1              

                            Poslovni broj: 24 Gž R-6/2024-2

 

 

 

 

Poslovni broj: 24 Gž R-6/2024-2

 

 

U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. F. iz T., OIB:..., zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku u S., protiv tuženika G. o. S. d.o.o., S., OIB:, zastupanog po punomoćniku S. B., odvjetniku u Z., radi nedopuštenosti otkaza i naknade štete, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-69/2022-10 od 10. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-69/2022-10 od 10. studenog 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom utvrđena nedopuštenom odluka tuženika od 21. rujna 2022. o otkazu ugovora o radu te je utvrđeno da (tom odlukom) radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. Točkom II. izreke s danom 27. rujna 2023. utvrđen je sudski raskid među strankama sklopljenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. kolovoza 2015. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 3.843,25 EUR /28.956,96 kn/[1] sa zateznim kamatama od 27. rujna 2023. do isplate dok mu je točkom IV. izreke naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 497,71 EUR /3.749,99 kn/ sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

 

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022, dalje: ZPP). Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije cijelosti, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

 

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Suprotno žalbenim navodima, presuda ne proturječi iznesenim razlozima, razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i nisu proturječni provedenim dokazima te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Zbog toga nije osnovan u žalbi istaknuti razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Iz obrazloženja presude je vidljivo koje je činjenice sud prvog stupnja utvrđivao te su navedene primijenjene odredbe materijalnog prava pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a na koju se u žalbi sadržajno poziva tuženik kada tvrdi da „sud u obrazloženju ne obrazlaže bitne navode na temelju kojih je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja“.

 

7.1. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužitelj kroz žalbeni razlog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda o trenutku kad je tužitelj započeo snimati razgovor stranaka kao i utvrđenje da nisu snimane poslovne tajne. Činjenica da žalitelj ocjenom dokaza odlučnih za odluku nije zadovoljan nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Prema članku 8. ZPP-a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza, dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom i odabirom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (da je tužitelj snimao poslovne tajne tuženika), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jednu odredbu parničnog postupka. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da su na temelju njih prigovori tuženika ocijenjeni neosnovanima ne može imati značaj postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

8. Predmet spora i u žalbenoj fazi postupka je dopuštenost izvanrednog otkaza kojim je tuženik 21. rujna 2022. otkazao tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

 

9. Sud prvog stupnja je, na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i koje je utvrdio čitanjem isprava koje su u spisu te saslušanjem stranaka i svjedoka, utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj s tuženikom 29. srpnja 2015. zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji se primjenjuje od 1. kolovoza 2015. i to za obavljanje poslova radnog mjesta radnika na utovaru otpada

- da je prema ranijim ugovorima o radu tužitelj bio neprekidno zaposlen kod tuženika od 2005.

- da je u povodu tužiteljeva povratka na posao nakon dugotrajne privremene nesposobnosti za rad uslijed bolesti među strankama održan sastanak 9. rujna 2022. u službenim prostorijama tuženika

- da je tuženik tužitelju 21. rujna 2022. izvanredno otkazao ugovor o radu jer da je tužitelj neovlašteno tonski snimao razgovor s tog sastanka na kojem da se je raspravljalo o temama koje predstavljaju poslovnu tajnu, što da predstavlja osobito težak način povrede radne obveze, zakona i internih akata tuženika zbog čega da je trajno i nepovratno narušeno povjerenje tuženika u tužitelja

- da je tužitelj započeo snimati razgovor kad su započeli razgovarati o njegovu pravu na korištenje neiskorištenog godišnjeg odmora za razdoblja kad je bio privremeno radno nesposoban

- da tema razgovora nisu bile poslovne tajne tuženika i da tužitelj nije snimao poslovne tajne tuženika

- da mu je za vrijeme snimanja mobitel bio u ruci

- da je tužitelj priznao da tonski snima razgovor, da je prestao čim je to od njega zatraženo, da se ispričao i da je obrisao snimku čiji sadržaj nije učinjen dostupnim trećim osobama

- da se tuženik ne protivi sudskom raskidu ugovora o radu s danom 27. rujna 2023. (kad je zaključena glavna rasprava u prvostupanjskom postupku)

- da tužitelj nije prijavljen, optužen niti osuđen ni za kakvo kazneno djelo u vezi s predmetnim događajem

- da tuženik nije dokazao da bi tužitelj povrijedio interne akte tuženika

- da je neprekidni radni staž tužitelja kod tuženika (na temelju ranijih ugovora o radu) trajao 17 godina, pet mjeseci i tri dana

- da je bruto plaća tužitelja iznosila 768,65 EUR.

 

10. Navedena činjenična utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

10.1. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju uvida u isprave i njihove pravilne ocjene (članak 8. ZPP-a) i uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja iz članka 135. stavak 3. tada važećeg Zakona o radu („Narodne novine" br. 93/2014., 127/2017. i 98/2019., dalje: ZOR), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Stoga su neodlučni žalbeni navodi u kojima tužitelj u žalbi iznosi vlastito tumačenje i ocjenu u postupku provedenih dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka, iznoseći pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica (da je tužitelj snimao razgovor o poslovnim tajnama) koje, prema tvrdnji tuženika, ukazuju na drukčije činjenično stanje od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz tuženika koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka. Tužitelj je u svom iskazu naveo da počeo tonski snimati sastanak kad se počelo razgovarati o njegovom godišnjem odmoru. Sam direktor tuženika je u svom iskazu naveo da je tužitelj u trenutku početka razgovora o njegovom neiskorištenom godišnjem odmoru počeo kružiti mobitelom u ruci prema direktoru tuženika, njegovoj tajnici i zamjenici snimajući ga. Iako je tuženik cijelo vrijeme imao svoj mobitel u ruci, direktor nije primijetio da bi tužitelj snimao razgovor prije nego što je počelo biti riječi o godišnjem odmoru. Iz iskaza svjedokinja M. C., tajnice direktora tuženika i A. P., pomoćnica direktora, koje su bile prisutne spornom događaju, proizlazi da ove svjedokinje nemaju saznanja o tome kad je tužitelj započeo snimati razgovor. Na temelju navedenih iskaza, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj nije snimao sastanak prije nego što su stranke počele razgovarati o neiskorištenom godišnjem odmoru tužitelja. Tužitelj takvo što negira, a tuženik na kojem je procesni teret dokazati postojanje ranijeg neovlaštenog snimanja kao razloga za otkaz, nije iznio dokaze iz kojih bi proizlazilo drukčije. S obzirom na to da razgovor o neiskorištenom godišnjem odmoru zaposlenika gradskog komunalnog poduzeća ne predstavlja poslovnu tajnu, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da tužitelj nije neovlašteno snimao poslovne tajne tuženika. Zbog toga je neosnovan žalbi razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

11. Na temelju činjenice da tužitelj, suprotno neistinitim navodima obrazloženja izvanrednog otkaza, nije 9. rujna 2022. neovlašteno snimao razgovor o poslovnim tajnama tuženika, sud prvog stupnja zaključuje da je taj otkaz nedopušten, a da sama činjenica da je tužitelj neovlašteno snimao dio razgovora koji se odnosi na neiskorišteni godišnji odmor, ne predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu članka 116. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14. i 127/17., dalje: ZOR). Zbog toga prihvaća zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza, a s obzirom na to da su stranke suglasne da se ugovor o radu raskine s danom zaključenja glavne rasprave, prihvaća i njegov zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s tim danom te nalaže tuženiku naknaditi tužitelju štetu u iznosu od pet mjesečnih plaća tužitelja (3.843,25 EUR) s pripadajućim zateznim kamatama.

 

12. Neosnovano tuženik prigovora da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kad je pružio sudsku zaštitu od izvanrednog otkaza poslodavca od 21. rujna 2022.

 

13. Iako se tužitelju može predbaciti nepristojno ponašanje, jer, iako je držao mobitel u ruci i snimao svima naočigled, nije prethodno zatražio dozvolu ili obavijestio svoje sugovornike da ima namjeru snimiti razgovor, u okolnostima ovog predmeta u kojem je na prvi upit odmah priznao da snima, prestao snimati, ispričao se i prema njegovom iskazu obrisao snimku prije nego što ju je učinio dostupnim trećim osobama, to nepristojno ponašanje ne predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja bi opravdavala izvanredni otkaz. Stoga i ovaj sud ocjenjuje da u okolnostima konkretnog predmeta nisu postojali opravdani razlozi za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju u smislu odredbe članka 116. stavka 1. ZOR-a, jer se sporno postupanje tužitelja ne može smatrati osobito teškom povredom obveza iz radnog odnosa, a zbog kojeg nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti ne bi bio moguć. Osim toga, razlozi koje je tuženik naveo u obrazloženju izvanrednog otkaza nisu istiniti s obzirom na to da je utvrđeno da tužitelj nije tonski snimao poslovne tajne tuženika. Osim paušalnih tvrdnji o povredama njegovih internih akata, tuženik nije u prvostupanjskom postupku (a niti u žalbi) naveo o kojim je internim aktima riječ.

 

14. S obzirom na to da je sud utvrdio da otkaz poslodavca nije dopušten, a tužitelju nije prihvatljivo nastaviti radni odnos s tuženikom, prihvaćanjem tužiteljeva zahtjeva za sudskim raskidom ugovora o radu s danom 27. rujna 2023. pravilno je primijenjena odredba članka 125. stavka 1. ZOR-a.

 

14.1. Odluka o naknadi štete tužitelju u iznosu od pet mjesečnih plaća temelji se na pravilnoj primjeni članka 125. stavka 1. ZOR-a, imajući na umu trajanje radnog odnosa kod tuženika od preko sedamnaest godina kao i njegovu dob (rođen 1979.) neovisno o tome što nema dokaza da tužitelja terete obveze uzdržavanja.

 

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na pravilnoj primjeni članaka 154. i 155. ZPP-a, u žalbi nije posebno osporavana, a ovaj sud nije našao da bi u njezinom donošenju bile počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sudi pazi po službenoj dužnosti uz primjenu članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

16. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

 

U Varaždinu 13. ožujka 2024.