Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž R-1848/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sabine Dugonjić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. D. iz S., OIB…, protiv tuženika V. i k. d.o.o. S., OIB…, zastupanog po punomoćniku M. Š., odvjetniku u S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-5999/21-22 od 24. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 24. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-5999/21-22 od 24. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. travnja 2021. nije dopuštena, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije preostao i da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad, te da mu naknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (toč. I. izreke). Naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (toč. II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te zahtjev za vraćanjem na rad.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 343. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako ni ona iz čl. 354. st.

2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika i isprava, i samih tih zapisnika i isprava te presudu je moguće ispitati.

6. Žalbeni navod tužitelja da je u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi čl. 288.a ZPP, zbog činjenice da taj sud nije na pripremnom ročištu upozorio stranke na mogućnost rješenja spora sudskom nagodbom i nije dao obrazloženje u tom pravcu, nije osnovan, jer je tuženik odmah u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev tvrdeći da je izvanredni otkaz bio opravdan, jer je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa i svojim ponašanjem narušio ugled poslodavca, zbog čega sklapanje sudske nagodbe u danim okolnostima nije niti bilo izvjesno. Zato tvrdnje žalitelja da mu je zbog toga bilo uskraćeno da ovaj postupak završi sudskom nagodbom nisu osnovane.

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud.

8. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 8. travnja 2019. na radnom mjestu voditelja projekta i da mu je tuženik 27. travnja 2021. Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu otkazao ugovor o radu. Sporno je da li je tuženik imao opravdan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju.

9. U pobijanoj Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju je stavljeno na teret da je 13. travnja 2021. na radnom mjestu fizički napao njemu nadređenu voditeljicu i koordinatoricu jedinice za provedbu projekta V. M. na način da nakon upućenog e-maila nije postupio po njezinu radnom nalogu, već je naprotiv došao u njezin ured, gdje ju je vrijeđao, a potom je fizički napao uhvativši je za vrat, koju povredu je poslodavac pozivom na čl. 117. Pravilnika o radu tuženika od 19.3.2021. i čl. 17. Kolektivnog ugovora tuženika od 29.7.2020. okarakterizirao kao osobito tešku povredu iz radnog odnosa, s obrazloženjem da takvim krajnje nedoličnim ponašanjem tužitelja narušen ugled i dignitet poslodavca i da je u tolikoj mjeri izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć.

10. Odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je svjedokinja V. M. u svom iskazu navela da je kao voditeljica i koordinatorica jedinice za provedbu projekta koji su nadzirale Hrvatske vode, prema nalogu nadređenog M. M. dostavila zaposlenicima koji su radili na tom projektu uputu da trebaju dopuniti svoje životopise u tzv. europpass formatu, što je tužitelj odbijao učiniti, te ga je ona, kao njegova nadređena, e-mailom i telefonski upozorila da je to dužan učiniti, na što joj je on prijetećim tonom odgovorio da to ne namjerava učiniti i da će vidjeti što će joj se dogoditi ako životopis ne pošalje, a na njezin upit je li to prijetnja, ušao je u njezinu sobu u kojoj radi sa zaposlenicom A. B., obraćajući joj se uvredljivim riječima „nije ti ovo Bosna glupačo jedna,“ a nakon što mu je ona instinktivno ogovorila „glupača ti je majka“, uhvatio ju je za vrat i držao desetak sekundi, te ih je zaposlenica A. B. razdvojila;

- da je zaposlenica A. B. potvrdila u svom iskazu navode svjedokinje V. M.;

- da je svjedok M. M. iskazao da kao nadređena osoba dao nalog zaposlenicima ustrojbene jedinice koji rade na istom projektu, u kojoj je bio i tužitelj, da svoje životopise dostave u točno traženom formatu, te da je spornog dana na poziv zaposlenice V. M., koja ga je uzrujano nazvala došao u radnu prostoriju u kojoj ona radi s A. B., gdje mu je ona uznemireno i u velikom stresu ispričala da je zvala tužitelja u vezi životopisa, nakon čega je on došao u njezinu sobu, izgubio živce i uhvatio ju za vrat, time da se nakon 10-15 minuta vratio i svjedoku potvrdio mu da je do fizičkog napada došlo zbog teških i neprimjerenih riječi koje mu je V. M. uputila;

- da tužitelj poriče da bi svoju nadređenu tom prilikom uhvatio za vrat, no priznaje da je između njih došlo do povišenih tonova, te da je do isteka toga radnog dana dostavio svoj životopis u traženom formatu;

- da je zaposlenica V. M. sporni događaj prijavila poslodavcu i policiji 16.4.2021., nakon čega je poslodavac toga dana pozvao tužitelja radi iznošenja obrane;

- da je tuženik u zakonskom roku uputio radničkom vijeću nacrt Odluke o izvanrednom otkazu na očitovanje i da se ono 28. travnja 2021. očitovalo o namjeravanoj odluci sukladno odredbi čl. 150. st. 5. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) na način da je najoštrije osudilo svaki oblik nasilničkog ponašanja, a naročito fizičko nasilje, te je predložilo poslodavcu da postupi sukladno ZR i aktima tuženika;

- da je čl. 117. Normativa uređenja tuženika iz ožujka 2021. propisano da su teže povrede iz radnog odnosa one koje zbog svoje naravi mogu dovesti do prestanka radnog odnosa, između ostaloga i „grubo, nedolično ponašanje prema ostalim radnicima, strankama i poslovnim partnerima i narušavanje ugleda poslodavca;

- da je čl. 17. Kolektivnog ugovora tuženika iz srpnja 2020. propisano da je poslodavac dužan voditi i organizirati poslovanje na način i uz uvjete koje će omogućiti zaštitu života, zdravlja, privatnosti i dostojanstva svih radnika sukladno zakonu, posebnim propisima i naravi poslova i djelatnosti poslodavca.

11. Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je ponašanje tužitelja protivno svim uobičajenim standardima uljuđenog i kolegijalnog komuniciranja i ponašanja unutar radnog kolektiva i da fizički napad na njemu nadređenu V. M. (hvatanje za vrat) uz prethodno grubo vrijeđanje (da je glupača, da joj ovo nije Bosna i prčija) predstavljaju tako tešku povredu obveza iz radnog odnosa u smislu odredbe čl. 119. ZR, zbog koje je poslodavac imao opravdan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju. Stoga je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Žalbenim navodima tužitelja nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i pravni zaključak prvostupanjskog suda, koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud. 13. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17i 98/19 – dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

14. Dopustivost otkaza ocjenjuje se kroz opravdanost razloga za otkaz, a teret dokazivanja na strani koja je dala otkaz (čl. 135. st. 3. ZR).

15. Pravilan je pravni pristup prvostupanjskog suda da je verbalni, a potom i fizički napad tužitelja na njemu nadređenu osobu V. M. do kojega je došlo na radnom mjestu 13.4.2021., nakon što ga je ona ponovno zatražila da postupi po nalogu direktora M. M. i dostavi svoj životopis u traženom formatu, uletio u radnu sobu u kojoj ona radi zajedno sa zaposlenicom A. B., grubo je vrijeđajući riječima da je glupača iz Bosne i da to nije prčija, a potom je uhvatio rukama za vrat i prema ocjeni ovoga suda ponašanje predstavlja tako tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja prelazi granice dopuštenog ponašanja koje poslodavac ne može tolerirati, zbog čega je imao opravdan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR.

16. Tužitelj u žalbi prigovara da je činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno zbog činjenice da je prvostupanjski sud odustao od po njemu predloženog dokaza da se saslušaju članovi radničkog vijeća na okolnost njihova pisanog očitovanja od 28. travnja 2021. na namjeravanu odluku poslodavca o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu za koje tužitelj smatra da predstavlja „neprotivljenje, odnosno neutralnu izjavu koja ga eksplicitno ne dovodi u vezu s V. M. i fizičkim nasiljem.

17. Iznijeti žalbeni navod nije osnovan, jer je vezano za radničko vijeće odlučna činjenica da je tuženik kao poslodavac prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu postupio sukladno odredi čl. 150. ZR i savjetovao se sa radničkim vijećem o namjeravanoj odluci o izvanrednom otkazu tužitelju. Pri tome okolnost da tužitelj protivno sadržaju pisanog očitovanja radničkog vijeća u kojemu je ono jednoglasno najoštrije osudilo fizičko nasilje tužitelja tumači na sebi posve drugačiji način, nije od utjecaja, jer predstavlja vlastitu, ali pogrešnu ocjenu toga dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud. Stoga dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem članova radničkog vijeća, sve da je i bio proveden ne bi doveo do drugačije odluke suda.

18. Niti ostali žalbeni navodi tužitelja koji se svode na preocjenjivanje izvedenih dokaza i iznošenje vlastite, ali pogrešne ocjene izvedenih dokaza na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud nisu osnovani, jer nemaju uporište u činjeničnoj građi koja se nalazi u spisu.

19. Konačno, niti žalbeni navodi tužitelja da ga je sud prvog stupnja stavio u inferioran položaj „ne dozvoljavajući mu dokazati navode iz tužbe“ nisu osnovani. Naime, tužitelj je saslušan kao stranka u ovom postupku na okolnosti iz tužbe, kao i svjedoci koje je predložio u tužbi V. M., A. B. i M. M., a izvršen je uvid i u dokumentaciju koju je dostavio uz tužbu. Odustajanje od saslušanja svjedoka - članova radničkog vijeća, koje je predložio tužitelj, temelji se na ovlaštenju prvostupanjskog suda koje proizlazi iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, jer predloženi dokazi nisu odlučni za donošenje odluke u ovom sporu.

20. Konačno, žalitelju valja odgovoriti da mu je pobijanom odlukom o izvanrednom otkazu stavljeno na teret počinjenje osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, a to su u smislu odredbi čl. 117. Normativa uređenja tuženika iz ožujka 2021. one povrede koje zbog svoje naravi mogu dovesti do prestanka radnog odnosa, između ostaloga i „grubo, nedolično ponašanje prema ostalim radnicima, strankama i poslovnim partnerima i narušavanje ugleda poslodavca, u koje svakako spada fizički nasrtaj na sebi nadređenu zaposlenicu hvatanjem rukama za vrat i njezino grubo vrijeđanje, na način kako je to učinio tužitelj.

21. Stoga je iz navedenih utvrđenja prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je tuženik imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, budući se nasilničko ponašanje tužitelja - fizički nasrtaj na sebi neposredno nadređenu osobu za vrijeme radnog vremena ne može ničim opravdati, te se u konkretnom slučaju radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa, odnosno osobito važnoj činjenici zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 116. st. 1. ZR tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

22. Odluka o parničnom trošku sadržana u toč. II. izreke pobijane presude pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (čl. 155. st. 1. ZPP).

23. Slijedom iznijetih razloga, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalba tuženika odbijena je kao neosnovana, te je potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 24. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.