REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Poslovni broj: Ref 29 P : P-1271/2020-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja A.

V., OIB… . , S. zastupane po punomoćniku

N. J., protiv tuženika I. Z. J. K. I. M.

K., OIB ……S. zastupanog po punomoćniku

I. B., radi Stvarno - pravo vlasništva nekretnine, dana 24. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica, A. V., S.,

OIB:…… vlasnica za cijelo nekretnine označene kao čest. zem. 1754/3

(kat. čest. 7397/5), u naravi kuća, zgrada i dvor, površine 575 m2, Z.U. 16866, K.O. S., pa se ista ovlašćuje da temeljem ove presude ishodi uknjižbu prava vlasništva za cijelo glede iste nekretnine na svoje ime, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika.

II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je dana 03. 04. 2012. godine tužba tužitelja protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva.

U tužbi se navodi da je tužiteljica dugogodišnji zaposlenik tuženika te joj je još 1980. godine, u svrhu rješavanja stambenog pitanja, od istoga dodijeljena poljska kućica (baraka) s okućnicom na dijelu nekretnine označene kao čest.zem. 1754, Z.U. 6481, K.O. S..

Nedugo nakon toga, tužiteljica je na tom zemljištu podigla obiteljsku kuću, garažu i pomoćni objekt te je, uz suglasnost tuženika, izvršila parcelaciju iste nekretnine na način da je izdvojen njezin u ukupnoj površini od 575 m2.

Po parcelaciji, taj je dio dobio zk oznaku čest.zem. 1754/3 (kat.čest, 7397/5), Z.U. 16866, K.O. S., izvršen je upis rečenih objekata u zemljišne knjige te se tužiteljica glede tog dijela upisala u katastar.

U svrhu regulacije zakonitosti izvršene gradnje, tužiteljica je ishodila Rješenje RH, Županije S.-d., Ureda za prostorno uredenje, stambeno

komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša-Sjedište S., Klasa:UP/I 350-

05/95-02/00450, Ur.br.:2181-04-00-00-96-06 /UB/ od dana 08. ožujka 1996. godine.

Osim opisanog zemljišta, iste 1980. godine tuženik je tužiteljici ustupio i dio medašnje nekretnine označene kao čest.zem. 1754/1, Z.U. 16866, K.O. S., u površini od cca 3.000 m2, a koju parcelu još od tada tužiteljica neprekidno obraduje i svekoliko koristi kao samostalni i kvalificirani posjednik.

U zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnih nekretnina pogrešno je upisan tuženik, a isti je odbio dobrovoljno, vansudskim putem izdati tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu njenih prava, smatrajući kako za to nisu ispunjeni zakonski uvjeti.

Sukladno opisanim činjenicama, a temeljem odredbe čl. 24. u vezi s odredbom čl. 12. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFR.1" BR. 6/80; u daljnjem tekstu: ZOVO), a koji je bio na snazi u vrijeme predmetnog ustupanja i gradnje, kao i na osnovu odredbe čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09; u daljnjem tekstu: ZV), nedvojbenim proizlazi da je tužiteljica stekla pravo vlasništva iirpt-ninom označenom kao čest.zem. 1754/3 (kat.čest. 7397/5), Z.U. 16866, K.O. Split, u naravi dvor, kuća i zgrada, ukupne površine 575 m2, kao i vlasništvo nad dijelom nekretnine označene kao čest.zem. 1754/1, Z.U. 16866, K.O. Split, u naravi oranica, u površini od cca 3.000 m2.

Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže da sud donese slijedeću p r e s u d u:

1. Utvrduje se da je tužiteljica, A. V., S., OIB: …., vlasnica za cijelo nekretnine označene kao čest.zem. 1754/3

(kat.čest. 7397/5), u naravi kuća, zgrada i dvor, površine 575 m2, Z.U. 16866, K.O. S., pa se ista ovlašćuje da temeljem ove presude ishodi uknjižbu prava vlasništva za cijelo glede iste nekretnine na svoje ime, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika.

2. Utvrduje se da je tužiteljica, A. V., S., OIB: ….., vlasnica za 3000/5368 dijela nekretnine označene kao čest.zem. 1754/1, Z.U. 16866, K.O. S., a koji suvlasnički dio je materijalno izdvojen i u naravi omeden te predstavlja isključivo vlasništvo tužiteljice (sukladno grafičkom prikazu iz provedenog vještačenja, a koji će biti sastavni dio presude), pa se ista ovlašćuje da temeljem ove presude ishodi uknjižbu prava vlasništva za 3000/5368 dijela glede iste nekretnine na svoje ime, uz istodobno brisanje istog dijela prava vlasništva s imena tuženika.

3. Dužan je tuženik, u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi slijedeće:

- tuženik se protivi tužbi tužiteljice kao neosnovane, predlaže tužbu odbiti a tužiteljicu obvezati na snošenje parničnog troška tuženiku,

- tužiteljica jeste zaposlenica tuženika i istinit je njen navod da joj je u određenom trenutku dopušteno stanovati u jednoj baraki koja se nalazi na posjedu tuženika. Svi ostali navodi tužiteljice su neistiniti,

- svi radovi koje je tužiteljica poduzimala na predmetnoj baraci poduzimani su potpuno samovoljno, bez ikakvog dopuštenja tuženika,

- tužiteljica je tako, samovoljno, dakle nezakonito postupala i sa zemljišnim površinama tuženika ćije vlasništvo traži,

- obzirom na prednje istaknute stavove o činjenicama tuženik se ne protivi da Sud provede sve dokaze koje tužiteljica predlaže,

- tužiteljica je neadekvatno odredila visinu predmeta spora, pa se predlaže da Sud, na prvom ročištu, vrijednost predmeta spora odredi realno.

Na raspravi dana 17. siječnja 2019. godine punomoćnik tužiteljice izjavio je da povlači točku 2 tužbenog zahtjeva tužiteljice čemu se punomoćnik tuženika nije protivio, međutim, zatražio je trošak postupka.

U dokaznom postupku sud je pregledao Rješenje SRH, Broj: 08/UP-I-3918/85, JB/EK od 23. siječnja 1986. g.; Rješenje Ureda za katastarsko-geodetske poslove,

Klasa:UP-I 932- 06/95-01/0648, Ur.br.: 2181-05-96-02 od 11. studenog 1996. g.; Prijavni list od 25. siječnja 2000. g.; zk izvadak; Posjedovni list br. 10895; Rješenje br. Klasa:UP/I 350-05/95-02/00450, Ur.br.:2181-04- 00-00-96-06 /UB/ od dana 08. ožujka 1996. godine, proveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka geodeta M. M., pregledao vještvo s skicom lica mjesta od

26. siječnja 2015. god, saslušao svjedoke F. S., I. K., S.

P., te tužiteljicu kao parničnu stranku.

Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

Odlukom ovog suda od 4. Travnja 2019. god sud je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, te primio na znanje povlačenje dijela tužiteljičinog tužbenog zahtjeva.

U citiranoj odluci ovaj sud navodi sljedeće:

" Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je dosjelošću i građenjem stekla pravo vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 1754/3 (kat.čest. 7397/5), u naravi kuća, zgrada i dvor, površine 575 m2, Z. U. 16866, K. O. S., te zahtjev za izdavanje tabularne isprave.

Iz iskaza tužiteljice, saslušanih svjedoka, te zapisnika 28. sjednice radničkog savjeta tuženika održane dana 2. travnja 1980. godine sud je utvrdio da je tužiteljica kao radnica tuženika dobila na korištenje i za stanovanje baraku tuženika.

Od tada 1980. godine pa do danas tužiteljica je u mirnom i zakonitom posjedu dodijeljene joj barake i pripadajućeg zemljišta odnosno okućnice.

Iz pregleda Rješenje Ureda za katastarsko-geodetske poslove, Klasa:UP-I 932- 06/95-01/0648, Ur.br.: 2181-05-96-02 od 11. studenog 1996. godine vidljivo je da se u katastarskom operatu za K. O. S. mijenjaju podaci pa se formira nova čestica zemlje broj 7397/5 u naravi dvor, kuća i zgrada kojih je posjednik tužiteljica.

Iz Prijavnog lista od 25. siječnja 2000. godine vidljivo je da je formirana nova čestica zemlje broj 1754/3 u površini od ukupnog 575 m².

Iz pregleda spisu priloženog zemljišnoknjižnog izvatka broj uloška 16866 K. O. S. od 28. ožujka 2012. godine vidljivo je da je na čest. zem. broj 1754/3 u površini od 575 m² pravo vlasništva upisano na ime I. za J. k. i

m. k. odnosno tuženika.

Po prijedlogu tužiteljice Općina S., Odsjek za stambene poslove donijela je dana 23. siječnja 1986. godine Rješenje Broj: 08/UP-I-3918/85, JB/EK kojim je utvrđeno da skup prostorija koje se nalaze u prizemnom objektu anagrafske oznake

P. D. u S., predstavlja stan u smislu čl. 6. Zakona o stambenim

odnosima.

Slijedom navedenog vidljivo je da je sporni pravni odnos nastao kada je bivša baraka tuženika 1980-e godine dana na korištenje i stanovanje tužiteljici a kada je na snazi bio ZOVO pa je na razrješenje ovog spornog odnosa trebalo i primijeniti odredbe ZOVO koji je stupio na snagu 1. IX 1980. godine.

Po ocjeni ovog suda tužiteljica je ispunila sve pretpostavke za dosjelost; sposobnost

tužiteljice, mogućnost da stvar bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme određeno zakonom.

Tužiteljica je ustala ovom tužbom 03. 04. 2012. godine.

Vrijeme dosjelosti tužiteljici proticalo je u dva pravna režima; po odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/80 i 36/90; NN 53/91, dalje ZOVO-a) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08).

Odredbom čl. 28. st. 4. ZOVO-a vrijeme koje je potrebno za stjecanje prava vlasništva je 20 godina. To je vrijeme potrebno za savjesnog posjednika nepokretne stvari.

No odredba iz čl. 28. st. 2. istog Zakona traži za stjecanje prava vlasništva nekretnina vrijeme od 10 godina, za savjesnog i zakonitog posjednika. Kako je tužiteljica počela stjecati dosjelošću pravo vlasništva sporne nekretnine 1980. godine pod uvjetima iz čl. 28. st. 2. ZOVO, dakle bila je savjesni i zakoniti posjednik, stekla je pravo vlasništva u roku od 10

godina, tj. 1990. godine. Da je tužiteljica doista bila savjestan, pošten i zakonit posjednik ove nekretnine govori sama činjenica da je predmetna nekretnina udaljena od upravne zgrade tuženik svega 200 do 250 metara, znači, nalazi se u neposrednoj blizini upravne zgrade tuženika, a da službe tuženika nikada nisu na bilo koji način osporavale tužiteljici pravo na posjed i vlasništvo te nekretnine.

Tužiteljica je nastavila koristiti kao savjesni posjednik predmetni dio nekretnine i nakon 1990. godine i u režimu ZV-a koji u odredbi čl. 159 st. 3. za dosjelost prava vlasništva savjesnog posjednika traži također 20 godina posjeda. Iz citiranog proizlazi da je tužiteljica u svakom slučaju na predmetnoj nekretnini bivšoj baraci sada označenoj kao čest. zem. 1754/3 (kat.čest. 7397/5), u naravi kuća, zgrada i dvor,

površine 575 m2, Z. U. 16866, K. O. S., stekla pravo vlasništva dosjelošću.

Nadalje, iz provedenih dokaza proizlazi da je bivša baraka u cijelosti renovirana, proširena i uređena 1980-ih godina kao obiteljska zgrada s dvorištem, čemu se tuženik nije protivio. Nema sumnje da je tužiteljica pri tome bila poštena graditeljica jer je opravdano na temelju dodijeljenog joj smještaja i svakodnevnog kontakta sa odgovornim osobama tuženika smatrala da ima pravo graditi. Čak što više, tužiteljica je od tuženika tražila financijsku pomoć prilikom renoviranja ovog objekta jer je u to vrijeme, početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, bilo normalno da poduzeće svom zaposleniku pomaže u stambenom zbrinjavanju.

Sud je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i temeljem građenja u smislu odredbe članka 25. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, što znači da je vlasnica stekla svoje pravo u vrijeme ispunjenja zakonskih pretpostavki za stjecanje, a to je u konkretnom slučaju početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća."

Po žalbi tužitelja tuženika Županijski sud u V. G. rješenjem od

1. Travnja 2020. Godine ukinuo je citiranu presudu ovog suda i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. U ukidnom rješenju Županijski sud u V. G. navodi sljedeće:

"Prema odredbi čl. 388. st. 2. ZVDSP stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

Pretpostavke koje se traže za stjecanje prava vlasništva dosjelošću su samostalnost posjeda određene kakvoće, zakonom predviđeno vrijeme trajanja takvog posjeda, sposobnost posjednika da bude vlasnik određene stvari te sposobnost same stvari. Nekretnina koja je predmet spora bila je, prema sadržaju spisa, jer nije priložen povijesni zemljišnoknjižni izvadak, u društvenom vlasništvu. Iako je sud zaključio da je posjedovanjem sporne nekretnine od 1980. do 1990. godine tužiteljica stekla vlasništvo dosjelošću, za takav zaključak nije, osim citiranja teksta čl. 28. st. 2. ZOVO, dao valjane razloge.

Kada je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva nije bilo prepreke za stjecanje vlasništva građenjem, bilo sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 418 Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), bilo na temelju odredbi čl. 24 do 26. ZOVO, ovisno o vremenu građenja, ukoliko je vlasnik zemljišta to dopustio ili se istom nije protivio (tako u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3214/2005. od 19. ožujka 2008.). Prvostupanjski sud je utvrdio da je baraka koja je na korištenje dana tužiteljici u cijelosti renovirana, proširena i uređena 1980-tih godina, no nije utvrđeno točno vrijeme gradnje, o kojem ovisi primjena propisa, a niti je utvrdio da li je tuženik kao vlasnik zemljišta gradnju dopustio ili joj se nije protivio. Dakle, nisu utvrđene činjenice relevantne za odluku o stjecanju vlasništva građenjem."

U ponovljenom postupku sud je ponovno pregledao sve provedene dokaze, pregledao povijesni zk izvadak za predmetnu nekretninu, zk izvadak zu 16866 od 17. studenog 2021. Godine, rješenja skupštine općine S. od 22. Prosinca 1969.

Godine, Statut i. z. J. k i m. k. od 13. Prosinca 1996.

Godine, Izvoda iz registra suda za tuženika, te dopunski saslušao tužiteljicu kao parničnu stranku.

Ponovnom analizom svih dokaza provedenih u postupku, posebno iskaz tužiteljice kojem iskazu sud u cijelosti poklanja vjeru jer je taj iskaz životan, logičan, i u suglasju s svim ostalim provedenim dokazima u postupku rukovodeći se pritom odredbom čl. 8. ZPP-a ovaj sud u cijelosti ostaje kod citiranih utvrđenja iz prethodne presude.

Sukladno traženju iz odluke drugostupanjskog suda ovaj sud je utvrdio da je baraka koja je na korištenje dana tužiteljici u cijelosti renovirana, proširena i uređena u samom početku 1980. Godine. To se dogodilo uz suglasnost odnosno na inicijativu tuženika, da tužiteljica može svojim novcem renovirati i izraditi baraku za potrebe svog stanovanja s obzirom da tužiteljica nije mogla ući u posjed stana koji joj je prethodno 1977. Godine dodijelio tuženik kao nužni smještaj, budući da je tužiteljica bila radnica tuženika. Kako je navedeno, ne da se tuženik nije protivio renoviranju i izgradnji predmetne nekretnine već je na njegovu inicijativu, pa samim tim i uz odobrenje, tužiteljica ušla u posjed predmetne barake koju je odmah renovirala i osposobila kako bi u istoj mogla stanovati. Ovaj sud ponovno ističe činjenicu da je predmetna nekretnina udaljena od upravne zgrade tuženika svega 200 do 250 metara, znači, nalazi se u neposrednoj blizini upravne zgrade tuženika i tuženik je, s obzirom na blizinu ove nekretnine i upravne zgrade zasigurno bio upoznat s činjenicom što se događa s predmetnom nekretninom.

Slijedom navedenog trebalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kako je to navedeno u izreci presude.

Budući da je sud usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice pod točkom 1, a tužbeni zahtjev pod točkom 2 tužiteljica je povukla na raspravi dana 17. siječnja 2019. godine, to je sukladno odredbi čl. 154 st. 2 ZPP sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Splitu, 24. svibnja 2022.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana

od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.

Broj zapisa: eb30c-8cbc3

Kontrolni broj: 0cd42-0a6de-6b217

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JOSIP MRKONJIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.