REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 458/2018-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. D., iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica V. Ć., odvjetnica u S., protiv tuženika M. B., iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik G. V., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2669/2017 od 14. prosinca 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-460/14 od 29. kolovoza 2017., u sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 2669/2017 od 14. prosinca 2017. odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

Dopuna revizije tuženika od 6. listopada 2021. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Splitu presudom poslovni broj Pi-460/14 od 29. kolovoza 2017. pod točkom 1. izreke naložio je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 276.196,83 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki 1. izreke, a pod točkom 2. izreke naložio je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 98.322,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 29. kolovoza 2017. do isplate.

2. Županijski sud u Splitu presudom poslovni broj: Gž-2669/2017 od 14. prosinca 2017. odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu odnosno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu ili samo drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom ili prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je neosnovana, dok je dopuna revizije nedopuštena.

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje opisno ukazuje revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

8. Neosnovano revident opisno tvrdi da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a. Prihvaćanjem ocjene dokaza koju je izveo prvostupanjski sud, drugostupanjski sud nije počinio navedenu relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na rezultatima cjelokupnog postupka.

9. Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 276.196,83 kuna s pripadajućim zateznim kamatama s osnova naknade za korištenje suvlasničkog dijela predmetne nekretnine tužitelja od strane tuženika.

10. Pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da su tužitelj i njegovi prednici suvlasnici 6/20 dijela stana ili 23,30 m2, a tuženik je suvlasnik 10/20 dijela (tj. ½ dijela),

- da je prednica tuženika D. Ž. nasljednica stana u ½ dijela iza smrti supruga J. Ž., a drugu polovicu naslijedili su njegova braća i sestre,

- da je otac tužitelja otkupio pojedine suvlasničke dijelove stana i to ukupno 6/20 dijela stana,

- da je tuženik izvršio zamjenu stana s D. Ž. te je tada bio upoznat s činjenicom da je u zamjenu dobio ½ stana,

- da tuženik koristi cijeli stan za stanovanje bez naknade.

11. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 219. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/911, 111/93,3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) u vezi s čl. 210. ZOO/91 te čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO/05) u vezi s čl. 1120. ZOO/95 jer se tuženik koristio suvlasničkim dijelom tužitelja bez naknade pa mora platiti naknadu u visini najamnine koju bi inače platio za takvo korištenje prema tržišnim cijenama najamnine za stan iste ili slične površine u istom ili sličnom dijelu grada sukladno suvlasničkom dijelu tužitelja.

12. Iako je revident u reviziji naveo da reviziju podnosi i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, u reviziji nije sukladno odredbi čl. 386. ZPP-a naveo u čemu bi se ta pogrešna primjena materijalnog prava sastojala i koja je odredba materijalnog prava pogrešno primijenjena već se revizija iscrpljuje u osporavanju utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Stoga sud ovakve revizijske navode u skladu s čl. 386. u vezi s čl. 392.a st. 1. ZPP-a nije mogao uzeti u obzir.

14. U dijelu revizijskih navoda kojima revident osporava utvrđeno činjenično stanje te se upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja u dijelu koji se odnosi na utvrđenje da je tužitelj stekao 6/20 suvlasničkog dijela stana, da je prednica tuženika postala vlasnica stana u cijelosti te o identitetu tuženika, valja reći da to prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno jer reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tuženika nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.

15. Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

16. Prema odredbi čl. 91.a st. 1. ZPP stranka može podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik, a prema stavku 2. istog članka iznimno stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položeni pravosudni ispit, odnosno za nju reviziju može podnijeti kao opunomoćenik osoba koja ju je prema odredbama ovoga ili kojega drugoga zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu iako nije odvjetnik – ako ima položen pravosudni ispit.

17. Stavkom 3. članka 91.a ZPP propisano je da su stranka, odnosno njezin opunomoćenik iz stavka 2. tog članka, dužni uz reviziju priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, ako takva potvrda u izvorniku ili preslici već prije nije podnesena sudu u istom postupku.

18. U ovom predmetu dopunu revizije je podnio tuženik koji je po zanimanju vozač (poleđina lista 29 spisa) i koji nije uz reviziju podnio izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, a takva potvrda nije niti u izvorniku niti u preslici već prije podnesena sudu u istom postupku, pa revizija koju je izjavio tuženik nije dopuštena.

19. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 91.a ZPP dopunu revizije tuženika odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 24. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.