REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 5123/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ana Malović, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Tekstilpromet d.d., OIB: 16529207670 iz Zagreba, Ulica grada Gospića 1a, kojeg zastupa punomoćnik Radoslav Šunjić, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na posao, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-488/2019-2 od 5. rujna 2019., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1650/17-20 od 2. travnja 2019., u sjednici održanoj 24. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Prihvaća se revizija tužiteljice te se preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž R-488/2019-2 od 5. rujna 2019. te se sudi:
I. Prihvaća se žalba tužiteljice kao osnovana te se preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1650/17-20 od 2. travnja 2019. i sudi:
1. Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] datirana s 12.07.2017., donesena od strane tuženika Tekstilpromet d.d. iz Zagreba, Ulica grada Gospića 1/A OIB: 16529207670, nije dopuštena, te stoga radni odnos tužiteljice nije prestao;
2. Nalaže se tuženiku Telkstilpromet d.d. iz Zagreba, Ulica grada Gospića 1/A OIB: 16529207670 vratiti tužiteljicu EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na rad na radno mjesto prodavača, sa svim pravima i obvezama koje proizlaze iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31.12.2014. godine u roku od 8 (osam) dana od dana donošenja ove presude.
3. Nalaže se tuženiku Telkstilpromet d.d. iz Zagreba, Ulica grada Gospića 1/A OIB: 16529207670, nadoknaditi tužiteljici EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.125,50 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 8 (osam) dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 12. srpnja 2017., nije dopuštena te da stoga radni odnos tužiteljice nije prestao, kao i zahtjev da se naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto prodavača, sa svim pravima i obvezama koje proizlaze iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. prosinca 2014. te zahtjev za nadoknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Ujedno je naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju koja sadržajno predstavlja reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog bitnih povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti te preinačiti pobijane nižestupanjske presude i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti iste i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu od 12. srpnja 2017. i da joj radni odnos nije prestao, kao i zahtjev da je tuženik vrati na posao.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:
- da je tužiteljica kao radnica s tuženikom kao poslodavcem zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme 21. prosinca 2014.,
- da je tužiteljica radila kod tuženika na radnom mjestu prodavačice,
- da je tužiteljica 26. lipnja 2017. raspoređena na rad u prodavaonicu Camel active u City Centru One u Zagrebu na zamjenu,
- da je tužiteljica 27. lipnja 2017. koristila bolovanje,
- da iz odluke broj 192/2017 od 21. lipnja 2017. proizlazi kako je tuženik odredio da se u razdoblju do 23. do 30. lipnja 2017. na postojeće popuste u prodavaonici tuženika odobrava dodatnih 5% popusta za plaćanje gotovinom,
- da je tužiteljica uputu o primjeni odluke broj 192/2017 od 21. lipnja 2017. dobila 28. lipnja 2017. od voditeljice poslovnice kada je i počela faktički obavljati rad u novo raspoređenoj poslovnici sama u smjeni,
- da je tužiteljica u razdoblju od 28. i 29. lipnja 2017. pogrešno izvršila naplatu četiri računa na način da je odobrila 5% popusta na negotovinsko plaćanje te time oštetila tuženika kao poslodavca za ukupni iznos od 110,00 kn,
- da je 12. srpnja 2017. tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa jer je tužiteljica kao radnica postupila suprotno odluci poslodavca te izvršila naplate prodane robe odobravajući dodatni popust od 5% na snižene artikle za sve načine plaćanja, a ne samo za gotovinsko plaćanje, što proizlazi iz računa broj 2428/132167/180 od 28. lipnja 2017., iz računa broj 2431/132167/180 od 29. lipnja 2017., iz računa broj 2432/132167/180 od 29. lipnja 2017., i iz računa broj 2433/132167/180 od 29. lipnja 2017., pa je takvim ponašanjem protivnom nalogu i uputi poslodavca uzrokovala poslodavcu materijalnu štetu i umanjila njegovu imovinu te poremetila uredno odvijanje procesa rada kao i narušila poslovni ugled poslodavca i povjerenje kod kupaca, pri čemu su posljedice takvog postupanja u uvjetima oštre tržišne konkurencije dalekosežne jer one dovode u pitanje poslovnu vjerodostojnost poslodavca i njegovu opstojnost na tržištu,
- da je tužiteljici 4. srpnja 2017., omogućeno da se očituje vezano za izdavanje spornih računa te da je u svojoj izjavi priznala da je protivno odluci poslodavca izdala četiri računa u kojima je odobrila dodatnih 5% popusta na robu koja nije plaćena gotovinom uz obrazloženje da nije bila potpuno koncentrirana i sabrana.
9. Prvostupanjski je sud, na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, opisano ponašanje tužiteljice, kada je na četiri računa pogrešno obračunala popust čime je postupila suprotno odluci poslodavca s kojom je bila upoznata, ocijenio kao kršenje obveza iz radnog odnosa radi kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć te nije opravdano očekivati od poslodavca da zadrži radnika koji ustrajno postupa suprotno njegovu nalogu i uputama, pa ocjenjuje da su se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti u smislu odredbe čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR) za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici. Također je prvostupanjski sud ocijenio da je tuženik prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici poštovao i odredbu čl. 119. st. 2. ZR, jer joj je dana usmeno mogućnost da iznese svoju obranu. Nadalje je naveo da ni okolnost što je tužiteljica još uvijek bila bolesna i imala laganu temperaturu, teške bolove i umor nije opravdanje da postupa suprotno odluci poslodavca, a nije ni dokazala medicinskim vještačenjem da je navedeno utjecalo na njezinu koncentraciju. Prvostupanjski sud smatra da ni okolnost što je uslijed izdavanja spornih računa za tuženika nastala šteta od oko 110,00 kn nije od utjecaja na dopuštenost otkaza jer visina štete ne opravdava tužiteljicu da postupa suprotno uputama za rad koje je dobila od svog poslodavca. Slijedom navedenog odbio je kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice kako na utvrđenje da otkaz nije dopušten tako i u odnosu na zahtjev da je tuženik vrati na posao.
10. Drugostupanjski sud je odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.
11. Ovakvo shvaćanje nižestupanjskih sudova u glede počinjenja osobito teške povrede iz odredbe čl. 116. st. ZR u okolnostima ovog konkretnog slučaja, ne može prihvatiti ovaj sud.
12. Odredbom čl. 116. st. 1. ZR je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
13. Prema ocjeni ovog suda u okolnostima konkretnog slučaja, kada se tužiteljica tek vratila s bolovanja te počela raditi u novoj poslovnici sama u smjeni s novim uvjetima i pravilima poslovanja, opisano ponašanje tužiteljice, kada je suprotno odluci poslodavca, u prva dva dana rada u toj poslovnici, odobrila popust u iznosu od 5% na ukupno četiri računa koji nisu plaćeni u gotovini i time oštetila poslodavca za iznos od 110,00 kn, nesporno predstavlja povredu iz radnog odnosa, ali se ta povreda, bez obzira što se radi o četiri računa, ne može okarakterizirati ustrajnim postupanjem tužiteljice suprotno nalozima poslodavca, a kako to tumače nižestupanjski sudovi, koja bi predstavljala osobno tešku povredu iz radnog odnosa radi koje nastavak radnog odnosa više ne bi bio moguć. Naime, da bi se moglo zaključiti da je došlo do ustrajnog postupanja tužiteljice suprotnog nalogu poslodavca, tužiteljica je trebala biti upozorena na takvo postupanje, te usprkos upozorenju nastaviti s istim, a što ovdje nije bio slučaj jer je tužiteljica otkaz dobila odmah nakon što su kontrolom utvrđene nepravilnosti u izdavanju ukupno četiri računa. Stoga utvrđeno ponašanje tužiteljice u ovim okolnostima, a pogotovo i iz razloga što takvim ponašanjem nije sebi pribavila ikakvu korist, ne može predstavljati osobito tešku povredu iz radnog odnosa iz odredbe čl. 116. st. 1. ZR radi koje nastavak radnog odnosa više ne bi bio moguć.
13.1. Nadalje, pogotovo i iz razloga jer tuženik nije ničim dokazao navode iz osporene odluke da se takvim ponašanjem tužiteljice poremetilo uredno odvijanje njegovog procesa rada te mu se narušio poslovni ugled i povjerenje kod kupaca pa da radi toga snosi dalekosežne posljedice u uvjetima oštre tržišne konkurencije koje dovode u pitanje poslovnu vjerodostojnost poslodavca i njegovu opstojnost na tržištu, a niti su ti navodi u okolnostima ovog slučaja, životni i poslovno logični.
14. Slijedom svega navedenog, nižestupanjski sudovi nisu pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 116. st. 1. ZR kada su ocijenili tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim, pa je stoga valjalo temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju tužiteljice te preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati žalba tužiteljice kao osnovana i preinači prvostupanjska presuda na način da se prihvati tužbeni zahtjev kao osnovan te naloži tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak.
15. Vodeći računa o pravilima iz odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, u svezi s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je dosuditi tužiteljici prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: OT ) parnični trošak prema Tbr. 7.2. OT u iznosu od 2.000,00 kn i za sastav zahtjeva za zaštitu prava prema Tbr. 26.2. u iznosu od 500,00 kn, sve uvećano za 25%PDV-a, odnosno ukupnom iznosu od 3.125,00 kn.
16. Preinačenjem drugostupanjske presude, tužiteljici je valjalo dosuditi i trošak za sastav žalbe od 9. travnja 2019. sukladno Tbr. 10.2. OT u iznosu od te iznos od 600,00 kn uvećan za trošak 25% PDV-a odnosno ukupno 750,00 kn. Stoga na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučeno kao u točki I. toč. 2. izreke.
Zagreb, 24. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
