REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1257/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. S. (OIB: ...), iz S., zastupane po punomoćniku N. Č., odvjetniku iz Odvjetničkog društva B. p. d.o.o. S., protiv tuženika A. H. d.d. (OIB: ...) S., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-358/2021-2 od 4. ožujka 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-193/20 od 23. listopada 2020., u sjednici održanoj 24. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-358/2021-2 od 4. ožujka 2021. te se sudi:

1. Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana te se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-193/20 od 23. listopada 2020. u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke presude i u odluci o parničnom trošku pod točkom II. izreke i sudi:

1.1. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete u iznosu od 107.100,00 kn sa zateznim kamatama te zahtjev za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

1.2. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 28.470,00 kn, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

1.3. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kn u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tužitelju trošak revizije u iznosu od 10.628,00 kn sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici s naslova naknade štete za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. ožujka 2017. iznos od 107.100,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama pobliže opisanim u izreci presude, dok je za više zatražene zakonske zatezne kamate od dosuđenih zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 26.598,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici s naslova naknade štete za tuđu njegu i pomoć za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. ožujka 2017. ukupan iznos od 107.100,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate te u točki II. izreke kojom je odlučeno o naknadi parničnog troška (točka I. izreke). Ujedno je prihvaćena žalba tužiteljice kao osnovana te je preinačena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za zatezne kamate za više zatražene od dosuđenog na način da je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos od po 2.100,00 kn za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. ožujka 2017. koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi pobliže opisanoj u izreci presude (točka II. izreke).

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-2400/2021-2 od 15. lipnja 2021., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda Splitu, poslovni broj Gž-358/2021-2 od 4. ožujka 2021. zbog pravnog pitanja:

„Odgovara li vlasnik rent-a-car vozila trećim osobama za štetu nastalu uporabom tog vozila od strane osobe kojoj je povjerio vozilo da se njime služi i koristi temeljem valjanog pravnog posla?“

4. Protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti te preinačiti pobijane nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila sve revizijske navode te predložila reviziju odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je naknada imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. ožujka 2017. u ukupnom iznosu od 107.100,00 kn sa zateznom kamatom, a koja šteta je tužiteljici nastala kao posljedica stradavanja u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran vozač osobnog vozila (rent-a-car vozilo), koje je u trenutku nezgode bilo u vlasništvu tuženika.

8.1. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima bila je sporna pasivna legitimacija tuženika.

9. U provedenom postupku u bitnom je utvrđeno:

- da je tužiteljica 19. ožujka 1993. stradala u prometnoj nezgodi u kojoj je zadobila ozljede radi kojih je nastupila invalidnost te joj je od tada potrebna tuđa pomoć i njega,

- da je prometnu nezgodu skrivio vozač osobnog automobila Fiat Tipo, J. M. P. R. iz Francuske, koji je u kaznenom postupku proglašen krivim za počinjeno kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa te mu je pravomoćno izrečena kazna,

- da je nezgoda prouzročena rent-a-car vozilom koje je u trenutku nezgode bilo u vlasništvu tuženika, ali u najmu J. M. P. koji je skrivio nezgodu,

- da je vozilo bilo osigurano policom auto odgovornosti kod društva C. o. d.d., a čiji limit osiguranja je iscrpljen u prethodnim postupcima naknade štete proizašle iz predmetne nezgode.

10. Prvostupanjski je sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja otklonio kao neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije polazeći od činjenice da je tuženik vlasnik vozila te primjenom odredbe čl. 1066. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) zaključio da u ovom slučaju tužiteljici za štetu od opasne stvari odgovara upravo tuženik u punom opsegu. Stoga je ocijenio tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete u iznosu od 107.100,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama pobliže opisanim u izreci presude (od presuđenja do isplate) osnovanim, dok se za više zatražene zakonske zatezne kamate od dosuđenih (od dospijeća svakog pojedinog iznosa) zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan jer je zaključio da se tužbeni zahtjev odnosi na nenovčanu imovinsku štetu.

11. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP uz ocjenu da se konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 1066. ZOO, jer se tuženik bavi iznajmljivanjem vozila, a vozilo je opasna stvar te stoga tuženik snosi rizik poslovanja i odgovoran je za štetu nastalu tužiteljici. Nadalje glede odbijajućeg dijela kamata ocijenio je da se u konkretnom slučaju ne radi o nenovčanoj imovinskoj šteti te primjenom odredbe čl. 373. ZPP u tom dijelu preinačio je prvostupanjsku presudu i naložio tuženiku isplatiti tužiteljici kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa.

12. Ovakvo shvaćanje glede ocijene osnovanosti prigovora pasivne legitimacije te posljedično tome i osnovanosti tužbenog zahtjeva, ne može prihvatiti ovaj sud.

13. Odredbom čl. 1163. ZOO propisano je da se odredbe toga Zakona neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu toga Zakona.

14. Slijedom navedene zakonske odredbe, a polazeći od utvrđenja da je tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi 19. ožujka 1993. u kojoj je zadobila ozljede radi kojih joj je potrebna tuđa pomoć i njega, osnovanost tužbenog zahtjeva treba procjenjivati prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05 – dalje: ZOO/91) koji je u tom trenutku bio na snazi.

15. Po ocjeni ovoga suda riječ je o pravnoj situaciji iz odredbe čl. 176. ZOO/91.

16. Odredbom čl. 176. ZOO/91 je propisano da umjesto imaoca stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je imalac povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu (stavak 1.); ali će pored nje odgovarati i imalac stvari ako je šteta proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koje joj nije skrenuo pažnju (stavak 2.); u tom slučaju odgovorna osoba koja je isplatila naknadu oštećeniku ima pravo zahtijevati cijelu njezinu svotu od imaoca (stavak 3.); imalac opasne stvari koji ju je povjerio osobi koja nije osposobljena ili nije ovlaštena njome rukovati odgovara za štetu koja potekne od te stvari (stavak 4.).

17. Polazeći od sadržaja navedene zakonske odrede ovaj sud zaključuje da u situaciji kada vlasnik rent-a-car vozila pravnim poslom povjeri trećoj osobi to vozilo na korištenje, oslobađa se svoje odgovornosti za štetu proizašle iz uporabe tog vozila, osim u slučaju ako je šteta proizašla iz neke skrivene mane vozila ili ako ga je povjerio osobi koja nije osposobljena ili nije ovlaštena njome rukovati, a što u ovom predmetu ne proizlazi iz utvrđenja u postupku.

17.2. Takvo shvaćanje ovaj sud je već izrazio u više svojih presuda (poslovni broj Rev-2131/1990 od 30. siječnja 1991., poslovni broj Rev-558/2004 od 21. rujna 2004. itd.).

18. Slijedom svega navedenog pogrešno je shvaćanje u pobijanim presudama da je za predmetnu štetu nastalu tužiteljici odgovoran tuženik kao vlasnik rent-a-car vozila, pa je stoga valjalo prihvatiti reviziju tuženika te preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati žalba tuženika kao osnovana i preinači prvostupanjska presuda na način da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te naloži tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak (točka I.1. izreke).

19. Vodeći računa o pravilima iz odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, u svezi s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je dosuditi tuženiku parnični trošak u ukupnom iznosu od 28.470,00 kn.

19.1. Trošak je odmjeren uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme svake pojedine radnje, uspjeh stranaka te zatražen iznos parničnog troška za svaku pojedinu radnju, a u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa) koja se primjenjivala u vrijeme poduzimanja radnji u postupku.

19.2. Ovaj sud je zaključio da bi tuženiku pripao trošak parničnog postupka za sastav zahtjeva za odgovor na tužbu od 14. ožujka 2003. u iznosu od 1.000,00 kn, za sastav podnesaka od 5. veljače 2018. i 4. rujna 2018. u iznosu od po 2.500,00 kn, za pristupe za ročišta 1. ožujka 2018., 25. travnja 2018., 27. lipnja 2018., 12. rujna 2018., 7. rujna 2020. po 2.500,00 kn te za pristup na ročište za objavu presude 22. listopada 2018. i 23. listopada 2020. u iznosu po 500,00 kn, odnosno ukupan trošak od 19.500,00 kn uvećan za trošak PDV-a u iznosu 4.875,00 kn te za iznos plaćenih sudskih pristojbi u iznosu 4.095,00 kn, što ukupno iznosi 28.470,00 kn.

20. Preinačenjem drugostupanjske presude, tuženiku je valjalo dosuditi i trošak za sastav žalbe od 3. studenog 2020. sukladno Tarifi u iznosu od te iznos od 3.125,00 kn uvećan za trošak PDV-a u iznosu 781.25 kn, odnosno ukupno 3.906,25 kn. Stoga na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučeno kao u točki I. toč. 2. izreke.

21. Tuženik je u cijelosti uspio s prijedlogom za dopuštenje revizije te u konačnici i s revizijom te mu je, vodeći računa o pravilima iz odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP dosuđen trošak sastava prijedloga i revizije iznosu od po 3.750 kn odnosno ukupno iznosi 7.500,00 kn uvećano za trošak PDV-a sukladno Tbr 42. Tarife u iznosu od 25%, što ukupno iznosi 9.375,00 kn uvećan za trošak sudske pristojbe u iznosu 1.253,00 kn, odnosno ukupno 10.628,00 kn (točka II. izreke).

Zagreb, 24. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.