REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1878/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku iz Karlovca, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-72/2020-2 od 1. ožujka 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-659/2017-27 od 28. studenoga 2019., u sjednici održanoj 24. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-72/2020-2 od 1. ožujka 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-659/2017-27 od 28. studenoga 2019.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naznačio dva pravna pitanja, koja glase:

"1. Je li sud u parnici dužan provesti personalne dokaze predložene na okolnost trajanja radnog vremena na terenu ukoliko pisana evidencija poslodavca ne sadrži podatak o trajanju radnog vremena, a koja činjenica se ne može utvrditi nekom drugom ispravom, te predstavlja li propust suda da provede predložene personalne dokaze na okolnost trajanja radnog vremena u periodu za koji poslodavac ne vodi evidenciju radnog vremena bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.t.6. ZPP-a?

2. Je li pravilno shvaćanje suda po kojem je dozvoljeno prilikom provođenja vještačenja u parnici kod obračuna visine neisplaćenih dodataka na plaću u utuženom razdoblju s osnove rada na terenu oduzeti sve slobodne dane iskorištene u utuženom razdoblju, bez obzira što se dio slobodnih dana odnosi na određeni broj sati prekovremenog rada koji se ne obračunavaju u razlici plaće jer se ne smatraju radom na terenu ( konkretno 57 sati neobračunatog prekovremenog rada) te takvim slobodnim danima korištenim po osnovi različitoj od prekovremenog rada na terenu preraspodijeliti (umanjiti) sate prekovremenog rada na terenima?".

3. U obrazloženju važnosti postavljenih pitanja pozvao se na odluku revizijskog suda broj Rev-3773/2018-2 od 8. siječnja 2019., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 1220/2019 od 24.09.2020., Gž R-1233/2019 od 11.05.2020. i Gž R-1222/2019-3 od 17.04.2020., te Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-345/2019 od 19.02.2021., ističući da navedeni drugostupanjski sudovi ukidaju nižestupanjske presude smatrajući da učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz 354. st. 2. t. 6. ZPP-a na štetu tužitelja.

4. Tuženica u odgovoru na prijedlog navodi da postavljenim pravnim pitanjima tužitelj polazi od činjenice da je županijski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, te predlaže odbaciti prijedlog tužitelja, tim više što je revizijski sud je već zauzeo shvaćanje na slična, malo parafrazirana, pitanja postavljena od tužitelja u drugim predmetima s istovrsnom pravnom osnovom (Revd 3691/2020-2 od 21. studenoga 2021. i Revd-2358/2021 od 01.lipnja 2021.), uz obrazloženje da odgovor na pitanja ovisi o posebnim okolnostima pojedinog slučaja jer tužitelj ukazuje da je sporno provođenje dokaza vezano za činjenicu koliko je slobodnih dana tužitelj iskoristio, a što je vezano je za predložene dokaze i utvrđene okolnosti svakog slučaja, a takva pitanja koja se temelje na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta nisu važna na pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, te se ne mogu smatrati važnim za rješavanje konkretnog spora pa nisu ispunjene kumulativno pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da je prijedlog nedopušten.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike naknade plaće po osnovi dodataka na plaću – za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima, smjenama, turnusima, na stražarskoj službi i službi dežurstva, u vremenskom razdoblju od 28. prosinca 2011. do 1. lipnja 2014., u novčanom iznosu od 23.076,89 kn bruto s kamatama.

7. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio i djelomično odbio tužbeni zahtjev, a drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tužitelja, potvrdio prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu uz obrazloženje da je teret dokaza o visini utužene tražbine na tužitelju te da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa, a prema parametrima po kojima prema ocjeni drugostupanjskog suda ima pravo na isplatu plaće.

8. Prvim pitanjem podnositelj ukazuje na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a, jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.

9. Drugo postavljeno pravno pitanje se u bitnom svodi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i temelji na (u njemu navedenoj) premisi da se odluka suda temelji na "satima rada koji nisu utvrđeni", što ne odgovara činjeničnim utvrđenjima suda u pobijanoj odluci, pa time to pitanje niti ne može imati utjecaj na odluku u sporu.

10. Osim toga, drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu primjenjujući pravila o teretu dokazivanja, pa o navedenim pitanjima ne ovisi odluka u ovom sporu, a uz to odluke drugostupanjskog suda kojima su ukinute prvostupanjske presude nisu razlog važnosti jer drugostupanjski sud u ponovljenom suđenju nije vezan za ranije izneseno pravno shvaćanje.

11. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.

Zagreb, 24. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić