Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Kž-123/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Milenke Slivar, kao predsjednice vijeća, te sutkinja Antonije Bagarić i Sandre Galjar, kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Gregora Sakradžije, u kaznenom predmetu protiv optuženika D. C., zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. i dr. Kaznenog zakona (KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru K-73/2022-34 od 21. ožujka 2022., u sjednici vijeća od 25. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Povodom žalbe optuženika D. C., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci kojom je optuženiku izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti na način da se, na temelju čl. 69. st. 1. KZ/11, optuženiku D. C. izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti u trajanju do proteka roka izvršenja kazne zatvora.
II. Žalba optuženika D. C. odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Bjelovaru odbio je optužbu protiv optuženika D. C. da bi počinio kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, te ga je proglasio krivim što je počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 za koje kazneno djelo ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Na temelju čl. 58. KZ/11 opozvao mu je uvjetnu osudu prema presudi Općinskog suda u Bjelovaru K-214/2020-3 od 6. srpnja 2020. te mu je uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, nakon čega ga je, na temelju čl. 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jeden godine i tri mjeseca, u koju kaznu zatvora mu je uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. prosinca 2021., pa nadalje.
2. Na temelju čl. 69. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja će se izvršavati u okviru Zatvorskog sustava, a nakon izvršenja kazne u specijaliziranoj ustanovi za liječenje od ovisnosti na slobodi koja može trajati sve dok za to postoji potreba.
3. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku (ZKP) optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.
4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Z. V., odvjetniku iz B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se ista preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe, ili podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
5. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.
6. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je bio dostavljen ŽDO u Bjelovaru.
7. Žalba nije osnovana.
8. U žalbi optuženik ističe kako u postupku nije bilo osnova da se vjera bezuvjetno pokloni oštećenici te svjedocima koji su njezini prijatelji i imaju interesa svjedočiti u njezinu korist. Naime, optuženik "osporava da bi počinio kazneno djelo, prvenstveno navodeći kako je istog dana bio alkoholiziran".
9. Suprotno prethodno citiranom žalbenom navodu drugostupanjski sud nalazi kako u postupku zapravo niti sam optuženik ne spori da je kritičnog događaja došlo do incidenta, jer već prilikom davanja prvog iskaza pred državnim odvjetnikom izražava svojevrsno kajanje zbog događaja uz navod "sve su to emocije i alkohol", dok i na raspravi ne dovodi u sumnju kako je kritičnog događaja bio u stanju ljutnje te kako je supruzi rekao "sada ćeš imati sina na grbači kao što sam ga ja imao dvije godine". Naravno da niti jednim od spomenutih navoda optuženik nije izravno priznao da bi prijetio oštećenici, no kada se nesporne okolnosti alkoholiziranosti, pojačane emotivne napetosti i ljutnje povežu sa iskazima oštećenice i svjedoka onda, po ocjeni drugostupanjskog suda, nema nikakve dvojbe da je u takvom stanju i u takvim okolnostima optuženik sigurno i prijetio oštećenici.
10. S obzirom na prethodno navedeno drugostupanjski sud nalazi kako je činjenično stanje pravilno utvrđeno prvostupanjskom presudom.
11. U odnosu na kaznu žalba smatra kako je ista prestrogo odmjerena. Naime, žalba prigovara kako prvostupanjski sud nije optuženiku cijenio kao olakotnu okolnost to što je u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv (uslijed alkoholiziranosti), koja bi činjenica, po žalbi, uz optuženikove socioekonomske prilike i činjenicu da je bio sudionik Domovinskog rata, opravdavala blaže kažnjavanje.
12. Prema ocjeni drugostupanjskog suda pravilno je optuženiku odmjerena kazna zatvora za kazneno djelo iz ovog postupka, te mu je isto tako u pravilnoj visini odmjerena i jedinstvena kazna zatvora (nakon opozivanja kazna zatvora iz uvjetne osude prema presudi Općinskog suda u Bjelovaru K-214/2020-3 od 6. srpnja 2020.) Naime, za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 predviđena je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina. Kada se prvostupanjski sud odlučio optuženiku odmjeriti kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci onda nije moguće reći da bi se radilo o prestrogom kažnjavanju budući da se radi odmjeravanju kazne zatvora neznatno iznad posebnog zakonskog minimuma, a radi se o kaznenom djelu za koje je moguće izreći maksimalnu kaznu zatvora do čak pet godina. Pogotovo nije moguće govoriti o prestrogom kažnjavanju ako se uzme u obzir kako je optuženik do sada u već dva navrata bio osuđivan zbog istog kaznenog djela. Nadalje, smanjena je ubrojivosti u vrijeme počinjenja kaznenog djela samoskrivljena i kao takva ne može značajnije utjecati na odmjeravanja kazne. Što se pak tiče odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora nakon opozivanja kazne zatvora iz uvjetne osude prema presudi Općinskog suda u Bjelovaru K-214/2020-3 od 6. srpnja 2020. u trajanju od osam mjeseci, drugostupanjski sud smatra kako je osudom optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca pravilno vrednovana počiniteljeva ličnost u ukupnosti, te kako je pravilno cijenjena i ukupnost počinjenih kaznenih djela (dvaju kaznenih djela prijetnje), onako kako to traži čl. 51. KZ/11.
13. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno čl. 476. st. 1. ZKP-a utvrđeno je kako je određivanjem trajanja izrečene sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti (na vrijeme nakon proteka roka izvršenja kazne zatvora sve do trenutka dok za to postoji potreba) povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika. Zbog navedenog točkom I. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu odluke o sigurnosnoj mjeri budući da sukladno čl. 69. st. 4. KZ/11 sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora (doduše, najdulje tri godine, no kako je optuženik osuđen na kaznu zatvora u kraćem trajanju od tri godine onda izvršenje sigurnosne mjere može trajati najdulje do prestanka izvršenja izrečene kazne zatvora).
14. U odnosu na samo izricanje sigurnosne mjere iz čl. 69. KZ/11 drugostupanjskom se sudu čini kako će ista biti svrhovita te se ista temelji na nalazu i mišljenju psihijatrijske vještakinje koja je u svom mišljenju navela kako "postoji opasnost od počinjenja težeg kaznenog djela uslijed opisane psihopatologije (ovisnosti o alkoholu)".
15. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude sukladno čl. 476. st. 1. ZKP-a drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz tog članka, ili da bi kazneni zakon ne neki drugi način bio povrijeđen na štetu optuženika.
16. Zbog svega prethodno navedenog presuđeno je kao u izreci, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP-a.
Bjelovar, 25. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća
Milenka Slivar, v.r.
