Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 34 Gž Ob-560/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužiteljice V. P. /OIB:…/ iz M., koju zastupa D. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika M. P. /OIB:…/ iz Z., kojeg zastupa M. R., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-654/2021-12 od 1. ožujka 2022., ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob- 654/2021-14 od 15. ožujka 2022., u sjednici održanoj 24. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-654/2021-12 od 1. ožujka 2022., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob- 654/2021-14 od 15. ožujka 2022.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica u 1/2 dijela nekretnine - stana u stambenoj zgradi …, Z., u prizemlju lijevo, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, ukupne površine 55,04 čm, izgrađenoj na čestici broj 656, upisano kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj poduloška 4548 zk. ul. 2628 k.o. K., za izdavanje tabularne isprave, koju će u protivnom zamijeniti presuda, za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine civilnom diobom i naknadu parnični troškova sa zateznim kamatama (stavak I. izreke), i naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 17.187,50 kn (stavak II. izreke).
2. Protiv presude žali se tužiteljica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlaže preinaku iste slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljice, protivi se tuženik navodima iste, predlaže odbiti je kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Tuženik zahtijeva trošak nagrade za sastav odgovora na žalbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.000,00 kn.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP- a, članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, bitne povrede odredba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Naprotiv, odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevima iz sudske nadležnosti, s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje zahtjeve nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja, zakonitost koje se predmetnom žalbom ne odvodi u dvojbu.
6. Sudu prvog stupnja je utvrdio sve relevantne činjenice i na temelju istih formirao pravilan zaključak, odnosno niti o jednoj odlučnoj činjenici nije uzeo da postoji, iako je prema izvedenim dokazima trebalo uzeti da ne postoji, niti obrnuto da određena relevantna činjenica ne postoji, iako je trebalo uzeti da postoji, i odgovarajući je cijenio snagu izvedenih dokaza.
7. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da su parnične stranke (bivši bračni drugovi) suvlasnici stana u zgradi u Z., …, površine 55,04 m2 (u daljnjem tekstu: stan) u jednakim dijelovima, zahtjev na razvrgnuće tako utvrđene suvlasničke zajednice civilnom diobom i zahtjev za naknadu parničnih troškova.
8. Iz rezultata raspravljanja pred prvostupanjskim sudom kao izvjesno proizlazi da je:
- odlukom Komisije za stambene odnose Gradskog poglavarstva Grada Zagreba od 24. ožujka 1997. predmetni stana dan u najma tuženiku kao hrvatskom ratnom vojnom invalidu Domovinskog rata s oštećenjem organizma 40 %, s obzirom da tuženik kao hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata na području Republike Hrvatske nije ima u vlasništvu odgovarajući stan ili kuću, stan koji koristi u svojstvu nositelja stanarskog prava ili na temelju odluke o privremenom korištenju stana na temelju posebnog propisa (list 11. spisa);
- Ugovor o najmu stana između tuženika i Grada Zagreba sklopljen 3. travnja 1997., u kojem su kao članovi obiteljskog domaćinstva najmoprimca (tuženika) navedeni V. P. P. (tužiteljica) i kći A. P. (list 12. - 13. spisa);
- u članku 1. stavku 3. Ugovora o najmu određeno da potpisom tog Ugovora tuženik ne stječe stanarsko pravo (list 12. spisa);
- za isti stan između tuženika kao kupca i Grada Zagreba kao prodavatelja sklopljen 31. listopada 1997. Ugovor o kupoprodaji (list 14. - 16. spisa);
- s obzirom na tuženikov status hrvatskog ratnog vojnog invalida Domovinskog rata predmetni stan kupljen po umanjenoj kupovini za 40% (za iznos od 42.436,00 kn), koju kupovinu (182,00 kn mjesečno) je isključivo platio tuženik, u obrocima, sredstvima koje je ostvarivao po osnovi osobnog invaliditeta (list 14. - 16., 29., 52. - 57., 178. - 180.,196. - 200. spisa).
9. Mjerodavnim odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (Narodne novine, broj: 108/1996., u daljnjem tekstu: ZPHB-a) hrvatskim ratnim invalidima iz Domovinskog rata priznato je pravo na odgovarajući stan ili na kredit za kupnju odnosno izgradnju odgovarajućeg stana, ukoliko na području Republike Hrvatske nemaju u vlasništvu odgovarajući stan ili kuću, niti takav stan koriste u svojstvu nositelja stanarskog prava ili na temelju odluke o privremenom korištenju stana na temelju posebnog propisa (članak 23. stavak 1. ZPHB-a) i pravo na otkup stana koji im je dan u najam sukladno propisima o prodaji stanova (članak 24. stavak 1. i 5. ZPHB-a).
10. Pravilima o imovinskopravni odnosima bračnih drugova sadržanim u Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine, broj: 51/1989., 59/1990., 25/1994., u daljnjem tekstu: ZBPO-a) mjerodavnim za razrješenje predmetnog spora (članak 551. stavak 2. Obiteljskog zakona /Narodne novine, broj: 103/2015., 98/2019./) je između ostalog propisano da bračnu stečevinu predstavlja imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine (članak 277.), a posebnu imovinu da predstavlja imovinu koju je bračni drug stekao tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od onog iz članka 277. /nasljeđivanjem, darovanjem i sl./ (članak 278. stavak 2.).
11. Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja na temelju navedenih rezultata raspravljanja zaključio je tuženik predmetni stan za vrijeme trajanja bračne zajednice sa tužiteljicom stekao na pravnom temelju različitom od onog iz članka 277. ZBPO-a (po osnovi osobnog popusta i otplatom sredstvima osobne invalidnine sa doplatkom) i primijenio navedena pravila o imovinskim odnosima bračnih drugova kad je odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje suvlasništva na stanu u jednakim dijelovima, a nastavno i razvrgnuće suvlasništva stana civilnom diobom.
12. Stoga se ne mogu prihvatiti tužiteljičine tvrdnje da je uz tuženika bila nositelj stanarskog prava na stanu. Naime, suprotno žalbenim navodima, tuženik nije imao status nositelja stanarskog prava na predmetnom stanu, već najmoprimca na temelju ZPHB-a i Ugovora o najmu od 3. travnja 1997., u kojem Ugovoru je izrijekom navedeno da potpisom tog Ugovor tuženik ne stječe stanarsko pravo (članak 1. stavak 3.).
13. Osim toga, stanarsko pravo je ukinuto stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova (Narodne novine, broj: 91/1996., 48/1998., 66/1998., 22/2006., 68/2018., 105/2020.) odnosno 5. studenog 1996. /članak 30. stavak 1./ i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 81/2015. - pročišćeni tekst, 94/2017.
- ispravaka) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., tako da tuženik u vrijeme sklapanja Ugovora o najmu (3. travnja 1997.), a niti kasnije nije niti mogao steći stanarsko pravo na predmetnom stanu, a time niti tužiteljica kao njegova supruga.
14. U konačnici, tužiteljica ispušta iz vida da su Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo regulirani uvjeti i način prodaje stanova na kojim postoji stanarsko pravo (članak 1. stavak 1.), a ne stjecanje stanarskog prava, i da je izmjenama i dopuna Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo iz 1995. (Narodne novine, broj: 58/1995.), između ostalog i hrvatskim vojnim invalidima iz domovinskog rata koji su stan dobili u najam prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz domovinskog rata, priznato pravo na kupnju stana, ako je nositelju stanarskog prava na tom stanu prestalo stanarsko pravo (članak 1 a).
15. S obzirom na navedeno neosnovano tužiteljica tvrdi da je na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo bila nositeljica stanarskog prava sa tuženikom, samom činjenicom davanja suglasnosti tuženiku za kupnju stana /23. srpnja 1997./, koja je priložen uz Zahtjev za sklapanje kupoprodajnog ugovora, podnesenom po tuženiku i sklopljenog Ugovor o kupoprodaji, a niti s tim u vezi pozivanje na pravna shvaćanja iznesena u sudskim odlukama (Gž-266/2016, Gž- 2773/2011, Gž-x-145/2013 - Županijski sud u Varaždinu, Rev-2105/2016, Rev- 313/2002 - Vrhovni sud Republike Hrvatske) koja se odnose na situacije kad je jedan od bračnih drugova stekao stanarsko pravo, što nije slučaj u konkretnom predmetu iz razloga što tuženik nikada nije bio nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu, posljedično čemu niti tužiteljica kao njegova supruga nije mogla steći nepostojeće stanarsko pravo.
16. Nadalje, kako iz rezultata raspravljanja kao izvjesno proizlazi da je tuženik po osnovi osobne invalidnine od 1. siječnja 1998. primao iznose preko od 200,00 kn mjesečno, koji su se s vremenom i povećavali i tim iznosima plaćao obroke kredita za predmetni stana (182,00 kn mjesečno) sve do konačne isplate (za vrijeme trajanja bračne zajednice i nakon prestanka bračne zajednice sa tužiteljicom), to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tužiteljice o visini osobne invalidnine prije 31. listopada 1997. (prije sklapanja Ugovora o kupoprodaji), a niti nakon sklapanja (da je bila manja od rate kredita) s obzirom da iz iskaza tuženika i materijalnih dokaza u spisu (list 52. - tuženik uz mirovinu primao osobnu 57., 196. - 200. spisa), proizlazi suprotno, da je
invalidninu sa posebnim doplatkom (članak 55. ZPHB-a/1996), u iznosu većem od rate kredita i istom plaćao i otplatio rate kredita za stan.
17. I odluke o parničnim troškovima je pravilna kako u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude kojim je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 17.187,50 kn (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015./).
18. Tužiteljici nije priznat trošak žalbe jer nije uspjela sa istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
19. Tuženiku nije priznat trošak nagrade za sastav odgovora na žalbu po punomoćniku odvjetniku jer ta radnja nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice (članak 155. ZPP-a).
20. Zaključno, ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tužiteljici, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II. i III.).
U Zagrebu 24. svibnja 2022.
Predsjednica Vijeća:
Lidija Jelavić, v.r.
