Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-1384/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Š. iz B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. J., odvjetniku iz O., protiv tuženika A. b. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz OD K. & partneri j.t.d., iz Z., radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2255/2019-31 od 7. ožujka 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 24. svibnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2255/2019-31 od 7. ožujka 2022. godine.

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I.Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj …, zaključenog dana 1. ožujka 2005. godine između tužitelja I. Š. iz B., OIB: …, i S. b. d.d. O., kao pravnog prednika tuženika A. B. d.d., OIB: …, Z., kojom je određeno da je kamatna stopa promjenjiva.

II. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., OIB: …, Z., isplatiti tužitelju I. Š. iz B., OIB: …, novčanu tražbinu u iznosu od 7.773,64 kn s pripadajućim zateznim kamatama kako slijedi:

- na iznos od 24,15 kn tekućim od 22.09.2007.godine pa do isplate,

- na iznos od 24,59 kn tekućim od 29.10.2007.godine pa do isplate,

- na iznos od 23,94 kn tekućim od 29.11.2007.godine pa do isplate,

- na iznos od 24,36 kn tekućim od 29.12.2007.godine pa do isplate,

- na iznos od 24,78 kn tekućim od 21.01.2008.godine pa do isplate,

- na iznos od 23,00 kn tekućim od 29.02.2008.godine pa do isplate,

- na iznos od 24,81 kn tekućim od 31.03.2008.godine pa do isplate,

- na iznos od 23,21 kn tekućim od 30.04.2008.godine pa do isplate,

- na iznos od 23,61 kn tekućim od 31.05.2008.godine pa do isplate,

- na iznos od 22,91 kn tekućim od 28.06.2008.godine pa do isplate,

- na iznos od 23,02 kn tekućim od 01.08.2008.godine pa do isplate,

- na iznos od 22,91 kn tekućim od 01.09.2008.godine pa do isplate,

- na iznos od 22,31 kn tekućim od 01.10.2008.godine pa do isplate,

- na iznos od 24,77 kn tekućim od 01.11.2008.godine pa do isplate,

- na iznos od 22,40 kn tekućim od 01.12.2008.godine pa do isplate,

- na iznos od 119,90 kn tekućim od 01.01.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 120,20 kn tekućim od 01.02.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 108,21 kn tekućim od 01.03.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 117,46 kn tekućim od 01.04.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 112,36 kn tekućim od 01.05.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 224,59 kn tekućim od 01.06.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 212,14 kn tekućim od 01.07.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 218,33 kn tekućim od 01.08.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 218,22 kn tekućim od 01.09.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 207,65 kn tekućim od 01.10.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 211,31 kn tekućim od 01.11.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 205,12 kn tekućim od 01.12.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 212,40 kn tekućim od 01.01.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 212,91 kn tekućim od 01.02.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 189,46 kn tekućim od 01.03.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 212,31 kn tekućim od 01.04.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 201,52 kn tekućim od 01.05.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 207,87 kn tekućim od 01.06.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 211,29 kn tekućim od 01.07.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 212,48 kn tekućim od 01.08.2010.godine pa do isplate

- na iznos od 220,19 kn tekućim od 01.09.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 205,00 kn tekućim od 01.10.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 204,85 kn tekućim od 01.11.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 207,57 kn tekućim od 01.12.2010.godine pa do isplate,

- na iznos od 183,74 kn tekućim od 01.01.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 176,37 kn tekućim od 01.02.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 157,51 kn tekućim od 01.03.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 169,12 kn tekućim od 01.04.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 161,70 kn tekućim od 01.05.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 174,41 kn tekućim od 01.06.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 167,35 kn tekućim od 01.07.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 181,07 kn tekućim od 01.08.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 174,62 kn tekućim od 01.09.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 159,26 kn tekućim od 01.10.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 59,08 kn tekućim od 01.11.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 55,84 kn tekućim od 01.12.2011.godine pa do isplate,

- na iznos od 57,28 kn tekućim od 01.01.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 56,65 kn tekućim od 01.02.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 51,89 kn tekućim od 01.03.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 53,80 kn tekućim od 01.04.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 50,99 kn tekućim od 01.05.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 51,64 kn tekućim od 01.06.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 48,52 kn tekućim od 01.07.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 48,80 kn tekućim od 01.08.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 47,29 kn tekućim od 01.09.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 44,17 kn tekućim od 01.10.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 44,75 kn tekućim od 01.11.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 42,21 kn tekućim od 01.12.2012.godine pa do isplate,

- na iznos od 42,20 kn tekućim od 01.01.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 40,21 kn tekućim od 01.02.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 35,60 kn tekućim od 01.03.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 38,14 kn tekućim od 01.04.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 35,34 kn tekućim od 01.05.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 34,57 kn tekućim od 01.06.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 31,84 kn tekućim od 01.07.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 31,73 kn tekućim od 01.08.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 30,55 kn tekućim od 01.09.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 28,63 kn tekućim od 01.10.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 27,89 kn tekućim od 01.11.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 25,67 kn tekućim od 01.12.2013.godine pa do isplate,

- na iznos od 25,10 kn tekućim od 01.01.2014.godine pa do isplate,

do 31.prosinca 2008. godine po čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.siječnja 2008. do 31.srpnja 2015. prema Odluci o eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., OIB: …, Z. , naknaditi tužitelju I. Š. iz B., OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu od 8.162,50 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. ožujka 2022. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno navodima žalbe tuženika sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje da je između stranaka dana 1. ožujka 2005. godine sklopljen ugovor o kreditu kojim je ugovorena kamatna stopa od 5,25% godišnje određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, pa prvostupanjski sud pozivom na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 a koja je donesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđuje ništetnost odredbe ugovora o kreditu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, a sukladno tome i obvezuje na vraćanje tuženika onoga što je tuženik primio temeljem isplate na ime kamata preko prvotno ugovorene kamatne stope od 5,25% godišnje.

6. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

7. Na navode žalbe valja reći da je pravomoćna presuda donesena u kolektivnom sporu radi zaštite potrošača donesena upravo u odnosu na tuženika, pa nije odlučno to što je ugovor o kreditu sklopljen sa S. b. d.d. O. obzirom da je tuženik pravni slijednik te banke a što tuženik i sam u žalbi navodi.

8. Neosnovano tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a na koje je prihvaćanjem zahtjeva tužitelja pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. koja presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.1. Dakle, imajući u vidu sadržaj citiranih odredbi ZPP i ZZP, a da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud, protivno navodima žalbe, nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

9.2. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

10. Kako će se ovaj sud u nastavku obrazloženja pozivati na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske nalazi se potrebnim naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20. st. 1. Zakona o sudovima i čl. 116. st.1. Ustava Republike Hrvatske) te da prema čl. 3. st. 1. Zakona o sudovima, sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom.

11. Nedvojbeno je da je zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica proglašenja odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu ništetnim. Točno je i da naprijed citirane odredbe čl. 502. c st.1. ZPP i čl. 118. ZZP/14 govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) i umanjenje nečije imovine. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da se utvrđenja iz presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. ne mogu odnositi na predmetni Ugovor o kreditu, jer je kredit otplaćen. Naime, činjenica da je ugovor o kreditu otplaćen nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost, odnosno da se utvrdi ništetnost pojedinih odredbi takvog ugovora. Ovo stoga, jer razlozi za ništetnost ugovora ili pojedinih odredbi ugovora kad se radi o djelomičnoj ništetnosti nastupaju od samog početka, odnosno već sklapanjem takvog ugovora slijedom čega otplata kredita ni po čemu ne znači da tužitelj nema pravo tražiti isplatu na temelju ništetnih odredbi o kreditu. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

12. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

13. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

13.1. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom od 5,25% godišnje.

13.2. Naime, imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu 14. studenoga 2006. bio na snazi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je novi ZZP/07, koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03.

14. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je promjenjiva kamata tijekom otplate prema tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. odluci tuženika nepoštene, te da je

prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen 1. ožujka 2005. godine, dakle unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, onda je teret dokaza na tuženiku, a ne na tužitelju, da dokaže da sadržaj Ugovora koji je zaključen između stranaka ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a što tuženik u tijeku postupka nije dokazao.

15. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj na temelju ništetnih odredbi preplatio tuženiku ukupno iznos od 7.773,64 kn, sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika isplatiti tužitelju taj iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate, pa je, suprotno žalbenim navodima, glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

16. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev i to uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate, jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetne ugovorne odredbe, tj. bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

17. Suprotno žalbenim navodima pravilno je ocijenjen neosnovanim istaknuti prigovor zastare od strane tuženika. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora u postupku kolektivne zaštite potrošača. Takav stav je izražen u pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. Stoga kako je presuda za zaštitu kolektivnih interesa potrošača postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014. godine, te obzirom na to da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. lipnja 2019. godine pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije nastupila zastara potraživanja.

18. I odluka o trošku je pravilna i zakonita (čl. 154. st. 1. ZPP).

19. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

20. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 24. svibnja 2022. godine

Predsjednica vijeća:

Vanda Senta, v.r.