Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 14 Gž Ob-1330/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Gabriele Topić Kordej kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ŽG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Fridrih, odvjetnica iz Siska, protiv tuženice-protutužiteljice ŠG (ranije K) OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Josipa Milković, odvjetnica iz Siska, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužuitelja-protutuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sisku posl. br. P Ob-156/2019-23 od 5. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 24. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku posl. br. P Ob-156/2019-23 od 5. listopada 2021. u pobijanom dijelu iz točke 2. izreke.
II Preinačava se presuda Općinskog suda u Sisku posl. br. P Ob- 156/2019-23 od 5. listopada 2021. u pobijanom dijelu iz točke 3. izreke te iz točke 5. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 18.437,00 kn i sudi:
1. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:
"I Utvrđuje se da bračnu stečevinu stranaka IG i OG čine novčana sredstva koja su se na dan 26. lipnja 2012. nalazila na:
-deviznom računu kod Raiffeisen br. [broj bankovnog računa]
u iznosu od 95,98 USD,
-kunskom deviznom računu kod Raiffeisen banke br. [broj bankovnog računa] u iznosu od 49.224,39 kn,
-nenamjenskom oročenom deviznom depozitu kod Raiffeisen banke br. [broj depozita] u iznosu od 1.077,50 EUR
-nenamjenskom oročenom kunskom depozitu kod Raiffeisen banke br. [broj depozita] u iznosu od 10.000,00 kn
- nenamjenskom oročenom kunskom depozitu kod Raiffeisen banke br. [broj depozita] u iznosu od 80.000,00 kn
- nenamjenskom oročenom kunskom depozitu kod Raiffeisen banke br. [broj depozita] u iznosu od 67.000,00 kn.
II Nalaže se tužitelju ŽG da tuženoj IG isplati iznos od 103.112,19 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od presuđenja 5. listopada 2021. pa do isplate.
III Nalaže se tužitelju ŽG da tuženoj IG isplati iznos od 47,99 USD u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od presuđenja 5. listopada 2021. pa do isplate.
IV Nalaže se tužitelju ŽG da tuženoj IG isplati iznos od 538,75 EUR u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od presuđenja 5. listopada 2021. pa do isplate."
2. Nalaže se tuženoj-protutužiteljci da tužitelju-protutuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 18.437,00 kn, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Sisku posl. br. P Ob-156/2019-23 od 5. listopada 2021. kojim se odbija njegov prigovor mjesne nenadležnosti.
II Nalaže se tuženoj-protutužiteljici da tužitelju-protutuženiku naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 3.906,25 kn, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.1. Sud prvog stupnja je presudom posl. br. P Ob-156/2019-23 odlučio slijedeće: "I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu stranaka ŠG (ranije IG), OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj] čine novčana sredstva na računima u vlasništvu tužene otvorenim kod RBA d.d., novčana sredstva koja su se na dan 26. lipnja 2012.u iznosu od 100,00 USD, zatim novčana sredstava koja su se na dan 26. lipnja 2012. nalazila na nenamjenskom oročenom depozitu broj računa 097-10-296790 u iznosu od 25.000,00 kn i na tekućem računu broj [broj bankovnog računa] u iznosu od 4.248,06 kn, te se utvrđuje da su stranke suvlasnici na označenoj imovini, svaki u 1/2 dijela.
II Slijedom utvrđenja iz točke I ove presude nalaže se tuženoj ŠG da tužitelju ŽG plati 1/2 iznosa od 29.248,06 kn i to 14.624,03 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 5. listopada 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i 1/2 iznosa od 100,00 USD što iznosi 50,00 USD sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja 5. listopada 2021. pa do isplate po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne uloge po viđenju za valutu USD na dan isplate.", čime je usvojio navedeni dio tužbenog zahtjeva kao u točki 1. izreke prvostupanjske presude.
1.2. Preostali dio tužbenog zahtjeva koji je glasio: "Utvrđuje se da bračnu stečevinu stranaka ŠG (ranije ŽG), OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj] čine novčana sredstva na računima u vlasništvu tužene otvorenim kod RBA d.d. koja su se na dan 1. lipnja 2010. nalazila na deviznom računu broj [broj bankovnog računa] u iznosu od 18,13 USD te se utvrđuje da su stranke suvlasnici na označenoj imovini, svaki u 1/2 dijela.
Slijedom utvrđenja iz točke I ove presude nalaže se tuženoj ŠG da tužitelju ŽG plati 1/2 iznosa od 18,13 USD sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 9,65 USD od 1. lipnja 2010. a na iznos od 50,00 USD sa zakonskim zateznim kamatama tekućim 26. lipnja 2012. do presuđenja 5. listopada 2021., na iznos od 14.624,03 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. lipnja 2012. do presuđenja 5. listopada 2021. i to do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj odredbom člankom 29 stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena." odbijen je kao u točki 2. izreke prvostupanjske presude.
1.3. U točki 3. izreke presude suda prvog stupnja je usvajanjem protutužbenog zahtjeva utvrđeno da bračnu stečevinu stranaka čine novčana sredstva koja su se na dan 26. lipnja 2012. nalazila na
-deviznom računu kod Raiffeisen banke br. [broj bankovnog računa] u iznosu od 95,98 USD,
-kunskom deviznom računu kod Raiffeisen banke br. [broj bankovnog računa] u iznosu od 49.224,39 kn,
-nenamjenskom oročenom deviznom depozitu kod Raiffeisen banke br. [broj depozita] u iznosu od 1.077,50 EUR,
-nenamjenskom oročenom kunskom depozitu kod Raiffeisen banke br. [broj depozita] u iznosu od 10.000,00 kn,
- nenamjenskom oročenom kunskom depozitu kod Raiffeisen banke br. [broj depozita] u iznosu od 80.000,00 kn i
- nenamjenskom oročenom kunskom depozitu kod Raiffeisen banke br. [broj depozita] u iznosu od 67.000,00 kn.
Tužitelju je naloženo da tuženoj isplati iznos od 103.112,19 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od presuđenja 5. listopada 2021. pa do isplate, zatim iznos od 47,99 USD u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od presuđenja 5. listopada 2021. pa do isplate te da joj isplati iznos od 538,75 EUR u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od presuđenja 5. listopada 2021. pa do isplate.
1.4. U točki 4. izreke presude suda prvog stupnja odbijen je preostali protutužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih od 26. lipnja 2012. do 5. listopada 2021.
1.5. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak, kao u točki 5. izreke prvostupanjske presude.
2. Rješenjem suda prvog stupnja posl. br. P Ob-156/2019-23 od 5. listopada 2021. odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti toga suda.
3.1. Protiv ove presude žali se tužitelj-protutuženik, koji osporava odluku o odbijanju dijela tužbenog zahtjeva iz točke 2. izreke prvostupanjske presude kao i odluku o usvajanju protutužbenog zahtjeva iz točke 3. izreke prvostupanjske presude.
3.2. Žalbom tužitelj-protutuženik osporava i rješenje suda prvog stupnja kojim se odbija prigovor mjesne nenadležnosti toga suda.
U žalbi se tužitelj-protutuženik poziva na sve žalbene razloge i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima i uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe.
4. Žalba tužitelja-protutuženika je djelomično osnovana.
5.1. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 11, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavak 2 ZPP.
5.2. Za razliku od žalbenih navoda, žalbeni razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., toč. 3 i 11 ZPP nisu ostvareni u neosnovano osporenom prvostupanjskom rješenju i postupku koji mu je prethodio a kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti.
5.3. Spor o imovinskim odnosima stranaka prvotno je započeo pred Općinskim sudom u Zadru povodom tužbe od 15. ožujka 2016. ovdje tužene-protutužiteljice a tamo tužiteljice radi utvrđenja bračne stečevine na nekretninama koje se nalaze na području nadležnosti Općinskog suda u Zadru. U tom predmetu posl. br. P-503/16 je ovdje tužitelj-protutuženik a tamo tuženik dana 9. lipnja 2017. podnio protutužbu radi utvrđenja bračne stečevine novčanih sredstava na računima tamo tužiteljice- protutužene, koja ima prebivalište na području nadležnosti Općinskog suda u Sisku.
5.4. Općinski sud u Zadru je razdvojio predmet po protutužbi tamo tuženika- protutužitelja radi utvrđenja bračne stečevine novčanih sredstava na računima tamo tužiteljice-protutužene koja prebiva na području nadležnosti Općinskog suda u Sisku od tužbe tamo tužiteljice-protutužene radi utvrđenja bračne stečevine na nekretninama koje se nalaze na području nadležnosti Općinskog suda u Zadru, što je u skladu s odredbom čl. 116. i čl .117. Sudskog poslovnika ("Narodne novine" br. 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18, 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22).
5.5 Budući da je predmetni spis suda prvog stupnja posl. br. P Ob-156/2019 razdvojen od spisa Općinskog suda u Zadru posl. br. P-503/16 radi vođenja odvojenog postupka i donošenja posebne odluke, isti Općinski sud u Zadru se povodom prigovora ovdje tužene-protutužiteljice rješenjem posl. br. P-503/16-8 od 27. studenog 2018. a pravomoćnim 24. prosinca 2018. oglasio mjesno nenadležnim upućujući spis prvostupanjskom sudu, prema odredbi čl. 47. st. 1. u vezi čl. 46. st. 1. ZPP o opće mjesnoj nadležnosti po prebivalištu tužene-protutužiteljice na području Siska.
5.6. Nakon razdvajanja i pravomoćnosti rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. P- 503/16-8, pred sudom prvog stupnja vodio se predmet povodom tužbe sada tužitelja- protutuženika od 9. lipnja 2017. radi utvrđenja bračne stečevine novčanih sredstava na računima ovdje tužene-protutužiteljice. U tijeku prvostupanjskog postupka, dana 16. prosinca 2019. je tužena-protutužiteljica podnijela protutužbu radi utvrđenja bračne stečevine novčanih sredstava na računima ovdje tužitelja-protutuženika.
5.7. Sud prvog stupnja je odbio prigovor mjesne nenadležnosti tužitelja-protutuženika izjavljen na ročištu od 6. srpnja 2020. a povodom protutužbe od 16. prosinca 2019., pri čemu nije od utjecaja okolnost da se pogrešno pozvao na odredbu čl. 54.a ZPP (koja ovdje nije mjerodavna jer nije riječ o sporu o imovinskim odnosima bračnih drugova sa međunarodnim elementom) budući da se primjenom mjerodavne odredbe čl. 189. st. 1. ZPP o tužiteljevom-protutuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti jednako odlučuje.
5.8. Stoga je o žalbi tužitelja-protutuženika protiv rješenja suda prvog stupnja kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti toga suda odlučeno kao u stavku I izreke rješenja, primjenom čl. 380. toč. 2 u vezi čl. 368. st. 2. i čl. 381. ZPP.
6. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
7.1. Temeljem pravilnog utvrđenja prestanka bračne zajednice stranaka razvodom braka 26. lipnja 2012. o čemu su dani odgovarajući obrazloženi razlozi u prvostupanjskoj presudi, prvostupanjski je sud utvrdio da bračnu stečevinu stranaka čine novčana sredstva navedena u točki 1. izreke prvostupanjske presude, koja su se na dan prestanka bračne zajednice stranaka 26. lipnja 2012. nalazile na tim računima i naložio tuženoj-protutužiteljici da tužitelju-protutuženiku isplati razmjernih ½ dijela tih sredstava, u skladu s mjerodavnim odredbama čl 248. i čl. 249. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine« br: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11. i 61/11. - dalje: ObZ) koji se primjenjivao u vrijeme prestanka bračne zajednice parničnih stranaka .
7.2. Sukladno utvrđenju odlučne činjenice prestanka bračne zajednice stranaka dana 26. lipnja 2012., prvostupanjski je sud odbio zahtjev tužitelja za utvrđenje da bračnu stečevinu stranaka ona čine novčana sredstva koja su dana 1. lipnja 2010. bila na računima u vlasništvu tužene-protutužiteljice i za isplatu tih iznosa u razmjeru bračne stečevine sa traženim zakonskim zateznim kamatama.
7.3. Kada je u žalbi osporio odluku suda prvog stupnja iz točke 2. izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev za utvrđenje da bračnu stečevinu stranaka čine novčana sredstva na računima u vlasništvu tužene na dan 1. lipnja 2010. i za isplatu iznosa razmjernih bračnoj stečevini sa traženim zakonskim zateznim kamatama, tužitelj-protutuženik je ustrajao na osporavanju pravilno utvrđene činjenice da je bračna zajednica stranaka prestala razvodom braka 26. lipnja 2012.
7.4. Žalbene tvrdnje tužitelja-protutuženika u kojima se poziva na sadržaj svoga iskaza u dijelu u kojem je navodio da je bračna zajednica prestala ranije odnosno 1. lipnja 2010. valja otkloniti jer u odnosu na ove navode tužitelj-protutuženik nije postupio u skladu s čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299 .st. 1 i 2. ZPP tako da je prvostupanjski sud činjenicu prestanka bračne zajednice 26. lipnja 2012. utvrdio iz ponuđenog dokaza - priložene isprave o razvodu braka. U tom smislu je bez utjecaja je li tužena-protutužiteljica osporavala tijek kamata kao što se u žalbi navodi.
7.5. U odnosu na žalbeno osporavanje odluke suda prvog stupnja iz točke 2. izreke valja reći da se tužitelj-prpotutuženik pogrešno poziva na teret dokazivanja. Naime, onaj bračni drug koji tvrdi da su sredstva na računima bračnih drugova njegova posebna imovina dužan je to i dokazati, tako da je teret dokazivanja posebne imovine bračnog druga na onom bračnom drugu koji se na svoju posebnu imovinu poziva.
Slijedom navedenog, u osporenoj odluci suda prvog stupnja iz točke 2 izreke prvostupanjske presude nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se tužitelj-protutuženik pozivao i ovaj je sud primjenom čl .368. st. 1. ZPP odlučio kao u stavku I izreke presude.
8.1. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 214. st. 1. i 2., čl. 215. i čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018, dalje ZOO) u vezi čl. 190. st. 1. ZPP ostvaren je u dijelu presude suda prvog stupnja iz točke 3. izreke prvostupanjske presude kojom je usvojen protutužbeni zahtjev.
8.2. Protutužbenim zahtjevom podnesenim dana 16. prosinca 2019. je tužena- protutužiteljica od tužitelja-protutuženika zahtijevala isplatu iznosa razmjernih bračnoj stečevini koja su se na dan 26. lipnja 2012. nalazila na računima navedenim u točki 1.3. obrazloženja ove odluke. Iz stanja priloženog spisa posl. br. P Ob-98/2019 (ranije P-302/2013) je prvostupanjski sud utvrdio da je presuda Općinskog suda u Sisku posl. br. P-302/2013 od 12. prosinca 2016. ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ob-251/2017 od 14. svibnja 2019. u dijelu kojim je isti zahtjev kao ovdje protutužbeni usvojen.
8.3. Kada je odbio tužiteljev-protutuženikov prigovor zastare navedenog zahtjeva, prvostupanjski je sud pogrešno zaključio da je podnošenjem navedenog zahtjeva u predmetu Općinskog suda u Sisku posl. br. P-302/2013 nastupio prekid zastare te da nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 4. listopada 2016. do podnošenja ove protutužbe nije protekao opći zastarni rok od 5 godina.
8.4. Za razliku od navedenog zaključka prvostupanjskog suda, u okolnostima u kojima je presuda Općinskog suda u Sisku posl. br. P-302/2013 od 12. prosinca 2016. ukinuta u dijelu kojim je usvojen isti zahtjev kao i ovdje protutužbeni iz razloga povrede odredbe čl. 190. st. 1 ZPP preinakom tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, smatra se da navedeni zahtjev nije ni bio podnesen. Stoga nije moglo doći do prekida zastare povodom zahtjeva kojim je suprotno odredbi čl. 190. st. 1 ZPP preinačena tužba nakon zaključenja prethodnog postupka u navedenom predmetu posl. br. P-302/2013.
8.5. Računajući zastarni rok predmetnog protutužbenog obvezno-pravnog zahtjeva od prestanka braka stranaka 26. lipnja 2012. (čl. 235. toč. 1 ZOO), zaključuje se da petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO protekao 26. lipnja 2017., u kojim okolnostima je protutužbeni zahtjev od 16. prosinca 2019. u zastari.
8.6. Slijedom navedenog i primjenom čl. 373. toč. 2 i 3 ZPP u vezi čl. 214. st. 1., čl. 215. st. 1. i čl. 225. ZOO valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu iz točke 3. izreke i uvažavanjem osnovanog prigovora zastare i odlučiti kao u stavku II, točka 1. izreke presude.
9.1. Primjenom čl. 166. st. 1. ZPP a pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka s obzirom na podnošenje predmetne tužbe 9. lipnja 2017. (čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" br. 70/19), valjalo je preinačiti i odluku o naknadi parničnog troška.
9.2. S obzirom da tužitelj-protutuženik u konačnici sa razmjerno neznatnim dijelom svojih zahtjeva nije uspio u sporu zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, primjenom čl. 154. st. 3.i čl. 155. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022) pripada mu pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na sastav tužbe (tbr. 8. toč. 1: 125 bodova), sastav dva podneska od 6. listopada 2020. i 18. veljače 2021. (tbr. 8. toč. 3: po 50 bodova ili ukupno 100 bodova), zastupanje na tri ročišta od 14. rujna 2020., 29. listopada 2020. i 13. rujna 2021. (tbr. 9. toč. 1: po 250 bodova ili ukupno 750 bodova), zastupanje na 4 ročišta od 17. prosinca 2019., 6. srpnja 2020., 1. ožujka 2021. i 9. srpnja 2021. (tbr. 9. toč. 2: po 125 bodova ili ukupno 500 bodova) ili sveukupno 1475 bodova, što uz obračun po tbr. 50 iznosi 1475 bodova.
9.3. Nije prihvaćen zahtjev za naknadu troška pristupa na objavu presude jer je iz zapisnika sa ročišta za objavu presude od 5. listopada 2021. vidljivo da za tužitelja- protutuženika nitko nije pristupio te nema uvjeta za primjenu tbr. 9. toč. 3 Tarife. U vezi zatražene naknade troška pristojbe na presudu od 900,00 kn nema dokaza da je tužitelj-protutuženik imao taj trošak kao stvarni izdatak i stoga nema uvjeta za primjenu tbr. 44. Tarife.
9.4. Odmjereni trošak koji primjenom tbr. 50 iznosi 14.750,00 kn je temeljem tbr, 42 uvećan za 25% PDV tako da iznosi 18.437,00 kn, kao u stavku II, točka 2. izreke presude.
10. U stavku II izreke rješenja je odlučeno o zahtjevu tužitelja-protutuženika za naknadu troška sastava žalbe sa kojom je u pretežitom dijelu uspio te mu primjenom čl. 166. st. 2. i tbr. 10. toč. 1 Tarife pripada naknada od 3.125,00 kn koja uz uvećanje po tbr. 42. od 25% PDV iznosi 3.906,25 kn.
U Zagrebu 24. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Skerlev