Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-1272/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivanki Maričić-Orešković, u pravnoj stvari tužiteljice R. S. iz O., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika škole, O., OIB: ..., radi isplate razlike plaće, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-1050/2020 od 2. srpnja 2021., 25. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-1050/2020 od 2. srpnja 2021. u točki I. i III. njene izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati bruto iznos od 3.419,19 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi, u tijeku i na iznose pobliže navedene u ovoj točci, sve u roku od 15 dana.

2. U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u navedenim bruto iznosima kao neosnovan.

3. U točki III. izreke nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.875,00 kn sa zateznom kamatom od 2. srpnja 2021. do isplate, sve u roku od 15 dana.

4. Protiv citirane presude u točki I. i III. izreke žalbu izjavljuje tuženik pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba nije osnovana.

8. Prije svega valja napomenuti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u kojem se sukladno čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) presuda može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a, dakle, ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od tih bitnih procesnih povreda.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017. na temelju odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zaključenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

11. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme temeljem ugovora o radu, da joj je tuženik u razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017. obračunavao i isplaćivao plaću na temelju osnovice od 5.108,84 kn i da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Ove činjenice proizlaze iz ugovora o radu te obračunskih isprava za isplatu plaće tužiteljice.

12. Među strankama je sporan pravni osnov tužbenog zahtjeva, odnosno da li je tuženik trebao obračunati i isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi čl. III. izmjene i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

13. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje:

- da su sindikati javnih službi i Vlada RH 23. studenoga 2006. sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum) kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.,

-da su 13. svibnja 2009. sindikati javnih službi i Vlada RH sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu) kojim su ugovorili da se danom potpisa tog dodatka za izračun plaća javnih službenika i namještenika primjenjuje osnovica iz 2008. u visini od 5.108,84 kuna bruto (osnovica za izračun plaća iz 2007. uvećana za 6 %), dok je uvećanje osnovice za preostalih 6 % sporazumno odgođeno te je istovremeno u čl. III. Dodatka Sporazuma reguliran način povrata osnovice tako da se osnovica za obračun plaća u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto, nakon što službeni pokazatelji zavoda RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Člankom IV. Dodatka Sporazuma da je reguliran način usklađivanja pariteta u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u RH, a u čl. VII. Dodatka Sporazuma određeni su uvjeti nužni za ostvarivanje tog sporazuma,

- da su 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu), a kojim Izmjenama je izmijenjen čl. III. Dodatka Sporazuma na način da je ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene te čl. IV. kojim je uređen načinpovrata osnovice i usklađivanja pariteta, kao i čl. VII. kojim je određeno da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom razdoblju opisanom u čl. III. - V. Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realno tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, s time da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske

- da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma prihvaćene i u formi Arbitražne odluke koju su 7. prosinca 2011. donijeli predstavnici sindikata, predstavnici Vlade i neutralni predsjednik arbitraže

- da su Vlada RH i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Vjerodostojno tumačenje) kojim je utvrđeno da među potpisnicima Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu usvojenih arbitražom od 7. prosinca 2011. postoji jedinstveno i nesporno zajedničko tumačenje odredbe čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu. Utvrđeno je da se odgoda iz čl. VII. st. 1. primjenjuje i u slučaju iz čl. IV. st. 5. (kojim se propisuje obveza Vlade u slučaju da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III.) jer taj članak utvrđuje eksplicitan rok

-na temelju iskaza svjedoka P. Č., M. M. i B. M., utvrđuje da se ni u jednom trenutku nije dovodila u pitanje pravna valjanost sklopljenih sporazuma, kao niti prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012., a koji je bio na snazi u utuženom razdoblju

- da prema čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 141/12, dalje: TKU/12) plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (st. 1.). Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (st. 2.), a dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (st. 3.). U st. 4. istog članka ugovorne strane su zajednički utvrdili da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je bilo propisano i u čl. 51. ranijeg Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 115/10, dalje: TKU/10)

14. Imajući u vidu prethodno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud zauzima stav kako su neosnovani navodi tuženika o pravnoj nevaljanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, budući da su predmet tog sporazuma prava koja se mogu urediti kolektivnim ugovorom te su taj sporazum na osnovi čl. 51. st. 4. TKU/10 i u skladu s čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine br. 39/09 i 124/09, dalje: ZOPJS) sklopili Vlada RH i sindikati javnih službi, pa da kao takav predstavlja kolektivni ugovor. Pri tome, činjenica da jedan od subjekata na stani sindikata nije potpisao Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, prema stavu prvostupanjskog suda nije od utjecaja na njegovu valjanost, s obzirom da taj sindikat nije bio isključen iz pregovaranja, dapače taj je sporazum i parafirao.

15. U odnosu na rok važenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, prvostupanjski sud, cijeneći da su iste zaključene na rok od pet godina, dakle do 26. listopada 2016., pozivom na čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14., dalje: ZR) zauzima stav da se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora u razdoblju od narednih tri mjeseca pa zaključuje da je rok važenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekao s danom 26. siječnja 2017..

16. Stoga, prvostupanjski sud zauzima stav da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, a na temelju kojih je određena osnovica za obračun plaća u javnim službama u iznosu 5.415,37 kn i uvjeti koji moraju nastupiti da se plaća obračunava po osnovici u toj visini (čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu), obvezuje tuženicu.

17. Pri tome, vezano za ispunjenost pretpostavki iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, prvostupanjski sud, cijeneći sadržaj čl. IV. i VII. tog sporazuma te iskaz svjedoka B. M., zauzima stav da se suprotno navodima tuženika i umješača odgoda uskladbe odnosi samo na uskladbu osnovice (u odnosu na plaće u privredi) odnosno na usklađivanje pariteta u skladu s čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a ne i na odgodu povećanja osnovice, do čega dolazi automatizmom nakon što se ispune uvjeti iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

18. Imajući u vidu da je prema podacima zavoda tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2 % u odnosu na isto tromjesečje 2014., a tromjesečni BDP za treće tromjesečje 2015. veći za 2,8 % u odnosu na isto tromjesečje 2014., prvostupanjski sud zaključuje da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) za 2 % (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, 1,2 % + 2,8 % = 4 % : 2 = 2 %), slijedom čega da su se od prosinca 2015. ispunili uvjeti za obračun plaće u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto.

19. Kako među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, odnosno obračun tužiteljice jer se radi o jednostavnom matematičkom izračunu, sud prvog stupnja zaključuje da nije trebalo provoditi financijsko vještačenje, a nije ga trebalo provoditi ni radi utvrđivanja jesu li ostvarene pretpostavke za povećanje osnovice jer se radi o pravnom pitanju budući da službene podatke zavoda o bruto domaćem proizvodu tuženik ne osporava. Kako je nesporno da je tuženik u spornom razdoblju (prosinac 2015. do siječnja 2017.) tužiteljici obračunao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a trebao je primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, to je nastala razlika neisplaćene plaće za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 3.419,19 kn pa stoga sud prvog stupnja odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

20. Odluku o parničnom trošku sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st.

5. u vezi čl. 155. ZPP-a te odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa) i priznaje tužiteljici ukupan parnični trošak u iznosu od 1.875,00 kn.

21. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane presude.

22. Neosnovano tuženik žalbom osporava pravnu nevaljanost Izmjena i dopuna Sporazuma te sukladno tome i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. i Vjerodostojnog tumačenja, ističući da navedene Izmjene nisu potpisane od strane jednog od sindikata – Sindikata H.. Naime, iz Odluke Vrhovnog suda RH, poslovni broj Revr 408/12, proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Stoga, sukladno prethodnom pravnom shvaćanju, u situaciji kada tuženik nije dokazao da je navedeni sindikat bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, dapače utvrđeno je da je parafirao Izmjene i dopune Sporazuma, pravilan je stav prvostupanjskog suda kako nepotpisivanje od strane tog sindikata nije od utjecaja na pravnu valjanost tih Izmjena i dopuna. Pored toga, niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku nije osporavala valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma.

23. Također, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da Izmjene i dopune Sporazuma predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade RH i Sindikata.

24. Naime, Sporazum je sklopljen 23. studenog 2006. između Vlade R. H., s jedne strane i osam sindikata javnih službi s druge strane. Iste ugovorne strane su sklopile Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile da Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama zaključen 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio tog kolektivnog ugovora, slijedom čega su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a. Nadalje, iste ugovorne strane, sklopile su i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 115/10, u dalje: TKU/10) u kojemu su u čl. 51. st. 4. ugovorile da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Pored toga, ugovorne strane su čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovorile da zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Dakle, iz sadržaja citiranih ugovornih odredbi može se zaključiti da su ugovorne strane potpisom TKU/07, TKU/10 i TKU/12 jasno i nedvosmisleno izrazile svoju volju da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema parametrima, koji su pobliže definirani u Sporazumu, odnosno Dodatku Sporazumu o osnovici, pri čemu valja dodati da strane kolektivnog ugovora nisu dužne u samom kolektivnom ugovoru navesti apsolutni iznos osnovice za obračun plaće, već osnovicu mogu odrediti i propisivanjem kriterija za njezino utvrđenje. Isto tako ugovorne strane su ovlaštene u kolektivnom ugovoru pozvati se na kriterije, koji su utvrđeni u nekom drugom propisu ili ugovoru pa tako i u Sporazumu, kojeg će iste sklopiti naknadno ili su ga sklopile prije sklapanja samog kolektivnog ugovora. Budući da je u svakom kolektivnom ugovoru, koji su ugovorne strane sklapale, jasno izražena njihova volja da se osnovica plaće utvrđuje prema kriterijima koji su određeni u Sporazumu i Dodatku Sporazumu, može se smatrati da isti predstavljaju dopunu TKU-a, kojom su ugovorne strane TKU-a detaljno utanačile određeni segment, koji je bio predmetom kolektivnog pregovaranja.

25. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kako nisu ispunjene pretpostavke iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za povećanje osnovice, a s obzirom na čl. VII. koji propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma.

26. Naime, čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe čl. III proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio zavod vidljivo je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, dapače, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Namjera Vlade RH bila je povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn. Pri tome, valja navesti da su potpisnici Izmjena i dopuna Sporazuma dana 28. prosinca 2012. donijeli Vjerodostojno tumačenje, kojim su utvrdili da se odgoda usklađivanja osnovice iz čl. VII Izmjena i dopuna Sporazuma odnosi na usklađivanje osnovice iz čl. IV, dok su u članku 2. utvrdili da sporazumne strane utvrđuju da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast u četiri tromjesečja te sukladno prethodno navedenom utvrđuju da se primjena članka IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu odgađa do 31. prosinca 2013. Dakle, vidljivo je da su ugovorne strane imale namjeru odgodu usklađivanja osnovice iz čl. VII Izmjena i dopuna Sporazuma vršiti na godišnjoj razini (odgoda usklađivanja osnovice za onoliko tromjesečja u tekućoj godini koliko tromjesečja je trajao pad BDP-a u prethodnoj godini) pa čak i kad bi se ova odgoda primjenjivala na povrat osnovice iz čl. III, ni tada ne bi bilo mjesta odgodi ni u jednom tromjesečju 2016., budući da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku BDP u dva uzastopna tromjesječja 2015. ostvario rast prosječno 2%. Dakle, odredbom čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V).

27. Slijedom navedenog, neosnovani su i žalbeni navodi kojima se ukazuje da je sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016., s primjenom od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom od siječnja 2017. koja je isplaćena u veljači te godine, u primjeni bila osnovca obračuna plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kn, odnosno da ne postoji valjani osnov za isplatu po većoj, utuženoj osnovici plaće.

28. Kako su dakle, u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu povećane osnovice za obračun plaće u iznosu od 5.415,37 kn bruto, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu iznosa od 3.419,19 kn, s pripadajućim zateznim kamatama.

29. Nije osnovana žalba tuženika niti u dijelu odluke o parničnom trošku o kojem je sud odlučio pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 5. u vezi s čl. 155. ZPP-a te primijenivši odgovarajuće odredbe Tarife.

30. Slijedom svega obrazloženog pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

31. Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 25. svibnja 2022.

Sutkinja

Ivanka Maričić-Orešković