REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3895/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Đ., Z. B., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. P. d.o.o. u Z., protiv tuženika H. - Z. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica R. R., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-413/2019-4 od 6. svibnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3326/2018-29 od 23. svibnja 2019. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-3326/2018-33 od 2. srpnja 2019., u sjednici održanoj 24. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-413/2019-4 od 6. svibnja 2021. kojom je potvrđena uz istovremeni ispravak presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 3326/2018-29 od 23. svibnja 2019. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-3326/2018-33 od 2. srpnja 2019.

2. U odgovoru na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije tužitelj se protivi navodima u prijedlogu te predlaže da se prijedlog za dopuštenje revizije odbaci na temelju odredbe čl. 387. st. 3. ZPP. Potražuje trošak odgovora na prijedlog.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da odgovori na ovako postavljena pitanja ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja pri čemu su se okolnosti koje su utjecale na zaključak suda da nije protekao rok zastare iz čl. 230. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO), kao i na utvrđenje suda o završetku liječenja 7. srpnja 2015., ocjenjivali prema utvrđenom činjeničnom stanju u ovom konkretnom predmetu pa iz pobijane odluke proizlazi pravno shvaćanje proizišlo iz tih okolnosti, a ne i shvaćanje relevantno za ono što je odlučno za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizija i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Pored navedenog, presude na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj poziva (Rev 505/1998 od 22. ožujka 2001. i Revr 224/13-2 od 19. travnja 2016.) ne daju razlog važnosti postavljenim pitanjima jer su donesene u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Naime, u ovom konkretnom predmetu je utvrđeno, a za koje utvrđenje je vezan ovaj sud, da je liječenje završeno 7. srpnja 2015. nakon sklapanja nagodbe (21. lipnja 2014.). Isto se odnosi i na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 789/13-2 od 21. listopada 2015. i Rev 1273/1999-2 od 4. lipnja 2002., obzirom na utvrđenje suda da je tužitelj za potrebu trajne tuđe pomoći saznao 7. srpnja 2015. odnosno od utvrđenja definitivnog zdravstvenog stanja.

4. Stoga nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštanje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi sa čl. 387. st. 1., 3. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

5. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer se radi o trošku koji nije potreban za ovaj postupak (čl. 155. ZPP).

Zagreb, 24. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.