Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: 10 Pn-9/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici po sutkinji toga suda Mirjani Jelavić, kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice Ines Hečimović, u pravnoj stvari tužitelja Zavod (Oib: …) iz Z., putem P. s. u V., V., zastupanog po punomoćniku I. K., dipl. pravniku, protiv tuženika A. O. d.d. (Oib: …) iz Z., zastupanog po odvjetnicima OD G. & p. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, nakon zaključenja glavne javne rasprave 3. svibnja 2022., temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a 24. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku A. O. d.d. (Oib: …) iz Z., da tužitelju Zavodu (Oib: …) iz Z., na ime naknade štete za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. rujna 2019. isplati iznos od 21.321,27 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 27. siječnja 2020. kao dana podnošenja tužbe do isplate, sve ovo u roku od 15 dana na račun Državnog proračuna broj: (IBAN) HR1210010051863000160, model 26, poziv na broj: 5908-19-19-05092546458.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 19. prosinca 2005. dogodila prometna nezgoda u mjestu B u kojoj je poginuo osiguranik tužitelja I. M. kao suvozač u osobnom automobilu "Nova Dacia", reg. oznaka PU osiguranom kod tuženika temeljem police osiguranja broj …, da je zbog smrti svog osiguranika tužitelj udovici pok. I. M., N. M. rješenjem broj od 29. ožujka 2007. priznao pravo na obiteljsku mirovinu s početkom isplate od 19. prosinca 2005., da je temeljem odštetnog zahtjeva od 22. studenog 2011 tuženik izvršio uplatu iznosa od 18.332,72 kuna na ime naknade štete za razdoblje do 30. rujna 2011., a temeljem odštetnog zahtjeva od 17. siječnja 2014. iznos od 6.607,83 kuna za razdoblje od 1. listopada 2011. do 31. kolovoza 2013., da je za razdoblje od 1. rujna 2013. do 30. travnja 2015. utužen iznos od 10.892,20 kuna, da je o tom zahtjevu pravomoćno presuđeno odlukom T. s. u B. broj P- / koja je potvrđena presudom V. t. s. R. H. broj Pž- / , dok je za iznos od 12.234,93 kuna za razdoblje od 1. svibnja 2015. do 31. prosinca 2016. pravomoćno odlučeno presudom V. t. s. R. H. broj Pž- / , da je isplaćivanjem daljnje obiteljske mirovine N. M. tužitelju u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 30. rujna 2019. nastala šteta u iznosu od 30.458,97 kuna, da tužitelj navedeni iznos umanjuje za 30 % koliko iznosi doprinos osiguranika tužitelja nastanku štete temeljem utvrđenja O. s. u V. u presudi broj P- / od 2. studenog 2007. koja je potvrđena presudom Ž. s. u V. broj Gž- / od 4. prosinca 2008. pa tužitelj u ovom predmetu uslijed navedenog umanjenja potražuje iznos od 21.321,27 kuna te predlaže da sud primjenom odredbi čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu, navodi da su od 1. siječnja 2006. u primjeni odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji u čl. 27. st. 1. propisuje kako sud društva za osiguranje obvezna zavodima koji obavljaju poslove…mirovinskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih zakonom, u st. 2. da se stvarnom štetom smatraju… razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno čl. njene obitelji te u st. 3. da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Zavoda koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, da bi u konkretnom slučaju stoga bilo potrebno utvrditi kolika bi bila visina mirovine osiguranika tužitelja da je isti umirovljen zbog povrede na radu, osporava pravilnost obračuna obiteljske mirovine u utuženom razdoblju, protivi se primjeni odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) na odnos između stranaka u ovom postupku, navodi i da tužitelj nije dokazao da je uopće i kada izvršio plaćanje mirovinskih primanja, slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Rješenjem Ž. s. u V., S. s. u K.broj Gž- / - od 4. veljače 2022. ukinuta je ovosudna presuda broj Pn- / - od 24. ožujka 2021. i predmet je vraćen na ponovno suđenje s napomenom prvostupanjskom sudu da utvrdi je li vozilo kojim je upravljao M. B. u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika te je li pok. I. M., osiguranik tužitelja, doprinio nastanku štetnog događaja.

4. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u Zapisnik o očevidu od 19. prosinca 2005. broj Kir-4/05-1 (list 4-6), rješenje Zavoda, P. s. u B. od 29. ožujka 2007. (list 7-9), sudsku praksu (list 10-21), potvrda Zavoda o isplaćenoj mirovini od 1. siječnja 2017. do 30. rujna 2019. (list 22), Zahtjev za naknadu štete (list 23), odgovor na zahtjev (list 25), presuda O. s. u V. broj P- / - od 2. studenog 2007. (list 41-48), presuda Ž. s. u V. broj Gž- / - od 4. prosinca 2008. godine (list 49-55), sudsku praksu (list 71-89, 93-95). pročitano je rješenje Ž. s. u V., SS u K. broj Gž- / - od 4. veljače 2022. (stranice 178-182), a izvršen je uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Uvidom u presliku Zapisnika o očevidu broj Kir-4/05-1 od 19. prosinca 2005. (listovi 4-6) utvrđeno je da se toga dana u B., u ulici N. B. ispred kbr. 3 dogodila prometna nezgoda na način da se osobni automobil marke "Nova Dacia", reg. oznaka PU, podbio pod neregistrirani traktor s prikolicom koji se kretao ispred njega, a do naleta osobnog automobila na traktor došlo je u trenutku dok je traktor s prikolicom bio u potpunosti na lijevoj strani kolnika te neposredno prije potpunog skretanja traktora na betonski kolni ulaz poduzeća "J.".

6. Utvrđeno je i da su vozač automobila "Nova Dacia" M. B. i suvozač u automobilu I. M. smrtno stradali u navedenom štetnom događaju.

7. Uvidom u rješenje tužitelja Klasa: UP-I-140/03/06-01/OB: 05092546458, Urbroj: 341-02-05/3-06-19752 od 29. ožujka 2007. (listovi 7-9) utvrđeno je da je supruzi umrlog osiguranika tužitelja I. M. priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 19. prosinca 2005. u svoti od 222,65 kuna mjesečno, da joj je istim rješenjem umjesto ove mirovine određena najniža mirovina u svoti od 689,73 kuna mjesečno, koja je od 1. siječnja 2006. iznosila 700,70 kuna mjesečno, od 1. srpnja 2006 .- 723,51 kuna mjesečno, a od 1. siječnja 2007. - 732,91 kuna mjesečno.

8. Tuženik u ovom predmetu osporava pasivnu legitimaciju navodeći kako iz Zapisnika o očevidu na koji se tužitelj poziva nije razvidno kod koje osiguravajuće kuće je u trenutku predmetnog štetnog bilo osigurano vozilo "Nova Dacia" reg. oznake PU, kao i to da okolnosti dinamike prometne nezgode i odgovornosti za istu uopće nisu utvrdive, da tužitelj nije sudionik navedene prometne nezgode niti je bio u bilo kakvom ugovornom odnosu s tuženikom temeljem kojeg bi tuženik prema njemu imao bilo kakvu obvezu.

9. Tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan u cijelosti.

10. Naime, tužitelj je uz tužbu priložio presudu T. s. u B. broj P- / - od 31. ožujka 2016., potvrđenu presudom V. t. s. R. H. broj Pž- / - od 31. siječnja 2018. (listovi 10-18) iz kojih proizlazi da je osnovan tužbeni zahtjev Zavoda kojim je od J. o. d.d. (Oib: …), sadašnjeg A. o. d.d. iz Z., potraživao iznos od 10.892,20 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 18. rujna 2015., a povodom istog štetnog događaja koji je predmet i ovog parničnog postupka, s tim što je tužbeni zahtjev T. s. u B. podnesen za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. travnja 2015., a tužitelj ga u ovom postupku i pred ovim sudom podnosi za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. rujna 2019.

10. O. s. u V. je tužitelj dostavio i presliku presude V. t. s. R. H. broj Pž- / - od 16. rujna 2019. kojom je preinačena presuda T. s. u B. broj P- / - od 16. ožujka 2018. te naloženo tuženiku J. o. d.d. (Oib: …), sadašnjem A. o. d.d. iz Z., da Zavodu isplati iznos od 12.234,93 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. prosinca 2017. do isplate, također vezano za predmetni štetni događaj, ali za utuženo razdoblje od 1. svibnja 2015. do 31. prosinca 2016.

11. Uvidom u naznačene presude ovaj prvostupanjski sud je utvrdio da niti u jednom od navedenih postupaka među strankama nije bio sporan nastanak štetnog događaja, kao niti odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj temeljem police broj … za vozilo "Nova Dacia", reg. oznake PU.

12. Točno je da je parnični sud vezan samo pravomoćnom presudom kaznenog suda o postojanju kaznenog djela i kaznene odgovornosti (čl. 12. st. 3. ZPP-a), no to ne znači da sud u parničnom postupku ne može koristiti rezultate dokazivanja iz drugih parničnih predmeta, poglavito ako je riječ o istoj osnovi tražbine, istim strankama (čak i istim punomoćnicima), a radi se o pravomoćno okončanim postupcima, s tim da se razlikuje samo utuženo razdoblje na koje se odnosi tužiteljeva tražbina.

13. Stoga sud nalazi da je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije paušalne naravi i neosnovan, posebice imajući u vidu odredbu čl. 164. st. 1. ZOMO prema kojoj Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ZOMO i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.

14. U ovom postupku među strankama je sporno primjenjuju li se na odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, kako to tužitelj obrazlaže u tužbi i tijekom postupka ili odredba čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kako to tvrdi tuženik, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

15. Prema prihvaćenoj sudskoj praksi, za odluku u sporu koji pokreće Zavod protiv osiguravatelja štetnika radi povrata mirovine relevantan je zakon koji je vrijedio u trenutku nastanka štete Zavodu, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate.

16. Tužitelj u ovom predmetu potražuje naknadu štete koja mu je nastala isplatama iz mirovinskog osiguranja u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 30. rujna 2019., što znači da je za odluku o tužbenom zahtjevu potrebno razmotriti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 115/18; dalje u tekstu ZOMO) i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 76/13; dalje u tekstu ZOOP)

17. Temeljem čl. 161. st. 1. ZOMO zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

18. Sukladno čl. 161. st. 2. ZOMO naknada stvarne štete koju zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, 4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

19. Zahtjevom za naknadu štete može se obuhvatiti ukupna svota štete (kapitalizirana šteta) ili svota stvarne štete prema isplatama (pojedino davanje) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina) – čl. 161. st. 3. ZOMO.

20. Kada se šteta sastoji u obvezi Zavoda na trajna novčana davanja, Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete i u ukupnom iznosu (kapitalizirana šteta), a izračunava se prema visini priznate mirovine i tablicama aktuarske matematike koje donosi Zavod po prethodno pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za financije. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje (čl. 161. st. 4. ZOMO).

21. Nadalje, temeljem čl. 164. st. 1. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.

22. S druge strane, odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je kako je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

23. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (čl. 27. st. 2. ZOOP)

24. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Zavoda koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (čl. 27. st. 3. ZOOP).

25. Prema shvaćanju ovog suda, ZOMO je lex specialis u odnosu na ZOOP jer je ZOMO zakon temeljem kojeg tužitelj obračunava i isplaćuje mirovine te odlučuje o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja, a predmet spora jest šteta koja je tužitelju nastala isplatama iz mirovinskog osiguranja.

26. Stoga ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju.

27. S obzirom da tuženik osporava pravilnost obračuna obiteljske mirovine isplaćene N. M. temeljem rješenja tužitelja od 29. ožujka 2007. u utuženom periodu, sud ukazuje na odredbu čl. 230. st. 1. ZPP-a prema kojoj isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisima utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onog što se u njoj potvrđuje ili određuje.

28. Nadalje, V. s. R. H. je u rješenju broj Rev-x / - od 23. rujna 2014. zauzeo pravno shvaćanje da ovjerena dokumentacija tužitelja koji kao javna ustanova prema odredbi čl. 127. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ima javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja, o isplatama mirovine svojem osiguraniku predstavlja javnu ispravu koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje.

29. Slijedom navedenog, sud smatra da je tužitelj Izlistom isplaćenih mirovina (stranica 22) dokazao visinu svoje tražbine prema tuženiku te činjenicu da je isplata izvršena N. M. kao primateljici obiteljske mirovine.

30. U odnosu na sporno pitanje je li osiguranik tužitelja dao doprinos nastanku štete te je li taj doprinos iznosio 30%, ovaj sud nalazi kako ta okolnost nije bila sporna između stranaka u parničnim postupcima pred T. s. u B. koji su prethodili ovom postupku, a odnosili su se na ranija razdoblja isplate obiteljske mirovine N. M. te da je presudama O. s. u V. broj P- / - od 2. studenog 2007. i Ž. s. u V. broj Gž- / - od 4. prosinca 2008. (stranice 41-56), kojom je preinačena navedena prvostupanjska presuda, utvrđen doprinos pok. osiguranika tužitelja – I. M. nastanku štete od 30%.

31. Budući je uvidom u navedene presude utvrđeno da je J. o. d.d., prednik ovopredmetnog tuženika A. o. d.d., sudjelovalo u postupku broj P- / u svojstvu tuženika, sud smatra kako tuženik sada neosnovano osporava činjenična utvrđenja iz naznačene presude o doprinosu osiguranika tužitelja štetnom događaju koji predstavlja ishodište spora u ovoj pravnoj stvari.

32. Neovisno o navedenom, tužitelj je tužbeni zahtjev postavio na način da je svoju tražbinu za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. rujna 2019. u iznosu od 30.458,97 kuna (ukupan iznos obiteljske mirovine isplaćen N. M. u tom razdoblju) umanjio za navedenih 30 % doprinosa svog osiguranika I. M. nastanku štete (dobivši tako utuženih 21.321,27 kuna), što je dispozicija na koju je tužitelj ovlašten.

33. Slijedom iznesenog, sud nalazi kako na tu okolnost nije potrebno izvoditi daljnje dokaze.

34. Na temelju savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno (čl. 8. ZPP-a) te rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da je tužitelj visinu štete dokazao Izlistom isplaćenih mirovina (stranica 22), dok osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz odredbi čl. 161. i čl. 164. ZOMO.

35. O troškovima postupka sud nije odlučivao sukladno odredbama čl. 164. st. 1. – 3. ZPP-a jer tužitelj koji je u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom nije do završetka raspravljanja podnio određen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

36. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

U Virovitici 24. svibnja 2022.

Sutkinja:

Mirjana Jelavić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužitelj – Zavod, PS u Varaždinu, V.

2. Punomoćnici tuženika – OD G. & p. d.o.o., V.

Nacrt odluke izradila:

Viša sudska savjetnica:

Ines Hečimović