Poslovni broj Gž R-663/2022-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužiteljice I. B. iz R.OIB: ...., zastupane po punomoćnici D.D., odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. i J. j. t. d. iz O., protiv tuženika KBC R., R, OI, zastupanog po punomoćnici K K M, djelatnici tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj 104 Pr-2874/2021-12 od 10. ožujka 2022. godine, dana 25. svibnja 2022. godine,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o troškovima postupka sadržano u dijelu točke II. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj 104 Pr-2874/2021-12 od 10. ožujka 2022. godine u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova preko iznosa od 4.453,12 kuna do iznosa od 5.156,25 kuna, tj. za iznos od 703,13 kuna.
II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se rješenje o troškovima postupka sadržano u dijelu točke II. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj 104 Pr-2874/2021-12 od 10. ožujka 2022. godine u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova preko iznosa od 3.984,37 kuna do iznosa od 4.453,12 kuna, tj. za iznos od 468,75 kuna i sudi:
Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 468,75 kuna, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu od 62,47 kuna.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 6.089,76 kuna bruto, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, sve pobliže navedeno u toj točki izreke.
2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 3.984,37 kuna, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude odnosno od 10. ožujka 2022. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu (preko iznosa od 3.984,37 kuna do iznosa od 5.156,25 kuna) odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog postupka.
3. Protiv te presude, u dijelu koji se odnosi na odbijajući dio odluke o parničnim troškovima sadržan u točki II. izreke te odluke, pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, u nastavku teksta: ZPP).
4. U žalbi u glavnome navodi kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je istoj za sastav podneska od 01. prosinca 2021. godine dosudio trošak u visini 25% iznosa propisanog Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u nastavku teksta: Tarifa), odnosno u skladu s Tbr. 8. toč. 3. Tarife, jer da se radi o obrazloženom podnesku u kojem se očitovala na izračun visine tražbine sačinjen po tuženiku, te je uredila tužbeni zahtjev, pa da navedeni izračun ima u ovoj parnici funkciju vještačkog nalaza, slijedom čega smatra da joj za sastav tog podneska pripada nagrada po Tbr. 8. toč. 1. Tarife, iz razloga koje pobliže navodi u žalbi.
5. Nadalje ističe kako je pogrešno utvrđenje suda da joj ne pripada pravo na naknadu troškova za pristup njezinog punomoćnika na ročište radi objave presude, jer da se ne bi radilo o trošku potrebnom za vođenje postupka, u vezi čega navodi da su stranke dužne pristupati na ročišta koja sud zakazuje, a da tek u slučaju da uredno obaviještena stranka ne pristupi na zakazano ročište dolazi do primjene odredbe članka 335. stavak 9. i 10. ZPP-a, te da od dana objave presude za istu kreće rok za izjavljivanje žalbe protiv te odluke.
6. Stoga predlaži da se presuda u pobijanom dijelu preinači, te potražuje naknadu troškova postupka po žalbi.
7. Odgovor na žalbu nije podnesen.
8. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.
9. Sud prvog stupnja u bitnome utvrđuje da tužiteljici u skladu s odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a pripada pravo na naknadu troška zastupanja po punomoćniku-odvjetniku, i to u iznosu od 750,00 kuna za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), zatim u iznosu od 750,00 kuna za sastav podneska u kojem se očitovala na odgovor na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), potom u iznosu od 187,50 kuna za sastav podneska u kojem je specificirala tužbeni zahtjev (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), zatim u iznosu od ukupno 1.500,00 kuna za zastupanje na ročištima od 08. listopada 2021. godine i 28. siječnja 2022. godine (iznos od 750,00 kuna po ročištu-Tbr. 9. toč. 1. Tarife), što zajedno sa dosuđenim troškom na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% daje iznos od 3.984,37 kuna, pa u tom dijelu usvaja zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova, a pozivom na odredbu članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) i njezin zahtjev za isplatu pripadajuće zatezne kamate na taj iznos od presuđenja pa do isplate.
10. Nasuprot tome, utvrđuje da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu preostalog dijela zatraženih parničnih troškova za sastav gornjeg podneska u kojem je specificirala tužbeni zahtjev, jer da se radi o ostalom podnesku iz Tbr. 8. toč. 3. Tarife, a utvrđuje da istoj ne pripada niti zatražena naknada za pristup na ročište radi objave presude, jer da se ona objavljuje na e-Oglasnoj ploči suda, pa da se ne radi o trošku potrebnom za vođenje postupka, slijedom čega odbija preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.
11. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja ožalbene odluke nije počinjena neka od tih povreda, niti tužiteljica makar indirektno (sadržajem žalbe) ukazuje na postojanje neke druge bitne postupovne povrede.
12. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da podnesak tužiteljice od 01. prosinca 2021. godine (list 64 i 65 spisa) u kojem je ista specificirala tužbeni zahtjev u skladu s izračunom tuženika po svojem sadržaju predstavlja „ostali podnesak“ kojeg ima u vidu odredba Tbr. 8. toč. 3. Tarife, pa je pravilnom primjenom te odredbe Tarife dosudio istoj trošak za sastav tog podneska u iznosu od 187,50 kuna, te pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% u iznosu od 46,87 kuna (Tbr. 42. Tarife), tj. ukupno 234,37 kuna, a u preostalom dijelu odbio njezin zahtjev za naknadu troškova tog podneska, jer se ne radi o podnesku u kojem je tužiteljica odgovorila na navode iz odgovora na tužbu, niti se u istome očitovala na nalaz i mišljenje vještaka, pri čemu se pod takvim nalazom i mišljenjem ne može smatrati izračun visine tužbenog zahtjeva sačinjen po tuženiku, pa okolnost da se tužiteljica u tom podnesku očitovala na izračun tuženika ne može predstavljati osnov da istoj pripadne naknada za sastav tog podneska po Tbr. 8. toč. 1. Tarife.
13. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud utvrdio da bi zatraženi trošak na ime pristupa punomoćnika tužiteljice na ročište radi objave presude održano dana 10. ožujka 2022. godine bio nepotreban za vođenje postupka, jer tužiteljici od dana kada je njezin punomoćnik pristupio na to ročište teče rok za izjavljivanje žalbe protiv presude, u skladu s odredbom članka 335. stavak 8. ZPP-a, pa se radi o parničnoj radnji koja je u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a bila potrebna za vođenje parnice. Stoga je tužiteljici za pristup njezinog punomoćnika na potonje ročište trebalo dosuditi trošak u zatraženom iznosu od 375,00 kuna (Tbr. 9. točka 3. Tarife), te u iznosu od 93,75 kuna na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. Tarife), tj. ukupno 468,75 kuna.
14. Stoga je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu naznačenom u točki I izreke ovog rješenja, u skladu s odredbom članka 380. točka 2. ZPP-a, dok je djelomičnim uvaženjem njezine žalbe i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke rješenja.
15. S obzirom na to da je tužiteljica u žalbenom postupku uspjela u omjeru od 39,99% (468,75 kuna : 1.171,88 kuna x 100), valjalo je primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a dosuditi istoj razmjeran trošak tog postupka u iznosu od 49,98 kuna za sastav žalbe po punomoćniku-odvjetniku (Tbr. 10. toč. 5. Tarife), te u iznosu od 12,49 kuna na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. Tarife), što sveukupno daje iznos od 62,47 kuna, pa je odlučeno kako je naznačeno u točki III izreke ovog rješenja.
U Rijeci, 25. svibnja 2022. godine
S U D A C :
Alen Perhat
