REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: 1 Us I-1159/2021-8
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužiteljice I. I. iz L. (OIB: ), koju zastupa opunomoćenik N. N., odvjetnik u N. G., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije (OIB: …), Z., radi prava na novčanu pomoć za vrijeme korištenja rodiljne i roditeljske brige, 24. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II 502-06/21-01/110, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 30. srpnja 2021.
II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, R. u. O., P. s. S.B., KLASA: UP/I-502-06/21-08/154, URBROJ: 338-12-02-21-02 od 17. svibnja 2021.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn, u roku od 60 dana.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, R. u. O., Područne službe S. B. KLASA: UP/I-502-06/21-08/154, URBROJ: 338-12-02-21-02 od 17. svibnja 2021., kojim je odlučeno da se tužiteljici s danom 31. ožujka 2021. obustavlja pravo i isplata novčane pomoći tijekom korištenja roditeljske brige za treće dijete, D. I., rođenu ….
2. Tužiteljica osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći, u bitnome, da nije nikada vršila bilo kakvu odjavu u obveznom zdravstvenom osiguranju, niti prijavu, jer nije imala osnove sumnjati da nema status osigurane osobe, odnosno da je odjavljena 31. ožujka 2021. Ističe da nije nikada imala saznanja o spornoj odjavi svoga supruga, a niti ju je bilo tko o tome obavijestio. Navedeno proizlazi i iz činjenice da je kod njezinog supruga reguliran status u obveznom zdravstvenom osiguranju s danom 15. travnja 2021., no ostaje nejasno zašto kod tuženika nije reguliran i njezin status, s obzirom na to da je do sporne odjave bila osigurana kao član obitelji nositelja obveznog zdravstvenog osiguranja svoga supruga, pa je stoga i njoj automatizmom prijave supruga trebao također biti reguliran i status u obveznom zdravstvenom osiguranju. Iz navedenoga proizlazi da joj u postupku nije dana mogućnost da pravovremeno regulira svoj status, te da su joj neosnovano uskraćena prava iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama. Stoga tužiteljica predlaže sudu poništiti osporavano i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troškova upravnog spora.
3. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnome, ostaje kod razloga iz osporavanog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 17. svibnja 2022. kod ovog suda održana je rasprava kako bi se, u smislu članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Na raspravu su pristupili zamjenik opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenica tuženika, koji su u cijelosti ostali kod svih navoda iz tužbe odnosno odgovora na tužbu.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužiteljici prvostupanjskim rješenjem od 25. ožujka 2020. priznato pravo na novčanu pomoć za vrijeme korištenja rodiljne i roditeljske brige od 7. veljače 2020. do 6. veljače 2023., za treće dijete D. I., r. …. Nadalje iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljica odjavljena u obveznom zdravstvenom osiguranju s danom 31. ožujka 2021., kada joj je prestao status osigurane osobe. Naime, tužiteljica je bila osigurana kao član obitelji nositelja obveznog zdravstvenog osiguranja supruga D. I., kojemu je prestao status u obveznom zdravstvenom osiguranju s danom 31. ožujka 2021. On je do toga dana bio zaposlen kod poslodavca L. B. te je bio osiguran na obvezno zdravstveno osiguranje u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13. i 98/19.). Naknadno je D. I. počevši od 15. travnja 2021. ponovno ostvario pravo na obvezno zdravstveno osiguranje kao zaposlena osoba kod istog poslodavca, no tek povodom prijave od 19. svibnja 2021. tužiteljica ponovno stječe status u obveznom zdravstvenom osiguranju po istoj osnovi. Budući da je tužiteljici prestao status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju dana 31. ožujka 2021., a novi status nije regulirala u propisanom roku od 30 dana u smislu članka 32. stavka 3. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (''Narodne novine'', broj 85/08., 110/08., 34/11., 54/13., 152/14., 59/17. i 37/20.), to tuženik i prvostupanjsko tijelo smatraju da tužiteljica gubi prava s osnove rodiljne i roditeljske brige.
7. Prema odredbi članka 32. stavka 3. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, majka iz stavka 1. ovoga članka koja izgubi status u obveznom zdravstvenom osiguranju, a nije u roku od 30 dana stekla novi status osigurane osobe kod Zavoda, gubi pravo na korištenje prava iz stavka 1. ovoga članka.
8. Odredbom članka 52. stavka 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama propisano je da korisnik iz ovoga Zakona dužan je Zavodu prijaviti svaku promjenu, u roku od 8 dana od dana nastanka okolnosti koja utječe na korištenje priznatog prava po tomu Zakonu.
9. U upravnom postupku je utvrđeno da je tužiteljica kao član obitelji osiguranika izgubila status u obveznom zdravstvenom osiguranju te da nije u roku od 30 dana stekla novi status osigurane osobe kod Zavoda.
10. Međutim, ograničavajući se samo na striktnoj primjeni odredaba članaka 32. stavka 3. i članka 52. stavka 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, ne uzimajući pritom činjenicu da je suprug tužiteljice ponovno prijavljen na obvezno zdravstveno osiguranje, tuženik i prvostupanjsko tijelo pogrešno su i suviše formalistički primijenili zakon tužiteljici na štetu. U konkretnom slučaju je trebalo, osim odredaba Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, imati na umu i odredbe drugih zakona odnosno članaka 6. i 7. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine", broj 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). Radi se o odredbama ZUP-a koje uređuju načela razmjernosti u zaštiti prava stranke i javnog interesa te pomoći stranci. Sud zbog toga smatra da su javnopravna tijela bila dužna tužiteljicu upozoriti koje pravne radnje treba poduzeti da ne bi nastupio gubitak priznatog joj prava. Legitimno očekivanje tužiteljice, zaštićeno člankom 48. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske, je da će priznata novčana naknada biti isplaćivana sve do navršene treće godine djetetovog rođenja – odnosno u razdoblju od 7. veljače 2020. pa do 6. veljače 2023. Stoga neprijavljivanje tužiteljice na obvezno zdravstveno osiguranje po novoj osnovi u zakonom propisanom roku ne bi smjelo imati negativni utjecaj na korištenje priznatog prava. U tom smislu se izjasnio i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-2264/20-2 od 17. studenoga 2020., u bitno sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
11. Imajući na umu navedeno, ni osporeno ni prvostupanjsko rješenje nisu se mogli ocijeniti zakonitim. Stog je valjalo na temelju članka 58. stavka 1. ZUS-a poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje te dosuditi tužiteljici troškove upravnog spora na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Tarifa). Tako tužiteljici pripada trošak za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 23/1. Tarife) i trošak zastupanja na raspravi održanoj 17. svibnja 2022. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 23/2. Tarife), što uz pripadajući PDV (Tbr. 42. Tarife) ukupno iznosi 6.250,00 kn. Tužiteljici nije priznat trošak pribave isprava, jer nije jasno pribava kojih je to isprava prouzročila troškove. Nije joj priznat ni trošak konferencije sa strankom jer nije jasno na što se taj trošak odnosi, niti je taj trošak dokazan.
U Osijeku 24. svibnja 2022.
Sudac:
Tomislav Artuković, v. r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
