REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

25 Posl.br. P-1544/2019-46

Kralja Tomislava 85 A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Crikvenici, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. I. OIB ... iz Z., odnosno B., zastupana po punomoćnici K. T., odvjetnici u C., protiv tuženika 1. M. A. iz R., OIB ..., 2. A. B. iz B., OIB ... i 3. T. V. OIB ... iz O., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon rasprave zaključene 11.travnja 2022., kojoj su prisustvovale stranke i punomoćnica tužiteljice, 25.svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

I Utvrđuje se da je tužiteljica M. I. OIB ... iz Z., vlasnica k.č.br. ... kuća br, ... gospodarska zgrada i dvor, oranica u Š., površine 55 čhv, iz z.k.ul. ... k.o. B., pa se ista ovlašćuje da temeljem ove presude u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini uz istovremeno brisanje prava suvlasništva tuženika na toj nekretnini, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženima da tužiteljici nadoknade trošak ovog postupka u iznosu od 13.050,00 kuna roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.U svojoj tužbi, zaprimljenoj na ovom sudu 28.studenog 2018., tužiteljica tvrdi kako tužene dolaze upisane kao suvlasnice nekretnine k.č.br. ... kuća br. ..., gospodarska zgrada i dvor, oranica u Š. površine 55 čhv iz z.k.ul. ... k.o. B.. Tužiteljica je dalje navela kako je predmetnu nekretninu kupila 1995. od pravnih prednika tuženica, V. J. i V. I., te da se od tada nalazi u mirnom posjedu predmetne nekretnine na način da istu kosi, uređuje i čisti. Tužiteljica da je prednicima tuženica isplatila kupoprodajnu cijenu, ušla u posjed predmetne nekretnine, a kako je u zemljišnim knjigama u vrijeme kupnje bio upisan pravni prednik pok. I. i J. V., isti da su se obvezali riješiti zemljišnoknjižno stanje. Slijedom iznijetog, tužiteljica predlaže da sud prihvati njen tužbeni zahtjev uz dosudu parničnog troška tužiteljici.

2.U svojem odgovoru na tužbu tužene su navele da se u naravi radi o dva zapuštena mirišća, da tužiteljica nije kupila ništa od prednika tuženica I. V. i J. V., da je netočno da se nalazi u mirnom, i nesmetanom posjedu, ona da nije nekretninu kosila, uređivala ili čistila, jer da se radi o nekretnini sa dva zapuštena mirišća. Tužene su dalje navele da prednicima tuženica nije isplatila nikakvu kupoprodajnu 25 Posl.br. P-1544/2019

cijenu niti ušla u posjed predmetne nekretnine, ista da je bila upisana na djeda tuženica K. M. M., te da se u naravi radi o dvije nekretnine ... i ..., a iste da su upisane u posjedovnom listu ... k.o. B.. Tužene su navele da je prodana nekretnina k.č.br. ..., odnosno mirišće do kuće P. Đ., Ž. M., I. M. i P. S. M., k.br. ... upisane na k.č.br. ... iz z.k.ul. ... k.o. B., da je prodana P. Đ., nakon što je ista molila svoje vjenčane kumove V. I. i njegovu suprugu, da joj prodaju to mirišće kako bi imala veću okućnicu, te da je točno da je P. Đ. u nekoliko navrata plaćala kupoprodajnu cijenu I. i J. V., očevima tuženica, a o čemu da ima samo saznanja T. V. kojoj je to rekao otac. Tužene potražuju parnični trošak.

3.U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za z.k.ul. ... k.o. B. ( str. 4 spisa ), povijesni vlasnički list za z.k.ul. ... k.o. B. ( str. 5-9 spisa), prijepis posjedovnog lista za z.k.ul. ... k.o. B. ( str. 18-19 spisa ), potvrde ( str. 22-23 spisa ), rješenje o nasljeđivanju posl.br. O- 11046/2018 ( str. 24-26 spisa ), nalaz geodetskog vještaka ( str. 44-52 spisa ), povijest promjena na katastarskim česticama ( str. 69 spisa ), kopiju plana ( str. 70 – 71 spisa), kopiju snimke iz zraka (str. 74-75 spisa), očitovanje geodetskog vještaka ( str. 79 spisa), kopiju spiska parcela ( str. 89-92 spisa), uvjerenje Odjela za katastra nekretnina C. ( str. 94 spisa), izvod iz katastarskog plana (str. 95 spisa ), izvod iz posjedovnog lista ( str. 96 spisa), kopiju snimke iz zraka ( str. 97 spisa), očitovanje geodetskog vještaka ( str. 101 spisa), proveo uviđaj na licu mjesta 17.siječnja 2020., saslušao svjedoke M. J., I. M., I. B., Ž. A. te tužiteljicu te tužene M. A. i T. V..

4.Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 148/2011, 25/2013 i 70/2019), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan te je istog prihvatio.

5. U svojem iskazu tužiteljica je iskazala da je 1995. kupila kč. br. ... u 6. mjesecu, ugovor da je sklopila sa J. V. i I. V. zvanim R., utvrdili su cijenu za parcelu koju je isplatila do kraja veljače 1996. Iskazala je da je u to vrijeme imala problem jer joj je suprug obolio od karcinoma i u B. je dolazila njena sestra Đ. P., predmetna parcela da graniči sa njenim posjedom i do nje se može doći jedino preko njenom posjeda i bilo im je u interesu da kupe tu parcelu da im netko treći ne dođe u susjedstvo. Iskazala je da je parcelu kupila i platila, a oni su se obvezali da će srediti papire oko toga, da ne zna u čemu je točno bio problem, a uvijek se smatralo da je to njihovo odnosno da je to R.. Iskazala je da su kod nje bili u dvorištu I. i J. V., a kod nje u kući se i radio taj ugovor. Iskazala je da je rođena u B. u Š. i na predmetnoj parceli da nije nikada nikoga vidjela, osim kad je radila ugovor sa J. i I., a da je netko dolazio morao je proći uz njenu kuću. Inače da 8 mjeseci godišnje stanuje u B., a ostatak godine za praznike i slično odlazi u Z. kod svoje djece. Navela je da u Z. stanuje od svoje 7 godine kad se njena obitelj preselila u Z., ali da je u B. redovito dolazila, na predmetnoj parceli da se nalazi ruševina čiji su jedan zid srušili da im ne padne u dvorište jer su se tako i dogovorili po ugovoru i nije bilo drugih objekata, ostalo je vrt. Iskazala je da je odmah po isplati kupoprodajne cijene na predmetnoj parceli podigla baraku koja joj služi za odlaganje stvari, uglavnom da joj ta parcela 25 Posl.br. P-1544/2019

služi kao parking, te da ju čistila i posjedovala. Iskazala je da kad je kupovala predmetnu parcelu da nije bilo govora da se radi o dvije parcele, kupila ju je u ruševnom stanju a radilo se o parceli na kojoj je bila ruševina. Iskazala je da su J. i I.

V. sa njenim ocem ratni drugovi, a I. V. je bio vjenčani kum njenoj sestri Đ.. Iskazala je da I. i J. nakon 1995. nije tražila da sastave kupoprodajni ugovor jer da je za nju bila gotova stvar kada je gospodin A. došao kod nje odnosno kod njene sestre po zadnju ratu, da su se I. V. i J. V. potpisali na potvrdi kao V. (R.) I. i V. (R.) J.. Iskazala je kako sestra Đ. od V. ništa nije kupovala ona je davala novce, bila je posrednik jer da u to vrijeme nije dolazila u B. budući joj je suprug bio bolestan. Iskazala je da je na terenu srušila zabatni zid, a to da je smjela po ugovoru bez obzira na kupnju parcele.

6. U svojem iskazu 1.tužena M. A. je iskazala da što se tiče same kupoprodaje da za istu nije znala jer nikada nije živjela u B., njeni roditelji I. i A. V. živjeli su u B., a dio godine stanovali su u B., na adresi .... Iskazala je da su u B. živjeli kada je njen tata otišao u mirovinu, da je istina je da je njen suprug donio njenom ocu kovertu od Đ., sestre tužiteljice ali da uopće ne zna što je bilo u toj koverti, na predmetnoj nekretnini da je bila kad je bila djevojka, a na istoj je bila ruševina, a ovo što je kupila tužiteljica da se nije vidjelo jer je bilo zarašteno. Navela je da su grede bile naslonjene na ovu ruševinu što je sporna, a njoj je jednom otac bio rekao da ih uzme za potrebe njene kuće, ali su te grede nestale, na tom mjestu za kojeg tvrdi da je tu nekada bila ruševina sada je čistina i parking, samo se sa strane vide volte i jedan zid. Iskazala je da je predmetna nekretnina bila upisana na njihovog prednika M. K. i M. da ih je stalno presretala i govorila da to moraju riješiti jer da će ih tužiti, da je govorila da je kupila ono što je do nje, a postoje dvije parcele u katastru. Iskazala je da nije sporno da je tužiteljica kupila ovaj dio što je uz njenu kuću, ali je sporno da je kupila ovaj dio gdje je sada parking, te da tvrdi da je tamo bila kuća. Što se tiče potvrde koje je dostavila tužiteljica iskazala je da osporava da je njen otac potpisao potvrdu, a koja je datirana sa 09. 6. 1995., jer se nikada nije potpisivao sa V. I., već se potpisivao sa I. V., a nikada nije dopisivao R., a ovo što je pisano štampanim slovima na potvrdi, navela je da njen otac nikada nije pisao štampanim slovima već pisanim. Što se tiče potvrde sa stranice 22 spisa, navela je kako potvrđuje da je na istom listu jedino istinit potpis njenog oca u dnu gdje je vidljiv potpis I. V.. Na potvrdi koja je datirana sa 28. prosinca 1995., sve je opet pisano štampanim slovima, a potvrdila je da je istu pisanim slovima potpisao njen otac I. V.. Iskazala je kako je o kupnji saznala od sestre, a njenoj sestri rekao je otac, od oca nije ništa direktno saznala. Iskazala je da je njen suprug Ž. išao kod sestre tužiteljice po neku kovertu po zamolbi njenog oca i on je potpisao da je primio kovertu. To je bilo 5. 2. 1996. Iskazala je da su smatrali da je parcelu kupila Đ., sestra tužiteljice, jer su njih dvije bile u njihovoj kući i tražile da se nekretnina prepiše, a Đ. je pri tome vodila glavnu riječ.

7.U svojem iskazu 3.tužena T. V. je iskazala da je kćerka J. V. i da zna da je to prodano jer joj je otac rekao da je prodano Đ. ali dio koji je kraj njihove kuće, drugi dio parcele da je njihov, na tom drugom dijelu za koji tvrdi da nije prodan da je bilo je neko stablo i građevina, čak se vide i otvori prema cesti. Iskazala je da je majka tužiteljice dolazila kod njenog strica i tada je saznala da je njen stric kum Đ. i ona se raspitivala da bi kupila dio koji graniči sa njihovim dijelom. Đ. da je dolazila svako 25 Posl.br. P-1544/2019

ljeto kod strica i nakon više godina stric je pristao da se to proda pa je pristao i njen otac. Iskazala je da je znala da je to prodano i to samo dio uz kuću tužiteljice, to je i plaćeno, te da je znala da nije imovinsko pravno riješeno. Iskazala je kako je 2018. bila na dijelu parcele za kojeg navodi da je tu prije bilo drvo, i nekakva građevina, a prije toga 1967. – 1968.

8.U svojem iskazu svjedokinja M. J. je iskazala da je prvih 18 godina života stanovala iznad predmetne parcele, a i sada stanuje ispod predmetne nekretnine, da cijeli život zna da se sa predmetnom nekretninom služila tužiteljica i njezina obitelj, da nikada nije vidjela nikoga drugog da se služi sa tom parcelom, predmetna nekretnina prije je bila ruševina. Iskazala je da je sada tu parking ali ništa nije uređeno, da njoj nije poznato da bi u vezi predmetne nekretnine bilo spora, kuća tužiteljice je odmah do predmetne nekretnine, a predmetna nekretnina je do ceste. Iskazala je da je ruševina još uvijek, a tužene da nije vidjela da dolaze na predmetnu nekretninu.

9. U svojem iskazu svjedok I. M. je iskazao da što se tiče predmetne nekretnine u vezi iste da može iskazati kako mu je poznato gdje je, a najmanje jednom godišnje ju pokosi, prvi puta tu da je bio prije 15-tak godina, a nekretninu pokosi po nalogu gospođe M.. Iskazao je da tužene poznaje iz viđenja ali ih na predmetnoj nekretnini nije vidio, nekretnina je ista kao i prije 15-tak godina kada je tu prvi put bio kao i sada. Iskazao je da je podstanar kod gospođe M. u B., nekretnina gdje stanuje je do prijepora.

10. U svojem iskazu svjedok I. B. je iskazao da iznad parcele ide cesta, da je on sa lijeve strane i gleda tu parcelu, na toj parceli da nije viđao nikoga osim gospođe I. i njenih iz Z., parcela da ima dvije razine, jedna je u razini parcele gospođe I., a na drugom dijelu ide se stepeništem i tu je prije 30-tak godina bio krov, to da je vjerojatno bio nekad stambeni dio. Iskazao je da kad se gleda odozgora, kada se srušio krov, moglo se zaključiti da je to bio stambeni dio pred 50 – 60 godina. To da nije bilo upotrebljivo i samo što se nije srušilo. Da je tamo od 1950. tužiteljica da je napravila parking, a prethodno je srušila zid i ulaz. Uklonila je taj zid i to je sada sve jedan prostor. Ovaj drugi dio moraju održavati jer bi zarastao. Nekretnina da ima dva nivoa, donji koji je sada parking i gornji na koji se ide stepenicama gdje je bio stambeni dio. Drveni objekt pamti na terenu jedno 30 godina. To je do mjesta gdje se parkiraju automobili.

11. U svojem iskazu svjedok Ž. A. je iskazao da je na jednom službenom putovanju otišao u stan sada pok. Đ., sestre tužiteljice da uzme neku kovertu tastu, a on je otac 1. i 2. tužene, a zove se I. V., Đ., sestra tužiteljice, dala mu je novac i rekla Ž. odnesi/odnesite kumu I.", ovo je bilo prije 30-tak godina. Iskazao je da je potpisao primitak ovoga jer je inače po struci bankar, da je to odnio u B. i dao tastu i nije ga pitao kakve su to transakcije, nije ga zanimalo, da ga nije pitao, a on mu nije rekao zbog čega je to. Da je rođen u Bribiru i kraj predmetne nekretnine prolazio je 20 puta godišnje, a i više. Nekretnina da je prije bila zarašćena, sjeća se ostataka i temelje i greda. Iskazao je da mu je tast rekao da su tamo grede i da ih mogu iskoristiti za vikendicu i slično, tamo da su bila dva mirišća, a ovo zaključuje jer su tamo bili ostaci temelja, zidova, ne zna da li je bilo pročelja ili prozorčića, grede da su bile i to u 25 Posl.br. P-1544/2019

južnom dijelu, mirišća su bila pod cestom, paralelno sa cestom. Iskazao je zna da su se spominjala dva mirišća, u jednom su bile te grede koje mu je tast spominjao, prije je to bilo zarašćeno. Iskazao je da njemu pok. I. V. nikada nije govorio o prodaji.

12.Odredbom čl. 388 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV), propisano je kako promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Tužiteljica tvrdi da je predmetnu nekretninu kupila 1995., da ju je isplatila te da je od tada u posjedu iste. ZV stupio je na snagu 1.siječnja 1997.

13. Prema čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list br. 6 od dana 8. veljače 1980.g., a stupio na snagu 1. rujna 1980.g.) savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Dana 1. siječnja 1997.g. stupio je na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09), koji propisuje u čl. 159. da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, odnosno dvadeset godina ako je posjed barem pošten. Nadalje, na temelju čl. 159. ZV samostalni posjednik nekretnine stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Tužiteljica tvrdi da je predmetnu nekretninu kupila 1995., od I. V. i J. V., očeva tuženica, a koji su predmetnu nekretninu bili naslijedili od svojeg djeda K. M. i koji je u vrijeme kupoprodaje bio upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, te se tužiteljica nije mogla upisati kao vlasnica u zemljišnim knjigama. Tužiteljica je dakle morala u ovom postupku dokazati da je predmetnu nekretninu kupila, da je za istu isplatila kupoprodajnu cijenu te da je istu posjedovala barem dvadeset godina.

14. Sud je 17.siječnja 2020. proveo dokaz uviđaj na licu mjesta u prisutnosti vještaka J. J., predstavnik G. J. j.d.o.o. C., koja je izradila geodetski nalaz. Na licu mjesta tužiteljica je pokazala spornu nekretninu koja se nalazi u B., predio Š., a ista se nalazi ispred kuće i okućnice tužiteljice. Na predmetnoj nekretnini nalazi se drvena ostava te ostaci nekadašnjih građevina. Iz geodetskoj nalaza vještaka proizlazi da se radi o čestici koja je u zemljišnim knjigama evidentirana kao k.br. ... k.o. B., kao cijela, koja je u pisanom dijelu katastarskog operata evidentirana kao k.br. ... i ..., a njihova ukupna površina da odgovara površini ... k.o. B., ali s obzirom da nije dostupan grafički dio za te nekretnine, da nije moguće utvrditi gdje se nalaze k.br. ... i ... niti što se na njima nalazilo. U tijeku postupka tužene se iznijele svoje primjedbe i upite na geodetski nalaz, te je sud saslušao vještaka J. J. koji se i pismeno očitovala na upite stranaka. Saslušana na ročištu održanom 29.listopada 2020., J. J. je navela da u odnosu na nerazmjer podataka katastra i gruntovnice, da je pribavila povijest promjena na katastarskim česticama te da se katastar sastoji od pisanog i grafičkog dijela. U pisanom dijelu od 1954. postoje kč. br. ... i ... ali iste ne postoje u grafičkom dijelu, stoga da ne može dati odgovor gdje su granice tih parcela.

25 Posl.br. P-1544/2019

15. U tijeku postupka tužiteljica je dostavila potvrde ( str. 22-23 spisa), te tužiteljica tvrdi da se iste odnose upravo na predmetnu nekretninu k.č.br. ... k.o. B., te da dokazuju da ju je tužiteljica kupila od očeva tuženica te da ju je platila. Na potvrdi ( sa str. 22 spisa) od 9.lipnja 1995., vidljivo je da je na ime kapare primljeno 1000 DEM, za k.č.br. ... u Š., da je cijena čestice 9000 DEM s rokom plaćanja do kraja 1995., a kupac ne smije do krajnje isplate vršiti nikakve građevinske radove na predmetnoj nekretnini osim rušenja zabatnog zida. Kao kupac je navedena tužiteljica, a prodavatelji I. V. i V. J.. Ostale potvrde od odnose se na primitak novaca i to dva puta po 2.000,00 DEM 30.kolovoza 1995., 2.studenog 1995., zatim 1.335,00 DEM ( koji iznos je primio A. Ž.) , te još 2.665,00 DEM ( iznos primljen od M. D.), dakle sveukupno ) 9.000,00 DEM. Na ročištu održanom 12.siječnja 2020. tužene su učinile nespornim da su se I. i J. V. potpisali na svim potvrdama, osim na onoj od 9.lipnja 1995. Tužene su predložile da se provede vještačenje istinitosti potpisa J. i I. V., ali sud taj dokaz nije proveo budući su tužene, koje su te potvrde primile prije zaključenja prethodnog postupka, navedeni dokaz predložile nakon zaključenja prethodnog postupka, što je protivno odredbi čl. 299 ZPP. Po provedenom dokaznom postupku, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice iz razloga kako slijedi. Naime, ispitani svjedoci M. J., I. M. i I. B. potvrdili su da se predmetnom nekretninom služila samo tužiteljica sa svojom obitelji, a ne i tužene. Također, 3.tužena T. V. je u svojem iskazu navela kako na predmetnoj nekretnini nije bila godina, odnosno od 1967-1968 do 2018. Osim toga, navedeni ispitani svjedoci M. J., I. M. i I. B. su u svojem iskazu naveli da tužene nisu viđali na predmetnim nekretninama, a svjedoci stanuju u neposrednoj blizini predmetne nekretnine. Sud ovim svjedocima poklanja vjeru, budući se njihovi iskazu većim dijelom podudaraju u činjeničnim navodima. Prema stajalištu ovog suda, tužiteljica je dokazala da je upravo ona sa pok. I. i J. V. sklopila ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine k.br. ... k.o. B.. Osim toga, same tužene su u svojem odgovoru na tužbu navele kako su njihovi očevi I. i J. V. doista prodali nekretninu, ali sestri tužiteljici i to dio ... k.o. B., konkretno katastarske oznake ... k.o. B., međutim, tužene nisu dokazale da je predmet kupoprodaje bio dio nekretnine gruntovne oznake ... k.o. B.. Tužene su učinile nespornim da su njihovi očevi potpisali sve potvrde sa str. 22-23 spisa osim one od 9.lipnja 1995., međutim, čini se neživotnim i nelogičnim da bi I. V. i J. V. potpisom potvrđivali primitak novca, a da prethodno nisu sklopili ugovor o prodaji. Tužiteljica je prema stajalištu ovog suda valjalo obrazložila da je njena sestra Đ. P. ponekad umjesto nje vršila isplatu kupoprodajne cijene, kada je u tome bila spriječena tužiteljica. U odnosu na navod tuženica da je sestra tužiteljice Đ. P. bila kupac, ističe se kako su ispitani svjedoci u svojem iskazu naveli da su na predmetnoj nekretnini viđali samo tužiteljicu, dok njenu sestru nisu posebno spominjali, što govori u prilog činjenici da je upravo tužiteljica kupila predmetnu nekretninu. Kako je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine od 1995., a tužbu je podnijela 28.studenog 2018., to je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine dulje od dvadeset godina, pa je dosjelošću stekla pravo vlasništva iste.

16.Parnični trošak tužiteljice odmjeren je sukladno čl. 154 ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 142/2012 ). Sud je priznao tužiteljici, koju je zastupao odvjetnik trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna, trošak pristupa na ročišta i to dana 6.studenog 2019., 17.siječnja 2020., 29.listopada 2020., 12.siječnja 2021., 11.veljače 2022. i 11.travnja 2022., svako ovo ročište u iznosu od po 1.000,00 kuna, uvećano za trošak PDV, trošak sudskih pristojbi na

25 Posl.br. P-1544/2019

tužbu i presudu u iznosu od po 400,00 kuna i trošak vještačenja u iznosu od 3.500,00 kuna.

U Crikvenici, 25.svibnja 2022.

S u d a c:

Kristina Pavelić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi rješava Županijski sud.