Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-185/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. K. Đ., OIB: … iz S. B., zastupane po punomoćnici K. P., odvjetnici iz S. B., protiv tuženika Z. b. d.d., Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. K. K., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P- 632/2019-31 od 9. prosinca 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 24. svibnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-632/2019-31 od 9. prosinca 2021. godine.

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovor o namjenskom kreditu broj … od 27. srpnja 2005. koji je solemniziran po Javnom bilježniku M. B. iz S. B., br. OU- 1153/05 sklopljenog između tužitelja E. Đ. S. B., kao korisnika kredita i tužene Z. b. d.d. Z., kao kreditora, a koja u čl. 1. glasi:“…u kunskoj protuvrijednosti CHF 15.600,00 (petnaesttisućašesto švicarskih franaka) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. ... uz valutnu klauzulu,...”; u čl. 2. „... 15.600,00 (petnaesttisućašesto švicarskih franaka) ...promjenjiva u skladu s pomjenama tržišnih uvjeta , a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d. .....sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja;

u čl. 7.“...u kunskoj protuvrijednosti 195,97 CHF (slovima: stodevedesetpet i 97/100 švicarskih franaka) obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF, na dan plaćanja.....Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.”;

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od 14.685,88 kuna na ime stečenog bez osnove i to:

- zbog naplate anuiteta po ništetnim odredbama o promjenjivoj kamati iznos od 3.442,01 kuna zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. godine propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

- od 02.11.2007.god. na iznos od 34,62 kn pa do isplate

- od 02.12.2007.god. na iznos od 33,92 kn pa do isplate

- od 02.01.2008.god. na iznos od 34,56 kn pa do isplate

- od 02.02.2008.god. na iznos od 33,15 kn pa do isplate

- od 02.03.2008.god. na iznos od 65,10 kn pa do isplate

- od 02.04.2008.god. na iznos od 64,77 kn pa do isplate

- od 02.05.2008.god. na iznos od 64,04 kn pa do isplate

- od 02.06.2008.god. na iznos od 61,98 kn pa do isplate

- od 02.07.2008.god. na iznos od 61,28 kn pa do isplate

- od 02.08.2008.god. na iznos od 61,65 kn pa do isplate

- od 02.09.2008.god. na iznos od 60,93 kn pa do isplate

- od 02.10.2008.god. na iznos od 60,65 kn pa do isplate

- od 02.11.2008.god. na iznos od 63,40 kn pa do isplate

- od 02.12.2008.god. na iznos od 60,08 kn pa do isplate

- od 02.01.2009.god. na iznos od 62,95 kn pa do isplate

- od 02.02.2009.god. na iznos od 62,60 kn pa do isplate

- od 02.03.2009.god. na iznos od 63,45 kn pa do isplate

- od 02.04.2009.god. na iznos od 60,50 kn pa do isplate

- od 02.05.2009.god. na iznos od 59,80 kn pa do isplate

- od 02.06.2009.god. na iznos od 58,05 kn pa do isplate

- od 02.07.2009.god. na iznos od 57,11 kn pa do isplate

- od 02.08.2009.god. na iznos od 73,78 kn pa do isplate

- od 02.09.2009.god. na iznos od 73,14 kn pa do isplate

- od 02.10.2009.god. na iznos od 71,53 kn pa do isplate

- od 02.11.2009.god. na iznos od 70,35 kn pa do isplate

- od 02.12.2009.god. na iznos od 69,53 kn pa do isplate

- od 02.01.2010.god. na iznos od 69,58 kn pa do isplate

- od 02.02.2010.god. na iznos od 68,96 kn pa do isplate

- od 02.03.2010.god. na iznos od 67,74 kn pa do isplate

- od 02.04.2010.god. na iznos od 67,82 kn pa do isplate

- od 02.05.2010.god. na iznos od 66,88 kn pa do isplate

- od 02.06.2010.god. na iznos od 65,99 kn pa do isplate

- od 02.07.2010.god. na iznos od 67,74 kn pa do isplate

- od 02.08.2010.god. na iznos od 64,82 kn pa do isplate

- od 02.09.2010.god. na iznos od 68,00 kn pa do isplate

- od 02.10.2010.god. na iznos od 64,70 kn pa do isplate

- od 02.11.2010.god. na iznos od 61,38 kn pa do isplate

- od 02.12.2010.god. na iznos od 63,34 kn pa do isplate

- od 02.01.2011.god. na iznos od 64,22 kn pa do isplate

- od 02.02.2011.god. na iznos od 60,83 kn pa do isplate

- od 02.03.2011.god. na iznos od 59,98 kn pa do isplate

- od 02.04.2011.god. na iznos od 56,78 kn pa do isplate

- od 02.05.2011.god. na iznos od 56,34 kn pa do isplate

- od 02.06.2011.god. na iznos od 58,14 kn pa do isplate

- od 02.07.2011.god. na iznos od 55,19 kn pa do isplate

- od 02.08.2011.god. na iznos od 52,52 kn pa do isplate

- od 02.09.2011.god. na iznos od 51,06 kn pa do isplate

- od 02.10.2011.god. na iznos od 44,80 kn pa do isplate

- od 02.11.2011.god. na iznos od 43,22 kn pa do isplate

- od 02.12.2011.god. na iznos od 41,11 kn pa do isplate

- od 02.01.2012. god. na iznos od 40,18 kn pa do isplate

- od 02.02.2012.god. na iznos od 39,06 kn pa do isplate

- od 02.03.2012.god. na iznos od 37,21 kn pa do isplate

- od 02.04.2012.god. na iznos od 35,04 kn pa do isplate

- od 02.05.2012.god. na iznos od 33,33 kn pa do isplate

- od 02.06.2012.god. na iznos od 31,85 kn pa do isplate

- od 02.07.2012.god. na iznos od 29,74 kn pa do isplate

- od 02.08.2012.god. na iznos od 27,94 kn pa do isplate

- od 02.09.2012.god. na iznos od 25,91 kn pa do isplate

- od 02.10.2012.god. na iznos od 23,70 kn pa do isplate

- od 02.11.2012.god. na iznos od 22,18 kn pa do isplate

- od 02.12.2012.god. na iznos od 20,15 kn pa do isplate

- od 02.01.2013.god. na iznos od 18,38 kn pa do isplate

- od 02.02.2013.god. na iznos od 16,13 kn pa do isplate

- od 02.03.2013.god. na iznos od 14,23 kn pa do isplate

- od 02.04.2013.god. na iznos od 12,35 kn pa do isplate

- od 02.05.2013.god. na iznos od 10,29 kn pa do isplate

- od 02.06.2013.god. na iznos od 8,09 kn pa do isplate

- od 02.07.2013.god. na iznos od 6,05 kn pa do isplate

- od 02.08.2013.god. na iznos od 4,12 kn pa do isplate

- od 02.09.2013.god. na iznos od 2,02 kn pa do isplate

- zbog naplate anuiteta po ništetnim odredbama o „valutnoj klauzuli” i zbog primjene "valutne klauzule" na kamatu, iznos od 11.243,87 kuna zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

- od 02.11.2005.god. na iznos od 4,56 kn pa do isplate

- od 02.11.2005.god. na iznos od 9,77 kn pa do isplate

- od 02.12.2005.god. na iznos od 12,86 kn pa do isplate

- od 02.01.2006.god. na iznos od 8,11 kn pa do isplate

- od 02.01.2009.god. na iznos od 8,12 kn pa do isplate

- od 02.02.2009.god. na iznos od 17,05 kn pa do isplate

- od 02.03.2009.god. na iznos od 43,84 kn pa do isplate

- od 02.04.2009.god. na iznos od 12,14 kn pa do isplate

- od 02.05.2009.god. na iznos od 15,87 kn pa do isplate

- od 02.06.2009.god. na iznos od 2,94 kn pa do isplate

- od 02.07.2009.god. na iznos od 2,71 kn pa do isplate

- od 02.01.2010.god. na iznos od 18,50 kn pa do isplate

- od 02.02.2010.god. na iznos od 28,30 kn pa do isplate

- od 02.03.2010.god. na iznos od 29,79 kn pa do isplate

- od 02.04.2010.god. na iznos od 50,84 kn pa do isplate

- od 02.05.2010.god. na iznos od 57,66 kn pa do isplate

- od 02.06.2010.god. na iznos od 65,63 kn pa do isplate

- od 02.07.2010.god. na iznos od 114,35 kn pa do isplate

- od 02.08.2010.god. na iznos od 92,65 kn pa do isplate

- od 02.09.2010.god. na iznos od 168,13 kn pa do isplate

- od 02.10.2010.god. na iznos od 141,42 kn pa do isplate

- od 02.11.2010.god. na iznos od 112,76 kn pa do isplate

- od 02.12.2010.god. na iznos od 174,23 kn pa do isplate

- od 02.01.2011.god. na iznos od 218,76 kn pa do isplate

- od 02.02.2011.god. na iznos od 189,42 kn pa do isplate

- od 02.03.2011.god. na iznos od 206,29 kn pa do isplate

- od 02.04.2011.god. na iznos od 178,26 kn pa do isplate

- od 02.05.2011.god. na iznos od 203,75 kn pa do isplate

- od 02.06.2011.god. na iznos od 277,33 kn pa do isplate

- od 02.07.2011.god. na iznos od 255,50 kn pa do isplate

- od 02.08.2011.god. na iznos od 395,27 kn pa do isplate

- od 02.09.2011.god. na iznos od 405,99 kn pa do isplate

- od 02.10.2011.god. na iznos od 287,35 kn pa do isplate

- od 02.11.2011.god. na iznos od 292,83 kn pa do isplate

- od 02.12.2011.god. na iznos od 281,02 kn pa do isplate

- od 02.01.2012. god. na iznos od 306,29 kn pa do isplate

- od 02.02.2012.god. na iznos od 327,93 kn pa do isplate

- od 02.03.2012.god. na iznos od 326,36 kn pa do isplate

- od 02.04.2012.god. na iznos od 318,28 kn pa do isplate

- od 02.05.2012.god. na iznos od 323,59 kn pa do isplate

- od 02.06.2012.god. na iznos od 338,68 kn pa do isplate

- od 02.07.2012.god. na iznos od 328,93 kn pa do isplate

- od 02.08.2012.god. na iznos od 330,76 kn pa do isplate

- od 02.09.2012.god. na iznos od 325,66 kn pa do isplate

- od 02.10.2012.god. na iznos od 312,62 kn pa do isplate

- od 02.11.2012.god. na iznos od 332,68 kn pa do isplate

- od 02.12.2012.god. na iznos od 332,29 kn pa do isplate

- od 02.01.2013.god. na iznos od 340,54 kn pa do isplate

- od 02.02.2013.god. na iznos od 323,90 kn pa do isplate

- od 02.03.2013.god. na iznos od 331,03 kn pa do isplate

- od 02.04.2013.god. na iznos od 344,57 kn pa do isplate

- od 02.05.2013.god. na iznos od 337,29 kn pa do isplate

- od 02.06.2013.god. na iznos od 315,46 kn pa do isplate

- od 02.07.2013.god. na iznos od 312,03 kn pa do isplate

- od 02.08.2013.god. na iznos od 316,01 kn pa do isplate

- od 02.09.2013.god. na iznos od 334,97 kn pa do isplate

sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 13.500,00 kn sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, tekućim od presuđenja pa do isplate, na račun punomoćnice Odvjetnice K. P. otvoren kod E.&S. b. d.d., IBAN; HR …, u roku 15 dana."

2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud pozivaom na pravomoćne presude u povodu tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, pruža tužiteljici traženu pravnu zaštitu.

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik sadržajno ističe u žalbi, a nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Nadalje, suprotno navodima žalbe izreka presude nije nerazumljiva a niti proturječi sama sebi ili razlozima presude jer pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora nije utvrđena ništetnim ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, jer ugovaranje promjenjive kamatne stope je bilo dopušteno, već je utvrđena ništetnim ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope, a to je u konkretnom slučaju, a kako to i proizlazi iz izreke pobijane presude jer je do promjenjivosti redovne kamatne stope dolazilo jednostrane od strane tuženika i to temeljem odluka o kamatnim stopama tuženika.

7. Također, kada je utvrđena i ništetnom odredba čl. 7. ugovora u dijelu u kojem je određena visina mjesečnog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF 401,90 obračunato po srednjem tečaju HNB važećim z CHF na dan plaćanja, valja reći da upravo tako i glasi odredba čl. 7. st. 1. ugovora o kreditu a što treba razumjeti da je ista ništetna u dijelu u kojem visina mjesečnog anuiteta se obračunava po tečaju CHF na dan plaćanja dakle, u onom dijelu gdje je on veći u odnosu na tečaj na dan isplate kredita.

8. U odnosu na to što je tužiteljica nakon provedenog financijskog vještačenja preinačila tužbu tražeći nešto veći novčani iznos od prethodne specifikacije tužbenog zahtjeva predstavlja dopuštenu preinaku jer iz zaključka Vrhovnog suda RH od 26. studenog 2021. godine, a koji pravni stav prihvaća i ovaj sud kao svoj, u ovakvim tužbama dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem pri čemu, a suprotno navodima žalbe time tuženiku nije uskraćeno pravo na pošteno suđenje jer u takvoj situaciji, a sukladno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP moglo bi u povodu takve preinake iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze.

9. Neosnovano tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a na koje je prihvaćanjem zahtjeva tužitelja pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. koja presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. kao i iz presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/18 u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10.1. Dakle, imajući u vidu sadržaj citiranih odredbi ZPP i ZZP, a da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud, protivno navodima žalbe, nije ni bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

10.2. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

11. Kako će se ovaj sud u nastavku obrazloženja pozivati na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske nalazi se potrebnim naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20. st. 1. Zakona o sudovima i čl. 116. st.1. Ustava Republike Hrvatske) te da prema čl. 3. st. 1. Zakona o sudovima, sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom.

12. Nedvojbeno je da je zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica proglašenja odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu ništetnim. Točno je i da naprijed citirane odredbe čl. 502. c st.1. ZPP i čl. 118. ZZP/14 govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) i umanjenje nečije imovine. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da se utvrđenja iz presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. ne mogu odnositi na predmetni Ugovor o kreditu, jer je kredit otplaćen. Naime, činjenica da je ugovor o kreditu otplaćen nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost, odnosno da se utvrdi ništetnost pojedinih odredbi takvog ugovora. Ovo stoga, jer razlozi za ništetnost ugovora ili pojedinih odredbi ugovora kad se radi o djelomičnoj ništetnosti nastupaju od samog početka, odnosno već sklapanjem takvog ugovora slijedom čega otplata kredita ni po čemu ne znači da tužitelj nema pravo tražiti isplatu na temelju ništetnih odredbi o kreditu. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

13. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

14. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

14.1. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom od 4,90% godišnje.

14.2. Naime, imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu 27. srpnja 2005. godine bio na snazi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je novi ZZP/07, koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03.

15. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene, te da tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedio je

kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen 12. prosinca 2006. godine, dakle unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, onda je teret dokaza na tuženiku, a ne na tužitelju, da dokaže da sadržaj Ugovora koji je zaključen između stranaka ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a što tuženik u tijeku postupka nije dokazao.

16. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj na temelju ništetnih odredbi preplatio tuženiku ukupno iznos od 14.685,88 kn, sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika isplatiti tužitelju taj iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate, pa je, suprotno žalbenim navodima, glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

17. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev i to uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate, jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetne ugovorne odredbe, tj. bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

18. Suprotno žalbenim navodima pravilno je ocijenjen neosnovanim istaknuti prigovor zastare od strane tuženika. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora u postupku kolektivne zaštite potrošača. Takav stav je izražen u pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. Stoga, kako su odluke u kolektivnom sporu postale pravomoćne dana 13. lipnja 2014. godine i 14. lipnja 2018. godine, te obzirom na to da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 6. lipnja 2019. godine pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije nastupila zastara potraživanja iako iz pogrešnih razloga ali to nije bilo od utjecaja na donošenje pravilne odluke.

19. Vezano uz navode žalbe da tužiteljica se ne može smatrati potrošačem valja reći da prema odredbi čl. 3. toč. 1. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Pritom valja reći kako su nacionalni sudovi država članica Europske unije dužni tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije, i za sve nacionalne sudove država članica, obvezujućom sudskom praksom Suda Europske unije.

Sud Europske unije u svojoj interpretativnoj presudi od 3. rujna 2015., Costea, C-110/14, EU:C:2015:357 protumačio pojam "potrošač" u smislu čl. 2. točka (b) Direktive 93/13. Sud je u obrazloženju presude (točke 15-18 i 21) istaknuo:

„S tim u vezi valja istaknuti da bi se, kao što je to navedeno u desetoj uvodnoj izjavi Direktive 93/13, ujednačeni zakonski propisi u području nepoštenih ugovornih odredaba trebali primjenjivati na sve ugovore koji se zaključuju između "prodavatelja robe ili pružatelja usluga" i "potrošača", pri čemu su ti pojmovi definirani u članku 2. točkama (b) i (c) te direktive.

U skladu s tim definicijama "potrošač" znači svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenima tom direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije. Nadalje, "prodavatelj robe ili pružatelj usluge" znači svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom 93/13 nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.

Slijedom toga, navedena direktiva ugovore na koje se primjenjuje određuje ovisno o svojstvu ugovornih stranaka, odnosno ovisno o tome postupaju li one ili ne u okviru svoje profesionalne djelatnosti (presude Asbeek Brusse i de Man Garabito, C-488/11, EU:C:2013:341, t. 20. kao i Šiba, C-537/13, EU:C:2015:14, t. 21.).

Taj kriterij u skladu je s idejom na kojoj se temelji sustav zaštite uspostavljen tom direktivom, odnosno da se potrošač u odnosu na prodavatelje robe i pružatelje usluga, a vezano za pitanja koja se odnose kako na mogućnost pregovaranja tako i na razinu informacija, nalazi u podređenom položaju, što dovodi do pristupanja uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj odnosno pružatelj, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj (presude Asbeek Brusse i de Man Garabito, C-488/11, EU:C:2013:341, t. 31. kao i Šiba, C-537/13, EU:C:2015:14, t. 22.).

Kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 28. do 33. svojega mišljenja, pojam "potrošač" u smislu članka 2. točke (b) Direktive 93/13 je objektivan i ne ovisi o možebitnim konkretnim saznanjima predmetne osobe ili informacijama kojima ona stvarno raspolaže."

20. Nadalje, Sud je u obrazloženju presude (točke 22 i 23) ponovio svoje pravno shvaćanje iz ranijih presuda:

"Nacionalni sud pred kojim se vodi spor o ugovoru koji može ulaziti u područje primjene te direktive dužan je, vodeći računa o svim dokazima, a osobito o odredbama tog ugovora, provjeriti može li se korisnika kredita kvalificirati kao "potrošača" u smislu te direktive (vidjeti per analogiam presudu Faber, C-497/13, EU:C:2015:357, t. 48.).

U tu svrhu nacionalni sud mora voditi računa o svim okolnostima predmetnog slučaja, a osobito o prirodi robe ili usluga koje su predmet ugovora o kojem je riječ, iz kojih se može razabrati za koju se namjenu nabavljaju ta roba ili usluge."

Slijedom navedenog tumačenja Suda, za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor (objektivan kriterij). Pritom je sud dužan po službenoj dužnosti, imajući u vidu sve dokaze, osobito odredbe ugovora, utvrditi je li riječ o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u privatne svrhe ili u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora, ne utječu na procjenu svojstva potrošača."

21. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o ugovoru o namjenskom kreditu, iz točke 6. proizlazi da je namjena kredita adaptacija stana, a što je i tužiteljica sama navela u svom iskazu, a na navode žalbe valja reći da upravo iz čl. 5. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit koristi isplatom 50% iznosa kredita na račune dobavljača i 50% od iznosa na tekući račun korisnika kredita. Na te okolnosti tuženik je mogao i saslušavati tužiteljicu, a što je i učinio, a iz iskaza tužiteljice proizlazi da osim nekretnine koju je adaptirala nema drugih nekretnina u vlasništvu već u tom stanu živi, pa ga nije iznajmljivala a niti je imala prijavljen bilo kakav obrt u tom stanu pa stoga, obzirom na rezultate dokaznog postupka, neosnovano tuženik osporava tužiteljici svojstvo potrošača.

22. I odluka o trošku je pravilna i zakonite (čl. 154. st. 1. ZPP).

23. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene i druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

24. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 24. svibnja 2022. godine

Predsjednica vijeća:

Vanda Senta, v.r.