REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1487/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Miro Dragović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, iz Zagreba, Trg bana J. Jelačića 13, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2335/2015-2 od 6. ožujka 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-8144/09-20 od 24. studenoga 2014., u sjednici održanoj 24. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2335/2015-2 od 6. ožujka 2018. u pobijanom dijelu točke II. izreke kojim je preinačena prvostupanjska presuda pod točkom 2. izreke i odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.780,11 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 21. listopada 2014. do isplate, i u tom dijelu sudi:

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-8144/09-20 od 24. studenoga 2014. u točki 2. izreke.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici po osnovi troška revizije iznos od 468,75 kuna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki 1. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 40.460,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 17. veljače 2007. do isplate, u točki 2. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.780,11 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 21. listopada 2014. do isplate, dok je točkom 3. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 7.850,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 24. studenoga 2014. do isplate.

2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama 1. i 3. izreke, dok je točkom II. izreke preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom 2. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.780,11 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 21. listopada 2014. do isplate na način da je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan. Ujedno je točkom III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.780,11 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 21. listopada 2014. do isplate reviziju podnosi tužiteljica pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužiteljice je osnovana.

6. Predmet je revizijskog postupka isplata iznosa od 1.780,11 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 21. listopada 2014. do isplate po osnovi procesne kamate na iznos obračunatih dospjelih zateznih kamata na iznos dijela glavnog duga isplaćenog sa zakašnjenjem.

7. Prema odredbi članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08,123/08, 57/11, 148/11

- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi članka 382. stavka 1. ZPP, a takav je i ovaj spor jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kuna (iznosi 1.708,11 kuna) i ne radi se o presudi iz članka 382. stavka 1. točke 2. i stavka 3. ZPP (riječ je o isplati osigurane svote, a drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama članaka 373.a i 373.b ZPP), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

8. U reviziji iz članka 382. stavka 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Iz navedenog slijedi da za dopuštenost revizije iz članka 382. stavka 2. ZPP moraju biti kumulativno ispunjeni svi propisani kriteriji, pa je dopuštena samo ona revizija u kojoj su naznačena pravna pitanja koja se tiču primjene točno određenog propisa ili drugog izvora prava, da je pitanje važno za rješenje konkretnog spora zato što se radi o propisu i/ili drugom izvoru prava na kojemu sud temelji obrazloženje pobijane odluke, da je u reviziji naznačen razlog važnosti primjerice naveden u toj odredbi ili koji drugi obrazloženi razlog važnosti, te da se zaista radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u vezi s kojim Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

9. Tužiteljica je u reviziji postavila jedno pitanje: ima li tužiteljica pravo obračunati i utužiti u apsolutnom iznosu (uglavničiti) zateznu kamatu na plaćeni dio glavne tražbine i na taj iznos potraživati daljnju procesnu zateznu kamatu i onda kada novčana tražbina tuženika nije prestala u cijelom utuženom iznosu?

10. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja revidentica ukazuje da o postavljenom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova ističući da je Županijski sud u Bjelovaru izrazio suprotno pravno shvaćanje u odluci broj Gž-1118/10 od 2. prosinca 2010. od onog izraženog u pobijanoj presudi.

11. Ovaj sud ocjenjuje da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zato što je o tom pitanju revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje u presudama broj Rev-2332/14 od 18. srpnja 2018. i Rev 1288/2015-2 od 21. svibnja 2019., s kojim nije podudarno pravno shvaćanje Županijskog suda u Zagrebu izraženo u pobijanoj presudi, pa je u tom smislu revizija tužiteljice dopuštena.

12. Sukladno odredbi članka 392.a stavka 2. ZPP, revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog kojeg je revizija podnesena.

13. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tuženik nesporni iznos osigurane svote u visini od 47.600,00 kuna isplatio tužiteljici, dok joj je preostali dio osigurane svote koji joj tuženik nije isplatio, sud dosudio u ovom postupku u daljnjem iznosu od 40.460,00 kuna. Sporni iznos od 1.780,00 kuna odnosi se na uglavničenu kamatu na nesporno isplaćeni dio duga u visini od 47.600,00 kuna koji je isplaćen sa zakašnjenjem time da tužiteljica na taj iznos potražuje zateznu kamatu od 21. listopada 2014. kao dana postavljanja zahtjeva do isplate u skladu s odredbom članka 31. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).

14. Sud je prvog stupnja u primjeni spomenute zakonske odredbe ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice za isplatu uglavničene kamate na nesporno plaćeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja zahtjeva (21. listopada 2014.) do isplate, pa je taj dio zahtjeva prihvatio. S druge strane, sud je drugog stupnja ocijenio da tužiteljici ne pripada pravo potraživati zatezne kamate u apsolutnoj svoti na djelomično plaćeni iznos glavnog duga zato što glavno potraživanje nije isplaćeno u cijelosti, zbog čega se "zatezne kamate u tom slučaju ne mogu obračunavati u apsolutnoj svoti za određeno razdoblje niti se mogu posebno utužiti, a niti tužiteljica na tako izražene kamate može potraživati tzv. procesne kamate.". Stoga je u ovom dijelu drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev.

15. U odlukama ovog suda broj Rev-2332/14 od 18. srpnja 2018. i Rev-1288/2015-2 od 21. svibnja 2019. revizijski je sud izrazio pravno shvaćanje prema kojem je pravo na podnošenje zahtjeva za isplatu dospjele zatezne kamate, koja je obračunata i izražena u apsolutnom iznosu, kao i pravo na podnošenje zahtjeva za plaćanje procesne zatezne kamate, u smislu odredbe članka 31. stavka 2. ZOO, vezano uz prestanak glavne tražbine na koju se odnosi obračunata i u apsolutnom iznosu utužena kamata.

16. Pritom je ocijenjeno neprihvatljivim pravno shvaćanje prema kojem bi navedeno pravo pripadalo vjerovniku neke novčane obveze samo i jedino u situaciji kada je glavni dug u cijelosti plaćen, odnosno kada je glavna tražbina u cijelosti prestala. To stoga što, u skladu s odredbom članka 31. stavaka 1. i 2. ZOO, naprijed navedeno pravo postoji i onda kada je dužnik samo djelomično podmirio novčanu obvezu, pa vjerovniku i u tom slučaju, pored zahtijevanja isplate preostalog dijela glavne tražbine, pripada i pravo uglavničiti iznos dospjelih zateznih kamata obračunatih na plaćeni dio glavne tražbine i na tako uglavničene zatezne kamate zahtijevati daljnje procesne kamate obračunate od dana podnošenja zahtjeva za isplatu. Razlog tomu je što je riječ o djeljivoj obvezi, odnosno o djeljivoj tražbini u smislu odredbe članka 41. stavka 1. ZOO, koja se može i ispuniti u dijelovima, a dužnik je obvezan primiti to djelomično ispunjenje, osim ako ima poseban interes da to odbije (članak 169. stavak 2. ZOO).

17. Stoga, kada je tuženik isplatio nesporni dio tužiteljičine glavne novčane tražbine, a koju je isplatu tužiteljica bila dužna primiti jer za njeno odbijanje nije imala opravdani razlog niti poseban interes, time je taj dio glavne tražbine tužiteljice prestao pa su se stekli i uvjeti da tužiteljica, pozivom na odredbu članka 31. stavaka 1. i 2. ZOO, ostvari i zahtjev za isplatu zateznih kamata obračunatih na iznos plaćenog dijela glavne tražbine, kao i zahtjev za plaćanje procesne kamate počevši od dana postavljanja zahtjeva sudu za njihovu isplatu (21. listopada 2014.).

18. Stoga je preinačenjem prvostupanjske presude drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo (odredbe članka 31. stavaka 1. i 2. ZOO) kada je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.708,11 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 21. listopada 2014. do isplate jer je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti žalbu tuženika i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.

19. Slijedom naprijed navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 395. stavka 1. ZPP u pobijanom dijelu preinačiti drugostupanjsku presudu te odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

20. Odlučujući temeljem odredbe članka 166. stavka 2. ZPP o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova revizije, revizijski je sud taj trošak obračunao prema vrijednosti predmeta spora od 1.780,11 kuna, a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 - dalje: Tarifa) na čiju primjenu upućuje odredba članka 155. stavka 2. ZPP. Tako je tužiteljici obistinjen trošak sastava revizije u visini od 468,75 kuna od čega se iznos od 375,00 kuna odnosi na sastav revizije (Tbr. 10. točka 6. stavak 1. Tarife) uz uvećanje od 93,75 kuna po osnovi poreza na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife), te je obvezan tuženik isplatiti tužiteljici po osnovi troška navedeni iznos jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u reviziji.

Zagreb, 24. svibnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić