Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž-1621/2021.-2
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Tajani Polić, u pravnoj stvari tužitelja H. T. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva H. & P. iz Z., protiv tuženika B. P. iz Z., OIB ..., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj 2s Povrv-1265/2017-42 od 27. svibnja 2021., 25. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj 2s Povrv-1265/2017-42 od 27. svibnja 2021. u točki I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. Š. – S. iz Z. poslovni broj Ovrv-27114/16 od 23. kolovoza 2016. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju glavnicu od 1.800,00 kn uz zatezne kamate (točka I. izreke), dok je platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi ukinut u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.280,25 kn uz zatezne kamate (točka II. izreke), a tuženiku je naloženo platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.450,00 kn, u roku od 8 dana (točka III. izreke). Istom presudom naloženo je Republici Hrvatskoj da na teret državnog proračuna punomoćnicima tužitelja iz Odvjetničkog društva H. & P. iz Z. naknadi troškove delegacije u iznosu od 340,00 kn, u roku od 15 dana (točka IV. izreke), dok je odbijen zahtjev navedenih punomoćnika za naknadu troškova delegacije (troškova javnog prijevoza) u iznosu od 68,00 kn (točka V. izreke) te u iznosu od 7.500,00 kn (troškovi izbivanja iz pisarnice - točka VI. izreke).
2. Protiv presude u točki I. i III. izreke žali se tuženik zbog bitne povrede postupka predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neplaćenih obroka cijene dva mobilna uređaja Sony Xperia Z3.
6. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik zahtjevom za mobilnim uslugama tužitelja od 24. kolovoza 2015. zatražio zasnivanje pretplatničkog odnosa za broj ... uz tarifni paket "najbolja imam sve", uz obvezatno trajanje pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca i uz uređaj modela Sony Xperia Z3, kao i zasnivanje pretplatničkog odnosa za broj ..., uz tarifni paket "najbolja imam sve", uz obvezatno trajanje pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca i uz uređaj Sony Xperia Z3, a na temelju kojih zahtjeva je između stranaka zasnovan pretplatnički odnos. Također utvrđuje da je tuženik na temelju ugovora u kupnji uređaja i otplatnog plana prilikom preuzimanja uređaja Sony Xperia Z3 za broj ... na ime cijene uređaja (ukupno od 2.178,00 kn), platio 18,00 kn, dok se preostali iznos obvezao plaćati u 24 rate po 90,00 kn mjesečno, odnosno tijekom obveznog trajanja pretplatničkog odnosa, a istu obvezu je preuzeo i u odnosu na mobilni uređaj Sony Xperia Z3 za broj ..., s time da je potpisom ugovora potvrdio da se slaže s uvjetima navedenima u istom ugovoru.
7. Utvrdivši da je tužitelj ispunio preuzete obveze iz citiranih ugovora, dok tuženik iste nije ispunio, zahtjev tužitelja prvostupanjski sud ocjenjuje osnovanim primjenom odredbi članka 9., članka 342. stavak 1. i članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,29/18 - dalje: ZOO), pri čemu visinu tražbine utvrđuje na temelju priložene dokumentacije. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud odbija kao neosnovan prigovor tuženika da su mu mobilni uređaji ukradeni uz obrazloženje da tuženik takav prigovor nije dokazao niti jednim dokazom, međutim, da neovisno o tome, to ne bi utjecalo na obvezu plaćanja cijene mobilnih uređaja preuzetu citiranim ugovorima. Iz navedenih razloga odlučuje kao u izreci pobijane presude primjenom odredbe članka 451. stavak 3. i članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 , 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP).
8. U žalbi tuženik ističe da prvostupanjski sud nije uvažio prijedlog za odgodu ročišta iz njegovog podneska od 15. travnja 2021. u kojem da je detaljno obrazložio nemogućnost dolaska na ročište. Nadalje ističe da je u cijelosti osporio zahtjev tužitelja zbog čega da je tužitelj bio dužan predložiti provođenje knjigovodstvenog vještačenja pa budući da takav dokaz nije predložen, smatra da je primjenom pravila o teretu dokazivanja zahtjev tužitelja trebalo odbiti.
9. Imajući u vidu sadržaj navoda žalbe, proizlazi da tuženik ističe postojanje bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.
10. Iz spisa proizlazi da je tuženik podneskom od 15. travnja 2021. predložio odgodu pripremnog ročišta zakazanog za 21. travnja 2021. navodeći da se protiv bolesti COVID-19 cijepio 30. ožujka 2021. pa budući da je cijepljenje drugom dozom predviđeno za 20 dana, predložio je da se ročište odgodi, iako mu nije poznat točan datum cijepljenja, a ujedno je istaknuo i da bi mu putovanje javnim prijevozom stvorilo probleme s obzirom na njegovu dob, zdravstveno stanje i epidemiju bolesti COVID-19. Iz sadržaja zapisnika s održanog ročišta od 21. travnja 2021. proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da spisu prileži navedeni podnesak tuženika s prijedlogom za odgodu ročišta, da se tužitelj prijedlogu tuženika usprotivio te da je pripremno ročište održano, a zatim i glavna rasprava, koja je i zaključena.
11. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je 21. travnja 2021. održano pripremno ročište i glavna rasprava u odsutnosti uredno pozvanog tuženika uz obrazloženje da tuženik u podnesku kojim je predložio odgodu navedenog ročišta nije dostavio nikakav dokaz da bi za dan kada je zakazano ročište imao termin za cijepljenje, već se njegovi navodi iz podneska vezano za cijepljenje temelje na pretpostavkama, a pri čemu je cijenio da je navedeno ročište zakazao u vrijeme znatnog poboljšanja epidemiološke situacije, stoga da ne postoje opravdani razlozi zbog čega bi se i to ročište trebalo odgoditi. Osim toga, prvostupanjski je sud cijenio i da je tuženik od početka predmetnog postupka učestalo predlagao odgodu svakog zakazanog ročišta, stoga je zaključio da je navedeni prijedlog istaknut radi odugovlačenja postupka.
12. Imajući u vidu opisane razloge zbog kojih je prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog tuženika za odgodu ročišta od 21. travnja 2021. te činjenicu da je tuženik i u odnosu na svako od prethodno zakazanih ročišta predložio odgodu (ročišta zakazana za 19. travnja 2018., 5. veljače 2020., 29. travnja 2020., 3. lipnja 2020.,19. kolovoza 2020., 3. prosinca 2020., 15. veljače 2021.), koji prijedlozi su potom i prihvaćeni od strane prvostupanjskog suda, zaključak je ovog suda da je tuženik imao mogućnost raspravljati pred prvostupanjskim sudom, stoga je istaknuti žalbeni razlog tuženika o počinjenoj bitnoj povredi postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a neosnovan.
13. Također u donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavka 1. ZPP-a.
14. Daljnjim navodima žalbe tuženik sadržajno ističe žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji nije dopušten obzirom da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a zbog čega je presudu prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a, dopušteno pobijati samo zbog određenih bitnih povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava.
15. Podredno se u odnosu na navode tuženika o potrebi provođenja financijskog vještačenja ističe da tuženik tijekom postupka niti nije istaknuo prigovor kojim bi osporio visinu, odnosno izračun predmetne tražbine niti istaknuo okolnosti koje bi ukazivale na potrebu primjene financijskog vještačenja, što posljedično tome nije dovelo niti do potrebe primjene pravila o teretu dokazivanja na način kako tuženik navodi u žalbi.
16. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnost primjene materijalnog prava u okviru ovlasti iz odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 9. i članka 342. stavak 1. ZOO-a kada je prihvatio zahtjev tužitelja obzirom na utvrđene činjenice od strane prvostupanjskog suda i preuzete ugovorne obveze tuženika.
17. Slijedom navedenog žalba tuženika je odbijena te je presuda suda prvog stupnja potvrđena primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
18. Presuda suda prvog stupnja u točki II.,IV., V. i VI. izreke, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 25. svibnja 2022.
Sutkinja
Tajana Polić, v.r.
