Poslovni broj Gž R-701/2022-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužiteljice R. S. O. iz V.OIB: ...., zastupane po punomoćniku D.., odvjetniku iz O., protiv tuženika KBC O., O., OIB: ......, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tužiteljice koja je izjavljena protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 94. Pr-1878/2020-8 od 28. ožujka 2022. godine, dana 25. svibnja 2022. godine,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o troškovima postupka sadržano u točki II izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 94. Pr-1878/2020-8 od 28. ožujka 2022. godine u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 703,13 kuna, te zateznih kamata na taj iznos.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se rješenje o troškovima postupka sadržano u točki II izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 94. Pr-1878/2020-8 od 28. ožujka 2022. godine u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 312,50 kuna i zateznih kamata na taj novčani iznos i sudi:

Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 312,50 kuna, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. ožujka 2022. godine do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu od 48,06 kuna.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda na temelju priznanja (točka I izreke) naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici na ime razlike manje isplaćenih plaća bruto iznos od 6.110,23 kuna, sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, sve pobliže navedeno u toj točki izreke.

2. U točki II izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.484,37 kuna, sa zateznom kamatom od 28. ožujka 2022. godine do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu iz cjeline obrazloženja proizlazi da je u istoj točki izreke odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnih troškova, tj. za iznos od 1.015,63 kuna, kao i njezin zahtjev za isplatu pripadajućih zateznih kamata na taj iznos od presuđenja pa do isplate.

3. Protiv te presude na temelju priznanja, u dijelu točke II. izreke u kojem je odbijen preostali dio njezinog zahtjeva za naknadu parničnih troškova, pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, dakle iz žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, u nastavku teksta: ZPP).

4. U žalbi u glavnome navodi da je izreka pobijane odluke o parničnim troškovima nerazumljiva i sama sebi proturječna, te da ista uopće nema razloga, u vezi čega ističe da sud prvog stupnja nije obrazložio zbog čega je odbio preostali dio njezinog zahtjeva za naknadu troškova sastava podneska od 06. svibnja 2021. godine, čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

5. Nadalje ističe da je sud prvog stupnja propustio dosuditi istoj troškove postupka prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, te da je nejasno zbog čega sud smatra da obrazloženi podnesak u kojem je u skladu s odredbom članka 186.b stavak 4. ZPP-a postavila konačan tužbeni zahtjev predstavlja običan podnesak za koji joj pripada naknada od 25% vrijednosti Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u nastavku teksta: Tarifa).

6. Stoga predlaže da se navedena odluka u pobijanom dijelu preinači, te potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

7. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

8. Sud prvog stupnja u bitnome utvrđuje da tužiteljici u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a i odgovarajućim odredbama Tarife pripada pravo na naknadu parničnih troškova na teret tuženika, i to u iznosu od 500,00 kuna za sastav tužbe, zatim u iznosu od 187,50 kuna za sastav podneska od 06. svibnja 2021. godine, potom u iznosu od 500,00 kuna za sastav podneska od 15. lipnja 2021. godine, te u iznosu od 296,87 kuna na ime poreza na dodanu vrijednost od 25%, tj. sveukupno 1.484,37 kuna, pa u tom dijelu usvaja njezin zahtjev za naknadu troškova postupka, a pozivom na odredbe članaka 30. i 67. stavak 3. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, u nastavku teksta: OZ), te odredbu članka 29. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) i njezin zahtjev za isplatu zateznih kamata na potonji novčani iznos.

9. Nasuprot tome, utvrđuje da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu preostalih zatraženih troškova za sastav podneska od 06. svibnja 2022. godine u kojem je uredila tužbeni zahtjev, jer da tuženik do podnošenja tog podneska nije podnio odgovor na tužbu, niti je iznosio prigovore na koje bi se tužiteljica trebala dodatno očitovati, pa utvrđuje da se ne radi o podnesku za čiji sastav bi tužiteljici pripadala naknada po Tbr. 8. toč. 1. Tarife, već o podnesku iz Tbr. 8. toč. 3. Tarife, slijedom čega odbija preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.

10. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja ožalbene odluke nije počinjena neka od tih povreda.

11. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijana odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje žalba, te se u svemu može valjano ispitati.

12. Iz sadržaja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tužiteljica zatražila naknadu troškova sastava predmetne tužbe u ukupnom iznosu od 625,00 kuna, koji zahtjev nije povećala tijekom prvostupanjskog postupka, pa je sud prvog stupnja pravilno dosudio tužiteljici tako zatraženi trošak, pri čemu je neodlučno to što je konačno postavljeni tužbeni zahtjev glasio na isplatu iznosa od 6.110,23 kuna, jer je sud prvog stupnja u smislu odredbe članka 164. stavak 1. ZPP-a dužan prilikom odlučivanja o naknadi parničnih troškova postupati u granicama postavljenog zahtjeva, pa ne može dosuditi takav trošak preko zatraženog iznosa.

13. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da podnesak tužiteljice od 06. svibnja 2021. godine ne predstavlja neki od podnesaka iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife, jer se ne radi o obrazloženom podnesku u kojem se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu, niti se u njemu očituje na nalaze i mišljenja vještaka, pa je pravilnom primjenom Tbr. 8. toč. 3. Tarife tužiteljici za sastav tog podneska (s uključenim troškom poreza na dodanu vrijednost od 25%-Tbr. 42. Tarife) dosuđena naknada u ukupnom iznosu od 234,37 kuna, u skladu s vrijednosti predmeta spora od 6.110,23 kuna.

14. Međutim, osnovano tužiteljica ističe da je sud prvog stupnja propustio utvrditi visinu troškova sastava podneska te stranke od 15. lipnja 2021. godine u skladu s gornjom vrijednosti predmeta spora, dakle prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, kako je propisano odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a, pa je istoj za sastav tog obrazloženog podneska u kojem se očitovala na odgovor na tužbu trebalo u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a i Tbr. 8. toč. 1. Tarife dosuditi trošak u iznosu od 750,00 kuna, te trošak u iznosu od 187,50 kuna na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. Tarife), tj. ukupno 937,50 kuna, umjesto dosuđenog troška od sveukupno 625,00 kuna.

15. Stoga je tužiteljici trebalo dosuditi naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 1.796,87 kuna, odnosno uz dosuđene parnične troškove u iznosu od 1.484,37 kuna i daljnje troškove u iznosu od 312,50 kuna, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos od presuđenja do isplate, u skladu sa odredbom članka 30. stavak 2. OZ-a.

16. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu opisanom u točki I izreke ovog rješenja, u skladu s odredbom članka 380. točka 2. ZPP-a, dok je djelomičnim uvaženjem njezine žalbe i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke rješenja.

17. Budući je tužiteljica u žalbenom postupku uspjela u omjeru od 30,76% (312,50 kuna : 1.015,63 kuna x 100), valjalo je primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a dosuditi istoj razmjerni trošak tog postupka, i to iznos od 38,45 kuna za sastav žalbe po punomoćniku-odvjetniku (Tbr. 10. toč. 5. Tarife), te iznos od 9,61 kuna na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. Tarife), tj. sveukupno 48,06 kuna, pa je odlučeno kao u točki III izreke rješenja.

U Rijeci, 25. svibnja 2022. godine.

S U D A C :

Alen Perhat