REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Amruševa 2/II

74. P-2026/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja A. R. d.o.o., R., OIB:..., (pravni

slijednik društva H. G. d.o.o. R., OIB: ...) kojeg

zastupa punomoćnik A. I., OIB:..., odvjetnik iz R., protiv tuženika R. H., M. financija, Z., OIB ..., kojeg zastupa državno odvjetništvo u

V. G., radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 29. travnja 2022. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja te zakonskog zastupnika tuženika, s danom objave 24. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:

„ Utvrđuje se osnovanim osporavanje i da ne postoji tražbina drugog višeg isplatnog reda vjerovnika R. H., M. financija, P. uprava

u iznosu od 2.932.594,61 kn spram stečajnog dužnika T. N. d.d. u stečaju, N. (G. S. N.), OIB:... u stečajnom postupku koji

se vodi pred Stečajnim sudom u Zagrebu, posl. broj St-2264/2018.“.

II/ Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troška parničnog postupka u iznosu od 195.000,00 kn.

III/ Odbija se djelomično tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog trošak u iznosu od 44.500,00 kn kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj H. G. d.o.o. Rijeka je 12. listopada 2020. godine podnio tužbu u kojoj je u kratkom naveo kako je u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom T. N. d.d. u stečaju pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br.: St-

2664/2018 tuženik prijavio tražbinu u iznosu od 5.899.696,87 kn kao tražbinu II. višeg isplatnog reda, a koju je na ispitnom ročištu osporio tužitelj kao stečajni vjerovnik te ga je sud rješenjem od 30. rujna 2020. god. uputio pokrenuti parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine stečajnih vjerovnika I. višeg isplatnog reda i to u odnosu na tuženika. Naveo je da je podneskom od 02. listopada 2020. otklonio osporavanje dijela tražbine u iznosu od 60.484,79 kn i od 2.906.617, 47 kuna slijedom čega u ovoj parnici osporava dio tražbine tuženika u iznosu od 2.932.594,61 kn koji se odnosi porez na cestovna motorna vozila, porez na tvrtku, poreza na promet nekretnina, predujam poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak po osnovi primitka od kojih se utvrđuje drugi dohodak, članarine Turističkim zajednicama, prihod od spomeničke rente, prisilne naplate sudskih pristojbi i prihoda od naplate poreznog duga plaćenog po rješenju o reprogramu. Naveo je kako tuženik nije osobni vjerovnik stečajnog dužnika s osnova prijavljenih tražbina, spram stečajnog dužnika nema nikakvu imovinsko- pravnu tražbinu, a prijavljene tražbine ne mogu se naplatiti i iz razloga što je za naplatu istih protekao zastarni rok. Tuženik nije osobni vjerovnik tražbina prijavljenih s osnova poreza na tvrtku, poreza na promet nekretnina, članarine Turističkim zajednicama, troškova prisilne naplate iz razloga što su vjerovnici navedenih potraživanja jedinice lokalne samouprave, Turističke zajednice, a ne tuženik. Iako tuženik ima ovlast obavljati poslove obračuna i naplate poreza i javnih davanja to ne utječe na činjenicu kako tuženik nije osobni vjerovnik spornih tražbina, obzirom da obračun i naplatu tih davanja vrši u ime i za račun stvarnih vjerovnika tih javnih davanja koji su kao osobni vjerovnici utvrđeni posebnim zakonima. Osobni vjerovnik s osnova poreza na tvrtku jesu jedinice lokalne i područne samouprave, Odredbom čl. 42. st. 6. i čl. 45. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne samouprave jasno je određeno kako je porez na promet nekretnina prihod jedinica lokalne (područne samouprave), a ne ovdje tuženika, a čime se ponovno ukazuje na činjenicu da tuženik nije osobni vjerovnik prijavljene tražbine s osnova poreza na promet nekretnina, odnosno da mu ista tražbina ne pripada. Članarine turističke zajednice, sukladno odredbi čl. 14. Zakona o turističkim zajednicama isključiva je tražbina turističkih zajednica općina i županija i Hrvatske turističke zajednice. Nadalje, napominje kako za sve prijavljene i po stečajnom upravitelju priznate tražbine je nastupila apsolutna zastara prava na naplatu. Odredbom čl. 24. Općeg poreznog zakona (dalje: OPZ) određeno je da prava iz porezno-dužničkog odnosa prestaju zastarom, pa tako i pravo poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i novčanih kazni i drugih novčanih činidbi, sukladno čl. 19. OPZ-a. Odredbom čl. 94. st. 1. OPZ-a određeno je da pravo poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe zastarjeva za tri godine, dok je čl. 96. st. 1. OPZ-a određeno da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova nastupa za šest godina. Obzirom na citirane zakonske odredbe o apsolutnoj zastari, eventualni prekid tijeka zastare nije od utjecaja za nastupanje apsolutne zastare. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Revt 339/13-2 od 25. ožujka 2014. god. zauzeo stajalište: „ ... prekidi zastare su irelevantni s obzirom na činjenicu da je u čl. 92. OPZ propisano da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni nastupa za šest godine računajući od kada je zastara počela prvi puta teći. Iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da za nastupanje apsolutne zastare prekidanje tijeka zastare nema pravnog učinka.“, a identično shvaćanje je zauzeo je i Županijski sud u Splitu u predmetu Gž-553/14 od 2. lipnja 2016. god.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te je naveo kako je R. H. prijavila tražbine u predmetnom stečajnom postupku sukladno odredbi članka 138. Stečajnog zakona (NN 71/15, 104/17). Osporio je navede tužitelja da tuženik nije osobni vjerovnik stečajnog dužnika s osnova prijavljenih tražbina te da prema stečajnom dužniku nema nikakvu imovinsko- pravnu tražbinu i da se prijavljene tražbine ne mogu naplatiti iz razloga što je za naplatu istih protekao zastarni rok. Ističe da iznos prijavljene tražbine u II. višem isplatnom redu i priznate od strane stečajnog upravitelja je 5.899.596,87 kuna, a ne kako to tužitelj tvrdi u iznosu od 5.899.696,87 kuna te da bi nakon otklanjanja osporavanja dijela tražbine tuženika u iznosu od 60.484,79 kuna i u iznosu od 2.906.617, 47 kuna, iznos osporenih tražbina trebao iznositi 2.932.494,61 kuna, a ne kako tvrdi tužitelj 2.932.584,61 kuna.

3. Prijavljivanjem tražbine u stečajnom postupku u cijelosti je postupljeno sukladno odredbama članka 3. Zakona o poreznoj upravi (NN 115/16, 98/19) te odredbama čl. 2. i čl. 6. Općeg poreznog zakona (NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20). Smatra kako za dio tražbine II višeg isplatnog reda nije nastupila zastara jer da je odredbom članka 78. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15, 78/15) propisano je da se prijavom tražbina u postupak predstečajne nagodbe, zastara prekida od dana podnošenja prijave do proteka roka za isplatu koji je određen u predstečajnoj nagodbi, a ako se predstečajna nagodba ne sklopi do izvršnosti odluke o obustavi postupka. Kako je tuženik uz prijavu tražbine priložila rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, broj: Stpn-292/13 od 11. travnja 2014., rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: Stpn-304/13 od 11. travnja 2014., rješenje Trgovačkog suda u Splitu, broj: Stpn-92/2013 od 3. travnja 2014. o sklapanju predstečajnih nagodbi u kojima su utvrđene predmetne tražbine, to je razvidno da zastara nije nastupila zbog određenog prekida zastare. U odnosu na prijavljenu tražbinu tuženik se poziva na odredbe članka 12. stavka 1. i čl. 15. st. 1. Zakona o članarinama u turističkim zajednicama (NN 52/19), članka 114. i čl. 114a. stavak 3. i 6. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 66/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20), na odredbe Zakona o porezu na promet nekretnina (NN 115/16, 106/18), čl. 8. Zakona o mjerama naplate poreznog duga uzrokovanog gospodarskom krizom (NN 45/11, 25/12, 78/12), odredbe Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20) i Zakona o sudskim pristojbama (NN 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15). Porezna uprava predstavlja jedinstvenu i samostalnu upravnu organizaciju u sastavu Ministarstva financija čija je temeljna zadaća, kao tijela državne uprave, primjena i nadzor primjene poreznih propisa i propisa o prikupljanju doprinosa (članak 2. Zakona o Poreznoj upravi, NN 115/16, 98/19), jasno je da je R. H. ovlaštenik i osobni vjerovnik tražbine po osnovi kako doprinosa na plaću tako i svih poreza i prihoda koje je osporio tužitelj. Nadalje ističe da se tražbina utvrđena ovršnom ispravom može pobijati isključivo iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavka 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) kojom odredbom nije propisana mogućnost pobijanja predmetne tražbine zbog nepostojanja ovlaštenja vjerovnika iz te (ovršne) isprave na tražbinu koja je tom ispravom utvrđena.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo kako najveći dio osporene tražbine se odnosi na prihode od naplate poreznog duga plaćenog po rješenju o reprogramiranju u iznosu od 2.780.779,53 kn, a radi se o tražbini utvrđenoj u postupcima predstečajne nagodbe – i to za dužnika G. d.o.o. rješenjem

Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, br.: Stpn – 292/13 od 11. travnja 2014., za dužnika T. L. d.o.o. Rješenja Trgovačkog suda u

Zagrebu, posl. br.: Stpn – 304/2013 od 11. travnja 2014. god. te za dužnika T. d.d. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu posl. br.: Stpn -92/2013 od 3. travnja 2014. god. Dakle sve tražbine tuženika koje je prijavio temeljem «Prihoda od naplate poreznog duga plaćenog po rješenju o reprogramiranju u iznosu od 2.780.779,53 kn» obuhvaćen je predstečajnim nagodbama, a odnosi se na porezne obveze nastale u najvećem djelu s osnova poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit za 2008. god. a u svakom slučaju u odnosu na porezne obveze nastale najkasnije do 2013. god. Sve tražbine za porezne obveze nastale do 2013. god. protekom apsolutnog šestogodnišnjeg roka – donosno najkasnije do 1. siječnja 2020. god. nastupila je apsolutna zastara prava na naplatu. Tuženik je istu tražbinu prijavio u stečajnom postupku prijavom od 28. veljače 2020. god. dakle, nakon proteka apsolutnog zastarnog roka, pa se tužbeni zahtjev ukazuje osnovnim u cijelosti.

5. Tuženik se u odnosu na zastaru pozvao na odredbe čl. 108. st. 1. Općeg poreznog zakona, čl. 78. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15, 78/15), čl. 233. i čl. 245. st. 1. Zakona o obveznim odnosima te smatra kako sukladno istom nije nastupila zastara zbog određenog prekida zastare.

6. Rješenjem P-1793/2020 od 31. kolovoza 2021. utvrđen je nastup prekida postupka zbog brisanja tužitelja H. G. d.o.o. Rijeka iz sudskog registra.

7. Podneskom od 05. listopada 2021. društvo A. R. d.o.o., R. je kao pravni slijednik društva H. G. d.o.o. R. preuzeo

postupak pa je sud rješenjem od 06. listopada 2021. nastavio postupak.

8. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to presliku prijave tražbine u stečajnom postupku s prilozima (list 7-42 spisa), presliku rješenja nagodbenih vijeća FINE (list 98-99, 100-101, 102-104 spisa), presliku prijave tražbine u predstečajnom postupku s prilozima (list 105-106, 107-108, 109-217 spisa), presliku rješenja Trgovačkog suda u Splitu Stpn-92/2013 od 03.04.2014. i od 02.10.2014. (list 228-254, 287-314, 315-316 spisa), presliku rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba Karlovac Stpn-292/13 (list 255-262 spisa), presliku rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba Karlovac Stpn-304/13 (list 263- 274 spisa), presliku zapisnika od 11.04.2014. Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba Karlovac Stpn-304/13 (list 275-286 spisa), presliku zaključka Trgovačkog suda u Splitu Stpn-92/2013 (list 317-318 spisa), presliku stanja računa poreznog obveznik (list 319-323 spisa), presliku rješenja Ministarstva financija od 11.09.2019. (list 324-331 spisa), presliku rješenja Trgovačkog suda u Splitu Povrv-733/16 (list 332-334 spisa), presliku rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu Povrv-2908/17 (list 335-336 spisa), sudska praksa (list 344-349, 374-379, 434-439 spisa), prijave tražbina s prilozima (list 286-433, 440-552 spisa) te je izvršio uvidu u spis Trgovačkog suda u Zagrebu St-2664/18.

9. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13,89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a), ovaj sud došao je do uvjerenja da tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti nije osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem osnovanosti osporavanja tražbine tuženika prijavljene u stečajnom postupku koji se vodi nad stečajnim dužnikom nad Trast nekretnine d.d. u stečaju u iznosu od 2.932.594,61 kn, kao tražbine drugog višeg isplatnog reda.

11. Nije sporno da je rješenjem St-2664/18 od 30. rujna 2020. tužitelj upućen na parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine tuženika u iznosu od 5.839.112,08 kn. Nije sporno da je rješenje o upućivanju u parnicu objavljeno na e- oglasnoj ploči istog dana kada je doneseno pa je stoga dostavljeno tužitelju protekom roka od 8 dana od objavljivanja rješenja na e-oglasnoj ploči, odnosno 8. listopada 2020. sukladno odredbi čl. 12. Stečajnog zakona (Narodne novine 71/15 i 104/17; dalje u tekstu: SZ). Rješenje je postalo pravomoćno protekom roka za žalbu 16. listopada 2020. pa kako je tužba podnesena i prije toga (12. listopada 2020.) to je tužba podnesena u roku iz čl. 267. st. 1. SZ-a.

12. Iz prijave tražbine proizlazi da je tuženik prijavio sljedeću tražbinu u stečajnom postupku koji se vodi nad Trast nekretnine d.d. u stečaju, kao tražbinu drugog višeg isplatnog reda:

- porez na dodanu vrijednost- 2.906.617,47 kn (glavnica i kamate),

- porez na cestovna motorna vozila- 2.521,15 kn (glavnica i kamate),

- porez na tvrtku – 2.380,25 kn (glavnica i kamate),

- porez na promet nekretnina – 4.631,48 kn (glavnica i kamate),

- predujam poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak po osnovi primitka od kojih se utvrđuje drugi dohodak – 2.217,20 kn (glavnica i kamate),

- članarina Turističkim zajednicama – 110.728,88 kn (glavnica i kamate),

- prihod od spomeničke rente – 26.846,12 kn (glavnica i kamate),

- prisilne naplate sudskih pristojbi – 2.390,00 kn (glavnica i kamate),

- članarina HGK – 60.484,79 kn (glavnica i kamate),

- prihoda od naplate poreznog duga plaćenog po rješenju o reprogramu – 2.780.779,53 kn (glavnica i kamate),

13. Ukupno, prijavljena tražbina drugog višeg isplatnog reda iznosi 5.899.596,87 kn sukladno prijavi. Tužitelj u tužbi krivo navodi kako je tuženiku prijavio tražbinu drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 5.899.696,87 kn, što ne proizlazi iz prijave. Nije sporno da je tužitelj osporio prijavljenu tražbinu drugog višeg isplatnog reda.

14. Uvidom u stečajni predmet St-2664/2018 i rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama od 30. rujna 2020. razvidno je da je prijavljena tražbina drugog višeg isplatnog reda djelomično prijavljena temeljem ovršnih isprava i to u ukupnom iznosu do 5.839.112,08, a da je djelomično prijavljena temeljem vjerodostojne isprave i to s osnova članarina Hrvatskoj gospodarskoj komori u iznosu od 60.484,79 kn. Pravni prednik ovdje tužitelja upućen je pokrenuti parnicu protiv tuženika radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine tuženika svrstane u II. viši isplatni red u iznosu od 5.839.112,08 kn prijavljene po ovršnim ispravama.

15. Prema odredbi čl. 266. st. 2. SZ-a ako je koji od stečajnih vjerovnika osporio tražbinu koju je priznao stečajni upravitelj, sud će stečajnoga vjerovnika uputiti na parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine, a prema odredbi čl. 266. st. 4. SZ-a ako za osporenu tražbinu postoji ovršna isprava, sud će na parnicu uputiti osporavatelja da dokaže osnovanost svoga osporavanja.

16. Tužitelj u tužbi navodi kako je kako je otklonio osporavanje tražbine s osnova porez na dodanu vrijednost- 2.906.617,47 kn (glavnica i kamate) i s osnova članarina HGK – 60.484,79 kn (glavnica i kamate), dok je ostao pri osporavanju preostalih tražbina.

17. Uvažavajući kako ukupno prijavljena tražbina II. višeg isplatnog reda iznosi 5.899.596,87 kn, da tužitelj uopće nije bio upućen pokrenuti parnicu u odnosu na tražbinu s osnova članarina HGK – 60.484,79 kn (glavnica i kamate), već u odnosu na preostale tražbine u ukupnom iznosu od 5.839.112,08 kn te uvažavajući činjenicu da je tužitelj otklonio osporavanje tražbine s osnova porez na dodanu vrijednost- 2.906.617,47 kn (glavnica i kamate) tako tužitelj osporava preostale tražbine s osnova poreza na cestovna motorna vozila, poreza na tvrtku, porez na promet nekretnina, predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak po osnovi primitka od kojih se utvrđuje drugi dohodak, članarina Turističkim zajednicama, prihod od spomeničke rente, prisilne naplate sudskih pristojbi i prihoda od naplate poreznog duga plaćenog po rješenju o reprogramu u sveukupnom iznosu od 2.932.494,61 kn, a ne kako to pogrešno navodi tužitelj u iznosu od 2.932.594,61 kn, što je tuženik osnovano osporavao u svojem odgovoru na tužbu.

18. Prvenstveno valja napomenuti kako se tuženikova tražbina temelji na ovršnim ispravama, a tužitelj ne može osporavati pravilnost i zakonitost rješenja donesenih u upravnom postupku kao i u predstečajnom postupku, zbog čega tužitelj može osporavati tražbinu iz razloga iz kojih se može podnijeti žalba protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave.

19. Tužitelj tijekom postupka tvrdi kako tuženik nije osobni vjerovnik tražbina prijavljenih s osnova poreza na tvrtku, poreza na promet nekretnina, članarine turističkim zajednicama, troškova prisilne naplate jer da su vjerovnici navedenih potraživanja jedinice lokalne samouprave i turističke zajednice.

20. Neosnovano tužitelj smatra da tuženik nije stečajni vjerovnik u smislu odredbe čl. 137. st. 1. SZ-a.

21. Navedenom odredbom propisano je da su stečajni vjerovnici osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka imaju koju imovinskopravnu tražbinu prema njemu.

22. U pravu je tužitelj kada ističe da je članarina turističkim zajednicama prihod turističkih zajednica, dok su porez na tvrtku, porez na promet nekretnina i troškovi prisilnih naplata prihod jedinica lokalne i područna samouprave. Međutim, prema odredbi čl. 4. st. 5. t. 2. i t. 11. Zakona o poreznoj upravi ("Narodne novine" broj: 148/13 i 141/14 – dalje: Zakon o poreznoj upravi) poslovi Porezne uprave su naplata i povrat poreza, doprinosa i drugih javnih davanja te provođenje postupka naplate i ovrhe radi naplate poreza, doprinosa i drugih javnih davanja. Prema odredbi čl. 4. st. 6. Zakona o poreznoj upravi poslovni Porezne uprave su i naplata i ovrha radi naplate poreza koji u cijelosti pripadaju jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, drugih javnih davanja i ostalih davanja propisanih zakonom. Sukladno navedenim odredbama Porezna uprava, kao upravna organizacija u sastavu Ministarstva financija, naplaćuje porez i prirez na dohodak, kao i porez na cestovna motorna vozila i porez na tvrtku koji pripadaju jedinicama lokalne i područne samouprave.

23. Prema odredbi čl. 20. st. 6. Zakona o članarinama u turističkim zajednicama ("Narodne novine" broj: 35/95 i 52/95) ako pravna i fizička osoba ne uplati članarinu u zakonom utvrđenom iznosu i roku, Porezna uprava će postupiti sukladno propisima i postupku za prisilnu naplatu poreza. Iz ove odredbe proizlazi da je Porezna uprava ovlaštena naplaćivati članarine turističkim zajednicama na isti način kao i poreze.

24. Također i iz čl. 114. i čl. 114.a Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Narodne novine 66/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 44/17, 90/19, 32/20, 62/20) proizlazi kako Porezna uprava obavlja poslove utvrđivanja, evidentiranja, nadzora, naplate i ovrhe spomeničke rente.

25. Stoga je R. H. aktivno legitimirana zahtijevati naplatu svih navedenih tražbina, a ne pravne osobe čiji prihod te tražbine predstavljaju, a to znači da R. H. može zahtijevati njihovu naplatu i u stečajnom postupku te je ona osobni vjerovnik dužnika i stečajni vjerovnik sukladno odredbi čl. 137. st. 1. SZ-a.

26. U odnosu na prigovor zastare valja napomenuti kako se ovdje primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15, 44/16, dalje u tekstu OPZ/08) i odredbe Općeg poreznog zakona (i Narodne novine 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020; dalje u tekstu: OPZ/16).

27. OPZ/08 je poznavao uz relativnu i apsolutnu zastaru, kako utvrđivanja, tako i naplate poreza, ali nakon stupanja na snagu OPZ-a/16, 1. siječnja 2017., više ne postoji apsolutna zastara. Naime, prema OPZ-u/08 relativna zastara naplate poreza nastupa u roku od 3 godine nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu (čl. 94. st. 1. i 6.OPZ-a/08), s time da se njen tijek prekida svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na naplatu poreza, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku, nakon čega zastarni rok počinje ponovno teći (čl. 95. st. 1. i 2. OPZ-a/08), izuzev ako se radi naplate poreza vodi postupak pred sudom, u kojem slučaju za vrijeme trajanja tog postupka relativna zastara ne teče (čl. 94. st. 9. OPZ-a/08), dok apsolutna zastara prava poreznog tijela na naplatu poreza nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći i ne može se prekinuti službenim radnjama poreznog tijela (čl. 96. st. 1. OPZ- a/08), dakle, bez obzira je li porezno tijelo poduzimalo radnje radi utvrđivanja i/ili naplate poreza, kojima je prekidalo relativni zastarni rok, nakon proteka šest godina od kada je zastara prvi put počela teći, nastupala bi apsolutna zastara i više nije bilo moguće utvrditi niti naplatiti porez. S druge strane, ako porezno tijelo nije poduzimalo nikakve službene radnje radi utvrđivanja ili naplate poreza, nastupila bi relativna zastara, dakle, odredbe o apsolutnoj zastari nisu mogle niti doći do primjene.

28. Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe (čl. 94. st. 6. OPZ-a/08), pri čemu pojam ''utvrditi poreznu obvezu'' valja tumačiti na način d

a je ne samo doneseno rješenje kojim je porezna obveza utvrđena, već da je isto ipostalo izvršno.

29. Od stupanja na snagu OPZ-a/16 više ne postoji apsolutna i relativna zastaru, već samo jedna zastara, s time da je zastarni rok prava na naplatu poreza šest godina, koji počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je poreznotijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate ili istekom godine u kojoj je dospjela porezna obveza, s time da je izričito propisano da za vrijeme trajanja postupka pred sudom radi utvrđivanja ili naplate poreza zastara ne teče, ali zakon više ne sadrži odredbe o prekidu zastare, već navodi da zastara prava na naplatu neće teći niti u slučajevima propisanim posebnim propisima, čime dozvoljava podrednu primjenu Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO) i ostalih zakona (čl. 108. st. 1., 4., 6. i 7. OPZ-a/16).

30. Člankom 197. prijelazne i završne odredbe OPZ/16, propisano je da postupci pokrenuti do stupanja na snagu OPZ/16 prema odredbama OPZ/08, osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. OPZ/08, dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama OPZ/08 u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama OPZ/08 dovršit će se prema odredbama OPZ/16.

31. Slijedom iznesenog, prema odredbi čl. 197. st. 2. OPZ-a/16 nedvojbeno proizlazi da će se postupci za utvrđivanje porezne obveze započeti prema odredbama OPZ- a/2008, a u kojima do 1. siječnja 2017. nije nastupila relativna zastara dovršiti prema odredbama novog zakona, odnosno OPZ/16, što znači da ukoliko do dana stupanja na snagu novog zakona (OPZ/16) nije nastupila relativna zastara postupci koji su pokrenuti za vrijeme važenja ranijeg zakona (OPZ/08) dovršiti će se prema novom zakonu (OPZ/16), a samo oni postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se po ranijem zakonskom propisu, odnosno OPZ/08. Nadalje iz te odredbe proizlazi da će se novi Zakon (OPZ/16) primijeniti i na situaciju u kojoj je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama OPZ/08.

32. Dakle, prema prijelaznoj i završnoj odredbi čl. 197. st. 2. OPZ-a/16, glede primjene materijalnog prava vezano za pitanje zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje i naplatu poreza odlučno je li u vrijeme stupanju na snagu OPZ/16., odnosno na dan 1. siječnja 2017., nastupila relativna odnosno apsolutna zastara po pravilima OPZ/08 (tako u odluci Vrhovnog suda RH U-zpz 28/2021-6, slično u i odluci Ustavnog suda RH UsI-1254/17-6 ).

33. Uvidom u stečajni predmet St-2664/2018 i rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama od 30. rujna 2020. kao i prijavu tuženika proizlazi da je tužitelj upućen na parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tuženikove tražbine koja proizlazi iz rješenja o ovrsi Ministarstva financija –Porezne uprave klasa: UP/I-415-02/2019- 001/03049 od 11.09.2019. i rješenja o ovrsi Ministarstva financija –Porezne uprave klasa: UP/I-415-02/2019-001/03050 od 11.09.2019. (isto se odnosi na članarinu HGK koja tražbina je predmet ovog spora), rješenja Trgovačkog suda u Splitu Povrv-733/2016 (koje se odnosi na naplatu sudske pristojbe), rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu Povrv-2908/2017 (koje se odnosi na naplatu sudske pristojbe), rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba Karlovac Stpn-292/13, rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba Karlovac Stpn-304/13, rješenja Trgovačkog suda u Splitu Stpn- 92/13.

34. Iz rješenja ovrsi Ministarstva financija –Porezne uprave klasa: UP/I-415-02/2019- 001/03049 od 11.09.2019. razvidno je kako se odnosi na porez na cestovna motorna vozila za 2015. godinu temeljem rješenja Porezne uprave klasa UP/I-410-09/2015- 01/3988, ur. broj 513-07-25-07-15-01 od 14.09.2015. u ukupnom iznosu od 1.279,74 kn, porez na cestovna motorna vozila u iznosu od 1.081,87 kn, i porez na tvrtku odnosno naziv u iznosu od 748.84 kn oboje obuhvaćeno rješenjem Trgovačkog suda u Splitu Stpn-92/13 od 03.04.2014. o sklopljenoj predstečajnoj nagodbi, porez na tvrtku odnosno naziv u iznosu od 411,65 kn za 2016. godinu utvrđeno rješenjem Porezne uprave klasa:

UP/I-410-12/2016-01/5726, ur. broj: 513-07-24-09-16-01 od 25.07.2016., porez na tvrtku odnosno naziv u iznosu od 628,88 kn za 2016. godinu utvrđeno rješenjem Porezne uprave klasa: UP/I-410-12/2016-01/309, ur. broj: 513-07-29-07-16-01 od 23.09.2016., porez na tvrtku odnosno naziv u iznosu od 441,28 kn za 2016. godinu utvrđeno rješenjem Porezne uprave klasa: UP/I-410-12/2016-01/784, ur. broj: 513-07-25-02-16-01 od 11.10.2016., porez na promet nekretnina u iznosu od 4.119,76 kn utvrđeno rješenjem Trgovačkog suda u Splitu Stpn-92/2013 do 03.04.2014. o sklopljenoj nagodbi, porez i prirez na dohodak po osnovi primitka od drugog dohotka u iznosu od 2.171,82 kn sukladno JOPPD obrascu, članarina turističkim zajednicama u iznosu od 107.802,29 kn sukladno rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu Stpn-304/13 od 11.04.2014. o sklopljenoj predstečajnoj nagodbi i obračunima za 2016. i 2017., prihod od spomeničke rente koji se plaća po stopi na ukupni prihod u iznosu od 23.879,39 kn temelj rješenja Trgovačkog suda u Splitu Stpn-92/2013 od 03.04.2014. o sklopljenoj predstečajnoj nagodbi.

35. Nadalje, uvidom u dokumentaciju u spis razvidno je kako su rješenje Trgovačkog suda u Splitu Stpn-92/2013 od 03.04.2014. o sklopljenoj predstečajnoj nagodbi, rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu Stpn-292/2013 od 11.04.2014. o sklopljenoj predstečajnoj nagodbi, rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu Stpn-304/2013 od 11.04.2014. o sklopljenoj predstečajnoj nagodbi ovršnu isprave.

36. Predmet predstečajne nagodbe Trgovačkog suda u Splitu Stpn-92/2013 otvoren je 02.04.2013. rješenjem FINE Klasa: UP-I/110/07/13-01/2574, ur. br. :04-06-13-2574-43 te je tuženik u istom postupku prijavio tražbinu s osnova neplaćenih poreza, doprinosa i drugih javnih davanja. Iz dostavljene dokumentacije razvidno je kako se radi porezu na dodanu vrijednost, porezu na cestovna motorna vozila, pred. porez i prir. na dohodak od nesamostalnog rada, porezu na tvrtku, članarini turističkim zajednicama prihodima od naplate duga poreza i prireza na dohodak plaće po rješenju o reprogramiranju, porezu na promet nekretnina, prihodu od spomeničke rente, prihodima od naplate poreznog duga plaćenog po rješenju o reprogramiranju, doprinosima. Nadalje, iz dostavljene dokumentacije uz prijavu razvidno je kako se radi o tražbinama koje su dospjele u periodu od 18.11.2011. do zaključno 02.05.2015.

37. Kako je odredbom čl. 94. st. 1. i 2. OPZ/08., propisano da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći, a da je za tražbine prijavljene u predstečajnom postupku najstarija tražbina dospjela 18.11.2011., tako bi relativna zastara u odnosu na nju nastupila 18.11.2014., no međutim iz dostavljene dokumentacije razvidno je kako se najstarije tražbine odnose na naplatu poreznog duga temeljem rješenja o repogramiranju od 18.10.2011., pa je donošenjem istog rješenja očito došlo do prekida zastare, kao i prijavom od 02.05.2013. iste tražbine u postupku predstečaja. U predmetnom predstečaju, rješenje o sklopljenoj predstečajnoj nagodbi doneseno je 03.04.2014. kada je ponovno počela teći zastara. U svakom slučaju apsolutna zastara za tražbine koje su prijavljenu u predmetnom predstečaju nije mogla nastupiti prije 18.11.2017. odnosno do dana stupanja na snagu OPZ/16, nije nastupila ni relativna zastara iz čl. 94. st. 1. i 2. niti apsolutna zastara iz čl. 96. st. 1. OPZ/08. Slijedom iznesenoga, sukladno odredbi čl. 197. st. 2. OPZ-a/16, na ovaj slučaj, vezano za pitanje zastare na utvrđivanje porezne obveze i kamata trebaju se primijeniti odredbe OPZ/16, a ne odredbe OPZ/08, kako to smatra tužitelj.

38. Nadalje, p redmet predstečajne nagodbe Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu Stpn-292/2013 otvoren je 25.04.2013. rješenjem FINE Klasa: UP- I/110/07/13-01/2863, ur. br.:04-06-13-2863-26. U njemu je potvrđena predstečajna nagodba te je sud rješenjem Stpn-292/13 od 11.04.2013. utvrdio sve obveze dužnika prema planu financijskog restrukturiranja, tuženik je prijavio tražbinu s osnova neplaćenih poreza, prireza na dohodak od nesamostalnog rada, doprinosa, novčanih kazni i troškova u postupku carine, kao i troškova postupka prisilne naplate koju provodi Porezna uprava. Nadalje, iz dostavljene dokumentacije uz prijavu razvidno je kako se radi o tražbinama koje su dospjele u periodu od 15.12.2011. do zaključno 26.03.2013.

39. Kako je odredbom čl. 94. st. 1. i 2. OPZ/08., propisano da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći, a da je za tražbine prijavljene u predstečajnom postupku najstarija tražbina dospjela 15.12.2011., tako bi relativna zastara u odnosu na nju nastupila 15.12.2014., no međutim iz dostavljene dokumentacije razvidno je kako su prije nastupa relativne zastare prijavljene tražbine tuženika u postupku predstečaja te je sud donio rješenje Stpn-292/13 od 11.04.2013. kojim je utvrdio sve obveze dužnika prema planu financijskog restrukturiranja, a isto tako Ministarstvo financija je 18,03,2013, donijelo rješenje o ovrsi u kojem su uključeni sve prijavljene tražbine u predmetnom predstečaju, a koje je rješenje postalo pravomoćno dana 26.03.2013. čime je očito došlo do prekida zastare, kao i prijavom od 16.05.2013. iste tražbine u postupku predstečaja. U predmetnom predstečaju nakon donošenja ranije navedenog rješenja (11.04.2014.) ponovno je počela teći zastara. U svakom slučaju apsolutna zastara za tražbine koje su prijavljenu u predmetnom predstečaju nije mogla nastupiti prije 15.12.2017., odnosno do dana stupanja na snagu OPZ/16 (

1. siječnja 2017.) nije nastupila ni relativna zastara iz čl. 94. st. 1. i 2. niti apsolutna zastara iz čl. 96. st. 1. OPZ/08. Slijedom iznesenoga, sukladno odredbi čl. 197. st. 2. OPZ-a/16, na ovaj slučaj, vezano za pitanje zastare na utvrđivanje porezne obveze i kamata trebaju se primijeniti odredbe OPZ/16, a ne odredbe OPZ/08, kako to smatra tužitelj.

40. Predmet predstečajne nagodbe Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu Stpn-304/2013 otvoren je 03.05.2013. rješenjem FINE Klasa: UP-I/110/07/13- 01/3590, ur. br.:04-06-13-3590-25. U njemu je sud rješenjem Stpn-304/13 od 11.04.2014. odobrio sklapanje predstečajne nagodbe te su utvrđene tražbine koje se dužnik obveza isplatiti vjerovnicima. Tuženik je 20.05.2013. u navedenom predmetu prijavio tražbinu s osnova neplaćenih poreza na dodanu vrijednost, pored poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada, doprinosa, članarina turističkim zajednicama, troškova postupka prisilne naplate koju provodi Porezna uprava, članarina Hrvatskoj gospodarskoj komori. Nadalje, iz dostavljene dokumentacije uz prijavu razvidno je kako se radi o tražbinama koje su nastale u periodu od 2012. i 2013.

41. Kako je odredbom čl. 94. st. 1. i 2. OPZ/08., propisano da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći, a da je za tražbine prijavljene u predstečajnom postupku najstarija tražbina nastala je tijekom 2012. pa je tako dospjela 01.01.2013., tako bi relativna zastara u odnosu na nju nastupila najranije 01.01.2016., no međutim iz dostavljene dokumentacije razvidno je kako su prije nastupa relativne zastare prijavljene tražbine tuženika u postupku predstečaja te je sud donio rješenje Stpn-304/13 od 11.04.2014. o odobrenju sklapanja predstečajne nagodbe, čime je očito došlo do prekida zastare, kao i prijavom od 20.05.2013. iste tražbine u postupku predstečaja. U predmetnom predstečaju nakon donošenja ranije navedenog rješenja (11.04.2014.) ponovno je počela teći zastara. U svakom slučaju apsolutna zastara za tražbine koje su prijavljenu u predmetnom predstečaju nije mogla nastupiti prije 01.01.2019. odnosno do dana stupanja na snagu OPZ/16 (01.01.2017.) nije nastupila ni relativna zastara iz čl. 94. st. 1. i 2. niti apsolutna zastara iz čl. 96. st. 1. OPZ/08. Slijedom iznesenoga, sukladno odredbi čl. 197. st. 2. OPZ-a/16, na ovaj slučaj, vezano za pitanje zastare na utvrđivanje porezne obveze i kamata trebaju se primijeniti odredbe OPZ/16, a ne odredbe OPZ/08, kako to smatra tužitelj.

42. Naime, tužitelj se tijekom postupka pozvao na odluku VTS RH Pž-4294/2021 i izraženi stav u istoj vezano za zastaru i primjenu odredbi OPZ/08. Valja navesti kako je uvidom u istu odluku razvidno kako VTS RH u svojoj odluci nije uzeo u obzir prijelazne i završne odredba OPZ/16, a niti je uzeo u obzir ni odluku VSRH U-zpz 28/2021-6, stoga je ovaj sud mišljenja kako ista odluka nije primjenjiva na ovaj konkretni predmet. 43. Stoga u odnosu na tražbine prijavljene u predstečaju pred Trgovačkim sudom u Splitu zastara se procjenjuje sukladno OPZ/16 koji propisuje čl. 108. zastarni rok od 6 godina. Odredbama čl. 108. st. 6. i 7. OPZ-a/16 određeno je da ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče, uz određenje da zastara prava na naplatu porezne obveze, kamata i troškova ovrhe ne teče niti u drugim slučajevima propisanim tim zakonom i posebnim propisima. Time je omogućeno da se i na poreznu zastaru primjenjuje institut zastoja i prekida zastare iz ZOO-a, ali i iz ZFPPN-a.

44. Odredbom čl. 78. ZFPPN-a bilo je određeno da se prijavom tražbina u postupku predstečajne nagodbe prekida zastara od dana podnošenja prijave do proteka roka za isplatu koji je određen u predstečajnoj nagodbi, a ako se predstečajna nagodba ne sklopi – do izvršnosti odluke o obustavi postupka.

45. Iz rješenja Trgovačkog suda u Splitu Stpn-92/2013 od 03.04.2014. o sklopljenoj predstečajnoj nagodbi razvidno je kako je isto rješenje postalo pravomoćno 14. srpnja 2014. te da je određeno kako je predstečajnom dužniku odobren poček od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti predmetnog rješenja i da rok za otplatu tražbina je određen u 60 mjesečnih rati. Dakle, rok za otplatu je započeo 14.01.2015., a trebao je završiti 14.01.2020., za koje vrijeme sukladno odredbama ZFPPN-a je bio prekid zastare prijavljenih tražbina tuženika. Tuženik je potom iste tražbine prijavio u stečaju St- 2664/2018 prijavom od 28.02.2020. , što tuženik tijekom postupka nije osporio, slijedom čega prema mišljenju ovog suda nije nastupila zastara za tražbine koje su prvotno bile prijavljene u predstečaju pred Trgovačkim sudom u Splitu Stpn-92/2013, a potom i u stečajnom postupku pred ovim sudom St-2664/2018.

46. Iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba Karlovac Stpn-292/2013 od 11.04.2014. o sklopljenoj predstečajnoj nagodbi razvidno je kako je isto rješenje postalo pravomoćno 13. svibnja 2014. te da je određeno kako je predstečajnom dužniku u odnosu na tražbinu tuženika odobren poček od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti predmetnog rješenja, a da rok za otplatu tražbina određen u 60 mjesečnih rati. Dakle, rok za otplatu je započeo 13.01.2015., a trebao je završiti 13.01.2020., za koje vrijeme sukladno odredbama ZFPPN-a je bio prekid zastare prijavljenih tražbina tuženika. Tuženik je potom iste tražbine prijavio u stečaju St-2664/2018 prijavom od 28.02.2020. , što tuženik tijekom postupka nije osporio, slijedom čega prema mišljenju ovog suda nije nastupila zastara za predmetnu tražbinu.

47. Nadalje, iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba Karlovac Stpn- 304/2013 od 11.04.2014. o odobravanju sklapanja predstečajne nagodbe razvidno je kako je isto rješenje postalo pravomoćno 06. svibnja 2014. te da je određeno kako je predstečajnom dužniku u odnosu na tražbinu tuženika odobren poček od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti predmetnog rješenja, a da rok za otplatu tražbina određen u 60 mjesečnih rati. Dakle, rok za otplatu je započeo 06.01.2015., a trebao je završiti 06.01.2020., za koje vrijeme sukladno odredbama ZFPPN-a je bio prekid zastare prijavljenih tražbina tuženika. Tuženik je potom iste tražbine prijavio u stečaju St- 2664/2018 prijavom od 28.02.2020. , što tuženik tijekom postupka nije osporio, slijedom čega prema mišljenju ovog suda nije nastupila zastara za predmetnu tražbinu.

48. U odnosu na preostale tražbine koje su obuhvaćene rješenjem o ovrsi Ministarstva financija –Porezne uprave klasa: UP/I-415-02/2019-001/03049 od 11.09.2019. razvidno je kako se isto rješenje odnosi kako na tražbine koje su obuhvaćene ranije navedenim predstečajnim nagodbama (Trgovačkog suda u Splitu Stpn-92/13 i Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu Stpn-304/13) tako i na tražbine poreza na cestovna motorna vozila za 2015. i 2016. godinu, porez na tvrtku odnosno naziv za 2016. godinu te članarinu turističkim zajednicama za 2016. i 2017. U odnosu na naveden tražbine nije nastupila ni relativna zastara iz čl. 94. st. 1. i 2. niti apsolutna zastara iz čl. 96. st. 1. OPZ/08, do trenutka stupanja na snagu OPZ/16 pa sukladno odredbi čl. 197. st. 2. OPZ/16 treba primijeniti odredbe čl. 108. OPZ/16 koji propisuje zastarni rok od 6 godina. Kako je tuženik iste tražbine prijavio u stečajnom postupku pred ovim sudom St- 2664/2018 dana 28.02.2020. tako u odnosu na njih nije još nastupila zastara, obzirom da stečajni postupka nije završen.

49. Nadalje, u odnosu na tražbinu Članarine turističkoj zajednici za 2017. valja napomenuti da se u odnosu na tu tražbinu primjenjuje OPZ/16 obzirom da je isti zakon bio na snazi u vrijeme nastanka obveze, slijedom čega se na tu obvezu primjenjuje odredba čl. 108. OPZ/16 i zastarni rok od 6 godine pa ni za tu tražbinu nije nastupila zastara obzirom da je ista prijavljena u stečajnom postupku pred ovim sudom St- 2664/2018 dana 28.02.2020. koji još nije završen.

50. U odnosu na tražbine prijavljene u stečajnom postupku pred ovim sudom St- 2664/2018 i to temeljem rješenja o naplatu sudske pristojbe. Sud je uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Splitu Povrv-733/2016 od 09.07.2018. utvrdio kako je isto postalo pravomoćno dana 24.07.2018 te da je dostavljeno FINI na provedbu dana 05.09.2018. Isto tako iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu Povrv-2908/2017 od 28.06.2018. utvrđeno je kako je isto postalo pravomoćno dana 06.07.2018. te da je dostavljeno na FINU 08.11.2018.

51. Na obje tražbine primjenjuju se odredbe Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 74/1995, 57/1996, 137/2002, 125/2011, 112/2012, 157/2013, 110/2015; dalje u tekstu: ZSP), a koji je bio u snazi u vrijeme nastanka obveze, a prema kojem sukladno čl. 10. pravo na naplatu pristojbe zastarijeva za pet godina po isteku godine u kojoj je trebalo platiti pristojbu.

52. Kako je obje tražbine trebalo naplatiti u 2018. godini, a tuženik ih je prijavio u stečajnom postupku pred ovim sudom St-2664/2018 dana 28.02.2020., tako za iste nije nastupila zastara.

53. S

lijedom navedenog sud je smatra kako nije osnovano osporavanje tražbine II isplatnog reda koju je tuženik prijavio kao tražbinu drugog višeg isplatnog reda u stečajnom postupku St-2264/2018. Stoga je sud odbio u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan te odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude.

54. Odluku o parničnom trošku sud je donio sukladno čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. ZPP-a, prema vrijednost predmeta spora te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne Novine», broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa). Kako je tužitelj izgubio spor on nema pravo na naknadu troška već je dužan naknaditi trošak tuženiku.

55. Tuženiku je priznat trošak za odgovor na tužbu u iznos od 30.000,00 kn (Tbr. 8/1, Tbr. 7. i Tbr. 50. Tarife), trošak podnesaka od 11.05.2021., 19.07.2021. i 13.04.2022. svaki u iznosu od 30.000,00 kn (Tbr. 8/1, Tbr. 7. i Tbr. 50. Tarife), trošak podneska od 17.06.2021. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8/3, Tbr. 7. i Tbr. 50. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 29.03.2022. i 29.04.2022. svaki u iznosu od 30.000,00 kn (Tbr. 9/1 i Tbr. 50. Tarife) kao i trošak zastupanja na ročištu 05.07.2021. u cijelom zatraženom iznosu od 15.000,00 kn (Tbr. 9/1 i Tbr. 50. Tarife), odnosno sveukupno 195.500,00 kn. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II/ izreke ove presude.

56. Tuženik je odbijen za previsoko zatraženi trošak podneska od 17.06.2021., a kojim se dostavlja u spis dokumentacija pa se ne radi o obrazloženom podnesku već o ostalim podnescima za koje odvjetnik sukladno Tbr. 8/3 Tarife ima pravo na 25% nagrade iz Tbr. 7. Tarife, ali ne više od 50 bodova, odnosno 500,00 kn. Također je tuženik odbijen za trošak podneska koji je predan na ročištu dana 29.04.2022. za koje je tuženiku dodijeljen u cijelosti trošak za zastupanje na istom ročištu. Tuženik je, po ocjeni ovog suda, s istim učinkom mogao sve navode iz predmetnog podneska iznijeti na samom ročištu za glavnu raspravu pa je njegov sastav, po ocjeni ovog suda, bio nepotreban za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP-a. Slijedom svega navedenog sud je odlučio kao pod točkom III/ izreke ove presude.

U Zagrebu 24. svibnja 2022.

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od osam dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 5.000,00 kn 2. Tuženiku po ŽDO U. V. G.