K-502/2021-31
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Anti Unkoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje J. B. kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika D. R. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 294. st. 2. (NN“ broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 77/11, 125/11, 143/12 - u daljnjem tekstu: Kazneni zakon/97), na temelju optužnice O. u S. … od 21.
prosinca 2012. godine, a koja optužnica je izmjena podnesakom od 16. rujna 2019. godine, nakon održane javne rasprave 19. i 20. svibnja 2022. godine, u prisutnosti zamjenice O. u S. M. M., okrivljenika D. R. i M.
L. osobno, branitelja okrivljenika pod 1) M. O., odvjetnika u S. i branitelja okrivljenika pod 2) V. L., odvjetnika u S., te svjedoka I. B., a koja presuda je objavljena dana 24. svibnja 2022. godine
p r e s u d i o j e
Na temelju čl. 453. t. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu kao ZKP/08)
OKRIVLJENICI: POD 1) D. R., sin pok. S. i
pok. M., rođen …. u
S., s prebivalištem u
D.
M., …, državljanin RH, limar, sa završenom SSS, umirovljenik sa primanjima od 1.700,00 kn, otac dvoje punoljetne djece, OIB: …
POD 2) M. L., sin pok.
N. i N., rođen …. u
J., s prebivalištem u S. F. i
J., S.. …, oženjen,
otac dvoje djece, OIB: …
o s l o b a đ a j u s e o p t u ž b e prvookrivljenik D. R. sam:
I. da bi 20. prosinca 2002. u S., kao direktor i član uprave, ovlašten zastupati društvo pojedinačno i samostalno, trgovačkog društva M. d.o.o. S., u nakani da u velikom razmjeru ošteti to trgovačko društvo, a znajući da udjeli TD G. d.o.o. S. vrijede znatno više, jer je trgovačko društvo
M. d.o.o. u razdoblju od 7. studenog 1996. do 27. veljače 2001. od I. B., vlasnika i direktora trgovačkog društva G. d.o.o., kupilo 100% udjela ovog trgovačkog društva za ukupan iznos od 12.481.800,00 kuna, s M. G., direktorom trgovačkog društva K. d.o.o. S. zaključio ugovor o prodaji poslovnih udjela trgovačkog društva G. d.o.o. kojim ugovorom je trgovačko društvo M. d.o.o. prodalo udjele u TD G.
d.o.o. za iznos od 374.454,00 kuna, čime je pričinio štetu trgovačkom društvu
M. d.o.o. u iznosu od 12.107.346,00,
I.I. dakle, kao zastupnik pravne osobe u njezinoj gospodarskoj djelatnosti sklopio ugovor za koji zna da je štetan za pravnu osobu i time prouzročio štetu pravnoj osobi, a dijelom je prouzročena šteta velikih razmjera,
drugookrivljeni M. L. sam:
II. da bi u razdoblju od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2005. u S., kao direktor i član uprave, ovlašten zastupati društvo pojedinačno i samostalno, TD M. d.o.o. S., u nakani stjecanja neosnovane materijalne
koristi tom trgovačkom društvu u znatnom iznosu, protivno čl. 61. st. 2. O. poreznog zakona, za poslovnu 2005. godinu kroz porezne prijave, neosnovano umanjio osnovicu poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 15.605,47 kuna i osnovicu poreza na dobit u iznosu od 1.622.939,61 kuna, na koje nije obračunao, prijavio i uplatio porez na dodanu vrijednost u iznosu od 3.388,35 i porez na dobit u iznosu od 324.587,92 kuna, na koji način je uskratio sredstva prema državnom proračunu R. H. u iznosu od 327.96,27 kuna, u kojem iznosu je pribavio neosnovanu materijalnu korist trgovačkom društvu M. d.o.o.,
II.I. dakle, s ciljem da druga osoba djelomično izbjegne plaćanje poreza dao netočne i nepotpune podatke o dohocima, predmetima i drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obaveze i s istim ciljem u slučaju obvezne prijave nije prijavio prihode, predmete i druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze, i zbog toga je došlo do smanjenja porezne obveze u iznosu koji prelazi dvadeset tisuća kuna,
III. da bi 17. svibnja 2005. u S., kao direktor i član uprave, ovlašten zastupati društvo pojedinačno i samostalno, TD M. d.o.o.
S., u nakani da u velikom razmjeru ošteti to TD, a znajući da udjeli trgovačkog društva D. d.o.o. nemaju nikakvu tržišnu vrijednost, s
D. M. i I. B., kao suvlasnicima trgovačkog društva
D. d.o.o. zaključio ugovor o kupoprodaji poslovnih udjela ovog trgovačkog društva, kojim ugovorom je TD M. d.o.o. kupilo
udjele TD D. d.o.o. za ukupan iznos od
1.000.000,00 kuna, u kojem iznosu je pričinio štetu trgovačkom društvu M. d.o.o.,
III.I. dakle, kao zastupnik pravne osobe u njezinoj gospodarskoj djelatnosti sklopio ugovor za koji zna da je štetan za pravnu osobu i time prouzročio štetu pravnoj osobi, a dijelom je prouzročena šteta velikih razmjera,
IV. da bi 5. travnja 2007. u S., kao direktor i član uprave, ovlašten zastupati društvo pojedinačno i samostalno, td M. d.o.o. S., u nakani
da u velikom razmjeru ošteti to td, a znajući da udjeli trgovačkog
društva B. d.o.o. S. nemaju nikakvu tržišnu vrijednost, s I. B. kao
zastupnikom td B. d.o.o. zaključio ugovor o kupoprodaji
poslovnih udjela, kojim ugovorom je td M. d.o.o. kupilo udjele
trgovačkog društva B. d.o.o. za ukupan iznos od 3.841.600,00 kuna, u kojem iznosu je pričinio štetu td M. d.o.o.,
IV.I. dakle, kao zastupnik pravne osobe u njezinoj gospodarskoj djelatnosti sklopio ugovor za koji zna da je štetan za pravnu osobu i time prouzročio štetu pravnoj osobi, a dijelom je prouzročena šteta velikih razmjera,
V. pa da bi time, i to okrivljenik pod 1) D. R. radnjom opisanom pod točkom 1. počinio jedno kazneno djelo sklapanja štetnog ugovora, djelo opisano po čl. 294. st. 2. u svezi sa st. 1., a kažnjivo po čl. 294. st. 2. K./97, a okrivljenik pod 2) M. L. radnjom opisanom pod točkom 2. počinio jedno kazneno djelo protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine – opisana i kažnjiva po čl. 256. st. 1. K./11, a radnjama opisanima pod točkama 3. i 4. u stjecaju dva kaznena djela sklapanja štetnog ugovora, djelo opisano po čl. 294. st. 2. u svezi sa st. 1., a kažnjivo po čl. 294. st. 2. KZ/97, a sve u svezi s čl. 51. KZ/11.
VI. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećena R. upućuje sa svojim imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.
VII. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 u ovom oslobađajućem dijelu troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
II
Na temelju čl. 452. t. 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu kao ZKP/08)
PREMA OKRIVLJENIKU: M. L. (o.u.s.)
o p t u ž b a s e o d b i j a
I. da bi razdoblju od 16. svibnja 2003. do 31. prosinca 2003. u S., kao direktor trgovačkog društva M. d.o.o. S., u nakani stjecanja neosnovane materijalne koristi tom trgovačkom društvu u znatnom iznosu, protivno čl. 55. i 56. O. poreznog zakona kroz poslovne knjige nije vjerodostojno iskazivao poslovne događaje, te je neosnovan umanjio osnovicu poreza na dodanu vrijednost za iznos od 169.740,90 kuna i poreza na dobit u iznosu od 834.788,65 kuna, na koje nije obračunao, prijavio i uplatio porez na dodanu vrijednost u iznosu od 37.343,00 kuna i porez na dobit u iznosu od 166.957,73 kuna, na koji način je uskratio sredstva prema državnom proračunu R. H. u ukupnom iznosu od 204.300,73 kuna, u
kojem iznosu je pribavio neosnovanu materijalnu korist trgovačkom društvu M. d.o.o.,
I.I. dakle, s ciljem da druga osoba djelomično izbjegne plaćanje poreza dao netočne i nepotpune podatke o dohocima, predmetima i drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obaveze i s istim ciljem u slučaju obvezne prijave nije prijavio prihode, predmete i druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze, i zbog toga je došlo do smanjenja porezne obveze u iznosu koji prelazi dvadeset tisuća kuna,
II. da bi u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2004. u S., kao direktor i član uprave, ovlašten zastupati društvo pojedinačno i samostalno, trgovačkog društva M. d.o.o. S., u nakani stjecanja neosnovane materijalne koristi tom trgovačkom društvu u znatnom iznosu, protivno čl. 61. st. 2. O. poreznog zakona, za poslovnu 2004. godinu kroz porezne prijave, neosnovano umanjio osnovicu poreza na dobit u iznosu od 2.921.839,32 kuna na koju nije obračunao, prijavio i uplatio porez na dobit u iznosu od 584.367,86 kuna, u kojem iznosu je uskratio sredstva prema državnom proračunu R. H., a pribavio neosnovanu materijalnu korist trgovačkom društvu M. d.o.o.,
II.I. dakle, s ciljem da druga osoba djelomično izbjegne plaćanje poreza dao netočne i nepotpune podatke o dohocima, predmetima i drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obaveze i s istim ciljem u slučaju obvezne prijave nije prijavio prihode, predmete i druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze, i zbog toga je došlo do smanjenja porezne obveze u iznosu koji prelazi dvadeset tisuća kuna,
III. pa da bi time u stjecaju počinio radnjama opisanim pod točkama 1. i 2. dva kaznena djela protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine – djela opisana i kažnjiva po čl. 256. st. 1. KZ/11 u svezi s čl. 51. istog Zakona.
IV. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 u ovom odbijajućem dijelu troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
Obrazloženje
1. O. u S. podiglo je pred ovim sudom
optužnicu broj K-DO-2103/09 od 21. prosinca 2012. godine protiv okrivljenika D. R. i M. L., zbog kaznenih iz čl. 294. st. 2. i dr. K./97, a koja optužnica je izmijenjena podneskom O. u S. 16. rujna 2019. godine, tako da se okrivljenicima i dalje stavljaju na teret počinjenje kaznenih djela sklapanje štetnog ugovora iz čl. 294. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/97 i kaznenih djela utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11.
2. Na raspravi dana 19. svibnja 2022. godine okrivljenik pod 1) D. R. je naveo da se ne smatra krivim i da u cijelosti ostaje pri svojoj obrani koju je iznio pred sucem istražiteljem Županijskog suda u Splitu. U bitnom je naveo da je bio direktor društva M. kada je izvršena kupnja dijela vlasničkog udjela t. d. G. i to 15% tih udjela za cijenu od 1.911.000,00 kn, a 85% preostalih udjela otkupljeno je u prethodnom razdoblju. Kako je 2000. godine gospodarstvo u R. zahvatila velika kriza došlo je do postupnog propadanja ključnih kupaca t. d. G., a slijedom toga i do pada prihoda, te se sve to vidi u bilancama društva za 2000.-2002. godinu. Napominje da je prihod društva za 2000. godine iznosio 2.000.000,00 kn, a već za 2002. godinu 500.000,00 kn, tako da t. d. nije moglo servisirati kratkoročne i dugoročne obveze prema poslovnim bankama, a posebice prema D. banci d.d. koja je imala hipotekarna prava na materijalnu i financijsku imovinu društva. Prema tome realna vrijednost društva da je iznosila oko 10.000,00 kn odnosno onoliko koliko je iznosila knjigovodstvena vrijednost postrojenja i opreme, a taj dio imovine je u stečajnom postupku koji je uslijedio prodan za 40.000,00 kn. Navodi da je 2001. godine osnovao t. d. K. koje se trebalo baviti trgovinom i montažom auto guma i ostalim uslugama na osobnim i teretnim vozilima, a direktor t. d. G.
I. B. sa svojim partnerom odlučio je krenuti u novi projekt budući to društvo nije imalo perspektivu prema njegovim željama. Upravo zbog toga je vlasnik t. d. M. J. B. njemu predložio da kupi 100% vlasnički udjel u društvu G..
U. uz njegovu suglasnost i uz suglasnost direktora G., društvo K. je koristilo dio poslovnih zgrada društva G. u L. za potrebe servisiranja teretnih vozila, zbog čega je on odlučio prihvatiti ponudu te predložio direktoru društva K. M. G. kupnju 100% vlasničkih udjela društva G. za
iznos od 374.454,00 kn, što je realizirano ugovorom o prodaji poslovnih udjela od 20. prosinca 2002. godine. Naglasio je da je realna vrijednost društva G. u prosincu 2002. godine iznosila oko 500.000,00 kn, a da je on s vlasnikom društva M. dogovorio cijenu od 374.454,00 kn kao korektnu za realno tadašnje stanje na tržištu. Međutim, prihodi društva G. su nastavili i dalje drastično padati zbog čega je krajem 2005. godine otvoren stečajni postupak nad istim društvom. U tom postupku materijalna imovina u toj zgradi knjigovodstvene vrijednosti oko 4.000.000,00 kn prodana je za 700.000,00 kn, a strojevi knjigovodstvene vrijednosti oko 500.000,00 kn prodani su za iznos oko 40.000,00 kn, stoga smatra da je odluka o prodaji udjela u t. d. G. zajedno s vlasnikom društva M. nije nanijela nikakvu štetu društvu
M., već da je prodajom udjela u društvu G. zapravo M. donijelo korist
u navedenom iznosu jer bi u protivnom društvo M. ostalo 100% vlasnik poslovnih udjela društva G. u stečajnom postupku uprihodilo 0,00 kn.
2.1. Okrivljenik pod 2) M. L. u svojoj obrani na raspravi dana 19.
svibnja 2022. godine je naveo da se ne smatra krivim. Navodi da je u tvrtki M. bio zaposlen u razdoblju od dvije godine, od 23. travnja 2003. godine do 30. travnja 2005. godine. Naglašava da je J. B. bio jedini vlasnik tvrtke i glavni i odgovorni same tvrtke te je isključivo on, zajedno sa svojim sinom I. B.,
donosio sve odluke. Što se tiče djela koja mu se stavljaju na teret, da bi kao odgovorna osoba u t. d. M. počinio kaznena djela utaje poreza ili carine, navodi da je tvrtka imala ustrojenu knjigovodstvenu službu koja je obračunavala sve vezano za uplatu poreza, da je samo formalno potpisivao dokumente jer je bio direktor tvrtke, a u 2005. godini je bio poslom izvan S., na terenu u D., sve do travnja 2005. godine kada je otišao iz tvrtke. Ponavlja da je po njegovim saznanjima sin vlasnika tvrtke I. B. vodio tvrtku, a je li vlasnik J. B. na njega utjecao ne može sa sigurnošću govoriti, a nakon odlaska iz tvrtke nije imao nikakve veze s tim društvom niti je bio u RH, jer je od ožujka 2007. zaposlen u K., a kada mu je predočen ugovor o preuzimanju duga od 30. travnja 2007. godine navodi da on nije parafirao predmetni ugovor niti prepoznaje svoj potpis, odnosno paraf na tom ugovoru.
3 . U dokazne svrhe, suglasnošću stranaka, pročitano je i pregledano porezno rješenje PU S., Odjela za otkrivanje porezno –
kaznenih djela broja klase: UP/I-215-01/07-01/22 od 14. siječnja 2008. (list 16-30), službene zabilješke ovlaštenih službenika MF, PU S., O. za otkrivanje porezno – kaznenih djela Ž. R. i
M. B. broja klase: 21-01/06-01/54 od 2. listopada 2007. (list 31-45), ugovore o prodaji poslovnog udjela od 27. veljače 2001. (list 46-47), ugovor o prodaji poslovnih udjela od 20. prosinca 2002. (list 48-49), ugovor o prodaji poslovnih udjela od 27. veljače 2001. (list 50-51), konto kartica (list 54-55), temeljnica (list 56-57), ugovore o prodaji poslovnog udjela od 5. travnja 2007. (list 58-59), dodatak ugovora o prodaji poslovnog udjela (list 60-61), ugovor u preuzimanju duga od 30. travnja 2007. (list 62-63), kopije katastarskog plana (list 64), salda konto kartice (list 65), temeljnice (list 66), bruto bilance za trgovačko društvo B. S. za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2006. (list 67-72) i bruto bilanca za isto trgovačko društvo za razdoblje od 1. siječnja do 3. rujna 2007. (list 73-77), rješenje MF,
S. službe za drugostupanjski upravni postupak broja klase: U./I.-215-01- 08-01/53 od 27. srpnja 2009. (list 78-85), povijesni izvadak iz sudskog registra za TD D. d.o.o. (list 91-95), povijesni izvadak iz
sudskog registra za trgovačko društvo G. d.o.o. (list 96-99), ugovor o prodaji vlasničkog udjela od 7. studenog 1996. (list 119), ugovor u prodaji vlasničkog udjela od 27. veljače 1997. (list 120), ugovor o prodaji vlasničkog udjela od 25. travnja 1997. (list 121), ugovor u prodaji vlasničkog udjela broj 03/97 od 18. prosinca 1997. (list 122), ugovor u prodaji vlasničkog udjela broj 01/98 od 19. siječnja 1998. (list 123), ugovor o prodaji vlasničkog udjela broj 02/98 od 11. svibnja 1998. (list 124), ugovor o prodaji vlasničkog udjela broj 01/99 od 29. rujna 1999. (list 125), ugovor o prodaji vlasničkog udjela broj 04/98 od 7. kolovoza 1998. (list 126), ugovor o ustupu poslovnog udjela od 21. siječnja 2000. (list 127-128), ugovor o prodaji poslovnog udjela od 27. veljače 2001. (list 129-1329, ugovor o prodaji poslovnog udjela od 20. prosinca 2002. (list 133-135), konto kartice i temeljnice za knjiženje (list 136-144), ugovor o najmu poslovnih prostorija u S. od 1. lipnja 2000. (list 145-147), račun R- 1-73/02 od 31. siječnja 2003. (list 148), ugovor o zakupu broj 02/2002 (list 149), račun R-1-38/02 od 27. rujna 2002. (list 150), obračun zateznih kamata na nepravovremeno plaćene porezne obveze (list 151), konto kartica za trgovačko društvo M. d.o.o. (list 152), račun R-1-28-04 od 24. prosinca 2004. (list 153), otpremnica 8/2004 (list 154), račun R-1-10-04 od 10. lipnja 2004. (list 155), otpremnica broj 5/2004 (list 156), konto kartica – stanje konta za trgovačko društvo M. S. za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2004. (list 157), temeljnica od 24. 11. 2004. (list 158), račun R-1-07-04 od 30. svibnja 2004. (list 159), obračun zateznih kamata na nepravovremeno plaćene porezne obveze (list 160), popis dugotrajne imovine (list 161-162), konto kartica za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2005. (list 163-165), račun broj 08/2005 (list 166), račun 043/2005 (list 167), račun R1 broj 71/05 (list 168), konto kartica (list 169), računi R-1-12/05 od 27. listopada 2005., R-1-15/05 od 11. studenog 2005., R-1-14/05 od 8. prosinca 2005., R-1-13/05 od 5. prosinca 2005. (list170-173), broj R-1-03/05 od 30. ožujka 2005. (list 176), konto kartica (list 174), temeljnica od 3. ožujka 2005. (list 175), obračun zateznih kamata na nepravovremeno plaćene porezne obveze (list 177), salda konto kartica (list 178-181), ugovor o prodaji poslovnog udjela od 17. svibnja 2005. (list 194), ugovor o usvajanju potraživanja (cesija) od 17. svibnja 2005. (list 195), ugovor o asignaciji od 17. svibnja 2005. (list 196), salda konto kartica od 25. listopada 2006. (list 197), temeljnica broj 05/0510/050041 od 13. rujna 2005. (list 198), službena zabilješka ovlaštenih službenika P. uprave, P. ureda S., Odjela za otkrivanje porezno – kaznenih djela Ž. R. i M. B. broja klase:
UP/I-215-01/07-01/22 od 1. rujna 2008. (list 209-211), račun broj 06/04 (list 212), račun broj 08/2005 od 17. ožujka 2005. (list 213), računi TD G. d.d. S. (list 214-220), ponuda za izvođenje radova (list 221), narudžbenica broj 7/2005 (list 222), uvid u stanje računa poreznog obveznika (list 223-224), računi TD I. I. N. d. d. Z. (list 225-237), računi
automehaničarskog obrta M. (list 238-240), račun obrta Š. (list 241), opći podaci o poreznom obvezniku (list 242), zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru, obračunavanju, evidentiranju, prijavljivanju i plaćanju poreza na dodanu vrijednost i poreza na dohodak za 2005. kod poreznog obveznika R. P. (list 408-421), poslovna punomoć od 17. svibnja 2007. (list 485), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za ekonomsko-financijske poslove S. K. dipl. oec. (list 508-522), ugovor o preuzimanju duga od 30. travnja 2007. godine, sporazum o zasnivanju založnog prava na pokretninama radi osiguranja novčane tražbine od 14. svibnja 2007. i ugovor o kupoprodaji nekretnine od 19. studenog 2004., iskazi ranije ispitanih svjedoka M. G., D. M.,
I. B., N. M. i sudskog vještaka S. K., potvrda H.
(list 664-665), povijesni izvod iz sudskog registra za t. d. M., zapisnik javnog bilježnika M. I. od 8. travnja 2003. godine, izjava o usklađenju općih akata i temeljnog kapitala sa Z. M. d.o.o., potvrda javnog bilježnika od 8. travnja 2003. godine, te ovjerovljeni potpis osobe ovlaštene za zastupanje od 10. travnja 2003. godine, te popis osoba ovlaštenih za vođenje poslova društva od 8. travnja 2003. godine, kao i rješenje T. suda u S. od 16. svibnja 2003. godine, te dopis P. uprave od 13. veljače 2018. godine, ugovor o preuzimanju duga od 30. travnja 2007. godine, sporazum o zasnivanju založnog prava na pokretninama radi osiguranja novčane tražbine od 14. svibnja 2007. i ugovor o kupoprodaji nekretnine od 19. studenog 2004., ugovor o prodaji poslovnog udjela od 5. travnja 2017. g., dodatak ugovora o prodaji poslovnog udjela od 30. travnja 2007. g. i ugovor o prodaji poslovnog udjela od 20. prosinca 2002. g., iskazi ranije ispitanih svjedoka M. G., I. B., D. M., A. P., Z. G. i
sudskog vještaka S. K., dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka
S. K., potvrda (611-612 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 617-624 spisa), zapisnik te izjava o usklađenju općih akata (625-632 spisa), potvrda javnog bilježnika M. I. (633-634 spisa), ovjerovljeni potpisi osoba ovlaštenih za zastupanje (635-638 spisa), rješenje (639-640), ugovor o prodaji poslovnih udjela od 20. prosinca 2002. zaključen između društva M. i K. solemiziran kod javnog bilježnika, a koji je potpisao okrivljeni R., ugovor o prodaji poslovnog udjela zaključen između I. B. i t. d. M. od 5. travnja 2007. solemiziran kod javnog bilježnika, a koji je u ime društva M. potpisao okrivljeni M.
L., te dodatak ugovora o prodaji poslovnog udjela od 30. travnja 2007. zaključen između ivana B. i M. L. ovjeren kod javnog bilježnika, te izvodi iz K. za okrivljenike.
3.1. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
4. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, zaključak je suda kako je okrivljenike pod 1) D. R. i pod 2) M. L. na temelju odredbe čl. 453. t. 1. ZKP/08 trebalo osloboditi od optužbe za kaznena djela kako je to navedeno u izreci ove presude, dok je prema okrivljeniku M. L. optužba odbijena za dva kaznena djela utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11 u svezi s čl. 51.
5. Naime, isto proizlazi iz iskaza svjedoka I. B. koji je naveo kako je njegov sada pokojni otac J. B. bio vlasnikom tog društva dok je on bio direktor t. d. G. u predmetnom razdoblju. O svim poslovnim pothvatima tvrtke M. da je odlučivao njegov otac J. B., a istome je bio podrška kao i članovi njihove obitelji koji su bili osnivači tvrtke dok je otac bio vlasnikom. Naglašava da mu je poznato da je prvotno D. R. bio direktor društva M., a nakon njega da
je bio M. L. sve do 2005. godine kada je otišao raditi u K., a u tom
razdoblju sve odluke donosio je vlasnik tvrtke J. B., dok on L. poznaje
kao stručnjaka za područje računalstva, pa ga je zbog takvih sposobnosti i zaposlio. Sjeća se da je knjigovodstvene poslove za koje je bila ustrojena služba vodila V.
V.. Što se tiče odnosa s tvrtkom G. i D. karton, navodi da je njegov otac bio vlasnik tvrtke M., a društvo M. je u svom vlasništvu imalo tvrtku G., dok tvrtka D. karton, koja je bila u vlasništvu D. M. i
njega u jednakim dijelovima, a i u odnosu na tu tvrtku je njegov otac donio odluku o prodaji tvrtke u konzultaciji sa Z. G. kao voditeljem proizvodnje i
V. V. kao voditeljicom knjigovodstvene službe. I u ponovljenom ispitivanju na raspravi dana 19. svibnja 2022. godine svjedok I. B. navodi da je bio intenzivno angažiran u poslovanju tvrtki M., D. karton i B. sve do 2005. godine. Navodi da su okrivljenici bili kolateralne žrtve njihovih obiteljskih odnosa, a posebno njegovog pok. oca J. B. kao i ostalih članova obitelji, a otac je bio vlasnik tvrtke M.. S. se da je M. L. prilikom odlaska iz
tvrtke M. otišao u drugu tvrtku koja je poslovala u D., a isti je bio stručnjak za informatičke sustave, odnosno informatičke poslove, te je upravo većinu takvih poslova obavljao u tvrtki M., a nema saznanja da bi M. nakon odlaska iz tvrtke bio prisutan u obavljanju bilo kakvih poslova vezanih za tvrtku M.. Navodi da je njegov otac trebao izvršiti promjenu u trgovačkom registru nakon odlaska M. L. iz tvrtke, a što je bilo tijekom 2005. godine, a što se tiče potpisa na ugovoru o preuzimanju duga (list 706 spisa) objašnjava da je M. imao deponiran potpis u javnobilježničkom uredu M. I. te mu je taj ured obavljao sve poslove ovjere.
6. I ispitani svjedok D. M. potvrđuje da je imao suvlasnički udjel u tvrtki D. karton za polovicu sa I. B., a prestao je biti vlasnikom
tog udjela negdje prije 2005. godine, kada je izašao iz društva bez naknade i sve prepustio I. B.. Ne sjeća se ničega vezano za prodaju udjela društva
D. karton, ali da se on nije materijalno okoristio niti ima saznanja kolika bi bila vrijednost njegovog tadašnjeg suvlasničkog udjela, a odlučio se izaći iz tvrtke jer je posao počeo opadati.
7. Ispitana svjedokinja A. P. navodi da je bila zaposlenik tvrtke
G. u razdoblju od 2000. do 2001. godine, a radila je na komercijalnim poslovima, odnosno na kreditima i plaćama, a u to vrijeme direktor tvrtke je bio I. B.. Navodi da poznaje M. L. kao i činjenicu da je obavljao djelatnost
za kompjutere dok je radio u M.. Naglašava da nije bila ovlaštena donositi važne odluke, a tvrtkom da je upravljao I. B., dok J. i I. B. nju nisu kontaktirali vezano za prodaju udjela tvrtke D. karton.
8. Ispitani svjedok Z. G. navodi da je do 2003. godine radio u t. d. G. i D. karton kao voditelj proizvodnog pogona, a vlasnik i direktor
G. da je bio I. B.. Navodi da je G. uredno poslovao dok nije izbio požar u pogonu kada je nastala ogromna šteta što je sve utjecalo na poslovanje, počeo je opadati posao, a zatim su se počele raspadati i druge tvrtke pa je prešao u D. karton. Vezano za poslovanje da je dobivao naloge od I. B., a
J. B. da je dolazio u pogon.
9. U odnosu na okrivljenika pod 1) D. R. i kaznenog djela sklapanja štetnog ugovora iz čl. 294. st. 2. KZ/97 treba kazati da to kazneno djelo ima svoj pravni kontinuitet u čl. 246. st. 2. KZ/11, a radi se o kaznenom djelu zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju.
10. Međutim, iz iskaza svjedoka I. B. razvidno je da je odluka upravo donesena od strane vlasnika i direktora t. d. G., očigledno u suradnji i u dogovoru s njegovim sada pokojnim ocem J. B. tako da, iako je D.
R. bio direktor t. d. M., on nije stvarno obavljao funkciju direktora te tvrtke imajući u vidu tko su bili vlasnici društva u vlasništvu tvrtki povezanih s obitelji B..
10.1. Radi se o povezanim društvima u kojima su vlasnici bili rodbinski povezani pa je evidentno kako navedenu odluku o kupnji udjela t. d. G., a zatim i prodaji istoga nije donosio direktor D. R. već su tu funkciju stvarno obavljali J. i I. B., a sve sukladno iskazima ispitanih svjedoka.
11. I sam svjedok M. G. potvrđuje da je direktor društva G. bio I. B. koji je zajedno s vlasnikom društva M. J. B., uvidio da društvo
G. nema perspektivu u poslovanju, pa su zbog toga odlučili otkupiti 100% udjele po cijeni od oko 400.000,00 kn, a što je bila realna cijena jer je društvo bilo u izrazito teškoj financijskoj situaciji. Upravo da je inicijator prodaje poslovnih udjela bio pok. J. B. jer je I. B. kao direktor smatrao da društvo G. nema
perspektivu.
12. U odnosu na okrivljenika M. L. u svezi djela opisanih u izreci ove presude pod točkom 2., 3. i 4. treba kazati da je okrivljenik M. L. bio zaposlenik tvrtke M. od 23. travnja 2003. do 30. travnja 2005. godine, evidentno isti nije mogao počiniti kaznena djela opisana pod točkama 2., 3. i 4. oslobađajućeg dijela izreke presude jer nije bio zaposlenik tog društva u vremenskom razdoblju koje mu se optužnicom stavlja na teret, pa samim time nije bio odgovorna osoba u navedenoj tvrtki, odnosno nije stvarno obavljao funkciju direktora i člana uprave ovlaštenog zastupati društvo M., jer iako formalno nije izbrisan iz trgovačkog registra po kazivanju svjedoka I. B. isti je otišao iz društva krajem travnja 2005. g. radi drugog posla u drugoj tvrtki u D., a zatim i u K., tako da nije ni boravio u S. u predmetnom razdoblju.
12.1. Ovdje treba kazati da sam svjedok I. B. naglašava kako je sve odluke donosio njegov otac, ali i on koji mu je bio podrška u poslovanju kako u odnosu na okrivljenika D. R., tako i u odnosu na okrivljenika M.
L. koji da je angažiran kao stručnjak za poslove računalstva, kojega tako i poznaje od prije.
13. U skladu s navedenim, u odnosu na ovaj oslobađajući dio treba kazati, a kako to jasno proizlazi iz samog kazivanja svjedoka I. B. sve odluke u tvrtki donosio je njegov otac, a on mu je bio support u poslovanju kako za vrijeme kada je direktor bio D. R., tako i za vrijeme kada je direktor bio M. L., pa uslijed toga isti nisu stvarno obavljali poslove direktora društva M..
14. Prema nespornom kazivanju svjedoka I. B. jasno proizlazi da je tvrtka M. imala ustrojenu knjigovodstveno-financijsku službu od sedam djelatnika te da je upravo V. V. obavljala računovodstveno-knjigovodstvene poslove,
pa kod takvog stanja stvari kako okrivljenik M. L. nije odgovoran za predmetni dio poslovanja jer se isti bavio računarskim poslovima trebalo je okrivljenika zbog nedostatka dokaza u tom pravcu osloboditi o optužbe, te je sukladno tome na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećeno trgovačko društvo M. d.o.o. S. u stečaju upućeno sa svojim imovinskopravnim zahtjevom u
parnicu.
14.1. U skladu s navedenim, za zaključiti je kako okrivljenik M. L. u utuženo vrijeme i nije bio zaposlenik tvrtke, a u vrijeme kad je bio zaposlen tvrtka je imala posebno ustrojenu knjigovodstvenu službu pa slijedom toga i nije mogao počiniti utužena kaznena djela kako mu se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret.
15. U odnosu na odbijajući dio presude treba kazati da je apsolutna zastara kaznenog progona za utužena kaznena djela utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11, kako je to predstavnik optužbe izvršio izmjene u pravnom opisu i pravnoj kvalifikaciji utuženih kaznenih djela, nastupila 31. prosinca 2018. i 2019. godine, imajući u vidu da je od počinjenja kaznenog djela proteklo 15 godina koliko se prema zakonu zahtjeva za nastup iste, a za kaznena djela za koja je zapriječena kazna zatvora do 5 godina.
16. U skladu s navedenim, a kako su okrivljenici u jednom dijelu oslobođeni, a u drugom dijelu je sud odbio optužbu, troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
U Splitu, 24. svibnja 2022. godine
SUDAC
ANTE UNKOVIĆ,v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.
