Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-230/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Tihane Pivac predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. L. iz S., S. K., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica U. Z. Š., odvjetnica u Z., protiv tuženika T. L. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u O., radi odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi i ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s roditeljem i po protutužbi tuženika- protutužitelja T. L. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u O., protiv tužiteljice-protutužene E. L. iz S., S. K., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica U. Z. Š., odvjetnica u Z., radi odluke o stanovanju malodobne djece, K. L., OIB: ..., N. L., OIB: ... i E. L., OIB: ..., koje zastupa posebna skrbnica T. B. U., službenica u Centru za posebno skrbništvo Z., odlučujući o tužiteljičinoj žalbi i odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 145-P Ob- 945/20-71 od 10. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice-protutužene kao neosnovana te se odbija žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 145-P Ob-945/20-71 od 10. ožujka 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice-protutužene za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

"I Majka E. L. samostalno će ostvarivati pravo na roditeljsku skrb za mlt. K. L., mlt. N. L. i mlt. E. L.

II Za zastupanje mlt. K. L., mlt. N. L. i mlt. E. L. u vezi sa bitnim osobnim pravima iz čl. 100. st. 1. ObZ-a majci je potrebna pisana suglasnost oca T. L.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice-protutužene E. L. koji glasi:

"1. Mijenja se točka IV izreke pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-2039/10-183 od dana 29. srpnja 2015. godine kojom su uređeni susreti i druženja mlt. djece s ocem na način da ona sada glasi:

Ostvarivanje osobnih odnosa mlt. K. L., rođ. ... g., mlt. N. L., rođ. ... g. i mlt. E. L., rođ. ... g. i njihovog oca T. L. zabranjuju se.", kao neosnovan.

IV Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja T. L. od dana 4. ožujka 2021. godine koji glasi:

"Mlt. K. L., mlt. N. L. i mlt. E. L. stanovat će s ocem T. L.", kao neosnovan.

V. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2.Protiv navedene presude žali se tužiteljica-protutužena (dalje tužiteljica) pobijajući odluku u dijelu pod točkama, II., III., i V. izrijeke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima, odnosno ukinuti odluku u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i tuženik-protutužitelj (dalje tuženik) pobijajući odluku u dijelu pod točkama, I., III., IV. i V. izrijeke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

4.Na žalbe nije odgovoreno.

5.Tužiteljičina žalba nije osnovana.

6.Tuženikova žalba nije osnovana.

7.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku odluku u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupaka, ovaj sud drži kako nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje ukazuju žalbe stranaka, kao niti druge bitne povrede postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a te se pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

8.Predmet odlučivanja i u ovom žalbenom stadiju postupka je prvostupanjska odluka o samostalnom ostvarivanju prava na roditeljsku skrb za maloljetnu djecu, K. L., rođenu ..., N. L., rođenoga ... i E. L., rođenu ... te odluke o ostvarivanju osobnih odnosa djece s roditeljem i o stanovanju djece, sukladno odredbama Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15 i 98/19, dalje ObZ).

9.Prema stanju u spisu predmeta prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće:

-kako su tužiteljica i tuženik roditelji malodobne djece K. L., N. L., i E. L., koja djece su rođena u braku roditelja i stanuju s majkom te da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 17Gž Ob-314/15-9 od 27. rujna 2016. pravomoćno odlučeno o ostvarivanju osobnih odnosa djece s otcem i to pod nadzorom stručne osobe, jednom tjedno po dva sata,

-kako je spomenutom odlukom utvrđeno i da bi zabrana održavanja osobnih odnosa otca s djecom bila prerigorozna, da je do otpora djece osobnim odnosima došlo i jer djeca nisu bila dovoljno pripremljena za takvo druženje, kako je nedvojbeno potrebno da se otac uključi u psihijatrijski tretman, a što treba uvjetovati nadležni Centar za socijalnu skrb, kao i da se nakon donošenja navedene sudske odluke osobni odnosi otca i djece nisu uopće održavali, a posljednji njihov susret bio u proljeće 2014. godine,

-kako je tužiteljica u tužbi navela da je nakon donošenja navedene odluke došlo do promijenjenih okolnosti, maloljetnoj djeci uspostavljena je dijagnoza F43 - reakcija na teški stres i poremećaj na prilagođavanje te kako je neprekidno patološko ponavljanje istih obrazaca otca prilikom susreta i druženja, traumu i strah djece dodatno intenziviralo i pretvorilo u otpor i protivljenje spram kontakata,

-kako tužiteljica predlaže da sud izmijeni važeću odluku i zabrani ostvarivanje osobnih odnosa djece s otcem i predlaže donijeti odluku prema kojoj će majka ostvarivati samostalno roditeljsku skrb,

-kako je tuženik naveo da nikada ni na koji način nije vršio psihičko ili fizičko nasilje nad svojom djecom i bivšom suprugom, pretpostavlja i strahuje da su djeca nakon odlaska s majkom sustavno psihički, a možda i fizički zlostavljana, da je problem vrlo vjerojatno i u roditeljima tužiteljice te je predloženo donijeti novu odluku prema kojoj će djeca stanovati s otcem,

-kako je rješenjem Centra za socijalnu skrb Z., Podružnica N. Z. (dalje CZSS) od 2. prosinca 2020. malodobnoj djeci imenovana posebna skrbnica u osobi Tee Branković Ustamujić, zaposlenice Centra za posebno skrbništvo Z.,

-kako iz iskaza tužiteljice proizlazi da je zadnji susret djece s otcem bio u proljeće 2014. godine, a susreti su se prestali održavati zato što je otac prestao dolaziti, kako je sin koji je jedini dolazio na te susrete doživio šok za vrijeme jednog susreta pa je i on bio u otporu prema dolascima, a starija kćer bila samo jedanput na susretima s otcem, a dvije mlađe kćeri su bile nekoliko puta te su nakon kontakata osjećale nelagodu i strah, da kada se uzme cjelokupna i šira slika njihovog zajedničkog života, u kojem je tuženik bio agresivan prema djeci i njoj, predlaže susrete s otcem zabraniti, a ona u cijelosti ostvaruje samostalno roditeljsku skrb jer isključivo sama i brine o djeci, dok otac ne sudjeluje ni na koji način i "sve još otežava",

-kako iz tuženikova iskaza proizlazi da već duže vrijeme kao jedino rješenje vidi odluku prema kojoj bi zajednička djeca živjela s njim, jer će jedino na taj način imati mir, iako trenutno nema uvjete da djeca žive s njim, ali će ih stvoriti, održavanje kontakata u Centru on "ne bi nazvao kontaktima već terorom", na prvi susret došla su sva djeca, a na drugi najstarija kćer već nije došla, a već sljedeće subote nije došla niti druga kćer pa da je tužiteljica imala plan i "otkidati jedno po jedno dijete", a na kraju je ostao samo sin i to je bilo strašno za gledati, jer je neverbalnim znakovima pokazivao da želi ostati kod njega, a istovremeno je nadzornici govorio kako to ne želi, kao i da kontakata s djecom nema od 31. svibnja 2014., iako je on odmah po izlasku iz Istražnog zatvora na sve načine pokušavao ostvariti kontakte,

-kako iz mišljenja i prijedloga CZSS, Z., Podružnica T. od 7. siječnja 2022. proizlazi da je provedena psihologijska obrada stranaka uobičajenim setom psihologijskog mjernog instrumentarija te su isčitani pojedini sadržaji opsežnog spisa ranije nadležne Podružnice N. Z., kako se iz razgovora sa strankama inicijalno dobiva argumentacija za njihova traženja, E. L. traži da se donese odluka o zabrani osobnih odnosa oca s djecom, navodeći kako smatra da bi takvo rješenje naviše zaštitilo interese maloljetne djece, kako djeca ne žele takav kontakt te kako bi ponovna uspostava kontakta s otcem nakon dugogodišnjeg razdoblja njihovog nepostojanja na djecu djelovala zbunjujuće i predstavljala veliki stres, da potporu takvom njezinom stavu predstavljaju nalazi dr. D., spec. dječje i adolescentnte psihijatrije pri Bolnici ... iz 2016. godine, kada se po zamisli tima vještaka iz Poliklinike za zaštitu djece radilo na pripremi djece za kontakt s otcem, a kod djece utvrđeno postojanje jakih reakcija na stres, odnosno drugih zdravstveno nepovoljnih stanja, dok T. L. tek površno spominje nastavak održavanja osobnih odnosa s djecom, a većina zahtjeva mu je upravljena u pravcu utvrđivanja "istine" o tome da je E. L. (uz pomoć "sustava") djeci i njemu uništila život, uz općeniti dojam kako mu je život zaustavljen u nekom bivšem trenutku te se kao posljedica takvih okolnosti javljaju kod njega intenzivna depresivna stanja,

-kako se u nalazu CZSS-a navodi i da je opća životna funkcionalnost E. L. (stalno zaposlenje, skrb o stambenom prostoru, te obrazovnim i zdravstvenim potrebama djece) uredna, a otac se u razgovoru uporno vraća i inzistira na utvrđivanju "nesporne istine" da E. zlostavlja, odnosno kako kaže "demolira" djecu, kako je psihologijskom obradom za majku utvrđeno da se profilira kao naglašeno društvena osoba, srdačna i prijateljski nastrojena prema drugim ljudima s izraženom sklonošću potpadanja pod njihov utjecaj, inventar osobnosti MMPI2 daje za ispitanicu uvid da niti za jednu od kliničkih skala instrumenata rezultat nije povišen te se uradak u cijelosti nalazi unutar granica koje toleriraju postojeće norme, da se T. L. u upitniku PIE profilira prvenstveno kao osoba naglašeno sklona redu sa znatnom samokontrolom, a preostali upitnički materijal ukazuje na znatnu prisutnost osjećaja potištenosti i promašenosti, niskog samopoimanja te doživljaja protiv njega usmjerene socijalne nepravde i pratećih racionalizacija, a inventar osobnosti MMPI2 daje za ispitanika izrazito uvećan rezultat na nekoliko relevantnih kliničkih skala, ukupno njih čak šest, a visoki rezultat na većem broju kliničkih skala inventara zajedno s opisanim detaljima koji ukazuju na izrazit funkcionalni disbalans ispitanika u realnom životu, nepobitno ukazuju kako bi za kompletiranje informacija o zdravstvenom stanju ispitanika bila indicirana psihijatrijska eksploracija,

-kako je, na temelju raspoloživih podataka, procjena psihologa CZSS-a da je vjerojatnost uspostave bilo kakvog kvalitetnog odnosa na relaciji otac i maloljetna djeca u budućnosti neznatna, modalitet ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom službene osobe u praksi se pokazao izrazito disfunkcionalnim kao sredstvo za uspostavu većeg povjerenja i prisnijih odnosa između sudionika, a što bi trebao biti smisao kontakata te je zaključak psihologa da bi u postojećim okolnostima odluka o održavanju osobnih odnosa s djecom bila u većoj mjeri motivirana idejom o zaštiti prava otca, no što bi se nametala kao rezultat o zaštiti prava i interesa djece.

10.Temeljem ovakvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio kako tužiteljica kao majka, od prestanka zajednice života s tuženikom, samostalno skrbi o maloljetnoj djeci, a roditeljska suradnja u potpunosti izostaje zbog bitno poremećenih odnosa među roditeljima, da nije realno očekivati ravnopravan odnos roditelja u brizi za djecu i kako je u skladu s dobrobiti djece odlučiti da će majka samostalno ostvarivati roditeljsku skrb, a koja odluka je i u skladu s preporukom Stručnog tima CZSS-a, s tim što je u interesu djece i da ih u postupcima koji se odnose na zastupanje u bitnim osobnim pravima iz članka 100. ObZ-a zastupaju oba roditelja. Kako djeca od prestanka zajedničkog života roditelja žive neprekidno s majkom koja na adekvatan način skrbi za njih, a otac ni na koji način ne skrbi o djeci, to da odluka o stanovanju djece s otcem ni na koji način ne bi bila u interesu djece, a prvostupanjski sud naglašava i kako ne prihvaća navode tuženika da bi tužiteljica i njezini roditelj sustavno psihički zlostavljali djecu jer nisu utvrđeni smanjeni roditeljski kapaciteti tužiteljice niti kakvo protupravno postupanje tužiteljice ili njezinih roditelja. Naposljetku prvostupanjski sud zaključuje i kako se ne radi o bitnim promjenama okolnosti koje su posljedica postupanja otca nakon donošenja sudske odluke o ostvarivanju osobnih odnosa, a koje bi trebale rezultirati donošenjem nove odluke i potrebom zabrane osobnih odnosa oca s djecom, odnosno da otac jasno pokazuje želju za ostvarivanjem osobnim odnosa sa svojom djecom te je redovito uključen u psihijatrijski tretman sukladno važećoj sudskoj odluci i nema razloga osobne odnose ne održavati u već određenom minimalnom opsegu, jednom tjedno po dva sata i to u kontroliranim uvjetima, koja odluka za sada nije u suprotnosti s dobrobiti djece. Kako je navedenom ranijom sudskom odlukom naglašeno i da se otac treba uključiti u psihijatrijski tretman, a što je otac i učinio te se kroz desetak godina ne nalaze razlozi koji bi upućivali da bi njegov kontakt s djecom bio traumatizirajući, a u ovom trenutku nema pravomoćne sudske odluke kojom bi tuženik bio proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela na štetu tužiteljice ili djece, kako to tužiteljica tvrdi, pa da činjenica što su djeca trenutno u otporu prema kontaktima s ocem ne znači i da je potrebno osobne odnose u potpunosti zabraniti, već ukazuje na potrebu odgovarajuće pripreme djece za ponovnu uspostavu osobnih odnosa s otcem.

11.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza koji su izvedeni u postupku, koje dokaze je sud prvog stupnja pravilno cijenio prema odredbi članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska odluka sadrži valjane razloge koje u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12.Člankom 100. stavak 1. ObZ-a propisano je kako se zastupanja u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta odnose na:

1. promjenu djetetova osobnog imena

2. promjenu prebivališta, odnosno boravišta djeteta i

3. izbor ili promjenu vjerske pripadnosti.

13.Člankom 105. stavak 1. ObZ-a propisano je kako jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Iz stavaka 3. tog članka proizlazi kako jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno članku 416. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona.

14.Člankom 105. stavak 5. ObZ-a propisano je da kad sud donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi, odredit će hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno članku 100. ovoga Zakona.

15.Člankom 416. ObZ-a propisano je:

(1) Prije donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima djeteta s roditeljem sud će:

1. omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, sukladno odredbama ovoga Zakona

2. utvrditi na koji način je svaki od roditelja provodio vrijeme s djetetom i na koji način je ostvarivao roditeljsku skrb o djetetu prije pogoršanja obiteljskih odnosa i 3. po potrebi pribaviti nalaz i mišljenje centra za socijalnu skrb ili ovlaštenog sudskog vještaka.

(2) Sud će u postupku posebno cijeniti:

1. spremnost svakog od roditelja na suradnju u postupku obveznog savjetovanja ili spremnost na sudjelovanje u obiteljskoj medijaciji i

2. spremnost svakog od roditelja na poticanje ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

(3) Spremnost na suradnju iz stavka 2. ovoga članka nije od važnosti u slučajevima obiteljskog nasilja.

16.Člankom 119. stavak 1. ObZ-a propisano je kako dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Iz stavka 2. tog članka proizlazi kako su roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

17.Člankom 123. ObZ-a propisano je:

(1) Sud može u odluci iz članka 413. stavka 1. ovoga Zakona ili u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja, ili centra za socijalnu skrb iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta.

(2) Kad donosi odluku iz stavka 1. ovoga članka, sud je dužan:

1. ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta

2. voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i

3. obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane.

(3) Odlukom iz stavka 1. ovoga članka ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom može se ograničiti ili zabraniti na određeno ili na neodređeno vrijeme.

18.Imajući u vidu navedena činjenična utvrđenja i cijeneći sve rezultate dokaznog postupka, posebno prihvaćajući i mišljenje CZSS-a Zagreb, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako malodobna djeca stranaka nakon prestanka životne zajednice roditelja stanuju s majkom koja o djeci uredno skrbi te da je u interesu djece i u skladu s njihovom dobrobiti nastaviti stanovati s majkom. Naime, nedvojbeno je kako majka od prestanka zajednice života roditelja samostalno skrbi o djeci, a roditeljska suradnja u tom pogledu u potpunosti izostaje zbog bitno poremećenih odnosa među roditeljima i u takvim okolnostima nije moguće niti je utemeljeno očekivati i ravnopravan odnos roditelja u brizi za djecu, a ne postoje utvrđene okolnosti koje bi majku kompromitirale kao kompetentnog roditelja. Stoga je i prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda u interesu djece nastaviti stanovati s majkom te odlučiti kako će majka samostalno ostvarivati roditeljsku skrb za maloljetnu djecu, s tim što je za zastupanje djece u svezi s bitnim osobnim pravima iz članka 100. st. 1. ObZ-a majci potrebna pisana suglasnost oca djece. Osim toga, u postupku nisu utvrđene možebitne promjene okolnosti nakon donošenja ranije odluke o ostvarivanju osobnih odnosa otca s djecom, a koje bi ukazivale na nužnost zabrane ostvarivanja osobnih odnosa, a otac i pokazuje želju za ostvarivanjem osobnim odnosa s djecom i redovito je uključen u psihijatrijski tretman sukladno ranijoj sudskoj odluci, pa i ovaj sud drži kako nema razloga da se osobni odnosi otca s djecom ne održavaju sukladnoj ranijoj odluci, odnosno nema opravdanih razloga za zabranu ostvarivanja osobnih odnosa otca s djecom, kako to predlaže majka djece.

19.Glede žalbenih navoda tužiteljice treba reći kako tužiteljica u žalbi iznosi svoju ocjenu utvrđenoga činjeničnog stanja te iznosi svoje zaključke o primjeni materijalnoga prava, međutim gubi iz vida da je prvostupanjski sud na navedeno činjenično stanje u bitnom pravilno primijenio citirane materijalno pravne odredbe pa se takvi žalbeni navodi ukazuju pravno neodlučnima. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako nisu ostvareni razlozi za zabranu ostvarivanja osobnih odnosa tuženika, kao otca, s djecom sukladno ranijoj odluci i u nadziranim uvjetima, jer to nije nužno za zaštitu dobrobiti djece, a u ovom trenutku ne postoje elementi koji bi možebitno ukazivali na drukčiji zaključak.

20.Nadalje treba dodati i kako ovaj sud drži da je u konkretnom slučaju radi odluke o samostalnom zastupanju djece odlučno pitanje dobrobiti svakog maloljetnog djeteta i utvrđenje kako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa o svim okolnostima iz citiranih odredaba ObZ-a. Sama činjenica što tuženik od 2014. godine ne viđa djecu, u okolnostima konkretnog slučaja, upućuje na zaključak o potrebi donošenja predmetne odluke, kako je to utemeljeno zaključio i prvostupanjski sud, jer je nedvojbeno djeci potrebna svakodnevna roditeljska skrb. Žalitelj neutemeljeno osporava pojedina činjenična utvrđenja, osporava i vjerodostojnost sadržaja dokumentacije CZSS-a, odnosno ukazuje na potrebu pregleda i druge dokumentacije i to u postupku vještačenja, za koji postupak drži kako je nužan, međutim gubi iz vida kako je u ovom sada već dugotrajnom postupku, sukladno članku 5. ObZ-a sud dužan ponajprije štititi prava svakog maloljetnog djeteta i njihovu dobrobit, a prvostupanjski sud je dao prihvatljive razloge za odluku o navedenim tuženikovim dokaznim prijedlozima za vještačenje. Stoga, prema stajalištu ovog suda, ne preostaje drugo nego zaključiti i kako žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost svih utvrđenja prvostupanjskog suda te se žalbeni navodi ukazuju paušalni i pravno neodlučni.

21.Očitujući se o žalbenim navodima posebno valja istači kako je tuženik i osobno podnio sudu žalbu protiv prvostupanjske presude u kojoj, pored ostaloga, iznosi čitav niz neprimjerenih, neprihvatljivih i nadasve objektivno uvredljivih i vulgarnih navoda u odnosu na sud, a očito i u odnosu na druge državne institucije i tijela Republike Hrvatske. Takvo izražavanje u postupku pred sudom ne može biti ničim opravdano i ne zavrjeđuje poseban osvrt u sadržajnom pogledu, a osim što ne priliči uljuđenom ophođenju, je i objektivno uvredljivo. U tom smislu treba i jasno istaći kako nitko ne može osporiti, a niti ovaj drugostupanjski sud na bilo koji način dovodi u pitanje tuženikovo pravo, kao stranke u postupku, na iznošenje svojih stavova, primjedbi i kritika na rad suda i pojedinih sudaca u bilo kom smislu pa niti u pogledu kvalitete rada i postupanja suda. Sama duljina vođenja predmetnog postupka daje strankama utemeljeno pravo na kritiku i takvo pravo izražavanja u postupku je zajamčeno odredbama ZPP-a. Također, sloboda javnog izražavanja je jedna od temeljnih vrijednost suvremenoga pravnog poretka i zajamčena Ustavom i zakonskim propisima. Međutim, pravo stranke u postupku na iznošenje stavova, primjedbi i kritika na rad suda ne podrazumijeva i neograničenu slobodu izražavanja u smislu mogućnosti vrijeđanja suda i/ili sudionika u postupku i to bez obzira koliko možebitno bili utemeljeni pojedini prigovori stranke na postupanje suda u konkretnom predmetu. Drugim riječima, svaka stranka pa i tuženik u ovom postupku, zaštitu svojih prava, za koja drži da su povrijeđena, mogao je i može zahtijevati i ostvariti u skladu s pozitivnim propisima, prije svega odredbama ZPP-a i odredbama Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 67/18 i 126/19), ali to pravo, ponovno se ističe, ne podrazumijeva i pravo prostački vrijeđati sud i druge sudionike u postupku. Tuženika u tom smislu ni na koji način ne opravdavaju niti činjenice na koje nastoji ukazati, a prvostupanjski sud je dužan voditi računa o zaštiti dostojanstva suda i po potrebi postupiti prema članku 318. stavak 1. ZPP-a.

22.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je pravilnom primjenom članka 366. ObZ-a te imajući u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 144/14, dalje OT). Naime, imajući u vidu sve okolnosti slučaja i ishod postupka, ali i da nije nastao poseban trošak zbog propusta jedne stranke, opravdano je odlučiti kako svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

23.Iz iznijetog proizlazi kako nisu ostvareni žalbeni razlozi kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te je valjalo, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti žalbe stranaka kao neutemeljene i potvrditi prvostupanjsku presudu.

24.Tužiteljičin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom stadiju postupka.

25.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

Split, 25. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac, v. r.