Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 27 Gž-3853/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Niki Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja I. M. /OIB…/ iz L., kojeg zastupa punomoćnica V. N., odvjetnica u Z., protiv tuženika I. M. /OIB…/ iz L., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Psp-48/2019 od 24. rujna 2021., dana 25. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Psp-48/2019 od 24. rujna 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik I. R. smetao tužitelja u posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu kata stojne kuće sa pripadajućim dvorištem na adresi L., …, oznake čest.zgrade 177/1 zk.ul. 396 k.o. L., na način da je neutvrđenog dana, a za što je tužitelj I. M. saznao dana 18. kolovoza 2019.g. provalio u stan na katu te kuće, na način da je prethodno porezao lokote i razvalio brave na željeznim pregradama kojima je tužitelj nakon izlaska iz stana u jesen 2018. godine zatvorio stan i onemogućio bilo kome pristup u njega. Nakon što je tuženik razvalio lokote i sigurnosne brave, podigao je te pregrade i potom razvalio bravu na ulaznim vratima u prostore stana, čime je tužitelja smetao u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu stana, pa mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja ubuduće, pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku I. R. da nadoknadi tužitelju I. M. parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv rješenja žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njegovu preinaku, sukladno navodima žalbe, uz naknadu troška njezinog sastava.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe tužitelja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu kata stojne kuće s pripadajućim dvorištem na adresi L., …, oznake čest. zgrade 177/1 zk.ul. 396 k.o. L., na način da je provalio u stan na katu predmetne kuće, prethodno porezavši lokote i razvalivši brave na željeznim pregradama, kojima je tužitelj nakon izlaska iz stana u jesen 2018. zatvorio stan i onemogućio bilo kome pristup u isti te potom podigavši te pregrade i razvalivši bravu na ulaznim vratima u prostore stana, uz zabranu tuženiku ubuduće takvog ili sličnog smetanja posjeda tužitelja (čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /"Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08,38/09 i 153/09 - dalje: ZV-a/).

6. U parnicama zbog smetanja posjeda, sukladno odredbi čl. 441. ZPP-a i odredbi čl. 22. st. 2. ZV-a, raspravlja se samo o činjenicama koje se tiču posljednjeg posjeda i nastalog smetanja, s time da je za zahtijevanje sudske zaštite posjeda aktivno legitimiran posljednji, mirni i faktični posjednik stvari, čiji je posjed samovlasno smetan.

7. Pobijanim rješenjem, a niti postupkom koji je prethodio, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

8. Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja je, u obrazloženju rješenja, dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom rješenja, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava i zapisnika, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju povredu odredaba parničnog postupka u žalbi ukazuje tužitelj.

9. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, zbog čega nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

10. Pošavši od utvrđenja:

- da je predmetom posjedovne zaštite kuća u L. na adresi …., bilježena kao čest. zgr. 177/1 k.o. L., a čiji je izgled prikazan na fotografiji u spisu (list spisa 2, prilog 2);

- da je tužitelj zajedno sa svojim bratom, sada pok. A. M., nasljeđivanjem stekao suposjed opisane nekretnine sukladno čl. 17. ZV-a;

- da je tuženik sin pok. A. M., odnosno tužiteljev nećak;

- da tužitelj ima prebivalište na N. Z., a u L. dolazi uglavnom tijekom ljeta te tamo boravi nekoliko mjeseci;

- da je za stanovanje tijekom boravka u L. tužitelj koristio stan na katu, koji je zaključavao nakon svog odlaska, braneći ulaz u isti, s time da temeljem međusobnog dogovora stranaka tuženik za stanovanje koristi stambeni prostor u donjoj etaži zgrade;

- da je tuženik u kolovozu 2019. doista ušao u stan na katu, koji je po dogovoru posjedovao tužitelj;

- da je saznavši za takav postupak tuženika, budući da se u to vrijeme nalazio u inozemstvu, tužitelj zatražio od K. B. da tuženika iseli iz spornog stana na prvom katu i isti ponovno zatvori;

- da je po nalogu tužitelja 27. kolovoza 2019. K. B. pristupio na mjesto prijepora, upozorio tuženika da mora izaći iz stana na prvom katu, nakon čega je stan zatvorio, promijenio brave i lokot te dodatno zaštitio prostor daskama;

- da nakon toga tuženik više nije ulazio u predmetni stan;

- da je tužba u ovom postupku podnesena 16. rujna 2019.,

pravilno je odlučio sud prvog stupnja na način da je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 21. čl. 1., 3. i 4. ZV-a.

11. Naime, odredbom čl. 21. st. 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda; stavkom 3. istog članka propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, s time da se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći (stavak 4.).

12. Kako iz stanja spisa kao nesporno proizlazi da je tužitelj svoj posjed stana na prvom katu zaštitio koristeći se samopomoći i to prije podnošenja tužbe, na način da je zatražio od K. B. da tuženika iseli iz spornog stana i isti ponovno zatvori, nakon čega tuženik više nije ulazio u stan, to tužitelj nema pravo na sudsku zaštitu, a kako to proizlazi i iz odredbe čl. 21. st. 4. ZV-a, kojom je i propisano da se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje bilo u posebnom postupku pred sudom, bilo putem samopomoći, što znači da jedno isključuje drugo.

13. Na žalbene navode valja odgovoriti da se dostavljena sudska praksa (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1632/2017-3) ne može primijeniti na ovu pravnu stvar, jer se radi o različitim činjeničnim okolnostima slučaja. Točno je da je moguće ostvariti sudsku zaštitu na način da se tužbenim zahtjevom traži samo utvrđenje čina smetanja i zabrana takvog ili sličnog smetanja ubuduće, kada uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, ali se u ovoj pravnoj stvari radi o situaciji kada je tužitelj prije podnošenja tužbe koristio alternativu zaštite svog posjeda putem samopomoći, u istom je uspio, nakon čega, do podnošenja tužbe, tuženik novo smetanje nije počinio, zbog čega isti, u okolnostima konkretnog slučaja ne ostvaruje pravo na sudsku zaštitu.

14. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

15. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 380. toč. 2. ZPP-a).

U Zagrebu 25. svibnja 2022.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović, v.r.