene L. K. M. te se preinačuje citirana presuda u točki II/2. i dijelu točke VI izreke kojom je obvezana 2.tužena nadoknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 247,53 eur i sudi:

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

Drugotužena L. K. M. iz V., dužna je trpjeti uvođenje sanitarne vertikalne hladne vode u nekretninu čkbr. 2723/4, zgrada u Z. u. površine 544 m2, na način da omogući izvođaču radova M.-T. d.o.o. nesmetan pristup do zrakodimovodnih (energetskih) kanala u stanu Etaža 43, suvlasnički dio 5955/457155 nekretnine – 1. Etaža 43., u naravi stambeni prostor na VII katu, koji se sastoji od kupaonice sa 3,40 m2, sobe 1 sa 11,10 m2, hodnika sa 7,45 m2, kuhinje i blagovaone sa 11,20 m2, izbe s 1,25 m2, WC-a s 1,25 m2, dnevnog boravka s 20,15 m2, natkrivenog balkona s 2,45 m2, spremišta s 1,30 m2, ukupne površine 59,55 m2, upisana u poduložak broj 43, z.k.ul. 14064 k.o. V. (u osnivanju), kod Općinskog suda u Varaždinu, a koji posebni dio je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine sukladno čl. 68. i 69. u svezi s čl. 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to čkbr. 2723/4, zgrada u Z. u., ukupne površine 544 m2, upisana u z.k.ul. 14064 k.o. V. (u osnivanju), a radi izvođenja radova na izmjeni sanitarne vertikale hladne vode.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja da se naloži 2.tuženoj da isplati tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 247,53 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 12. lipnja 2018. pa do isplate.

 

3. Nalaže se tužitelju da 2.tuženoj L. K. M. nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 280,87 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 12. lipnja 2018. pa do isplate u roku od 15 dana.

 

III  Odbija se zahtjev 1.tuženika, 3.tuženika, 4.tužene i 5.tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

IV  Nalaže se tužitelju da 2.tuženoj nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 181,66 eur sve u roku od 15 dana dok se preostali zahtjev 2.tužene za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točkama I/1., II/2., III/3., IV/4. i V/5. izreke odlučeno je da su tuženi dužni trpjeti uvođenje sanitarne vertikalne hladne vode u nekretninu čkbr. 2723/4, zgrada u Z. u. površine 544 m2, na način da omoguće izvođaču radova M.-t. d.o.o. nesmetan pristup do zrakodimovodnih (energetskih) kanala, suvlasnički dio nekretnina tuženih u naravi stambeni prostor na 10. katu, 7. katu, 3., 6. i 9. katu, a koji stanovi su upisani u z.k.ul. 14064 k.o. V., radi izvođenje radova na izmjeni sanitarne hladne vode.

 

2. U točki VI izreke naloženo je tuženima naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.237,64 eur u roku od 15 dana.

 

3. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženi zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja i da im se nadoknade troškovi žalbenog postupka.

 

              4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

              5. Žalbe 1., 3., 4. i 5.tuženih su neosnovane, dok je žalba 2.tužene osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da su tuženi dužni trpjeti uvođenje sanitarne vertikalne hladne vode u predmetnu nekretninu time da su tuženi suvlasnici posebnih dijelova zgrade na način kako je to opisano u točkama I-V izreke, jer je zaključen međuvlasnički ugovor i aneks međuvlasničkog ugovora suvlasnika zgrade u V., Z. .., iz kojeg proizlazi da su suvlasnici ugovorili da u okviru redovnog upravljanja donose između ostalog i odluke o programu održavanja zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade, te je sporno da li ti ugovoreni radovi ulaze u poslove redovne ili izvanredne uprave.

 

7. Primjenom odredbe čl. 38. st. 1. i čl. 39. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) sud prvog stupnja obrazlaže da nije osnovan prigovor tuženih o nedostatku aktivne legitimacije jer da svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika i da ima pravo odlučivati o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu zajedno s ostalim suvlasnicima.

 

8. Sud prvog stupnja zaključuje da ugovoreni radovi su poslovi redovne uprave, a za čije donošenje su suvlasnici donijeli odluku većinom glasova, u odnosu na visinu suvlasničkih dijelova, jer se radi o obavljanju poslova koji su nužni za redovno održavanje zgrade, te su tuženi dužni trpjeti da se izvrše opisani radovi na promjeni sanitarne vertikale hladne vode, što podrazumijeva i određene građevinske zahvate u minimalnom obimu i  u njihovim stanovima. Sud prvog stupnja navodi da su tužitelji i saslušani svjedoci T. P.-K., Z. Š. i D. K. u svom iskazu tvrdili da su dosadašnje cijevi za vodu dotrajale i da su stare oko 36 godina, te da su se pojavljivali često problemi začepljivanja tzv. perlatora i stvaranje kamenaca u pojedinim stanovima.

 

9. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na 2.tuženika sud prvog stupnja navodi da ona nije suvlasnica stana već njezina kćerka koja je osobno ovlastila 2.tuženu da zastupa sve njezine interese kao vlasnice stana i da u njeno ime potpisuje sve suglasnosti vezane za stan konkretno za međuvlasnički ugovor i za izvođenje radova te da 2.tužena ima pravo i doživotnog uživanja tog stana. Stoga sud zaključuje da iako 2.tužena nije vlasnica stana, već je isključiva posjednica i ovlaštena je od strane vlasnice poduzimati sve vlasničke ovlasti pa da je prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na 2.tuženu je neosnovan.

 

10. Stoga sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, dok odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a.

 

11. Nisu osnovani žalbeni navodi 1., 3., 4. i 5.tuženih da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer su u presudi suda prvog stupnja navedeni razlozi u odnosu na te tužene o odlučnim činjenicama zbog čega se presuda može ispitati.

 

12. Isto tako u odnosu na navedene tužene nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, a koje bi utjecale na zakonitost donesene odluke.

 

13. Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi navedenih tuženih da sud prvog stupnja nije utvrdio je li tužitelj suvlasnik predmetne zgrade, u kojoj etaži i u kojem suvlasničkom omjeru jer iz priloženog z.k. izvatka je vidljivo da je tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine u 1/86 dijelova. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo, a suprotno žalbenim navodima navedenih tuženih, pravilno je utvrđeno da je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe prema čl. 38. st. 1. i čl. 39. st. 1. ZV-a jer svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva, ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu.

 

14. Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi navedenih tuženih da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio odlučne činjenice u vezi pitanja predstavljaju li građevinski zahvati na izmjeni sanitarne vertikale hladne vode posao redovne ili izvanredne uprave jer da primjenom odredbe čl. 40. st. 1. ZV-a za poduzimanje i valjanost takvih radova potrebna većina glasova suvlasnika prema veličini njihovih suvlasničkih dijelova, a da sud nema dovoljno stručnog znanja da bi sa sigurnošću mogao utvrditi predstavlja li to posao izvanredne ili redovne uprave. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da se radi o poslovima redovne uprave iz čl. 40. st. 1. ZV-a koji radovi se odnose na redovno održavanje zgrade i to na izmjenu sanitarne vertikalne hladne vode, a što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka D. Š., M. Ž. i D. K. djelatnika T. P. i. Č. koji je radio na projektiranju i nadzoru izmjene vertikale hladne vode u navedenoj zgradi i koji je iskazao da su cijevi hladne vode u jako lošem stanju, da je bilo prisutna korozija i kamenac, da su na nekim mjestima cijevi propuštale. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da se ne radi o izvanrednim poslovima jer da navedeni radovi nisu veći popravci kako je to propisano u čl. 41. st. 1. ZV-a i da za izvođenje tih radova nije bila potrebna suglasnost svih suvlasnika.

 

15. Osnovani su žalbeni navodi 2.tužene da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da nije osnovan prigovor pasivne legitimacije u odnosu na 2.tuženu jer iz dokaznog postupka, kako to sud prvog stupnja, pravilno i utvrđuje 2.tužena nije vlasnica predmetnog stana već samo posjednica temeljem izričite suglasnost vlasnice stana, a činjenica da 2.tužena ima punomoć da u ime vlasnika potpisuje sve suglasnosti vezano za stan kao i za izvođenje navedenih radova ne potvrđuje stav suda da bi bila pasivno legitimirana u ovom postupku, jer o upravljanju sa suvlasničkom stvari odlučuju suvlasnici sukladno čl. 39. st. 1. ZV. Stoga je u odnosu na 2.tuženu tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

 

16. Budući da tužitelj nije uspio u ovom parničnom postupku u odnosu na 2.tuženu preinačena je i odluka o troškovima parničnog postupka u točki VI izreke na način da je odbijen dio zahtjeva tužitelja da 2.tužena nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 247,53 eur jer prema čl. 161. st. 1. ZPP-a suparničari podmiruju troškove na jednake dijelova. Stoga 2.tužena 1/5 dosuđenih troškova u točki VI izreke prvostupanjske presude nije dužna platiti tužitelju.

 

17. S obzirom da je 2.tužena uspjela u ovom postupku primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a dosuđen joj je ukupni parnični trošak u iznosu od 280,87 eur, a koji trošak se odnosi na pristup na četiri rasprave održane 1. lipnja 2017., 6. rujna 2017. do 4. listopada 2017. i 4. svibnja 2018. po 33,18 eur prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 37/05., 59/07., 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa), za pristup na ročište za objavu presude 16,59 eur prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife te troškove svjedoka u iznosu 92,91 eur.

 

18. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I izreke ove presude, a primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.

 

              19. Budući da 1., 3., 4. i 5.tuženi nisu uspjeli u žalbenom postupku odbijen je njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka te je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

 

              20. Drugotužena je uspjela u žalbenom postupku pa joj je stoga dosuđen žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 181,66 eur jer su joj priznati troškovi plaćanja sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 119,45 eur budući da je 2.tužena tu pristojbu i platila, a za sastav žalbe prema Tbr. 10.1. Tarife pripada joj iznos od 62,21 eur sve uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u odnosu na navedenu tuženu u iznosu od 265,45 eur, pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki IV izreke.

 

U Rijeci 13. ožujka 2024.

 

 

               Predsjednica vijeća

 

               Kristina Vukelić Aničić, v.r.