Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 66 Gž-83/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Vandi Senta, u pravnoj stvari tužiteljice K. K., OIB …, iz P., zastupanoj po punomoćnici A. Š., odvjetnici u V., protiv tuženika V. K., OIB …, iz O., zastupanog po punomoćniku K. M., odvjetnik u O., odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-3074/2019-17 od 28. srpnja 2021., dana 24. svibnja 2022.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-3074/2019-17 od 28. srpnja 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem.
II. O troškovima postupka u povodu izjavljenog pravnog lijeka tužiteljice, odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Osijeku presudom poslovni broj P-3074/2019-17 od 28. srpnja 2021. u cijelosti je odbio tužbeni zahtjev kojim tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 15.860,88 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ime njezinih ulaganja na nekretnini tuženika upisanoj u zk.ul. 2687 k.o. V. (točka I. izreke) te je naložio tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 13.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. srpnja 2021. do isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv presude zbog svih žalbenih razloga iz čl 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - daljnje u tekstu: ZPP). Tužiteljica se žali i na odluku o troškovima parničnog postupka predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu a podredno ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužiteljica potražuje i trošak postupka povodom izjavljenog pravnog lijeka.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužiteljice ističe neosnovanost žalbenih navoda.
Predlaže žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 15.860,88 kn, koji iznos se odnosi na ¼ ukupnih ulaganja za vrijeme trajanja bračne zajednice sa tuženikom od 2002. do 2016. kada je brak razveden presudom, i to na nekretnini tuženika upisanoj u zk.ul. 2687 k.o. V. koja nekretnina je upisana kao suvlasništvo tuženika (bivšeg bračnog druga tužiteljice) u ½ dijela te M. B. u ¼ dijela i R. K. u ¼ dijela.
6. Također, tijekom postupka tuženik je istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja svoje tražbine u iznosu od 5.101,24 kn.
7. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je našao da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP, jer su razlozi presude u suprotnosti s izrekom kao i dokazima koji prileže spisu.
8. Naime, iz utvrđenja prvostupanjskog suda, a sve navedeno je nesporno i između stranaka, proizlazi da su tužiteljica i tuženik bili u braku od 2002. do 2016., da je brak razveden presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-160/2016-5 od 12. rujna 2016., da su za vrijeme braka stanovali u kući u P., koja je u zk.ul. 2687 k.o. V. upisana kao suvlasništvo tuženika u ½ dijela i suvlasništvo M. B. i R. K., svake u ¼ dijela. Za vrijeme trajanja braka tužiteljica i tuženik su izvršili određena ulaganja na nekretnini tako da su u kuću uveli gradsku vodu, uveli centralno plinsko grijanje s kombi bojlerom i radijatorima, da su na jednu stranu kuće stavili izolaciju, da su u dvije sobe stavili PVC prozore, a u hodnik PVC balkonska brata te u kupatilo jedan mali prozor, da su uz plinsko centralno grijanje napravili i centralno grijanje na drva, da su kupili peć i cijevi za to grijanje, te da su u sobe stavili laminate i pločice. Među strankama nije sporno ni to da je tužiteljica za vrijeme rodiljinog i roditeljskog dopusta primala porodiljnu naknadu, a tijekom trajanja bračne zajednice od 2002. do 2016. je bila u radnom odnosu nešto malo duže od godinu dana dok većinu vremena nije bila u radnom odnosu nego se skrbila o dvoje maloljetne djece i o zajedničkom domaćinstvu, dok je tuženik bio stalno zaposlen stoga je on plaćao materijal i izvođenje radova (ono koje je bilo nužno, koje nije obavljao sam ili uz pomoć prijatelja).
9. Slijedom navedenog, među strankama nije sporna osnova tužiteljičinog potraživanja, nego samo visina, a to iz razloga što tuženik tijekom postupka tvrdi da je on većinu radova sam izveo uz pomoć poznanika i prijatelja zbog čega nisu nastali neki posebni troškovi.
10. Sud prvog stupnja je stoga na okolnost visine izvršenih ulaganja, izveo dokaz građevinskog vještačenja po vještaku S. S., ing. građ. koji je u svojem nalazu i mišljenju od 6. ožujka 2018. (list 34-40 spisa) naveo da su u stanu izvedeni građevinsko obrtnički i instalaterski radovi za poboljšanje uvjeta stanovanja, na prvom katu obiteljske stambene kuće, u periodu trajanja bračne zajednice od 2002. do 2016. S obzirom na to da se u sudskom spisu ne nalaze računi za kupljeni materijal niti za ugradnju tj. izvođenje radova, vještak je u nalazu iskazao troškovnik izvedenih radova sa cijenama materijala s PDV-om, dok je ugradnja iskazana bez PDV-a tj. u vlastitoj režiji kako su stranke i same iskazale na ročištu 12. listopada 2017. Tako je vještak naveo da je ulaganje stranka iznosilo ukupno 63.443,50 kn, odnosno 31.721,75 kn za ½ dijela a 15.860,88 kn za ¼ dijela. Budući da ni tužiteljica ni tuženik nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a isti je dan stručno, objektivno i u skladu s pravilima struke, prvostupanjski sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti.
11. Nakon što je u dokaznom postupku izvršio uvid u isprave u spisu, saslušao svjedoke i stranke, o spornim, a odlučnim činjenicama između stranaka – jesu li tužiteljica i tuženik za vrijeme trajanja bračne zajednice od 2002. do 2016. vršili zajednička ulaganja, i to na nekretnini tuženika upisanoj u zk.ul. 2687 k.o. V. koja nekretnina je upisana kao suvlasništvo tuženika (bivšeg bračnog druga tužiteljice) u ½ dijela te M. B. u ¼ dijela i R. K. u ¼ dijela, prvostupanjski sud je odlučio primjenom pravnih pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP te odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, obrazlažući navedeno kako tužiteljica ničime nije dokazala da su nastala navedena ulaganja niti je tijekom postupka priložila račune o kupljenom materijalu, račune ili potvrdu o plaćenim uslugama ili drugi dokaz kojim bi dokazala svoje tvrdnje da je uložila sredstva u suvlasnički dio nekretnine tuženika, niti se isto moglo sa sigurnošću utvrditi iz iskaza saslušanih svjedoka.
12. Iz navedenog proizlazi da se prvostupanjska presuda ne može ispitati, jer izreka pobijane presude proturječi razlozima presude stoga se ovakav zaključak prvostupanjskog suda za sada ne može prihvatiti.
13. Nadalje, odredbom čl. 18. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 – dalje u tekstu: Ustav RH) propisano je da se jamči pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom (stavak 1.), a pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita (stavak 2.).
14. S obzirom da bi prema mišljenju ovoga suda valjalo preinačiti odluku o glavnoj stvari, ovaj sud bi kao sud drugog stupnja prvi puta odlučivao o tuženikovom izjavljenom prigovoru radi prebijanja (odluka o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja) radi čega bi strankama bilo povrijeđeno „pravo na žalbu“ zajamčeno čl. 18. Ustava RH.
15. Iako je odredbom čl. 366.a ZPP propisano da se prvostupanjska odluka u povodu žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje najviše jedanput, zbog svega navedenoga je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP valjalo rješenjem ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s time da se temeljem čl. 371. ZPP nova glavna rasprava ima održati pred drugim sucem pojedincem, stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
16. Temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja odnosno o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se konačnom odlukom.
17. Prilikom ponovnog suđenja prvostupanjski sud će otkloniti propuste navedene u ovoj drugostupanjskoj odluci, te utvrditi sve odlučne činjenice vezano za ulaganje i visinu ulaganja tužiteljice u tuženikovu nekretninu za vrijeme trajanja bračne zajednice sa tuženikom, kao i navesti pravilnu i potpunu ocjenu svih provedenih dokaza (čl. 338. st. 4. ZPP), te će potom donijeti novu, zakonitu i pravilnu presudu.
U Zagrebu 24. svibnja 2022.
Sutkinja:
Vanda Senta, v.r.
