REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 53 Pž-1981/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja STEČAJNA MASA IZA B. A. d.o.o. u stečaju, OIB ..., Č., (ranije B. A. d.o.o. – u stečaju, OIB ..., Z.,), kojeg zastupa stečajna upraviteljica A. V. G., a nju punomoćnik M. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. B. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik A. D., odvjetnik u Z., radi isplate iznosa od 73.750,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1601/20 od 23. veljače 2021., 24. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1601/20 od 23. veljače 2021.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1601/20 od 23. veljače 2021. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnik E. P. u Z. poslovni broj Ovrv-30/17 od 16. siječnja 2017. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 43.750,00 kn i iznos od 30.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućim na oba iznosa od 12. studenog 2016. do isplate, kao i da mu naknadi trošak ovršni s pripadajućom zateznom kamatom, te je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen (točka I. izreke) i odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu pobijajući ju u cijelosti zbog bitne povrede odredaba postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i održi platni nalog na snazi, te obveze tuženika na naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka, a podredno ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalbeni navodi tužitelja svode se na sljedeće prigovore:

- da je prigovor protiv rješenja o ovrsi podnesen po neovlaštenoj osobi i da je sud nakon što mu je javni bilježnik dostavio predmet trebao prigovor tuženika odbaciti, a ne donijeti rješenje kojim se ukida i stavlja izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i postupak nastavio po prigovoru protiv platnog naloga,

- da je prvostupanjski sud nepravilno postupio jer nije uzeo u obzir navode iz podneska tužitelja od 19. ožujka 2018. kao i dokaze koje je tužitelj priložio uz taj podnesak i to Ugovor o kupoprodaji iz 2015. godine i druge priložene isprave, te ističe da je iste trebao uzeti u obzir, a da je posljedica nepravilnog postupanja prvostupanjskog suda pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje zbog čega pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati i proturječi sama sebi i razlozima presude,

- konačno ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka te ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužitelj nije dokazao da su stranke sklopile Ugovor o kupoprodaji, zbog čega je neosnovano odbio tužbeni zahtjev i ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

7. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa niti onu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju upire tužitelj. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda se može ispitati, izreka presude ne proturječi razlozima presude jer je pobijanom presudom odbijen tužbeni zahtjev, a u obrazloženju su dani upravo razlozi zbog kojih je sud ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev. Osim toga, u obrazloženju presude su dani jasni i valjani razlozi o odlučnim činjenicama, a koji nisu u suprotnosti sa sadržajem izvedenih dokaza.

8. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da je prigovor protiv rješenja o ovrsi potpisala neovlaštena osoba tuženika.

Prema odredbi čl. 354. st. 3. ZPP-a iz razloga što stranku koja je pravna osoba nije zastupao zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije ni imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču. Budući da se nedostaci u zastupanje tiču tuženika, tužitelj nije ovlašten pozivati se na taj nedostatak.

9. U odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 299. ZPP-a.

Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud nepravilno postupio kada nije uzeo u obzir navode iz podneska tužitelja od 19. ožujka 2018., kao i dokaze koje je tužitelj priložio uz taj podnesak. Iz podataka u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud odlučujući o prigovoru protiv rješenja o ovrsi upozorio stranke na posljedice iz čl. 299. ZPP-a odnosno na ograničenje vremena unutar kojeg stranke mogu iznositi činjenice i predložiti izvođenje dokaza. Nadalje, prvostupanjski sud je u pozivu za pripremno ročište (list 25. spisa) upozorio da stranke najkasnije na pripremnom ročištu mogu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze radi utvrđenja iznesenih činjenica, te da je tijekom glavne rasprave dopušteno iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogli iznijeti i predložiti prije zaključenja prethodnog postupka te su upozorene i na posljedice za slučaj ne postupanja sukladno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a. Budući da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka u podnesku od 19. ožujka 2018. iznosio nove činjenice, i predlagao nove dokaze, a ne radi se o činjenicama koje bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka pravilnom primjenom odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a prvostupanjski sud te činjenice i priložene dokaze nije uzeo u obzir pri donošenju prvostupanjske presude.

Valja napomenuti da tužitelj u žalbi nije naveo niti jedan razlog koji bi upućivao na to da se radi o činjenicama i dokazima koji nisu mogli biti izneseni do zaključenja prethodnog postupka. Naime, tužitelj je do zaključenja prethodnog postupka tvrdio da su stranke 2016. godine sklopile usmeno ugovor o kupoprodaji (...) a da bi nakon zaključenja prethodnog postupka tvrdio da su glede i jednog od predmetnih vozila stranke sklopile 2015. godine pisani ugovor koji je dostavio u spis. Dakle radi se o iznošenju novih činjenica pa je neosnovano upiranje tužitelja na dužnost suda da upozori stranke u smislu čl. 219. st. 2. ZPP-a.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 73.750,00 kn na temelju dva računa (računa broj 5. i računa broj 6. oba od 11. studenog 2016.) izdanih na ime plaćanja kupoprodajne cijene za dva teretna vozila navedena u računima.

11. Na temelju rezultata dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da između stranaka nije sporno da je tužitelj vlasnik motornih vozila na koje se odnose predmetni računi, da su vozila u posjedu tuženika, međutim zaključio je da tužitelj nije dokazao da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji budući da je bitan sastojak tog ugovora kupoprodajna cijena, a iz podataka u spisu ne proizlazi da bi se stranke suglasile o cijeni, pa je stoga zaključio da ugovor o kupoprodaji nije sklopljen i odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Prema odredbi čl. 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) ugovor je sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Prema odredbi čl. 376. ZOO-a bitan sastojak ugovora o kupoprodaji je i cijena.

13. Prema odredbi čl. 352. ZOO-a ugovor je sklopljen u trenutku kada ponuditelj primi izjavu ponuđenog da prihvaća ponudu.

14. Prema čl. 253. ZOO-a ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke ugovora.

15. Iz podataka u spisu proizlazi kako je tužitelj tvrdio da su predmetna vozila u vlasništvu tužitelja, da je nakon otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem stečajni upravitelj pozvao dotadašnjeg zastupnika po zakonu tužitelja, gospodina M. B. da vrati vozila tužitelju, što je isti odbio i predložio je da mu tužitelj ispostavi račun za predmetna vozila.

16. Tužitelj je ispostavio račun u studenom 2016., ali ne na ime M. B., već na ime tuženika. Tužitelj u žalbi, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, ističe kako je tuženik nakon zaprimanja predmetnih računa dopisom od 27. siječnja 2017. pozvao tužitelja da preuzme vozila uz naznaku gdje se ista nalaze jer ih nema namjeru kupiti.

17. Pravilno je zaključio prvostupanjski sud da računi nisu dokaz o sklapanju ugovora i ugovorenoj cijeni, jer se radi o jednostranim ispravama tužitelja, koja bi u konkretnom slučaju, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, mogle predstavljali ponude tuženiku za sklapanje ugovora o kupoprodaji vozila za cijenu iskazanu u računima. Budući da tužitelj tijekom postupka i u žalbi navodi kako je tuženik, nakon zaprimanja računa, pozvao tužitelja da preuzme vozila jer ih ne želi otkupiti, proizlazi kao logičan zaključak da tuženik nije prihvatio ponudu tužitelja, a što upućuje na to da je pravilno zaključio prvostupanjski sud da ugovor o kupoprodaji između tužitelja i tuženika nije sklopljen (čl. 352. ZOO-a).

18. Prema tome, na pravilno utvrđene činjenice, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 376. ZOO-a) i odbio je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu kupoprodajne cijene za predmetna vozila.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost te odluke.

20. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu, jer ne postoje razlozi zbog kojih se pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Zagreb, 24. svibnja 2022.

Sudac

Ružica Omazić, v.r.