Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 12 Gž R-1644/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. M. iz Z.1 , OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z.2 , protiv tuženika D. z. K.-z. ž., K., OIB …, kojeg zastupa ravnateljica N. D., dr. med., a po punomoćniku N. K., odvjetniku u Z.2 , radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pr-181/2021-27 od 3. ožujka 2022., dana 24. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pr-181/2021-27 od 3. ožujka 2022. godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku D. z. K.-z. ž., na ime naknade štete, isplatiti tužitelju V. M. iznos od 12.660,00 kn (dvanaesttisućašestošezdesetkuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku D. z. K.-z. ž. C. o. d.d. nadoknaditi tužitelju V. M. troškove ovog postupka u iznosu od 7.125,00 (sedamtisućastodvadesepetkuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. ožujka 2022. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja (kao radnika) radi naknade štete od strane tuženika (kao poslodavca).
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju žalitelj ističe u žalbi jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj u spornom razdoblju bio radnik tuženika te je 5. ožujka 2018. za vrijeme radnog vremena, obavljajući poslove svog radnog mjesta zadobio tjelesnu ozljedu; da je tada tužitelj radio na radnom mjestu vozača sanitetskog prijevoza te je predmetne zgode nosio nepokretnog pacijenta u sanitetsko vozilo, a što predstavlja redoviti radni zadatak tužitelja u okviru njegovog radnog mjesta koji je obavljao za vrijeme radnog vremena, a uz primjenu sredstava i opreme koje mu je povjerio tuženik, temeljem naloga i uputa tuženika. Također je u postupku utvrđeno da je predmetne zgode tužitelj zadobio djelomično napuknuće unutarnje glave trbušastog mišića desne potkoljenice, proveo uobičajeno konzervativno liječenje te fizikalnu terapiju, da je u svezi navedenog tužitelj trpio fizičke boli, strah te je došlo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja u omjeru od 2% (povremeni bolovi u listu desne potkoljenice i nakon fizičkog opterećenja praćeni slabošću mišićne snage potkoljenice i stopala desne noge).
8. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 12.660,00 kuna.
9. Naime, iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj kao tuženikov radnik pretrpio štetu na radu pa je stoga tuženik kao poslodavac dužan naknaditi mu štetu, a to stoga jer je odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.
10. Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 – dalje: ZZR) propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca se smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
11. S obzirom da je u konkretnom slučaju tužitelj kao radnik pretrpio ozljedu obavljajući poslove za poslodavca tj. tuženika smatra se da ta ozljeda potječe od rada i radi se o ozljedi na radu pa tuženik kao poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti kao što pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud. Isto tako treba reći da je valjan zaključak prvostupanjskog suda da poslodavac tj. tuženik nije dokazao pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti sukladno odredbi čl. 25. st. 2. ZZR. Valjana je i ocjena prvostupanjskog suda da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio neimovinsku štetu (povreda prava osobnosti) – čl. 19. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO), čl. 1100. st. 1. ZOO te nenovčanu imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) - čl. 1095. st. 2. ZOO.
12. Na žalbene navode valja reći da je na ročištu 8. lipnja 2021. saslušan kao svjedok Z. C. koji je u spornom razdoblju radio kao koordinator vozača sanitetskog područja Z.1 te koji je između ostalog iskazao da bi prilikom obavljanja prijevoza pacijenata sanitetskim vozilom, a što je redovni posao vozača sanitetskog vozila, sa vozačem trebala biti još neka osoba tj. medicinska sestra ili tehničar, ali da je u konkretnom slučaju tužitelj bio sam pa se u tom smislu ukazuje na neosnovanost žalbenih prigovora o nepostojanju propusta tuženika u organizaciji i zaštiti na radu.
13. Iz svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točki I. pobijane prvostupanjske presude i naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.660,00 kuna na ime naknade štete.
14. I odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.
15. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 24. svibnja 2022.
Sudac:
Sanja Joka Umićević, v.r.
