REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 11 Pž-749/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja M. F., OIB …, Z., P. B. 22e, kojeg zastupa punomoćnica V. B., odvjetnica u S. B., M. G. 18/I, protiv tuženika P. P. d.o.o. u stečaju, OIB …, Z., I. L. 2A po osporavatelju O. F. A., OIB …, N., O., c/o L. R., R., S. vei 26, kojeg zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u O. društvu M. P. R. R., Z., I. L. 2a, radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine u iznosu od 57.535.151,05 kn, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-252/2021-9 od 22. prosinca 2021., 24. svibnja 2022.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-252/2021-9 od 22. prosinca 2021. u točki I. izreke.
II. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-252/2021-9 od 22. prosinca 2021. u točkama II. i III. izreke i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.
III. Konačnom odlukom sud će odlučiti o zahtjevima stranaka za naknadu troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-252/2021-9 od 22. prosinca 2021. Trgovački sud u Osijeku oglasno se apsolutno nenadležnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari i ukinute su sve provedene radnje (točka I. izreke), riješeno je da će se po pravomoćnosti rješenja spis ustupiti Stalnom izbranom sudišću pri Hrvatskoj gospodarskoj komori u Zagrebu (točka II. izreke), da će o troškovima postupka odlučiti u postupku pred Stalnim izbranim sudišćem pri Hrvatskoj gospodarskoj komori u Zagrebu (točka III. izreke) te da se ročište za objavu presude zakazano za 13. siječnja 2022. neće održati (točka IV. izreke).
2. Prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja navodi da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika P. P. d.o.o., radi isplate kupoprodajne cijene temeljem Ugovora o kupoprodaji poslovnih udjela u društvu M. d.o.o. od 7. kolovoza 2007., da je tijekom postupka nad tuženikom otvoren skraćeni stečajni postupak, koji je obustavljen. Potom je rješenjem istog suda poslovni broj St-722/2019-63 od 2. listopada 2020. nad tuženikom otvoren stečajni postupak, u kojem je tužitelj prijavio tražbinu. Prijavljenu tražbinu priznao je stečajni upravitelj, no osporio ju je vjerovnik O. F. A., te je tužitelj upućen u parnicu radi dokazivanja osnovanosti svoje tražbine, dok osporavatelj nastupa u ime i za račun stečajnog dužnika. Tužitelj je predložio nastavak postupka i uredi tužbeni zahtjev u skladu s odredbama Stečajnog zakona na način da traži utvrđenje osnovanosti tražbine kao tražbine II. višeg isplatnog reda. Trgovački sud u Zagrebu nastavio je prekinuti postupak, oglasio se mjesno nenadležnim te je predmet ustupio Trgovačkom sudu u Osijeku kao isključivo mjesno nadležnom sudu. S obzirom na to da je tuženik u odgovoru na tužbu, kao i podneskom od 1. prosinca 2011. istaknuo prigovor apsolutne nenadležnosti sudova za postupanje u ovoj pravnoj stvari, jer je ugovoreno arbitražno rješavanje spora proizašlog iz Ugovora o kupoprodaji poslovnih udjela, sud je primjenom odredbe čl. 16. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) odlučio o prigovoru, pritom navodeći da tužbu nije odbacio jer bi takvim postupanjem tužitelj bio onemogućen u ostvarivanju svojih prava i interesa zbog proteka vremena i zastare. Budući da su sudovi propustili pravovremeno odlučiti o prigovoru sudske nenadležnosti, sud navodi da je radi svrsishodne primjene odredbe čl. 16. ZPP-a predmet ustupio Stalnom izbranom sudišću pri Hrvatskoj gospodarskoj komori u Zagrebu.
3. Protiv rješenja žalbu je podnio tužitelj, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Iz sadržaja žalbenih navoda proizlazi da odluku pobija u točkama I., II. i III. njene izreke. U žalbi u bitnom navodi da je tuženikov prigovor osporavao jer je odredbama čl. 268. Stečajnog zakona propisano da samo na zahtjev vjerovnika koji je upućen u parnicu radi osporene tražbine sud može odlučiti da se rješavanje spora povjeri kojem stalnom izbranom sudištu u Republici Hrvatskoj, slijedom čega smatra da je prigovor tuženika irelevantan i neosnovan. Predlaže odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Traži naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 78.125,00 kn.
4. Tuženik je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. Pobija odluku sadržanu u točkama II. i III. izreke. Navodi da je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor apsolutne nenadležnosti. Ukazuje na to da je odredbom čl. 16. ZPP-a, kao i odredbom čl. 42. st. 1. Zakona o arbitraži propisano da će sud, kad utvrdi da je nenadležan, ukinuti provedene radnje i odbaciti tužbu, te smatra da je počinjena povreda iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. ZPP-a. Smatra da je tužitelj imao mogućnost u razdoblju u kojem njegova tražbina nije bila u zastari, po izjavljenom prigovoru povući tužbu i podnijeti ju ugovorenom arbitražnom sudištu, te ukazuje na odredbu čl. 42. st. 3. Zakona o arbitraži, prema kojem je moguća i dvostruka litispendencija. Smatra da je nastupila zastara utuženog potraživanja. Predlaže odluku preinačiti na način da sud odbaci tužbu i naloži tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka, podredno, da sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Traži naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 67.500,00 kn.
5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.
6. Tuženikova žalba je osnovana.
7. Rješenje je ispitano u skladu s odredbom čl. 365. ZPP-a vezano uz čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pri čemu je drugostupanjski sud pazio po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. Iz spisa proizlazi da je tužitelj u ovom postupku 4. kolovoza 2016. podnio tužbu, u kojoj se postavio zahtjev za isplatu kupoprodajne cijene u iznosu od 6.600.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama, temeljem Ugovora o kupoprodaji poslovnih udjela u društvu M. d.o.o., te zahtjev za upisom založnog prava na nekretnini radi osiguranja navedenog potraživanja. Postupak u odnosu na ova dva zahtjeva razdvojen je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2333/17 od 24. srpnja 2020., sve sukladno rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr1-557/17-2 od 11. travnja 2018.
9. Rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-722/2019 od 2. listopada 2020. nad tuženikom otvoren stečajni postupak, u kojem je tužitelj prijavio tražbinu s osnove isplate kupoprodajne cijene. S obzirom na to da je tražbinu priznao stečajni upravitelj, ali osporio stečajni vjerovnik O. F. A., tužitelj je rješenjem ovog suda poslovni broj Pž- 1289/2021 od 6. travnja 2021. upućen u parnicu radi dokazivanja osnovanosti svoje tražbine. Tužitelj je već prije otvaranja stečajnog postupka podnio tužbu protiv tuženika, stoga je sukladno predložio nastaviti postupak, te uskladio zahtjev s odredbama Stečajnog zakona.
10. Tuženik je u odgovoru na tužbu i u podnesku od 1. prosinca 2021. izjavio prigovor sudske nenadležnosti, jer je Ugovorom o kupoprodaji poslovnih udjela u društvu M. d.o.o. ugovoreno da se u slučaju spora primjenjuje materijalno pravo Republike Hrvatske, te da će sve sporove nastale iz tog ugovora stranke rješavati u arbitražnom postupku u skladu s važećim Pravilnikom o Stalnom izabranom sudišću pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.
11. Odredbom čl. 42. st. 1. Zakona o arbitraži („Narodne novine“ broj 81/01; dalje: ZA) propisano je da kada su stranke za rješavanje određenog spora ugovorile arbitražu, sud kojem je tužba podnesena u istom sporu i među istim strankama, na prigovor tuženika proglasit će se nenadležnim, ukinut će sve radnje i odbacit će tužbu, osim ako nađe da ugovor o arbitraži nije valjan, da je prestao važiti ili se ne može ispuniti.
12. Kad stranke ugovore rješavanje sporova arbitražom (izabranim suđenjem) onda takav spor doista ne ide u sudsku nadležnost, nego nadležnost nekog institucionalnog ili ad hoc arbitražnog suda kome su stranke odlučile povjeriti rješavanje svog određenog spora i tako derogirale nadležnost državnih sudova.
13. S obzirom na to da su stranke ugovorile da podvrgavaju arbitraži sve sporove koji nastanu iz sklopljenog ugovora, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nije nadležan postupati u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 16. ZPP-a.
14. Pogrešno tužitelj smatra da pravo izbora hoće li u predmetnom postupku nadležan biti sud ili arbitražni sud, pripada vjerovniku. Odredba članka 268. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15 i 104/17; dalje: SZ), na koju ukazuje tužitelj, primjenjuje se na odnose u kojima nije ugovoreno da će se sporovi rješavati arbitražom, te eventualno rješenje suda kojim prihvaća zahtjev vjerovnika da se rješavanje spora povjeri kojem stalnom izabranom sudištu u Republici Hrvatskoj u cijelosti zamjenjuje ugovor stranaka o izabranom sudu (čl. 268. st. 3. SZ-a). U slučaju kada su stranke sklopile ugovor o arbitraži, nije potrebna odluka suda kojom prihvaća takav zahtjev vjerovnika, te sklopljeni ugovor obvezuje, i na njega se mogu pozvati obje ugovorne stranke, tužitelj podnošenjem tužbe u arbitražnom postupku a tuženik isticanjem prigovora ako je tužba podnesena pred sudom.
15. Međutim, osnovano tuženik ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe čl. 16. ZPP-a, u dijelu odluke kojem je sud riješio da će se po pravomoćnosti rješenja spis ustupiti Stalnom izabranom sudišću pri Hrvatskoj gospodarskoj komori u Zagrebu kao i da će se o troškovima postupka odlučiti pred tim arbitražnim sudom.
16. Pored izričite odredbe čl. 16. ZPP-a, kojom su propisane radnje koje je sud ovlašten poduzeti ukoliko utvrdi da spor ne spada u sudsku nadležnost, kao i činjenice da je tužitelj, kao ugovorna strana, bio upoznat s arbitražnom klauzulom ali je odlučio tužbu podnijeti pred sudom, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 16. ZPP-a tužbu trebao odbaciti.
17. Slijedom navedenog, trebalo je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
18. U nastavku postupka sud će otkloniti povredu na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te će donijeti novu odluku, pravilnom primjenom odredbe čl. 16. ZPP-a.
Zagreb, 24. svibnja 2022.
Sutkinja
Jagoda Crnokrak
