REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1794/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnice Vlatka Mišljenović Dasović i Sanda Pašuld, odvjetnice iz Osijeka, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šavorić & Partneri iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1084/2017-2 od 10. prosinca 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-1462/15-22 od 14. srpnja 2017., u sjednici održanoj 24. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovana revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1084/2017-2 od 10. prosinca 2018., u dijelu u kojem je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-1462/15-22 od 14. srpnja 2017., u st. III. izreke.

r i j e š i o  j e :

I. Odbacuje se kao nedopuštena revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1084/2017-2 od 10. prosinca 2018. u dijelu odluke o troškovima postupka.

II. Odbacuje se kao nedopuštena revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1084/2017-2 od 10. prosinca 2018., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-1462/15-22 od 14. srpnja 2017., u st. I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka u predmetnom Ugovoru o kreditu dio odredbe čl. 4. st. 1. koji glasi: "Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva" (st. I. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 605,12 kn sa zakonskim zateznim kamatama (st. II. izreke). Međutim, odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva do iznosa od 1.143,81 kn (st. III. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 61,25 kn (st. IV. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u st. I. i II. izreke (st. I. izreke), dok je po žalbi tužitelja preinačena prvostupanjska presuda u st. III. izreke na način da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.039,75 kn s pripadajućom zateznom kamatom, kao i u st. IV. izreke na način da je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 3.262,50 kn, a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu 1.818,75 kn (st. II. izreke). Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka (st. III. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu u kojem je preinačena drugostupanjska presuda primjenom čl. 373.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Nadalje, protiv drugostupanjske presude, u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP, tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. ZPP zbog materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja. Tuženik u revizijama predlaže revizijskom sudu prihvatiti revizije i preinačiti, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizija.

4. Na revizije nije odgovoreno.

5. Revizija tuženika, u odnosu na drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je preinačena prvostupanjska presuda u st. III. izreke, nije osnovana.

6. Revizija tuženika, u odnosu na drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u st. I. i II. izreke, kao i revizija tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka sadržanu u pobijanoj presudi, nije dopuštena.

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, u odnosu na dio u kojem je preinačena prvostupanjska presuda u st. III. izreke, ovaj sud je postupajući u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

9. Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se u reviziji ukazuje. To iz razloga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaja isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom i bez pravnog učinka dijela odredbe čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu broj 5140030242-69500017244/2005 od 20. svibnja 2005. koji glasi: "Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva", te zahtjev za isplatu iznosa od 1.748,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 1. kolovoza 2005. do 1. lipnja 2012.

11. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da nije sporno da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu 20. svibnja 2005., a kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu 23.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama s rokom vraćanja sedam godina, te da u vezi sporne činjenice je li ništetna odredba Ugovora kojom se ugovora promjenjiva kamatna stopa valja primijeniti utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. (potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda br. Pž-7129/13-4; odbijena revizija u revizijskoj odluci Revt-249/14- 2) u kojem je i ovdje tuženik bio stranka – tuženik, a kojom je utvrđeno da je tuženik postupao suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i odredbama Zakona o obveznim odnosima i to koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametra što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te da tuženik nije tužitelju na valjan i razumljiv način objasnio postupak formiranja kamatne stope, slijedom čega je dio odredbe sadržan u čl. 4. st. 1. Ugovora da su stranke suglasne da je kamatna stopa promjenjiva ništetan, te tužitelj ima pravo potraživati sve što je tuženik neosnovano stekao po ugovoru o namjenskom kreditu sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO), a što iznosi 1.748,93 kn. Međutim, ocjenjuje djelomično osnovanim prigovor zastare jer je tužba podnijeta 8. srpnja 2015., pa je zastara nastupila za one iznose starije od pet godina, odnosno dospjele do 8. srpnja 2010.

12. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je u pobijanoj presudi iznio prvostupanjski sud (osim glede prigovora zastare), odnosno da je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako je odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u čl. 4. predmetnog Ugovora o kreditu nepoštena, te da je sukladno tome na temelju odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) u tom dijelu ugovor ništetan. Nadalje, navodi da kako je odredba ništetna postoji obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog pravnog posla, odnosno odredbe čl. 104. st. 1. ZOO (istovjetna odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO/05), pa je tuženik u obvezi tužitelju isplatiti više naplaćenu razliku i to onu koja se dobije kada se u odnos stavi iznos plaćen nakon promjene kamatne stope s onim koji bi bio obračunat da promjene kamatne stope nije bilo. Međutim, drugostupanjski sud zaključuje da je djelomično pogrešno prvostupanjski sud odlučio o istaknutom prigovoru zastare. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe - ovdje 13. lipnja 2014. U ovoj pravnoj stvari tužba je podnesena 8. srpnja 2015. pa nije protekao rok zastare od pet godina uzimajući u obzir da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 4. travnja 2012. Međutim, zastarjele su sve one tražbine koje su dospjele do 4. travnja 2007. Stoga, u tom dijelu, drugostupanjski sud primjenom čl. 373.a st. 2. ZPP preinačuje prvostupanjsku presudu na način da tužitelju dosuđuje i preostali iznos od 1.039,75 kn sa zateznim kamatama.

13. Revizijski sud je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održanoj 30. siječnja 2020. pod brojem broj Su-IV-47/2020-2. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi:

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

14. "Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF" zauzeto na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održanoj 31. siječnja 2022. pod brojem broj Su-IV-33/2022-2 glasi:

"Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

15. I prema ocjeni ovog suda, a suprotno revizijskim navodima, ne postoji ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

16. Prema odredbi čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda, u kojem slučaju je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

17. Kako ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge iznesene u drugostupanjskoj presudi poslovni broj Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1084/2017-2 od 10. prosinca 2018. glede navoda revizije upućuje se revident na razloge iznesene u navedenoj drugostupanjskoj presudi, u dijelu u kojem je preinačena prvostupanjska presuda u st. III. izreke, sukladno odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP.

18. Stoga je valjalo reviziju tuženika, u odnosu na pobijanu presudu u dijelu u kojem je preinačena prvostupanjska presuda u st. III. izreke, odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi s odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP, te će se na internetskim stranicama ovog suda pored ove odluke objaviti drugostupanjska odluka u smislu odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP.

19. U odnosu na reviziju tuženika u dijelu koji se odnosi na trošak parničnog postupka sadržan u pobijanoj presudi, valja reći da se prema odredbi čl. 129. st. 5. ZPP odluka o troškovima postupka u presudi smatra rješenjem.

20. Odredbom čl. 400. st. 1. ZPP, propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

21. Na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

22. Slijedom iznesenog, na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP, valjalo je reviziju tuženika u dijelu kojim se pobija odluka o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu.

23. U odnosu na dio u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u st. I. i II. izreke, pobijana presuda je ispitana po podnesenoj izvanrednoj reviziji prema čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

24. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

4.1. Prema odredbi st. 3. toga članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP-a moraju biti kumulativno ispunjene, a u slučaju da nije ispunjena bilo koja od navedenih pretpostavki revizija nije dopuštena.

25. U izvanrednoj reviziji tuženik postavlja sljedeća postupovnopravna pitanja: "1. Je li sud vezan za utvrđenje iz parnica za zaštitu kolektivnih interesa u pojedinačnom postupku pokrenutom od strane potrošača radi povrata stečenog bez osnove?;

2. Je li sud u postupku pokrenutom temeljem čl. 138.a ZZP/07 beziznimno vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa unatoč drukčijem činjeničnom stanju utvrđenom u pojedinačnom postupku?".

26. Ujedno je tuženik u izvanrednoj reviziji postavio i sljedeća materijalnopravna pitanja:

"1. Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana odnosno suprotno odredbi čl. 319. st. 2. ZOO te na taj način drukčije pravno kvalificirati ugovor?;

2. Može li se udruga potrošača smatrati vjerovnikom u skladu s odredbom čl. 241. ZOO odnosno prekida li se podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava od strane udruge potrošača prekida tijek zastare za tražbine individualnih potrošača?".

27. Kao razlog važnosti naznačenih pitanja tuženik se poziva na shvaćanje revizijskog suda u odluci Revt-26/09 od 12. veljače 2014., kao i shvaćanje drugostupanjskih sudova i to Županijskog suda u Puli u odlukama GŽ-2658/12 i Gž- 1371/16, Županijskog suda u Zagrebu u odlukama Gž-8026/16 i Gž-6858/16, te Županijskog suda u Osijeku Gž-2394/16.

28. Prema shvaćanju revizijskog suda postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući shvaćanje nižestupanjskih sudova u ovom predmetu ne odstupa od shvaćanja revizijskog suda zauzetog u odlukama Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i dr., niti postoji potreba za preispitivanje sudske prakse.

29. Stoga je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP valjalo reviziju tuženika, u odnosu na pobijanu presudu u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u st. I. i II. izreke, odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 24. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil