Poslovni broj: Usž-1296/22-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Gordane Marušić – Babić, članica vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. S. iz S., zastupanog po opunomoćeniku T. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Z., radi statusa hrvatskog branitelja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2876/21-8 od 14. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2876/21-8 od 14. veljače 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II 561-01/21-01/231, urbroj: 512-2501-21-2 od 23. kolovoza 2021.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Z., klasa: UP/I 561-01/21-01/60, urbroj: 512M2-50-21-2 od 20. svibnja 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti Narodnoj zaštiti Ž. S.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog svih žalbenih razloga. U bitnom navodi da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje da tužitelj nije sudjelovao u borbenim aktivnostima, odnosno u neposrednom pružanju oružanog otpora agresoru. Opisuje tijek ratnih zbivanja u kojima je sudjelovao te ponovno naglašava da iz iskaza svjedoka Z. V. i R. N. proizlazi da je tužitelj sudjelovao u neposrednom pružanju oružanog otpora agresoru. Ponavlja navode koje je isticao tijekom upravnog spora, a to je da je J. J. stekao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Stava je da u propisima nije definirano što znači neposredno pružanje otpora pa da, iz tog razloga, tuženik iste aktivnosti kod različitih osoba ne definira na isti način te je time narušeno načelo jednakosti pred zakonom. Navodi da je sud odbio saslušati svjedoka D. B. na okolnost njegovog sudjelovanja u borbenim aktivnostima. Uz žalbu prilaže ratni dnevnik iz kojeg su vidljive aktivnosti postrojbe. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod svih dosadašnjih navoda te navodi da je prvostupanjska presuda na zakonu osnovana i da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno. Predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tužitelja.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a) te na temelju svih podataka prikupljenih tijekom postupka kao i tijekom upravnog spora, prema ocjeni ovog Suda, pravilno i potpuno utvrdio bitne činjenice za donošenje zakonite odluke.
8. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., dalje: ZoHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.), c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koje je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30 srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pri tome nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
9. Stavkom 2. članka 3. ZoHBDR-a propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske u smislu stavka 1. toga članka podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
10. Prvostupanjski sud je prihvatio činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku kao pravilno, a prema kojemu se tužitelj nije sudjelovao u neposrednom pružanju oružanog otpora. Jednako tako, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj nije naveo nikakve konkretne borbene akcije u kojima je sudjelovao, a u iskazu danom u upravnom postupku 1. srpnja 2020. nije spominjao nikakve vlastite neposredne aktivnosti u smislu pružanja oružanog otpora, već je ukazivao na čuvanje straže i skladišta vojne opreme, vršenje ophodnje po željezari, granatiranje i činjenicu da je bio naoružan, a da su sadržajno iste izjave dali i tužiteljevi svjedoci R. N. i Ž. V. Tužitelju je omogućeno izjašnjavanje na ročištu održanom 14. veljače 2022. pred prvostupanjskim sudom, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi obrazložio da je na tom ročištu odbio prijedlog za saslušanje predloženih svjedoka iz razloga što iz tvrdnji tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazi da tužitelj nije sudjelovao u neposrednom pružanju oružanog otpora agresoru.
11. Prvostupanjski sud i javnopravna tijela su pravilno utvrdili da se navedene aktivnosti ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanju u izravnoj vezi s tim otporom u smislu odredbe članka 3. stavka 2. ZoHBDR-a.
12. Ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da dokazi pribavljeni tijekom upravnog postupka ne upućuju na zaključak da je tužitelj u smislu citirane odredbe članka 3. stavka 2. ZoHBDR-a sudjelovao u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj vezi s tim otporom te da u takvim okolnostima nije bilo svrsishodno saslušati predložene svjedoke budući da je sam tužitelj naveo da je bio na čuvanju straže i skladišta vojne opreme.
13. Što se tiče ratnog dnevnika kojeg tužitelj prilaže uz žalbu, potrebno je skrenuti pozornost na odredbu članka 69. stavka 3. ZUS-a prema kojoj se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice.
14. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda, žalbenim prigovorima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Stoga je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 25. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
