Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-3931/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ranko Zatezalo, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1613/2019-34 od 5. srpnja 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 24. svibnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1613/2019-34 od 5. srpnja 2021. godine u dijelu pod točkama I, II i III izreke.

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I/ Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 3. i 4. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog 2006. između tužitelja ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tužene ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek) kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke.

II/ Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, da tužiteljici ZS iz [adresa], isplati iznos od 37.998,65 kn (slovima: tridesetsedamtisućadevetstodevedesetosamkunaišezdesetpetlipa) koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o valuti otplate kredita za koju je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužitelju kao i zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počam od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 01.01.2008. po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 01.08.2015. a od 01.08.2015. za 3 postotna poena, te nastavnim odlukama HNB o izmjenama odluke o kamatnim stopama, i to:

- na iznos od 1.390,00 kn počam od 30.09.2007. do isplate,

- na iznos od 9,73 kn počam od 31.10.2007. do isplate,

- na iznos od 34,73 kn počam od 30.11.2007. do isplate,

- na iznos od 34,73 kn počam od 31.12.2007. do isplate,

- na iznos od 34,73 kn počam od 31.01.2008. do isplate,

- na iznos od 34,73 kn počam od 28.02.2008. do isplate,

- na iznos od 34,73 kn počam od 31.03.2008. do isplate,

- na iznos od 34,73 kn počam od 30.04.2008. do isplate,

- na iznos od 34,73 kn počam od 31.05.2008. do isplate,

- na iznos od 34,73 kn počam od 30.06.2008. do isplate,

- na iznos od 34,73 kn počam od 31.07.2008. do isplate,

- na iznos od 34,73 kn počam od 31.08.2008. do isplate,

- na iznos od 33,98 kn počam od 30.09.2008. do isplate,

- na iznos od 34,19 kn počam od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 33,81 kn počam od 30.11.2008. do isplate,

- na iznos od 33,72 kn počam od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 31.01.2009. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 28.02.2009. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 30.06.2009. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 31.07.2009. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 31.08.2009. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 30.09.2009. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 31.10.2009. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 31.01.2010. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 28.02.2010. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 30.04.2010. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 31.05.2010. do isplate,

- na iznos od 195,73 kn počam od 30.06.2010. do isplate,

- na iznos od 457,21 kn počam od 31.07.2010. do isplate,

- na iznos od 193,10 kn počam od 31.08.2010. do isplate,

- na iznos od 397,25 kn počam od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 191,08 kn počam od 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 188,58 kn počam od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 186,14 kn počam od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 180,75 kn počam od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 175,54 kn počam od 29.02.2011. do isplate,

- na iznos od 2.384,38 kn počam od 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 171,07 kn počam od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 541,90 kn počam od 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 191,44 kn počam od 30.06.2011. do isplate,

- na iznos od 938,54 kn počam od 31.07.2011. do isplate,

- na iznos od 1.244,34 kn počam od 31.08.2011. do isplate,

- na iznos od 740,83 kn počam od 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 654,95 kn počam od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 658,84 kn počam od 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 649,59 kn počam od 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 677,09 kn počam od 31.01.2012. do isplate,

- na iznos od 708,42 kn počam od 28.02.2012. do isplate,

- na iznos od 706,78 kn počam od 31.03.2012. do isplate,

- na iznos od 689,74 kn počam od 30.04.2012. do isplate,

- na iznos od 696,46 kn počam od 31.05.2012. do isplate,

- na iznos od 713,69 kn počam od 30.06.2012. do isplate,

- na iznos od 691,14 kn počam od 31.07.2012. do isplate,

- na iznos od 696,99 kn počam od 31.08.2012. do isplate,

- na iznos od 685,85 kn počam od 30.09.2012. do isplate,

- na iznos od 667,13 kn počam od 31.10.2012. do isplate,

- na iznos od 697,65 kn počam od 30.11.2012. do isplate,

- na iznos od 695,18 kn počam od 31.12.2012. do isplate,

- na iznos od 692,44 kn počam od 31.01.2013. do siplate,

- na iznos od 666,43 kn počam od 28.02.2013. do isplate,

- na iznos od 676,01 kn počam od 31.03.2013. do isplate,

- na iznos od 697,17 kn počam od 30.04.2013. do isplate,

- na iznos od 676,02 kn počam od 31.05.2013. do isplate,

- na iznos od 726,55 kn počam od 30.06.2013. do isplate,

- na iznos od 647,92 kn počam od 31.08.2013. do isplate,

- na iznos od 667,52 kn počam od 30.09.2013. do isplate,

- na iznos od 495,85 kn počam od 31.10.2013. do isplate,

- na iznos od 662,67 kn počam od 30.11.2013. do isplate,

- na iznos od 685,78 kn počam od 31.12.2013. do isplate,

- na iznos od 697,16 kn počam od 31.01.2014. do isplate,

- na iznos od 722,03 kn počam od 28.02.2014. do isplate,

- na iznos od 694,99 kn počam od 31.03.2014. do isplate,

- na iznos od 725,52 kn počam od 30.04.2014. do isplate,

- na iznos od 644,09 kn počam od 31.05.2014. do isplate,

- na iznos od 683,96 kn počam od 30.06.2014. do isplate,

- na iznos od 689,13 kn počam od 31.07.2014. do isplate,

- na iznos od 713,72 kn počam od 31.08.2014. do isplate,

- na iznos od 726,61 kn počam od 30.09.2014. do isplate,

- na iznos od 11,07 kn počam od 31.10.2014. do isplate,

sve u roku od 15 dana, uz obvezu naknade prouzročenog parničnog troška.

III/ Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, da tužiteljici ZS iz [adresa], naknadi prouzročeni parnični trošak postupka u iznosu od 11.950,00 kuna (slovima: jedanaesttisućadevetstopedesetkuna) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 5. srpnja 2021. kao dana presuđenja pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV/ S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva vezanim za naknadu parničnog troška tužiteljica se odbija kao neosnovanim."

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkama I do III izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Prvostupanjski sud utvrđuje da su stranke sklopile potrošački ugovor o kreditu, te pozivom na pravomoćne presude u povodu tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pruža tužiteljici traženu pravnu zaštitu.

6. Neosnovano tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a na koje je prihvaćanjem zahtjeva tužitelja pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koje presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i Revt- 2221/2018 od 3. rujna 2019. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

7.1. Dakle, imajući u vidu sadržaj citiranih odredbi ZPP i ZZP, a da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su u pravomoćnim odlukama za zaštitu kolektivnih interesa utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud, protivno navodima žalbe, nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

7.2. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

8. Kako će se ovaj sud u nastavku obrazloženja pozivati na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske nalazi se potrebnim naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20. st. 1. Zakona o sudovima i čl. 116. st.1. Ustava Republike Hrvatske) te da prema čl. 3. st. 1. Zakona o sudovima, sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom.

9. Nedvojbeno je da je zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica proglašenja dijela odredbi čl. 3. i čl. 4. Ugovora o kreditu ništetnim. Točno je i da naprijed citirane odredbe čl. 502. c st.1. ZPP i čl. 118. ZZP/14 govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) i umanjenje nečije imovine. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da se utvrđenja iz presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. ne mogu odnositi na predmetni Ugovor o kreditu, jer je kredit otplaćen. Naime, činjenica da je ugovor o kreditu otplaćen nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost, odnosno da se utvrdi ništetnost pojedinih odredbi takvog ugovora. Ovo stoga, jer razlozi za ništetnost ugovora ili pojedinih odredbi ugovora kad se radi o djelomičnoj ništetnosti nastupaju od samog početka, odnosno već sklapanjem takvog ugovora slijedom čega otplata kredita ni po čemu ne znači da tužitelj nema pravo tražiti isplatu na temelju ništetnih odredbi o kreditu. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

10. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

11. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

11.1. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom od 5,10% godišnje i bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika.

11.2. Naime, imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu 28. ožujka 2008. bio na snazi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je novi ZZP/07, koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03.

12. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene, te da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen 8. kolovoza 2007., dakle unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, onda je teret dokaza na tuženiku, a ne na tužitelju, da dokaže da sadržaj Ugovora koji je zaključen između stranaka ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a što tuženik u tijeku postupka nije dokazao.

13. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu kao i otplatu kredita u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja odnosno dio odredbi čl. 3. i čl. 4. Ugovora o kreditu ništetne.

14. Nadalje, na žalbene navode valja reći da, a obzirom da je ugovor u cijelosti ispunjen, je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja a zbog čega se ništetnost ne bi mogla isticati, kao što su pravno neodlučne žalbene tvrdnje da kamatna stopa koju je jednostrano određivao tuženik nije bila veća od najviše dopuštene kamatne stope. Naime, gore navedenim presudama Vrhovnog suda RH nije dovedeno u pitanje pravo banaka da s fizičkim osobama ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu, nego je u biti ništetan način na koji je dato pravo da istu mijenjaju.

15. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj na temelju ništetnih odredbi preplatio tuženiku ukupno iznos od 37.998,65 kn, sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika isplatiti tužitelju taj iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate, pa je, suprotno žalbenim navodima, glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

16. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev i to uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate, jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetne ugovorne odredbe, tj. bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

17. Suprotno žalbenim navodima pravilno je ocijenjen neosnovanim istaknuti prigovor zastare od strane tuženika. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Takav stav je izražen u pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., dakle tek nakon danom pravomoćnosti odluka u kolektivnom sporu, a to je bilo 13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018. godine počinje teći zastara, a kako je tužba podnesena 10. lipnja 2019. godine, to zastara nije nastupila. Odgovara da je prvostupanjski sud zauzeo pravni stav da zastara počinje teći od pravomoćnosti prvostupanjske odluke, međutim to nije odlučno jer je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odbiti tuženikov prigovor zastare kao neosnovan.

18. Na žalbene navode valja i reći da odgovara da je tužiteljica u tužbi postavila i tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 186.b st. 3. ZPP a nakon što se je prethodno obratila tuženiku za dostavom podataka na temelju kojih može postaviti tužbeni zahtjev, da iz stanja spisa proizlazi da tuženik nije udovoljio tom njezinom zahtjevu, nego je tuženik tek po nalogu suda a nakon zaključenja prethodnog postupka dostavio te podatke nakon čega je provedeno financijsko vještačenje, a nakon čega je tužiteljica specificirala svoj tužbeni zahtjev u skladu s njime pa nije odlučno što u smislu odredbe čl. 186.b st. 4. ZPP prvostupanjski sud nije odredio tužiteljici rok da postavi određeni tužbeni zahtjev a nakon što je tužiteljici dostavljen nalaz i mišljenje vještaka.

19. U takvoj situaciji je, a ukoliko bi se uopće i radilo o preinaci tužbe, takva preinaka tužbe bi bila dopuštena sukladno čl. 190. st. 2. ZPP, a pri čemu valja i ukazati na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 26. studenog 2021. godine po kojem je u ovakvim tužbama dopuštena preinaka tužbe i nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

20. I odluka o trošku je pravilna i zakonita (čl. 154. st. 1. ZPP).

21. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene i druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

22. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 24. svibnja 2022. godine

Predsjednica vijeća:

Vanda Senta