REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1653/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dobriša Rubes, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1334/2016-2 od 2. svibnja 2018., kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj P-188/15-18 od 27. rujna 2016., u sjednici održanoj 24. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž- 1334/2016-2 od 2. svibnja 2018. u dijelu točke I. izreke kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj P-188/15-18 od 27. rujna 2016. u točki II. izreke na način da je tužitelju, pored dosuđenog iznosa od 28.4000,00 kuna, naloženo isplatiti po osnovi naknade štete daljnji iznos od 60.000,00 kuna i u tom dijelu sudi:

Odbija se kao neosnovna žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni roj P-188/15-18 od 27. rujna 2016. u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 60.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

II. U preostalom dijelu tj. dijelu točke I. izreke kojim je preinačena prvostupanjska presuda i tužitelju, pored dosuđenog iznosa od 28.400,00 kuna dosuđen i daljnji iznos od 31.600,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, revizija tužene se odbija kao neosnovana.

III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, u roku 15 dana, tužitelju CT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 12.904,52 kuna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke naloženo tuženoj nadoknaditi tužitelju štetu u iznosu od 28.400,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 25. travnja 2014. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok je točkom II. izreke odbijen kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 121.6000,00 kuna. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke naloženo tužitelju nadoknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 7.787,60 kuna.

2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke djelomično prihvaćena žalba tužitelja kao osnovana te je preinačena prvostupanjska presuda u točkama II. i III. izreke na način da je, tužena obvezana, pored naknade štete u visini od 28.400,00 kuna, nadoknaditi tužitelju štetu u daljnjem iznosu od 91.600,00 kuna uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od 25. travnja 2014. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena. U preostalom dijelu zahtjeva kojim je zahtjev odbijen za iznos od 30.000,00 kuna, prvostupanjska je presuda potvrđena, a ta je presuda potvrđena i u dijelu kojim je naloženo tuženoj nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 19.040,00 kuna. Tužena je u točki II. izreke ujedno obvezana nadoknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 2.718,75 kuna.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnosi tužena pobijajući je u dijelu kojim je tužitelju dosuđen iznos od 98.700,00 kuna koji čini razliku između dosuđenog iznosa od 120.000,00 kuna i po tuženoj nespornog iznosa od 21.300,00 kuna. Revizija se podnosi zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev za isplatu iznosa većeg od 21.300,00 kuna.

4. Tužitelj je odgovorio na reviziju tužene ocijenivši je neosnovanom te ju je predložio odbiti.

5. Revizija je djelomično osnovana.

6. Odredba članka 392.a stavka 1. ZPP obvezuje revizijski sud pri odlučivanju o reviziji ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno navodima revidentice, u postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što je njezina izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, zato što su u presudi navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama i zato što o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Kod isticanja ove bitne povrede, valja primijetiti da tužena sadržajno prigovara pravilnosti primjene materijalnog prava, a revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka je različit od revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na slobodu uzrokovane neosnovanim boravkom tužitelja u istražnom zatvoru, utemeljen na odredbi članka 480. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/6

- dalje: ZKP/97) koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 573. alineja 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11 - dalje: ZKP/08) .

9. U prvostupanjskom su postupku bile nesporne slijedeće pravno odlučne činjenice:

- da se protiv tužitelja, kao jednog od okrivljenika, vodio istražni postupak zbog kaznenog djela iz članka 303. stavka 1. Kaznenog zakona koji je obustavljen nalogom USKOK-a broj KK-US-125/11, IS-US-29/11 od 30. prosinca 2011. zbog nedostatka dokaza, te da je tijekom tog istražnog postupka tužitelj boravio u pritvoru u razdoblju od 4. svibnja 2011. do 30. lipnja 2011. i od 8. srpnja 2011. do 19. srpnja 2011., odnosno ukupno 71 dan.

10. Pored ovih nespornih činjenica, u prvostupanjskom su postupku utvrđene daljnje činjenice, i to:

- da se kod tužitelja, kao posljedica boravka u pritvoru u navedenom razdoblju, razvila klinička slika reaktivnog mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja (F41.2) kao psihičkog odgovora proizašlog iz subjektivnog osjećaja osujećenosti u danim okolnostima, a kao posljedica okolnosti boravka u pritvoru u navedenom razdoblju razvila se i klinička slika (N41), pogoršanje kronične upale prostate i mokraćne cijevi zbog čega je u više navrata bio na pregledu kod zatvorskog liječnika te mu je provođena dijagnostička obrada i uzimao je terapiju.

11. Na temelju naprijed utvrđenog činjeničnog stanja, sud je prvog stupnja u primjeni odredbe članka 480. stavka 1. točke 1. ZKP/08 dosudio tužitelju ukupan iznos od 28.400,00 kuna s pripadajućom kamatom, dok je preostali dio njegova zahtjeva u iznosu 121.600,00 kuna odbio je kao neosnovan. Pritom je sud prvog stupnja imao na umu da tužitelj u tužbi nije ni naveo da bi u opisanim okolnostima vezanim uz njegov boravak u pritvoru postojao bilo kakav nepravilan ili nezakonit rad države, pa time ni pravosudnih tijela koja su sudjelovala u tim postupcima, a niti je s tim u vezi predložio bilo kakav dokaz. Sud je ujedno ocijenio da samo podnošenje kaznene prijave i vođenje kaznenog postupka protiv tužitelja koji je pravomoćno obustavljen zbog nedostatka dokaza nisu osnova za dosuđenje naknade štete. Također je ocijenio da u primjeni spomenute zakonske odredbe naknada za neutemeljeno pritvaranje predstavlja naknadu za jedinstveni vid štete u kojoj su obuhvaćene sve štetne posljedice neimovinske štete vezane uz neosnovano pritvaranje proistekle iz neosnovane povrede slobode, a time i s osnove duševnih bolova zbog povrede ugleda, časti i slobode, kao i smanjenja životnih aktivnosti, fizičkih bolova i straha. U odnosu na tvrdnje tužitelja u vezi s nemogućnošću napredovanja u službi i degradaciju u odnosu na prijašnje radno mjesto te vođenje disciplinskog postupka protiv njega, sud je ocijenio da te navode nije potrebno posebno analizirati ni cijeniti zato što u konkretnom slučaju nije utvrđena odgovornost za štetu tužene zbog nepravilnog ili nezakonitog rada pravosudnih tijela.

12. Odlučujući po žalbi tužitelja drugostupanjski je sud uzeo u obzir činjenice koje je utvrdio sud prvog stupnja, ali je također uzeo u obzir i druge činjenice koje sud prvog stupnja nije utvrdio, ali ih je bilo moguće utvrditi na temelju isprava i posredno izvedenih dokaza primjenom odredbe članka 373.a stavaka 1. i 3. ZPP, pa je drugostupanjski sud odlučujući o žalbama stranaka u cjelini imao na umu slijedeće pravno relevantne činjenice:

- da se protiv tužitelja, kao jednog od okrivljenika pred USKOK-om vodio istražni postupak zbog kaznenog djela - udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz članka 333. stavka 1. Kaznenog zakona/97 te zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavaka 1. i 3. Kaznenog zakona/97;

- da je tužitelj tijekom istražnog postupka bio u istražnom zatvoru ukupno 71 dan zbog osnove iz članka 123. stavka 1. točaka 2. i 3. ZKP/08 (postojanje opasnosti da će uništiti ili sakriti dokaze, utjecati na svjedoke te zbog opasnosti od ponavljanja djela);

- da je nalogom USKOK-a od 30. prosinca 2011. istraga protiv tužitelja obustavljena zbog nedostatka dokaza;

- da je do lišenja slobode tužitelj radio kao voditelj smjene na Carinskoj ispostavi Macelj, Carinarnica Krapina;

- da je nakon pokretanja istražnog postupka, protiv njega pokrenut disciplinski postupak, pri čemu je udaljen iz službe zbog čega nije prošao potrebne edukacije neophodne za obavljanje službe prilikom ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, pa je po povratku u službu raspoređen u službu za operativnu komunikaciju i podršku;

- da je u disciplinskom postupku tužitelj pravomoćno oslobođen odgovornosti za tešku povredu službene dužnosti;

- da je prije lišenja slobode bio predsjednik političke stranke na lokalnoj razini, predsjednik Općinskog vijeća Jesenja i predsjednik DVD Jesenje;

- da je istražni postupak bio medijski popraćen te da je kroz čitavo vrijeme tužitelj bio prikazivan u kontekstu navoda optužnice;

- da je lišenjem slobode izgubio ugled i poštovanje koje je do tada imao te da se promijenio odnos društvene sredine prema njemu;

- da je zbog lišenja slobode i gubitka ugleda trpio duševne boli, da mu se pogoršalo zdravstveno stanje glede uroloških problema zbog čega je trpio fizičke bolove, zatražio liječničku terapiju te da mu je narušeno duševno zdravlje razvojem anksiozno depresivnog poremećaja, kao i da je trpio strah.

- da tijekom postupka nije dokazano da je tužitelj svojim nedopuštenim postupcima uzrokovao lišenje slobode niti postoje neke druge okolnosti koje bi isključivale ili umanjivale pravo tužitelja na naknadu štete sukladno odredbi članka 480. stavka 3. ZKP/97.

13. U opisanim je okolnostima drugostupanjski sud, uzimajući u obzir naprijed navedene okolnosti u cjelini, dakle, vrijeme trajanja istražnog zatvora i osnove po kojima je određen, težinu kaznenih djela koja su bile predmet istrage, pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja, pretrpljene fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti, utjecaj na osobnost tužitelja, vođenje disciplinskog postupka protiv tužitelja i udaljenje iz službe uz umanjenje plaće, promjenu odnosa okoline prema tužitelju, gubitak ugleda na radnom mjestu i u sredini u kojoj je živio i politički djelovao te napose negativno i senzacionalističko praćenje istražnog postupka od strane javnog tiska u kojoj je tužitelj izrazito negativno prezentiran čitalačkoj javnosti, ocijenio da tužitelju u primjeni odredbe članka 480. stavaka 1. i 3. ZKP/97 pripada, kao primjerena opisanim okolnostima konkretnog slučaja, pravična novčana naknada neimovinske štete u visini od 120.000,00 kuna. U tom je smislu drugostupanjski sud djelomično prihvatio žalbu tužitelja, preinačio prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 91.600,00 kuna i taj iznos tužitelju dosudio, dok je u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 30.000,00 kuna žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

14. Djelomično osnovano tužena prigovara pravilnosti primjene materijalnog prava kod utvrđenja i dosuđenja visine pravične novčane naknade neimovinske štete.

14.1. Naime, pravo na naknadu štete zbog neutemeljenog pritvaranja predviđa već i Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), i to odredbom članka 25. stavka 4. kojom je propisano da svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku. Ostvarivanje toga individualnog ustavnog prava Ustav je prepustio zakonskoj regulativi. Tako, sukladno odredbi članka 480. stavka 1. točke 1. ZKP/97, pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena. U primjeni ove zakonske odredbe, revizijski sud ocjenjuje da naknada za neutemeljeno pritvaranje (uhićenje) predstavlja naknadu za jedinstveni vid štete u kojoj su obuhvaćene sve štetne posljedice neimovinske štete vezane uz neosnovano pritvorenog proistekle iz neosnovane povrede slobode, a to znači i duševne boli zbog povrede prava osobnosti na slobodu, čast, dostojanstvo i ugled oštećenog (tako i Ustavni sud Republika Hrvatske, U-III-3480/03 od 16. ožujka 2006.). U slučaju povrede prava osobnosti, sud će, sukladno odredbi članka 1100. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će, u skladu sa stavkom 2. istog članka, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Prema ocjeni revizijskog suda, visina naknade štete zbog neutemeljenog pritvaranja se utvrđuje ovisno o svim okolnostima konkretnog slučaja, ali je potrebno da se kreće, u pravilu, unutar okvira osnovnih općih smjernica njene prirode i da predstavlja pravičnu satisfakciju oštećenika za štetu. Polazeći upravo od takvog shvaćanja, revizijski sud ocjenjuje da je drugostupanjski sud djelomično precijenio duševne boli koje tužitelj trpi zbog povrede prava osobnosti na slobodu zbog neutemeljenog pritvaranja kada je tužitelju utvrdio i dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu većem od 60.000,00 kuna, odnosno u ukupnoj visini od 120.000,00 kuna.

16. Naime, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, ugled tužitelja u obitelji, među prijateljima, kolegama, susjedima, na radnom mjestu, u sredini u kojoj je djelovao, sve nelagode koje je zbog svega izloženog trpio u svezi s uskraćivanjem slobode te težine i prirode kaznenih djela koja su mu stavljana na teret, zatim duljinu trajanja pritvora (71 dan), a imajući na umu da neosnovano pritvaranje predstavlja grubi napad na slobodu i pravo čovjeka i građanina te da sama činjenica povrede slobode i boravka u pritvoru ima za posljedicu duševne boli oštećenika, uz ostalo, i jer je izdvojen iz obitelji, ali i zbog reakcije životne sredine, zbog potrebe javnog uključivanja u život na slobodi, revizijski sud ocjenjuje da tužitelju u opisanim okolnostima konkretnog slučaja pripada pravična novčana naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na slobodu uzrokovane neutemeljenim pritvaranjem u visini od 60.000,00 kuna jer taj iznos, po ocjeni ovog suda, predstavlja pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete koja je primjerena okolnostima konkretnog slučaja, dok za dosuđenje većeg iznosa pravične novčane naknade nema uporišta u činjenicama koje su nižestupanjski sudovi utvrdili.

17. U tom je smislu reviziju tužene valjalo djelomično prihvatiti te djelomično preinačiti drugostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 395. stavka 1. ZPP, dok ju je djelomično valjalo odbiti temeljem odredbe članka 393. ZPP radi čega je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke.

18. Odlučujući po osnovi odredbe članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 2. ZPP o parničnom trošku, a imajući na umu da su stranke djelomično uspjele u parnici, revizijski je sud utvrdio parnični trošak svake od stranaka, ocijenio je i uspjeh svake od stranaka u parnici, potom je utvrdio iznose koji svakoj stranci pripadaju s obzirom na njihov uspjeh u parnici te je nakon toga prebio tako dobivene iznose i dosudio iznos koji je preostao stranci koja je u većoj mjeri uspjela u parnici.

19. Utvrđujući visinu parničnog troška, revizijski sud ocjenjuje da su nižestupanjski sudovi pravilno utvrdili visinu troška parničnih stranaka u postupku koji je vođen pred tim sudovima. Tako su pravilno utvrdili visinu parničnog troška tužitelja u prvostupanjskom postupku u iznosima kako slijedi: u visini od 15.000,00 kuna za zastupanje po punomoćniku u prvostupanjskom postupku, u iznosu od 3.750,00 kuna za porez na dodanu vrijednost na taj iznos, u iznosu od 350,21 kuna za trošak pristojbe, u iznosu 2.500,00 kuna po osnovi vještačenja, kao i u iznosu od 3.906,25 kuna po osnovi žalbe (od čega se iznos od 3.125,00 kuna odnosi na sastav žalbe, a iznos od 781,25 kuna na trošak poreza na dodanu vrijednost). Kada se zbroje navedeni iznosi, uz isključenje troškova vještačenja koji tužitelju pripadaju neovisno o uspjehu u parnici, oni ukupno daju iznos od 23.006,46 kuna.

20. Tuženoj je utvrđen trošak u postupku pred nižestupanjskim sudovima u iznosu 17.500,00 kuna, a tom je iznosu dodan iznos od 1.500,00 kuna za sastav revizije, pa tako ukupan trošak tužene iznosi 19.000,00 kuna.

21. Imajući na umu činjenicu da je tužitelj u cijelosti uspio u pravnoj osnovi svog zahtjeva, a u visini za 40%, revizijski sud ocjenjuje da je ukupan uspjeh tužitelja u postupku 70%, dok je uspjeh tužene 30%. U tim opsezima strankama pripada razmjeran iznos njihovog parničnog troška, i to tužitelju u visini od 16.104,52 kuna, a tuženoj u iznosu od 5.700,00 kuna. Tužitelju je na iznos od 16.104,52 kuna priznat i trošak vještačenja u visini od 2.500,00 kuna jer mu taj trošak pripada neovisno o uspjehu u parnici, što znači da je tužitelju ukupno priznat trošak u visini od 18.604,52 kuna.

22. Kad se međusobno prebiju iznosi koji strankama pripadaju s obzirom na njihov uspjehu u parnici, revizijski sud utvrđuje da je tužena u obvezi isplatiti tužitelju po osnovi parničnog troška iznos od 12.904,52 kuna koliko je tužitelju i dosuđeno radi čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

Zagreb, 24. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić