Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 5 Gž R-1733/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sabine Dugonjić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. d.d. T., OIB…, zastupanog po punomoćniku N. B., odvjetniku u S., protiv tuženika J. S. iz S., OIB…, zastupanog po punomoćnici A. M. Lj. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lj. & V. d.o.o. iz S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5701/21 od 22. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 24. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-5701/21 od 22. listopada 2021., te se predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da ne postoji nenovčana tražbina – vraćanja na rad tuženika radi ostvarenja koje je određena ovrha rješenjem Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj Ovr-301/13 od 18. siječnja 2014., a temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-670/11 od 8. veljače 2013., potvrđene presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžrs-38/2013 od 18. lipnja 2013. (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.312,50 kn (toč. II. izreke).
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev (pravilno tužba) odbaci, a podredno odbije, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da ne postoji nenovčana tražbina vraćanja na rad prema tuženiku utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-570/11 od 8. veljače 2013., zbog čijeg ostvarenja je rješenjem o ovrsi istoga suda, poslovni broj Ovr-301/13 od 28. siječnja 2014. određena ovrha.
5. U činjeničnim navodima tužbe tužitelj tvrdi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-670/11 od 8. veljače 2013., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžrs-38/13 od 18.6.2013., utvrđen nezakonitim redovni otkaz ugovora o radu koji je on kao poslodavac dao tuženiku i da mu je naloženo da vrati tuženika (tamo tužitelja) na rad. Navodi da je rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-301/2013 od 28. siječnja 2014. određena ovrha radi vraćanja tuženika na rad na poslove v. o. AKZ, koje je obavljao prije otkazivanja ugovora o radu od 19.11.2011., no da je tužitelj novom odlukom od 16.7.2012. izvanredno otkazao tuženiku ugovor o radu i da mu je radni odnos prestao izvanrednim otkazom, te da iz tih razloga više ne egzistira nenovčana obveza – vraćanja tuženika na rad ranijoj pravomoćnoj sudskoj odluci poslovni broj P-670/11.
6. Polazeći od utvrđenja da iz sadržaja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-842/21 od 31.8.2021. proizlazi da je pravomoćan dio presude Općinskog suda u Splitu broj Pr-419/19 od 24. srpnja 2020., (potvrđene presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1162/20-2 od 25. ožujka 2021.) u dijelu kojim je utvrđeno da je nezakonita Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16.7.2012., koju je tužitelj dao tuženiku, da radni odnos tuženika kod tužitelja nije prestao i da je tužitelj dužan vratiti tuženika na rad na radno mjesto v. o. AKZ, no da je u ovršnom predmetu poslovni broj Ovr-8287/15 koji je tuženik kao ovrhovoditelj vodio protiv tužitelja, kao ovršenika temeljem ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude prvostupanjskog suda, poslovni broj P-670/11 od 8. veljače 2013. radi vraćanja na rad, pravomoćnim rješenjem od 12.3.2019. ovrha obustavljena, jer je utvrđeno da je ovrha postala nemoguća u smislu odredbe čl. 72. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 71/17 – dalje: OZ), jer je tuženik (tamo ovrhovoditelj) dana 22.10.2014. ostvario pravo na starosnu mirovinu (rođen 22.10.1949.) i time po sili zakona stekao uvjete za starosnu mirovinu, prvostupanjski sud zaključuje da je time prestala postojati nenovčana tražbina vraćanja na rad tuženika, te je prihvatio tužbeni zahtjev.
7. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda za sada se ne može prihvatiti.
8. Tužba u predmetnom slučaju je tzv. deklaratorna tužba, na utvrđenje.
9. Prema odredbi čl. 187. st. 1. ZPP tužitelj u tužbi može tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost ili neistinitost kakve isprave.
10. Premda se načelno tužbom na utvrđenje može tražiti i nepostojanje pravnog odnosa (u konkretnom slučaju nepostojanja tražbine vraćanja tuženika za rad utvrđene sudskom odlukom), takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje ili nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbi iz tog odnosa ili kada tužitelj ima drugi pravni interes za podizanje takve tužbe (čl. 187. st. 1. i 2. ZPP).
11. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev ne dajući pri tome nikakve razloge u čemu se u predmetnom slučaju sastoji pravni interes tužitelja za podnošenje predmetne deklaratorne tužbe kojom traži utvrđenje nepostojanja nenovčane tražbine tuženika vraćanja na rad.
12. S tim u vezi, prvostupanjski sud je propustio ocijeniti i dati razloge je li na strani tužitelja kao tuženika po ovršnoj ispravi – pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-670/11 postojala mogućnost vođenja odgovarajućeg postupka radi utvrđenja da je tražbina vraćanja na rad tuženika prestala, odnosno od kakvog su značenja navodi tuženika isticani tijekom postupka, a ponovljeni u žalbi, da je tužitelj u ovršnom postupku Ovr-301/2013 koji je tuženik kao ovršenik pokrenuo protiv njega radi vraćanja na rad, mogao u skladu s odredbama Ovršnog zakona podnijeti pravni lijek protiv rješenja o ovrsi i nakon proteka roka za žalbu, iznošenjem žalbenih razloga vezanih za prestanak nenovčane tražbine vraćanja na rad, određene ovršnom ispravom – pravomoćnom presudom Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj P-670/11, u kojem slučaju bi ga ovršni sud uputio u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
13. Kako navedeni propusti i nedostaci onemogućuju da se ispita pravilnost i zakonitost pobijane presude, time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju osnovano u žalbi ukazuje tuženik. Zbog navedenih razloga temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istome sudu na ponovno suđenje.
14. S tim u vezi ukinuta je i odluka o troškovima postupka sadržana pod toč. II. pobijane presude.
15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te će nakon što utvrdi u čemu se konkretno sastoji pravni interes tužitelja za pokretanje deklaratorne tužbe ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, dajući za svoja utvrđenja jasne i valjane razloge.
16. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti i o troškovima postupka (čl. 166. st. 3 ZPP).
U Zagrebu 24. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Grgić, v.r.
