Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-2880/2020-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje

tužitelja -

izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari protutuženika 1. V. L. OIB: ... i 2. L. L. OIB: ..., oboje iz L., S., oboje zastupani po punomoćnici G. G., odvjetnici iz R., protiv tuženika - protutužitelja 1. A. L. iz L., S., OIB: ..., kao zakonskog naljednika iza pok. A. L. iz L., te tuženika 2. A. Ž. iz L., S., 3. S. Ž. iz L., S., i 4. J. Ž. iz L., koje tuženike od 1) do 4) zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u Z., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja - protutuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-3308/2015 od 3. travnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja - protutuženika 1. V. L. i 2. L. L. te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-3308/2015 od 3. travnja 2020., u točkama I. i III. izreke te u dosuđujućem dijelu točke IV. izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika - protutužitelja 1. A. L. te tuženika 2. A. Ž., 3. S. Ž. i 4. J. Ž. za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika 1. V. L. i 2. L. L. (dalje tužitelji-protutuženici) kojim je traženo da se razvrgne suvlasnička zajednica nekretnina stranaka na nekretninama upisanim u:

- zk.ul. broj ..., poduložak broj ..., KPU Z. – četvorosobni stan na drugom katu zgrade, ukupne površine 110,10 m2, koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje sa nus prostorijama, te zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade s drvarnicom, a koji se stan nalazi u Z., u zgradi koja je sagrađena na k.č.br. ..., k.o. Z.,

- garaža br. 7, površine 15,68 m2, locirana ispod južnih tribina NK Z. (prema rješenju o nasljeđivanju iza pok. Š. P., O-751-98, od 16. studenog 2006.), i to civilnom diobom - prodajom na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, te podjelom dobivenog iznosa razmjerno suvlasničkim dijelovima.

2. Točkom II. izreke presude odbijen je kao neosnovan glavni protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja A. L. (dalje tuženik-protutužitelj) na utvrđenje da je isti stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini – stanu pobliže opisanom u prethodnoj točki izreke presude te da se tuženik-protutužitelj ovlasti da zatraži i provede uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, za 1/8 dijela, što da su tužitelji-protutuženici dužni priznati i trpjeti da tuženik-protutužitelj temeljem te presude po pravomoćnosti zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za 1/8 dijela, uz istovremenu uknjižbu brisanja tog prava s njihova imena.

3. U točki III. izreke prihvaćen je eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja na utvrđenje da je isti vlasnik 1/8 dijela stana opisanog točki I. izreke presude te da se tuženik-protutužitelj ovlašćuje da zatraži i provede uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za 1/8 dijela, što su tužitelji-protutuženici 1. V. L. i 2. L. L. dužni priznati i trpjeti da tuženik-protutužitelj temeljem te presude po pravomoćnosti, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, za 1/8 dijela, uz istovremenu uknjižbu brisanja tog prava s njihova imena.

4. Točkom IV. izreke naloženo je tužiteljima-protutuženicima da naknade tuženiku-protutužitelju i ostalim tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 28.766,25 kn u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

5. Protiv citirane presude pravodobnu žalbu podnose tužitelji-protutuženici, pobijajući istu u točkama I., III. i IV. izreke (u dosuđujućem dijelu odluke o trošku) zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) uz prijedlog da se njihova žalba prihvati i presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te potražuju trošak sastava žalbe.

6. U odgovoru na žalbu tuženik-protutužitelj te ostali tuženici osporavaju osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da se žalba tužitelja-protutuženika odbije kao neosnovana te potražuju trošak sastava odgovora na žalbu.

7. Žalba tužitelja-protutuženika nije osnovana.

8. Predmet spora po tužbi je razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina iz točke I. izreke presude (stan i garaže u Z.) i to civilnom diobom dok je po protutužbi predmet spora utvrđenje da je tuženik-protutužitelj stekao pravni osnov za uknjižbu prava suvlasništva u 1/8 dijela na predmetnom stanu (glavni protutužbeni zahtjev) odnosno utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo suvlasništva u 1/8 dijela nad predmetnim stanom (eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev).

9. Prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud je pošao od nespornih, te u postupku utvrđenih odlučnih činjenica, i to:

- da je iza pok. Š. P. (zajedničke prednice parničnih stranaka), koja je umrla 6. lipnja 1998., pred Općinskim sudom u Zadru vođen ostavinski postupak i doneseno rješenje o nasljeđivanju, poslovni broj O-751/98 dana 16. studenog 2006., u kojem je kao ostavinska imovina ostaviteljice utvrđen predmetni stan u Zadru, te čest.zem. ..., k.o. P., oboje u cijelosti, zatim garaža br. 12 u objektu “vanjske garaže” prema kupoprodajnom ugovoru zaključenom između M. B. kao prodavatelja i ostaviteljice kao kupca, te garaža br. 7 prema ugovoru o prodaji zaključenom između RO I. L. L. – S. OOUR G. Z. kao prodavatelja i ostaviteljice kao kupca, te da su kao njezini zakonski nasljednici proglašeni nećakinja A. L. u 5/8 dijela, nećaci P. i J. L., svaki u 1/8 dijela, te pranećaci J., S. i A. Ž., svaki u 1/24 dijela,

- da je iza pok. Š. P. vođen i ostavinski postupak pred sudom u L. u kojem je doneseno rješenje o nasljeđivanju Okrajnog sodišća u Ljubljani broj III D 53/2002 od 13. prosinca 2006., a iz kojeg proizlazi da njezinu ostavinsku imovinu, osim tamo navedenih pokretnina i nekretnina, čini i 1/2 dijela nekretnine u ul.br. ..., k.o. V., te da su njezinim zakonskim nasljednicima proglašeni njezini nećaci, i to P. L. i J. L., zatim nećakinja A. L., te pranećaci J., S. i A. Ž. koji su se odrekli prava na tužbu protiv tog rješenja o nasljeđivanju, te postigli dogovor o nasljeđivanju kojim se P. L. obvezuje A. L., te J., S. i A. Ž. na ime njihovog suvlasničkog dijela na 1/2 dijela nekretnine ul.br. ... k.o. V. isplatiti svakome iznos od 7.000.000,00 SIT, a oni se zauzvrat prihvaćaju svojih nasljedničkih dijelova, te iste ustupaju P. L.,

- da iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-1856/16, UPP/OS- 315/13 od 31. ožujka 2014. iza pok. P. L. (oca tužitelja-protutuženika) koji je preminuo 2. studenog 2011., utvrđena kao ostavinska imovina predmetni stan u Z. u 1/8 dijela, te izvanknjižno vlasništvo dvaju garaža br. 7 i br. 12, svake u 1/4 dijela, te da su njegovim nasljednicima proglašeni sin V. L. i kćer L. L., ovdje tužitelji- protutuženici svaki u 1/2 dijela,

- da iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-1131/16, UPP/OS- 87/16, iza pok. A. L., (majke tuženika-protutužitelja) proizlazi da je utvrđena kao ostavinska imovina predmetni stan u Z. u 6/8 dijela,te izvanknjižno vlasništvo dvaju garaža br. 7. i br. 12, svake u 1/4 dijela, te da je njezinim nasljednikom proglašen njezin sin A. L., ovdje tuženik-protutužitelj,

- da iz zemljišnoknjižnog izvatka od 10. listopada 2014. za nekretninu upisanu u zk.ul. broj 13163, poduložak broj 196, k.o. Z., u naravi stan koji se nalazi na drugom katu zgrade u Z., koja je zgrada sagrađena na k.č.br. ..., a koji se stan sastoji od četiri sobe, kuhinje sa nus prostorijama, te zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade s drvarnicom, ukupne površine 110,10 m2, proizlazi da su kao suvlasnici upisani ovdje tužitelji-protutuženici svaki u 1/16 dijela, zatim sada pok. A. L., koju je naslijedio njezin sin A. L., ovdje tuženik-protutužitelj u 6/8 dijela, te tuženici od 2) do 4), svaki u 1/24 dijela,

- da iz sadržaja rješenja o nasljeđivanju iz L. proizlazi da se P. L. odrekao uračunavanja darova i nasljeđivanja iza pok. Š. P. na imovini koja je predmet ostavinskog postupka iza pok. Š. P. pred Općinskim sudom u Zadru,

- da iz korespondencije punomoćnika prednika tužitelja-protutuženika pok. P. L. i punomoćnika prednice tuženika-protutužitelja sada pok. A. L. proizlazi da je pok. A. L. dopisom od 15. prosinca 2006. zatražila pisanu potvrdu sklopljenog dogovora po kojoj bi nasljednički dio pok. P. L. na stanu u Z. trebao pripasti njoj, a na što da joj je potvrdno odgovoreno dopisom od 27. prosinca 2006.,

- da su dopisom od 20. kolovoza 2014. tužitelji, putem punomoćnika, zatražili od pok. A. L. ključeve stana u Z. i garaže br. 7, a sve kako bi ušli u supsjed predmetnih nekretnina,

- da su predlagatelji, ovdje tužitelji-protutuženici pred Općinskim sudom u Zadru pokrenuli izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, međutim da je rješenjem toga suda, poslovni broj R1-381/15 od 12. kolovoza 2015., taj postupak obustavljen zbog spora oko suvlasničkih udjela, te da su stoga predlagatelji upućeni na pokretanje parnice radi razvrgnuća suvlasničke zajednice,

- da su tužitelji-protutuženici u ovoj pokrenutoj parnici tvrdili da nasljednički dogovor u L. nije nikad realiziran, da je izjava njihovog pok. oca P. L. pred sudom u L. izjavljena paušalno i pod pritiskom, dok da je glede kuće u L., koja je bila njihova obiteljska kuća, bio zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju s pok. Š. P. za polovicu kuće, te da je glede druge polovice njihov otac isplatio ostale sunasljednike sa iznosom od 90.000,00 EUR-a,

- da je tuženik-protutužitelj tijekom postupka tvrdio da je njegova pok. majka A. L. postigla dogovor sa pok. P. L. da će se on odreći stana u Z., a da će mu ona zauzvrat ustupiti svoj suvlasnički udio na kući u L., bez obveze dodatne nadoplate, a na kojoj nadoplati su inzistirali ostali sunasljednici, konkretno tuženici pod 2) do 4), budući je pok. P. L. osporavao oporuku pok. Š. prema kojoj je polovica stana u Z. trebala pripasti pok. A., a druga polovica njihovoj majci pok. M.,

- da su tuženici u postupku tvrdili da je njihov međusobni dogovor oko podjele nekretnina iza pok. Š. P. u cijelosti realiziran, te da je stan u Z. u posjedu pok. A. L., koja da plaća sve režijske troškove za taj stan, s tim da tuženici pod 2) do 4) imaju ključeve toga stana.

10. Ocjenom svih dokaza u postupku prvostupanjski sud je zaključio da su prednici tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja zajedno sa tuženicima pod 2) do 4), pred sudom u L. sklopili ugovor o diobi nasljedničke imovine, budući je u pogledu istog postojala volja za sklapanje, odnosno stranke su se usuglasile o svim bitnim sastojcima ugovora u smislu članka 26. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11. - dalje ZOO), te da je ugovor u cijelosti realiziran. Stoga, smatra da su tuženici s uspjehom oborili predmnijevu upisa u zemljišne knjige izvršenu temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, poslovni broj O-751/98, pa pozivom na odredbu članka 48. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. - dalje ZV) odbija tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika i odlučuje kao u točki I. izreke presude.

11. Odlučujući o osnovanosti protutužbe prvostupanjski sud je točkom II. izreke presude odbio glavni protutužbeni zahtjev kojim se traži da se utvrdi postojanje pravnog osnova za uknjižbu njegova prava suvlasništva nad predmetnim stanom u Z. u 1/8 dijela, uz obrazloženje da nasljednički sporazum zaključen pred sudom u L. ne odgovara uvjetima valjane privatne isprave za zemljišnoknjižni upis temeljem odredbi članka 54. i članka 55. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19.), dok je točkom III. izreke presude prihvatio eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik-protutužitelj A. L. stekao prava suvlasništva u 1/8 dijela na stanu u Z. dosjelošću temeljem odredbe članka 159. stavak 1. i 2. ZV-a i člank 160. stavak 2. ZV-a, jer da se nalazi u zakonitom, istinitom, poštenom i neprekinutom posjedu utužene nekretnine, kroz period koji je duži od deset godina.

12. Odluku o troškovima postupka iz točke IV. izreke prvostupanjski sud temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, u svezi sa relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje: Tarifa).

13. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članak 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), a suprotno žalbenim navodima tužitelja nije ostvarena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

14. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne sporne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci pobijane presude.

15. Naime, među strankama je i u ovoj fazi postupka sporno od kakvog je pravnog značaja nasljednički dogovor stranaka, odnosno njihovih pravnih prednika, postignut u ostavinskom postupku iza pok. Š. P. pred sudom u L., na njihov zemljišnoknjižni upis nad stanom u Z. koji je proveden temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, poslovni broj O-751/98 od 16. studenog 2006. iza njihove zajedničke pravne prednice pok. Š. P.

16. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je sadržajem nasljedničkog sporazuma stranaka koji je postignut pred sudom u L. dana 13. prosinca 2006. postignut dogovor prednika stranaka vezano za podjelu naslijeđenih nekretnina. Naime, proizlazi da je taj sporazum zaključen suglasnom voljom svih sunasljednika, ovdje parničnih stranaka, u trenutku kada su oni već znali svoje suvlasničke udjele nad imovinom u Z., s obzirom da je ostavinski postupak iza pok. Š. P. pred sudom u Z. okončan rješenjem o nasljeđivanju od 16. studenog 2006. Okolnost što je rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, poslovni broj O- 751/98, postalo pravomoćno tek 30. travnja 2007., što je gotovo četiri mjeseca nakon što je postignut nasljednički dogovor u L., nema utjecaja na drugačiji pravni zaključak, a kako se to pogrešno tumači u žalbi, jer razlozi zbog kojih pravomoćnost tog rješenja nije ranije nastupila nisu vezani uz eventualne prigovore (žalbe) stranaka, već uz dostavu tog rješenja strankama, pa je stoga mišljenje ovog suda da su stranke u trenutku zaključenja nasljedničkog sporazuma u L. bile uvjerene da su njihovi suvlasnički udjeli na nekretninama u Z. konačno utvrđeni (bez obzira što je pravomoćnost kasnije nastupila), te da su sukladno tome ovlašteni istima raspolagati po pravilima po kojima suvlasnici upravljaju i raspolažu stvarima u smislu odredbe članka 141. i članka 142. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03., 81/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. - dalje ZN) u svezi sa člankom 37. stavak 4., 5. i 6. ZV-a.

17. U pravu su žalitelji kada navode da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u tom ostavinskom postupku (članak 232. ZN-a), misleći pritom na rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, poslovni broj O-751/98, od 16. studenog 2006., međutim to ne znači da nakon donošenja tog rješenja stranke (sunasljednici) više nisu ovlaštene raspolagati nasljeđenom imovinom i postići drugačiji dogovor oko međusobne podjele te imovine.

18. Naime, prema utvrđenjima provedenog postupka i prema pravilnom zaključku prvostupanjskog suda, upravo su takav dogovor stranke, odnosno njihovi pravni prednici postigli pred sudom u L. Činjenica da je taj nasljednički sporazum postignut pred sudom u L. nije pravno relevantna, jer se isti mogao biti zaključen i izvan suda, nakon okončanja svih ostavinskih postupaka, te bi na jednak način utjecao na daljnja suvlasnička prava stranaka glede imovine koja je predmet tog sporazuma.

19. Prema tome, to što se u nasljedničkom sporazumu pred sudom u L. navodi i imovina iz ostavinskog postupka u Z., to ne znači da se u tom ostavinskom postupku odlučivalo i o imovini koja nije predmet tog ostavinskog postupka, a kako to tvrde žalitelji u žalbi. Predmet ostavinskog postupka u L. je imovina u L., a predmet njihovog nasljedničkog sporazuma, koji je zaključen u okviru tog ostavinskog postupka, je cjelokupna naslijeđena imovina iza pok. Š. P., i to kako ona u L., tako i ona u Z.

20. Stoga nisu osnovane žalbene tvrdnje žalitelja da izjave stranaka pred sudom u L. glede imovine koja nije predmet tog ostavinskog postupka, već ostavinskog postupka u Z., nemaju pravni učinak na njihove već utvrđene suvlasničke udjele, jer da se radi o nasljedničkim izjavama o odricanju i/ili ustupu koje ne udovoljavaju zakonom propisanoj formi. Naime, prema utvrđenima iz postupka navedene izjave, i to konkretno izjava pok. P. L. (oca ovdje tužitelja-protutženika) da se odriče uračunavanja darova i nasljeđivanja iza pok. Š. P. na imovini koja je predmet ostavinskog postupka iza pok. Š. P. pred Općinskim sudom u Zadru, uopće ne predstavlja nasljedničku izjavu prema odredbama ZN-a, jer se ne tiče imovine koja je predmet ostavinskog postupka u Ljubljani, već se sadržajno radi o odredbi iz njihovog nasljedničkog sporazuma u kojem su se stranke, odnosno njihovi pravni prednici konačno dogovorili oko svojih suvlasničkih prava na cjelokupnoj naslijeđenoj imovini.

21. Slijedom navedenog, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da su nasljedničkim dogovorom stranaka od 13. prosinca 2006. prednici stranaka raspolagali svojim nasljeđenim suvlasničkim dijelovima i dogovorili se o razvrgnuću odnosno što će kome u naravi pripasti. Kako je takvim dogovorom pok. P. L. pripala kuća u L., pok. A. L. stan u Z. a tuženicima 2) - 4) isplata u novcu, to tužitelji- protutuženici nemaju pravo tražiti razvrgnuće suvlasničke zajednice stranaka budući da je njihov prednik otac pok. P. L. svoj dio na nekretninama u Z. prepustio sestri A. L., pa je radi toga tužbeni zahtjev radi razvrgnuća suvlasničke zajednice pravilno odbijen kao neosnovan.

22. Protivno shvaćanju žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud postupio i kada je postupajući po protutužbi tuženika-protutužitelja prihvatio eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva dosjelošću na 1/8 dijela stana u Z., jer taj zaključak opravdavaju svi dokazi provedeni u postupku i činjenice koje su pritom utvrđene.

23. Žalitelji u žalbi navode da na strani tuženika-protutužitelja nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem, jer da njegova majka pok. A. L. nije bila uknjižena kao samovlasnica nekretnine u Z.. Također smatra da nisu ispunjeni niti uvjeti za stjecanje prava vlasništva temeljem ugovora o diobi, jer da se vlasništvo temeljem pravnog posla stječe uknjižbom u zemljišne knjige.

24. Takvi navodi žalitelja ovome sudu nisu prihvatljivi, jer tuženik-protutužitelj uopće u postupku ne tvrdi da bi njegova majka pok. A. L. bila upisana kao samovlasnica stana u Z., odnosno da je on kao njezin nasljednik stekao pravo vlasništva nad tim stanom nasljeđivanjem, a ne ističe niti da je pravo vlasništva stekao pravnim poslovom – ugovorom o diobi iz 2006. godine.

25. Postavljenim eventualno kumuliranim protutužbenim zahtjevom tuženik- protutužitelj traži da se nad stanom u Z. utvrdi njegovo pravo (su)vlasništva na 1/8 suvlasničkog dijela na kojem su upisani tužitelji-protutuženici (svaki u 1/16 dijela), a iz činjenica utvrđenih u postupku proizlazilo bi da taj zahtjev temelji na institutu dosjelosti budući da tvrdi kako je njegova pok. majka A. L., a zatim i on kao njezin zakonski nasljednik u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu stana u Z., i to onog suvlasničkog dijela koji pripada tužiteljima-protutuženicima te da su stoga ispunjene pretpostavke iz članka 159. stavak 1. ZV-a, u svezi sa člankom 160. ZV-a.

26. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je majka tuženika- protutužitelja pok. A. L., koja je kao oporučna i zakonska nasljednica iza pok. Š. P. naslijedila najveći suvlasnički dio stana u Z. (5/8 suvlasničkog dijela), bila u isključivom vlasničkom posjedu cijelog stana još od smrti pok. Š. P., te da joj taj posjed niti jedan od sunasljednika nije nikad osporavao. Kraj te činjenice, a imajući u vidu sadržaj odredbe članka 18. stavak 5. ZV-a, prema kojoj se poštenje posjednika pretpostavlja, a tko tvrdi suprotno dužan je to i dokazati, ovaj sud drži da tužitelji- protutuženici nisu s uspjehom oborili presumpciju poštenja na strani pok. A. L., odnosno njezinog nasljednika A. L., ovdje tuženika-protutužitelja, jer nisu dokazali da bi isti imali razloga sumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetnog stana. Žalbeni navodi da je tuženik-protutužitelj A. L. znao za zemljišnoknjižni upis nad predmetnim stanom, odnosno da je s obzirom na taj upis mogao i trebao znati da mu ne pripada pravo na posjed tog stana, nisu osnovani, jer samo saznanje o zemljišnoknjižnom upisu ne šteti poštenju posjeda ako iz okolnosti konkretne situacije, kao što je to ovdje slučaj, proizlazi da je osoba koja dosjeda uvjeren da je nekretnina njegovo vlasništvo. Dakle, protivno žalbenim tvrdnjama, iz činjenica utvrđenih u postupku proizlazi da je tuženik-protutužitelj A. L. bio savjestan posjednik stana u Z., jer od kada je njegova pok. majka ušla u posjed toga stana nakon smrti pok. Š. P. ista je neometano izvršavala sve faktične ovlasti nad stanom, dakle i nad suvlasničkim dijelom tužitelja-protutuženika koji nisu dokazali da su joj taj posjed osporavali. Štoviše iz sadržaja nasljedničkog sporazuma od 13. prosinca 2006. proizlazi da se pravni prednik tužitelja-protutuženika pok. P. L. složio da njegov suvlasnički dio stana pripadne pok. A. L., čime je sadržajno potvrdio njezino pravo na posjed tog dijela stana. Prema tome, okolnost što su se tužitelji-protutuženici tek neposredno prije pokretanja predmetnog postupka obratili pok. A. L. sa zahtjevom na predaju ključeva stana, ne dovodi do drugačije primjene materijalnog prava, imajući u vidu dotadašnje razdoblje dosjedanja i njezina već stečena zakonska prava. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik-protutužitelj A. L., kao zakonski nasljednik pok. A. L., stekao pravo (su)vlasništva nad suvlasničkim dijelom stana tužitelja-protutuženika u smislu članka 159. stavak 1. ZV-a u svezi sa člankom 160. ZV-a, a što žalba nije dovela u sumnju.

27. Odluka o troškovima postupka (u dosuđujućem dijelu točke IV. izreke) donesena je uz pravilnu primjenu članka 154. stavak 1. ZPP-a, članka 155. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife.

28. Slijedom svega obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.

29. Točka II. izreke presude suda prvog stupnja, te odbijajući dio odluke o trošku iz točke IV. izreke, kao nepobijani, ostaju neizmijenjeni.

30. Tuženiku-protutužitelju kao niti ostalim tuženicima nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi trošku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci 25. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković, v.r.