Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 14 Gž Ob-442/2019-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Gabriele Topić Kordej kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika NK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. zastupanog po punomoćnici Ivani Kostanjevac Rožmarić, odvjetnici u Varaždinu, protiv tužene-protutužiteljice KK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanu po punomoćnicima Franji Šebijanu, odvjetniku u Varaždinu i ZK, ocu tužene- protutužiteljice iz Varaždina, Breg, Mali vrh 493, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Varaždinu posl. br. P-165/15-91 od 4. veljače 2019. ispravljene rješenjem istog suda posl. br. P- 165/2015-100 od 8. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 24. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu posl. br. P-165/15-91 od 4. veljače 2019. ispravljena rješenjem istog suda posl. br. P-165/2015-100 od 8. prosinca 2020. u pobijanom dijelu iz stavka II izreke kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev i tužitelju-protutuženiku naloženo tuženici-protutužiteljici isplatiti iznos od 32.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2012. do isplate.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Varaždinu posl. br. P-165/15- 91 od 4. veljače 2019. ispravljena rješenjem istog suda posl. br. P-165/2015-100 od 8. prosinca 2020. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu iznosa od 34.123,60 kn sa traženim zakonskim zateznim kamatama i iz stavka III izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja- protutuženika za naknadu parničnog troška preko iznosa od 18.056,79 kn do iznosa od 35.309,46 kn ili za iznos od 17.252,67 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. veljače 2019. do isplate i sudi:

1. Nalaže se tuženoj-protutužiteljici isplatiti tužitelju-protutuženiku iznos od 34.123,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose:

-991 kn od 2. veljače 2010.,

-992,73 kn od 2. ožujka 2010.,

-1.020,51 kn od 2. travnja 2010.,

-1.020,00 kn od 2. svibnja 2010.,

-1.036,82 kn od 2. lipnja 2010., -

-1.107,18 kn od 2. srpnja 2010.,

-1.098,14 kn od 2. kolovoza 2010.,

-1.159,89 kn od 2. rujna 2010.,

-1.136,31 kn od 2. listopada 2010.,

-2.453,37 kn od 8. listopada 2010.,

-1.230,63 kn od 2. svibnja 2011.,

-1.314,83 kn od 2. lipnja 2011.,

-1.332,72 kn od 2. srpnja 2011.,

-1.427,73 kn od 2. kolovoza 2011.,

-1.403,17 kn od 2. rujna 2011.,

-1.360,52 kn od 2. listopada 2011.,

-1.366,10 kn od 2. studenog 2011.,

-1.500,00 kn od 15. studenog 2011.,

-589,67 kn od 16. studenog 2011.,

-1.000,00 kn od 17. studenog 2011.,

-53,50 kn od 18. studenog 2011.,

-1.000,00 kn od 19. studenog 2011.,

-514,50 kn od 22. studenog 2011.,

-1.406,39 od 2. ožujka 2012.,

-1.415,82 kn od 2. travnja 2012.,

-1.413,03 kn od 2. svibnja 2012.,

-1.427,49 kn od 2. lipnja 2012.,

-1.108,40 kn od 15. kolovoza 2012.,

-594,72 kn od 17. kolovoza 2012. i

-648,41 kn 18. kolovoza 2012. sve do isplate, po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućom polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženoj-protutužiteljici naknaditi tužitelju-protutuženiku parnični trošak u daljnjem iznosu od 17.252,67 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. veljače 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se žalba tužene-protutužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu posl. br. P-165/15-91 od 4. veljače 2019. ispravljena rješenjem istog suda posl. br. P-165/2015-100 od 8. prosinca 2020. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i tuženoj- protutužiteljci naloženo isplatiti tužitelju-protutuženiku iznos od 107.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2015. do isplate i u pobijanom dijelu iz stavka II izreke kojim su odbijeni zahtjevi tužene-protutužiteljice za isplatu iznosa od 59.000,00 kn, iznosa od 4.244,73 kn i iznosa od 27.000,00 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate te iznosa od 564,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. rujna 2014. do isplate i iz stavka III izreke.

IV Nalaže se tuženoj-protutužiteljici naknaditi tužitelju-protutuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-165/15-91 od 4. veljače 2019. ispravljenom rješenjem istog suda posl. br. P-165/2015-100 od 8. prosinca 2020. je tužbeni zahtjev prihvaćen u dijelu kojim je tuženoj-protutužiteljci naloženo da tužitelju- protutuženiku isplati iznos od 107.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2015. do isplate.

1.2. U preostalom dijelu kojim je tužitelj-protutuženi od tužene-protutužiteljice zahtijevao isplatu iznosa od 7.500,00 kn te iznosa od 34.123,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose sa svakomjesečnim početkom tijeka od veljače 2010. do kolovoza 2012. pa do isplate je tužbeni zahtjev odbijen, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

1.3. U stavku II izreke presude suda prvog stupnja protutužbeni je zahtjev prihvaćen u dijelu kojim je tužitelju-protutuženiku naloženo da tuženoj-protutužiteljci isplati iznos od 32.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2012. do isplate te iznos od 3.263,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate.

1.4. U preostalom dijelu kojim je tužena-protutužiteljica od tužitelja-protutuženika zahtijevala isplatu iznosa od 59.000,00 kn, iznosa od 4.244,73 kn i iznosa od 27.000,00 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate te iznosa od 564,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. rujna 2014. do isplate je protutužbeni zahtjev odbijen, kao u stavku II izreke presude suda prvog stupnja.

1.5. O naknadi parničnog troška je odlučeno kao u stavku III izreke prvostupanjske presude i tuženoj-protutužiuteljci je naloženo naknaditi tužitelju-protutuženiku parnični trošak u iznosu od 18.056,79 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. veljače 2019. do isplate.

2.1. Protiv ove presude u dijelu iz stavka I izreke u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za isplatu iznosa od 34.123,60 kn sa traženim zakonskim zateznim kamatama i u dijelu iz stavka II izreke kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev i naloženo mu da tuženoj-protutužiiteljici isplati iznos od 32.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2012. do isplate te u dijelu iz stavka III izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev za naknadu parničnog troška preko iznosa od 18.056,79 kn žali se tužitelj-protutuženik zbog svih žalbenih razloga, sa prijedlogom da se presuda u stavku I, III i IV izreke preinači i usvoji zahtjev tužitelja- protutuženika u cijelosti uz naknadu troškova postupka i troška sastava žalbe.

2.2. U odgovoru na žalbu tužitelja-protutuženika tužena-protutužiteljica smatra da je žalba neosnovana i predlaže odbiti ju kao takvu.

2.3. Žalbu je podnijela i tužena-protutužiteljca, koja osporava prvostupanjsku presudu u dijelu iz stavka I izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo joj da tužitelju- protutuženiku isplati iznos od 107.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2015. do isplate te u dijelu iz stavka II izreke kojim su odbijeni protutužbeni zahtjevi za isplatu iznosa od 59.000,00 kn, iznosa od 4.244,73 kn i iznosa od 27.000,00 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate te iznosa od 564,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. rujna 2014. do isplate i iz stavka III izreke. U žalbi se tužena-protutužiteljica poziva na sve žalbene razloge i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti i usvajanjem protutužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu parničnog troška ili podredno istu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3.1. Žalba tužitelja-protutuženika je djelomično osnovana.

3.2. Žalba tužene-protutužiteljice je neosnovana.

4.1. Postupajući u skladu sa odredbom čl. 365. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), ovaj sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu koji se žalbama osporava i u granicama razloga navedenih u žalbi.

4.2. Pri tom se primjećuje da sud prvog stupnja nije odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 49.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose postavljenog u podnesku tužitelja-protutuženika od 2. studenog 2018. (list 236 spisa predmeta suda prvog stupnja) te o dijelu protutužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 47.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose postavljenog u podnesku tužene- protutužiteljce od 11. svibnja 2015. (list 57 spisa predmeta suda prvog stupnja). U obrazloženju presude prvostupanjski je sud naveo da kada se potraživanja najamnine "stave u prijeboj sud smatra da ni jedna od stranaka s osnova samokorištenja kuće u [adresa] nema međusobnih potraživanja." Time prvostupanjski sud nije odlučio o istaknutom prigovoru radi prebijanja koji u procesno-pravnom smislu podrazumijeva zahtjev tužiteljice-protututužene da se kompenzira utuženo potraživanje s njenim protupotraživanjem u parničnom postupku na osnovi konstitutivne odluke suda.

4.3. Bez obzira što je ovdje izostala odgovarajuća odluka suda kojom se na temelju utvrđenja postojanja utuženog potraživanja i postojanja protupotraživanja istaknutog radi prebijanja odlukom suda ta potraživanja međusobno prebijaju iz kojeg razloga se ne može smatrati da je u procesno pravnom smislu ostvaren prijeboj ovih tražbina kao što je propisano odredbom čl. 338. st. 3. ZPP, iz stanja spisa predmeta suda prvog stupnja je razvidno da niti jedna od stranaka nije pravodobno zahtijevala dopunu presude u skladu s odredbom čl. 339. ZPP. Dakle tužitelj-protutuženik nije tražio dopunu presude radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 49.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose niti je tužena-protutužiteljica tražila dopunu presude radi donošenja odluke o odluke o protutužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 47.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose, kao što nije ni tražila dopunu presude radi donošenja odluke o protutužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 2.860,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2011. o kojem prvostupanjski sud također nije odlučio.

4.4. U navedenim okolnostima izostanka pravodobnih prijedloga za dopunu presude, smatra se da su povučene tužba u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 49.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose i protutužba u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 47.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose te za isplatu iznosa od 2.860,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2011., primjenom odredbe čl. 339. st. 2 ZPP.

5.1. Za razliku od žalbenih navoda stranaka, u osporenom dijelu presuda suda prvog stupnja ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati tako da u pobijanoj presudi i u postupku koji joj je prethodio nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP a ne uočavaju se ni bitne povrede iz čl. 365. st. 2., toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavak 2 ZPP.

5.2. Stoga se otklanjaju neosnovani žalbeni navodi o ostvarenju žalbenog razloga iz čl. 354. st. 2, toč. 11 ZPP jer su u presudi suda prvog stupnja navedeni razlozi o osnovanosti i visini obvezno pravnog zahtjeva za povrat ulaganja u nekretninu tužene-protutužiteljice te nema proturječja između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, dakle u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama sukladni stanju spisa i presuda se kao takva može ispitati.

5.3. Otklanjanju se žalbeni navodi tužene-protutužiteljice o povredi prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) i o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6 ZPP, na koje sadržajem svoje žalbe tužena-protutužiteljica neosnovano ukazuje.

Razmatranjem predmetnog spisa razvidno je da je tijekom postupka tužena- protutužiteljica bila zastupana i po punomoćniku odvjetniku a zastupao ju je i otac PK te je bila u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu kao i poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje pa tako i postavljati pitanja i raspravljati sa stalnom sudskom vještakinjom kao što je vidljivo iz sadržaja raspravnog zapisnika od 24. svibnja 2018. pred prvostupanjskim sudom, u skladu s čl. 302. st. 2 ZPP. Time što je odgovarajućom primjenom čl. 302. st. 3 ZPP tuženoj- protutužiteljci zabranjeno postavljanje pitanja koja se ne odnose na predmet, ona nije bila onemogućena u raspravljanju i dokazivanju svojih navoda odnosno osporavanju navoda protivne strane niti je time dovedena u nejednak položaj u odnosu na tužitelja-protutuženika.

6.1. Sud prvog stupnja je analizirao i ocijenio provedene dokaze na način propisan odredbom čl. 8. ZPP te je na osnovi pravilne ocjene provedenih dokaza i rezultata raspravljanja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za donošenje odluke. Ujedno je za svoja činjenična utvrđenja i pravne zaključke je naveo jasne i prihvatljive razloge, koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

6.2. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je da su stranke bile u braku od 23. kolovoza 1997. te da je bračna zajednica prestala 14. veljače 2010.

6.3. U razdoblju 2007.-2009. stranke su uložile sredstva u uređenje nekretnine zk.č.br. 9/2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je posebna imovina tužene- protutužiteljice, u ukupnoj vrijednosti ulaganja od 214.600,00 kn temeljem očevida i nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje građevinske struke.

6.4. Kada je tuženoj-protutužiteljici naložio isplatu polovice vrijednosti utvrđenih ulaganja u njezinu posebnu imovinu, prvostupanjski je sud pravilnom ocjenom sadržaja priloženih računa i ostalih isprava i iskaza svjedoka, prvenstveno ĆK, ŽK i EK te iskaza stranaka utvrdio da je riječ o ulaganjima sredstava stranaka kao bračnih drugova u vrijeme bračne zajednice. U tom je dijelu na odgovarajući način primijenjena mjerodavna materijalno pravna odredba čl. 249. st. 1 u vezi čl. 248. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011, 25/2013, 75/2013, 75/2014, 5/2015, 103/2015, dalje ObZ) kada je utvrđeno da su stranke u uređenje navedene nekretnine ulagale novčana sredstva koja su stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice u jednakom omjeru od ½ dijela.

6.5. Iako nije naveo mjerodavne odredbe, prvostupanjski je sud odlučio u skladu s odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/18 dalje: ZOO) u vezi čl. 250. ObZ i čl. 156. u vezi čl. 150. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14 i 81/15, dalje: ZV) kada je naložio tuženoj-protutužiteljici da tužitelju-protutuženiku isplati razmjerni dio sredstava ostvarenih zajedničkim radom za vrijeme trajanja braka uloženih u nekretninu tužene-protutužiteljice kao njezinu posebnu imovinu.

U smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO tužena-protutužiteljica je dužna vratiti razmjerni dio imovine koji je u vidu ulaganja tijekom braka tužitelj-protutuženik uložio u uređenje njezine nekretnine a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, pri čemu se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenim radnjama.

7.1. Žalbeni navodi tužene-protutužiteljice kojima se osporava pravilnost činjeničnog utvrđenja zajedničkog ulaganja sredstava stečenih radom tijekom braka u uređenje predmetne nekretnine otklanjaju se kao neosnovani. Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nije uzeo "zdravo za gotovo" utvrđenja iz dokaza predloženih od strane tužitelja-protutuženika već ih je, kao što je navedeno, valjano cijenio kao što je cijenio i dokaze predložene po tuženoj-protutužiteljici i o tome dao odgovarajuće razloge koje prihvaća i ovaj sud, dok tužena-protutužiteljica za svoje navode nije ponudila uvjerljive dokaze o tome da bi ulaganje u predmetnu nekretninu bilo izvršeno drugim sredstvima od onih stečenih njihovim radom za vrijeme trajanja braka. Stoga tužena u žalbi pogrešno smatra da tužitelj-protutuženik nije podnio teret dokazivanja. Naprotiv, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da tužena- protutužiteljica nije postupila u skladu s čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1 i čl. 299. st. 1. i 2. ZPP.

7.2. U tom smislu tužena-protutužiteljica ne može osporavati utvrđenu tražbinu tužitelja-protutuženika s naslova razmjernog dijela uloženih sredstava u njenu nekretninu tvrdnjama da se ne radi o zajedničkom ulaganju sredstava ostvarenih radom već o posebnim sredstvima ostvarenim od njezine posebne imovine i to stoga što za navode o ulaganju sredstava ostvarenih od posebne imovine nije ponudila dokaze, u okolnostima u kojima vlasništvo same tužene-protutužiteljice na predmetnoj nekretnini postoji i dalje, protežući se i na sve ono što je toj stvari priraslo ili je u nju uloženo, dakle i na dio stvoren zajedničkim ulaganjima sa tužiteljem- protutuženikom a koji time nije stekao stvarno pravo na toj nekretnini.

7.3. Time što tvrdi da su sredstva stečena radom trošena na tekuće troškove i da je tužitelj-protutuženik imao značajne rashode tužena-protutužiteljica ne može dovesti u dvojbu pravilno utvrđene činjenice zajedničkog ulaganja u predmetnu nekretninu tijekom trajanja braka.

8.1. Budući da za svoje navode o ulaganju posebne imovine u vidu pozajmice od oca ili majčinih sredstava u uređenje predmetne nekretnine tužena-protutužiteljica nije ponudila odgovarajuće dokaze, njezine se žalbene tvrdnje otklanjaju kao neosnovane. Pri tom se u odnosu na naknadno priložen izvadak iz Banka kovanica d.d. navodi da se prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi koji nisu bili izneseni u postupku pred sudom prvog stupnja.

8.2. Kao što je navedeno u točki 5.2. ovog obrazloženja, u presudi suda prvog stupnja navedeni su razlozi o osnovanosti i visini obvezno pravnog zahtjeva za povrat ulaganja u nekretninu tužene-protutužiteljice, koji se temelje na nalazu, mišljenju i iskazu sa ročišta od 24. svibnja 2018. stalne sudske vještakinje građevinske struke iz kojeg proizlazi da vrijednost ulaganja stranaka tijekom braka u predmetnu nekretninu iznosi 214.600,00 kn. Žalbeno ukazivanje na navodnu razliku između povećanja tržišne vrijednosti nekretnine i vrijednosti izvršenih ulaganja nije odlučno za odgovarajuću primjenu čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO temeljem koje je tužitelj- protutuženik i ostvario pravo na naknadu razmjernih uloženih sredstava u nekretninu tužene-protutužitejice.

Slijedom navedenog u dijelu odluke suda prvog stupnja iz stavka I izreke kojom je tuženoj-protutužiteljici naloženo isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 107.300,00 kn nisu ostvareni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te je u tom dijelu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u stavku III izreke.

9.1. Povodom žalbe tužitelja-protutuženika u dijelu kojim osporava odluku suda prvog stupnja iz stavka I izreke kojom je odbijeno njegovo potraživanje u iznosu od 34.123,60 kn što predstavlja razmjernih ½ dijela vrijednosti kredita sa Zagrebačkom bankom d.d. 9. kolovoza 2006. kojeg je tužitelj-protutuženik otplatio svojim sredstvima nakon prestanka bračne zajednice 14. veljače 2010. a iz kojeg kredita je kupljeno osobno vozilo marke Peuegot 407 1,6 HDI [registarska oznaka], valja reći da tužitelj-protutuženik osnovano ukazuje na nelogičnost zaključka suda prvog stupnja.

Naime, upravo stoga što su stranke u ovjerenoj izjavi od 21. ožujka 2012. utvrdile da ovo vozilo predstavlja njihovu bračnu stečevinu, tuženica-protutužiteljca je kao suvlasnica ½ dijela toga vozila u obvezi podmiriti rate kredita u razmjeru svoje bračne stečevine. Stoga tužitelj-protutuženik koji je nastavio otplaćivati kredit nakon prestanka bračne zajednice ima pravo tražiti od tužene-protutužiteljice kao suvlasnice vozila po osnovi bračne stečevine da mu naknadi ono što je bila kreditno dužna odnosno vratiti odgovarajući dio otplaćenog kredita, u skladu s odredbama čl. 1111. st. 1 u vezi čl. 91. ZOO ili čl. 250. ObZ u vezi čl. 52. st. 1. ZOO.

9.2. U okolnostima u kojima je tužitelj-protutuženik vozilo marke Peuegot 407 1,6 HDI [registarska oznaka] za koje je otplaćivao kredit prodao trećoj osobi za cijenu od 64.000,00 kn i taj iznos zadržao, osnovan je zahtjev tužene-protutužiteljice da joj tužitelj- protutuženik temeljem čl. 1111. st. 1. ZOO vrati razmjernih ½ dijela ostvarene cijene za prodanu stvar koja je bila u njezinom suvlasništvu, kao što je prvostupanjski sud odlučio u prvom odlomku stavka I osporene presude.

9.3. Posljedično je odluka suda prvog stupnja o prihvaćanju dijela protutužbenog zahtjeva za isplatu ½ dijela kupoprodajne cijene odnosno iznosa od 32.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 22. ožujka 2012. kao u stavku II izreke prvostupanjske presude u skladu sa navedenim utvrđenjima iz iskaza stranaka i njihove izjave od 21. ožujka 2012. i sa mjerodavnom odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO. 9.4. Ujedno se tužitelju-protutuženiku ukazuje da nije ovlašten u žalbi stavljati prigovor prijeboja, sukladno odredbi čl. 352. st. 2 ZPP.

Stoga se uvažavaju žalbeni navodi kojima tužitelj-protutuženk osporava odbijajući dio prvostupanjske presude iz stavka I izreke u iznosu od 32.123,60 kn sa traženim zakonskim zateznim kamatama i u tom se dijelu primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP u vezi čl. 29. st. 1 i 2., čl. 91. i čl. 1111. st. 1 ZOO preinačava prvostupanjska odluka te se odlučuje kao u stavku II, točka 1. izreke ove odluke.

Nastavno se otklanjaju žalbeni navodi tužitelja-protutuženika u odnosu na dosuđujući dio iz stavka II izreke u iznosu od 32.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2012. do isplate i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u stavku I izreke.

10.1. U odnosu na žalbene navode tužene-protutužiteljice kojima osporava prvostupanjsku odluku o neosnovanosti protutužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 59.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate prvenstveno valja reći da tuženoj-protutužiteljici nedostaje pravni osnov potraživanja razmjernog ulaganja u vlastitu nekretninu. Naime, za razliku od tužitelja- protutuženika koji je uložio svoja razmjerna sredstva i rad u uređenje nekretnine koja nije njegova već pripada tuženoj-protutužiteljici i stoga ima pravo na povrat temeljem čl. 1111. st. 1 i 2 ZOO, tužena-protutužiteljica s obzirom na odredbu čl. 150. st. 1 ZV nema pravo zahtijevati od tužitelja-protutuženika povrat sredstava od 59.000,00 kn na ime ulaganja u uređenje nekretnine koja je u njezinom vlasništvu jer nije došlo do stjecanja na strani tužitelja-protutuženika pa da bi on bio u obvezi vraćanja stečenog bez osnove.

Stoga su žalbeni navodi tužene-protutužiteljice bez utjecaja na zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke o odbijanju protutužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 59.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate.

10.2. Tužena-protutužiteljica žalbom nije dovela u dvojbu pravilnost odluke suda prvog stupnja kojom je odbijen njezin zahtjev za isplatu iznosa od 4.244,73 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate kao u stavku II izreke prvostupanjske presude jer u pogledu te odluke u nije navela nikakve određene razloge u svojoj žalbi.

10.3. Kada osporava pravilnost prvostupanjske odluke o odbijanju protutužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 27.000,00 kn iz stavka II izreke osporene presude, tužena-protutužiteljica tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenicu kada je prestala bračna zajednica stranaka. Naime, navedeni zahtjev da joj tužitelj- protutuženik naknadi ½ dijela iznosa od 54.000,00 kn kojeg je tužena-protutužiteljica otplatila po osnovi Ugovora o operativnom leasingu za kupnju automobila Opel Corsa je odbijen jer je tužena-protutužiteljica isti ugovor zaključila dana 26. travnja 2010. a bračna zajednica stranaka je prestala prije toga odnosno 14. veljače 2010.

Utvrđenje činjenice prestanka bračne zajednice stranaka 14. veljače 2010. u skladu je sa sadržajem iskaza same tužene-protutužiteljice iz zapisnika sa ročišta za glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom od 20. prosinca 2018. kada je tužena iskazala da je tužitelj-protutuženik iselio i otišao živjeti u [adresa] u veljači 2010. Stoga se u žalbi ova pravilo utvrđena činjenica neosnovano osporava.

10.4. Prvostupanjski je sud pravilnom primjenom čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. i 2. ZPP odbio zahtjev tužene-protutužiteljice za isplatu iznosa od 564,00 kn, kojim je od tužitelja-protutuženika tražena naknada troška navodne prekršajne kazne koju je platila tužena-protutužiteljica kao upisana vlasnica vozila. Naime, iz onih dokaza koje je ona ponudila, ne proizlazi da je tužitelj-protutuženik počinitelj navodnog prometnog prekršaja niti se iz stanja spisa predmeta suda prvog stupnja može zaključiti da bi tužiteljeva-protutuženkova odgovornost za navodni prekršaj bila nesporna, kao što se neutemeljeno u žalbi tvrdi.

Slijedom navedenog, s obzirom da tužena-protutužiteljica svojim žalbenim navodima nije opravdala pozivanje na žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1 ZPP odlučiti kao u stavku II izreke.

11.1. S obzirom na konačni uspjeh stanaka u sporu, stečeni su uvjeti za preinaku odluke o naknadi parničnog troška, primjenom čl. 166. st. 2. i čl. 380. toč. 3 u vezi čl. 154. st. 2 Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP/14) koji se u tom dijelu primjenjuje u odnosu na prvostupanjsku odluku od 4. veljače 2019. (čl. 117. st. 1 i 3 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" br. 70/2019)

11.2. Pri izračunu naknade parničnog troška polazi se od pravilnog prvostupanjskog utvrđenja ukupnih troškova postupka tužitelja-protutuženika od 49.950,00 kn i tužene-protutužiteljice od 52.343,75 kn, koji izračun se u žalbama stranaka određeno i ne osporava.

11.3. Tužitelj-protutuženik je sa svojim ukupnim konačnim tužbenim zahtjevom od 148.923,60 kn uspio sa 141.423,00 kn ili sa 95% slijedom čega mu primjenom čl. 154. st. 3. ZPP/14 pripada ukupna naknada troška od 49.950,00 kn.

11.4. Tuženoj-protutužiteljici je od ukupnih konačno traženih 126.072,23 kn dosuđeno 35.263,50 kn ili razmjernih 27,97% te joj temeljem čl. 154. st. 2. ZPP/14 od ukupnih 52.343,75 kn pripada naknada troška od 14.640,54 kn.

11.5. Po odbitku tako utvrđene naknade troška tužene-protutužiteljice od tužiteljeve- protutuženikove naknade preostaje razlika od 35.309,46 kn koja predstavlja naknadu parničnog troška koja pripada tužitelju-protutuženiku.

11.6. Slijedom navedenog uvažena je žalba tužitelja-protutuženika kao osnovana i odluka suda prvog stupnja o nakandi parničnog troška preinačena je u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu parničnog troška preko iznosa od 18.056,79 kn do iznosa od 35.309,46 kn ili za iznos od 17.252,67 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. veljače 2019. do isplate, kao u stavku II, točka 2 izreke.

12. U stavku III izreke odlučeno je o zahtjevu tužitelja-protutuženika za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1 u vezi čl. 154. st. 2. ZPP. S obzirom na žalbom osporenu vrijednost od ukupno 66.123,00 kn, primejnom tbr, 10. toč. 1 u vezi tbr. 7. toč. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022) za sastav žalbe odmjereno je 125 bodova a s obzirom na uspjeh tužitelja-protutuženika sa žalbom od oko 50%, pripada mu 62,5 bodova ili uz obračun po tbr. 50 Tarife 625,00 kn dok naknada po tbr. 42 nije tražena.

U Zagrebu 24. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Skerlev