REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1610/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, OIB 84397956623, iz Zagreba, Mihanovićeva 3, protiv tuženika - protutužitelja VM, Iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Pradegan, odvjetnik Odvjetničkog društva Pradegan i Spicijarić j.t.d. iz Zagreba, Republike Austrije 17, radi isplate i utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika - protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5629/14-2 od 17. listopada 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-624/11-18 od 27. ožujka 2017., u sjednici održanoj 24. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika - protutužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke naloženo tuženiku - protutužitelju isplatiti tužitelju - protutuženiku iznos od 714.047,25 kuna sa zateznom kamatom od dana 28. siječnja 2011. do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke određenoj u skladu sa stavkom 2. članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena. Točkom II. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika - protutužitelja kojim je traženo utvrđenje da je isprava - Uvjerenje o podacima registriranim u matičnoj evidenciji Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje u Mostaru od 12.05.2010., neistinita kao javna isprava.

2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tuženika - protutužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnosi tuženik - protutužitelj pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače odbijanjem tužbenog, a prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva, podredno da se ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Na temelju odredbe članka 392.a stavka 1. ZPP, revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno navodima revidenta, u postupku koji je prethodio reviziji nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što je njezina izreka razumljiva, zato što ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, zato što presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i zato što o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. U odnosu na žalbeni navod da je pobijana presuda nerazumljiva jer ne sadrži valjano obrazloženje o primjeni materijalnog prava, odgovoriti je da su sudovi jasno naveli odredbe materijalnog prava, i to Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10, 61/11, 114/11, 76/12 i 133/13 - dalje: ZMO) na kojima su utemeljili ocjenu osnovanosti tužbenog i neosnovanosti protutužbenog zahtjeva, imajući na umu da je tužbeni zahtjev utemeljen na pravomoćnom rješenju donesenom u upravnom postupku za koje je rješenje parnični sud vezan.

8. Jednako tako, neutemeljeno revident ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP tvrdeći da je onemogućen u raspravljanju time što je u postupku odbijen njegov prijedlog za izvođenje dokaza njegovim saslušanjem. Međutim, sud je prvog stupnja odbio ovaj dokazni prijedlog smatrajući ga nepotrebnim, dok je sud drugog stupanja ocjenjujući žalbene navode tuženika – protutužitelja, ocijenio valjanim razloge prvostupanjske presude o odbijanju ovog dokaznog prijedloga tuženika - protutužitelja, smatrajući da je time sud prvog stupnja postupio u skladu s ovlaštenjem iz članka 220. stavka 2. ZPP jer je odlučne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju priloženih isprava. U opisanim su okolnostima nižestupanjski sudovi uvjerljivo, razborito i dostatno obrazložili razloge odbijanja prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem tuženika - protutužitelja, a kada nižestupanjski sudovi odbiju dokazni prijedlog stranke i za to daju ozbiljne, uvjerljive i dostatne razloge, tada nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP.

9. Predmet je tužbe zahtjev tužitelja - protutuženika za isplatu iznosa od 714.047,25 kuna s pripadajućom zateznom kamatom po osnovi vraćanja stečenog bez osnove, a primljeno nepripadno iz mirovinskog osiguranja (invalidske mirovine) u razdoblju od 1. rujna 1999. do 31. kolovoza 2006. te od 1. studenoga 2006. do 28. veljače 2010. Predmet je protutužbe zahtjev tuženika - protutužitelja za utvrđenjem neistinosti javne isprave - Uvjerenja o podacima registriranim u matičnoj evidenciji Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje u Mostaru od 12. svibnja 2010.

11. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je pravomoćnim rješenjem tužitelja - protutuženika broj 341-25-05/3-10-87502 od 27. srpnja 2010. utvrđena nepripadna isplata invalidske mirovine izvršena tuženiku - protutužitelju u vremenskom razdoblju od 1. rujna 1999. do 31. kolovoza 2006. i od 1. studenoga 2006. do 28. veljače 2010. u utuženom iznosu od 714.047,25 kuna, a koje je rješenje doneseno na temelju podataka Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje iz Mostara od 12. svibnja 2010. Ujedno je utvrđeno da je spomenuto upravno rješenje steklo svojstvo pravomoćnosti 19. kolovoza 2010.

12. U odnosu na žalbene navode kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, odgovoriti je da se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer to priječi odredba članka 385. stavka 3. ZPP.

13. Na temelju naprijed utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbe članaka 164., 166. i 167. ZMO i obvezali tuženika - protutužitelja isplatiti tužitelju - protutuženiku iznos od 714.047,25 kuna sa zateznom kamatom od 28. siječnja 2011. (dan podnošenja tužbe) do isplate imajući na umu da je o pravu tužitelja - protutuženika odlučeno pravomoćnim upravnim rješenjem i da je sud vezan tim rješenjem tužitelja - protutuženika u smislu odredbe članka 12. stavka 1. ZPP zbog čega i ne može kao prethodno riješiti ona pitanja o kojima je nadležno tijelo već donijelo pravomoćnu odluku. Sudovi su kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva imali na umu da je upravo tužitelj - protutuženik kao nadležno tijelo u upravnom postupku donio pravomoćno rješenje kojim je utvrdio nepripadnu isplatu invalidske mirovine tuženiku - protutužitelju za navedeno vremensko razdoblje te da se zakonitost rješenja tužitelja - protutuženika ispituje u upravnom postupku.

14. Pritom su sudovi imali na umu da navedene zakonske odredbe upravo određuju da je osoba koja primi neko novčano davanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, dužna ga vratiti Zavodu, te da obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji kada je novčano davanje isplaćeno u svoti većoj od pripadajuće (odredba članka 164.), da potraživanja naknade štete, prema odredbama toga Zakona, zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima, da rokovi zastare potraživanja naknade štete u slučajevima iz ovoga Zakona počinju teći od dana kada je u upravnom postupku postalo konačno rješenje kojim je priznato pravo na primanje iz mirovinskog osiguranja, odnosno kojim je utvrđeno da isplaćeno davanje ne pripada ili pripada u manjem opsegu, te da na svotu potraživanja, na ime naknade štete, Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od idućega dana nakon isteka roka određenog u pozivu odgovornoj osobi da naknadi štetu (odredba članka 166.), kao i da se prema odredbi članka 167. ZMO, pri utvrđivanju prava na naknadu štete nanesene Zavodu primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, ako nisu u suprotnosti s odredbama toga Zakona.

15. Sudovi su pritom otklonili istaknuti prigovor zastare tuženika - protutužitelja imajući na umu odredbu članka 166. stavka 2. ZMO prema kojoj rok zastare počinje od dana kada je u upravnom postupku postalo konačno rješenje kojim je tuženiku utvrđena nepripadna isplata mirovine, pa kako je u konkretnom slučaju tužba podnesena dana 23. siječnja 2011. (time da je prethodno tuženik - protutužitelj podneskom od 9. studenoga 2010. pozvan u roku od osam dana podmiriti dugovanje), ocijenjeno je da je tužba podnesena u općem zastarnom roku, a koji rok se primjenjuje budući se radi o potraživanju s naslova stjecanja bez osnove.

15. Neutemeljeno revident osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva jer su sudovi, suprotno revizijskim navodima, pravilno primijenili odredbu članka 12. stavka 1. ZPP kada su ocijenili da su vezani za pravomoćno rješenje upravnog tijela kojim je utvrđena nepripadna isplata invalidske mirovine tuženiku - protutužitelju u točno određenom razdoblju i u točno određenom iznosu kojeg tužitelj - protutuženik upravo i potražuje. Takvo je pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem ovog suda o vezanosti sudova za pravomoćnu odluku upravnog tijela i nemogućnosti preispitivanja te odluke u parničnom postupku, a koje je izraženo u nizu revizijskih odluka, primjerice Rev-160/2008-2 od 4. veljače 2009., Rev x-449/2011-2 od 13. srpnja 2011., Rev x-294/10-2 od 14. srpnja 2011., Revr-127/06-2 od 9. svibnja 2006., Revt-275/2014-3 od 1. travnja 2015.

16. Stoga kada je pravomoćnim upravnim rješenjem od 27. srpnja 2010. utvrđeno da je tuženik - protutužitelj primio po osnovi nepripadne isplate invalidske mirovine ukupan iznos od 714.047,25 kuna u razdoblju od 1. rujna 1999. do 31. kolovoza 2006. i u razdoblju od 1. studenoga 2006. do 28. veljače 2010., a nakon što tuženik - protutužitelj nije po pozivu tužitelja - protutuženika podmirio dug, pravilno su sudovi primijenili materijalno pravo, i to odredbe članaka 164., 166. i 167. ZMO kada su prihvatili tužbeni zahtjev.

17. Revizijski navodi u bitnom se svode na osporavanje pravilnosti upravnog rješenja na temelju kojeg je prihvaćen tužbeni zahtjev, ali, kako je i naprijed kazano, sud nije ovlašten upuštati se u ispitivanje pravilnosti pravomoćne odluke donesene u upravnom postupku niti ulaziti u ocjenu njezine zakonitosti. Što se, pak, tiče revizijskih navoda kojima se ustraje u prigovoru zastare, odgovoriti je da revident tim navodima nastoji zaobići primjenu odredaba ZMO zalažući se za primjenu ZOO, ali ZMO je posebni propis (lex specialis) i ima prednost u primjeni u odnosu na opći propis u okolnostima konkretnog slučaja. S druge strane, sudovi su pravilno ocijenili kako sadržaj, tako i pravni domašaj odredaba članaka 166. i 167. ZMO kada su ocijenili neosnovanim prigovor zastare kojeg je istakao tuženik - protutužitelj.

18. U odnosu na protutužbeni zahtjev, sud je prvog stupnja ovaj zahtjev odbio uz utvrđenje da je Uvjerenje o podacima registriranim u matičnoj evidenciji Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje u Mostaru od 12. svibnja 2000. istinita javna isprava, dok je sud drugog stupnja potvrdio odluku o odbijanju protutužbenog zahtjeva iz drugih razloga, i to stoga što tužitelj - protutuženik nije niti izdavatelj navedene isprave pa ne može biti pasivno legitimiran u predmetnom postupku radi utvrđenja neistinitosti te isprave kao javne isprave.

19. Kod činjenice da u postupku nije ni bilo sporno da ispravu u odnosu na koju se traži utvrđenje neistinitosti, tužitelj - protutuženik nije u granicama svojih ovlaštenja izdao, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelj - protutuženik nije pasivno legitimiran u postupku za pružanje deklaratorne zaštite ovakvog sadržaja u smislu odredbe članka 230. stavka 1. ZPP te u tom smislu iz drugih razloga odbio žalbu tuženika - protutužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu o odbijanju tužbenog zahtjeva.

20. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, to je na temelju odredbe članka 393. ZPP, reviziju tuženika - protutužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu radi čega je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 24. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić