1

Poslovni broj: 10 Gž Ovr-464/2023-2

 

 

 

Poslovni broj: 10 Gž Ovr-464/2023-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E 

 

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. K. d.o.o. (OIB:...) iz Z., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva B. & P. d.o.o. iz Z., protiv ovršenika D. R. (OIB:...) iz R., zastupanog po punomoćniku D. Ž., odvjetniku iz R., radi ovrhe na nekretnini, povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama broj Ovr-305/2022-4 od 19. prosinca 2022., dana 13. ožujka 2024.,

 

r i j e š i o    j e

 

Usvaja se žalba ovršenika, ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama broj Ovr-305/2022-4 od 19. prosinca 2022. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi donesenim bez obrazloženja u skladu sa odredbom  čl.41.stav.4. Ovršnog zakona određena je ovrha na nekretnini ovršenika pobliže opisanoj u ovršnom zahtjevu, na temelju ovršne isprave – ovjerene preslike Izjave o suglasnosti zapljene od 7.travnja 2008. na kojoj je potpis ovršenika ovjeren po javnom bilježniku K. K. iz O. istog dana pod brojem OV-2999/08, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 6.792,61 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 29.studenog 2021. do isplate i dospjele redovne kamate u iznosu od 2.492,96 Eur, sve proizašlo iz Ugovora o kreditu broj 15508/08 sklopljenog između ovrhovoditeljevog prednika (S. g. – S. b. d.d. S. kao kreditora) i ovršenika kao korisnika kredita dana 3. travnja 2008. a koja je tražbina ustupljena ovrhovoditelju Ugovorom o cesiji broj S048/2015 na kojemu su potpisi ugovornih stranaka ovjereni kod javnog bilježnika M. D. iz Z. dana 7. rujna 2015. pod brojem OV-7671/2015 i Dodatka I tom Ugovoru od 20.lipnja 2016. ovjerenog u potpisima kod istog javnog bilježnika dana 1. srpnja 2016. pod brojem OV-6721/2016. (sve toč. I izreke). Toč. II izreke ovrhovoditelju je odmjeren trošak u iznosu od 223,90 Eur.

 

2. Navedeno rješenje o ovrsi, pravovremenom žalbom pobija ovršenik zbog "povreda ovršnog materijalnog i formalnog prava“ te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, s prijedlogom ovom sudu da pobijano rješenje o ovrsi ukine i odbije prijedlog za ovrhu, podredno da prijedlog odbaci i odredi brisanje zabilježbe ovrhe uz naknadu ovršeniku troškova žalbenog postupka.

 

3. Pobijajući rješenje o ovrsi, ovršenik se poziva na žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. stav. 1. toč. 6. Ovršnog zakona (dalje: OZ – „Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) ističući da je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena. No pri tom uopće ne navodi iz kojeg bi razloga ovrha ne predmetnoj nekretnini bila ograničena ili bi nekretnina bila izuzeta od ovrhe.

 

3.1. Razumijevanja radi valja stoga navesti da su prema odredbi čl.135. OZ-a od ovrhe izuzete tamo taksativno nabrojene pokretnine i gotov novac, dok odredba čl.172. OZ-a propisuje izuzimanje od ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika tamo taksativno navedena novčana primanja. Odredbe čl. 4. stav. 4., 5. i 6. OZ-a propisuju da predmet ovrhe ne mogu biti stvari izvan prometa, kao ni druge stvari za koje je to posebnim zakonom određeno, tražbine po osnovi poreza i drugih pristojbi niti objekti, oružje i oprema namijenjeni obrani te oprema i objekti namijenjeni radu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravosudnih tijela.

 

4. Nastavno žalba ističe da je vrijednost tražbine ovrhovoditelja znatno manja od vrijednosti same nekretnine zbog čega bi provedbom ovrhe bila narušena pravična ravnoteža propisana odredbom čl. 80.b stav. 2. OZ-a prema kojoj u slučaju kada glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5300,00 Eur, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, a u kojem slučaju je postupanje suda propisano nastavnim stav.3. citirane odredbe. Ovršenik ističe da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir da je vrijednost tražbine koja se namiruje nesrazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu, zatim da li je ovrhovoditelj činio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri, služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji, ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja važnih razloga te je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine. Naglasio je i da se radi namirenja istovjetne tražbine putem Financijske agencije provodi ovrha na stalnim primanjima ovršenika na osnovu iste ovršne isprave (zadužnice OV-2999/08) te da se mjesečno zapljenjuje cca. 190,00 Eur te je ukupno naplaćeno 2.272,89 Eur a što ukazuje da se ovrha uspješno provodi na drugim predmetima ovrhe zbog čega da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu i na nekretnini ovršenika.

 

4.1. U propustu prvostupanjskog suda da provede test razmjernosti iz citirane odredbe čl.80.b. stav.3. OZ-a ovršenik nalazi ostvarenim žalbeni razlog iz odredbe čl.354.stav.2.toč.11. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.107. stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a - dalje: ZID ZPP 80/22 uz izuzetke propisane odredbama čl.107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/22) a koji svoju primjenu u postupcima ovrhe nalazi osnovom odredbe čl.21. stav.1. OZ-a.

 

4.2. Konačno, pozivajući se na odredbu čl.75. stav.1. OZ-a koja propisuje da se ovrha radi ostvarenja novčane tražbine ne može provesti na stvarima i pravima fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost, a koja su nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, ovršenik smatra da je ovrhovoditelj bio u obvezi uz prijedlog za ovrhu na predmetnoj nekretnini podnijeti izričitu suglasnost ovršenika da se predmetna ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini ili ispravu kojom dokazuje da ovršenik ima drugu nekretninu za stanovanje, što je isti propustio učiniti. Naime, to stoga što predmetna nekretnina predstavlja njegovu jedinu nekretninu u kojoj stanuje i da ista služi za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika i njegove obitelji  što potvrđuje činjenica da je upravo na toj adresi prijavljena i adresa njegovog prebivališta.

 

5. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj naglašava da predmetna tražbina proizlazi iz Ugovora o kreditu broj 15508/08, sklopljenog 7. travnja 2008., dok je institut tzv. jedine nekretnine iz odredbe čl.75. stav.5. OZ uveden tek Novelom OZ-a iz 2017. (Zakon o izmjenama i dopunama OZ - "Narodne novine broj 73/17 koja je stupio na snagu 22.7.2017.) koja se međutim sukladno nastavnoj odredbi čl.44.stav.3. ZID OZ/17 primjenjuje samo na pravne poslove nastale nakon stupanja na snagu ZID OZ/17, zbog čega citirana odredba u konkretnom slučaju ne nalazi svoju primjenu, a što da proizlazi i iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/2223/2019 od 28.5.2020.

 

5.1. Pored toga, a imajući u vidu da je predmetna ovrha predložena na temelju ovršne isprave – Izjave o suglasnosti zapljene (zadužnice) broj OV-2999/08 koja predstavlja dobrovoljnu raspoložbu ovršenika – pa i predmetnom nekretninom, to da se isti ne može pozivati na zaštitu proklamiranu odredbom čl. 75.stav.1. OZ-a, a ukoliko bi navedena zaštita našla svoju primjenu to da je teret dokaza da je nekretnina koja je predmet ovrhe ujedno i jedina nekretnina u ovršenikovom vlasništvu upravo na ovršeniku a što da proizlazi iz Zaključka broj Su-IV-246/2015 od 17.9.2015. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova.

 

5.2. Nadalje, ističe kako pokretanje ovrhe na nekretninama ovršenika u ovom slučaju predstavlja posljednji stadij u naplati dospjele tražbine vjerovnika koji je posljedica  bezuspješnih pokušaja namirenja unazad devet godina, dok je dinamika naplate na koju ukazuje ovršenik u žalbi, a koja se provodi u postupku izvansudske ovrhe po istoj ovršnoj ispravi kod FINE takva da iziskuje narednih 8 godina kako bi tražbina ovrhovoditelja bila u potpunosti namirena, a što je nerazmjerno dug period za ovrhovoditelja kao pravne osobe čiji je predmet poslovanja, između ostalog, otkup i naplata dospjelih tražbina čije pozitivno poslovanje u velikoj mjeri ovisi o mogućnosti naplate takvih tražbina.

 

5.3. U odnosu na ovršenikov prigovor povrede prava na dom ovrhovoditelj smatra da su upravo zbog činjenice što ovrhovoditelj nije uspio namiriti svoju tražbinu provedbom ovrhe na drugim dopuštenim sredstvima ovrhe, prodaja ovršenikove nekretnine u predmetnom postupku, a posljedično i mjera iseljenja nužne kako bi ovrhovoditelj namirio svoju tražbinu, to više što se ovršenik obvezao cjelokupnom svojom imovinom da će vratiti primljeni redit, a što je mogao podizanjem (novog) kredita i učiniti, slijedom čega da prodaja predmetne nekretnine u ovršnom postupku ne predstavlja zadiranje u pravo ovršenika na poštivanje njegovog doma, već legitimni cilja zaštite privatnog interesa ovrhovoditelja da mu njegova tražbina bude namirena, pa smatra da postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenog sredstva i cilja koji se nastoji postići.

 

6. Žalba ovršenika je osnovana.

 

7. Ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u okviru žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 50. stav. 5. OZ-a, ovaj sud utvrđuje da nije ostvaren niti jedan od razloga na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti iz stav. 1. toč. 1., 3. i 5. citirane odredbe, te da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba ovršnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. stav. 2. ZPP-a, u vezi čl. 21. stav. 1. OZ-a, kao i da je ovrha određena temeljem mjerodavnih odredaba OZ-a koje propisuju ovrhu na nekretninama.

 

8. Nadalje valja navesti da je točno da odredba čl.75.stav.5.OZ-a u predmetnom postupku ne nalazi svoju primjenu obzirom da je ovršna isprava temeljem koje se provodi predmetna ovrha izdana 7. travnja 2008., dakle prije stupanja na snagu ZID OZ/17 kojom je citirana odredba uvedena. No pri tom pozivanje ovršenika na stav.1. citirane odredbe koja propisuje da se ovrha radi ostvarenja novčane tražbine ne može provesti na stvarima (...) fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost koja su nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati i prigovor da je u konkretnom slučaju narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja (propisan odredbom čl.80.b.OZ) iziskuje zajedničko razmatranje obzirom ovršenik sadržajno upućuje na povredu njegovog prava na poštivanje doma a koje mu je pravo zajamčeno čl. 8. stav.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) i čl. 34. stav. 1. Ustava Republike Hrvatske.

 

8.1. Naime, obzirom da je pobijanim prvostupanjskim rješenjem određena ovrha na   nekretnini ovršenika to je očigledno da navedeno predstavlja miješanje u njegovo pravo na poštivanje doma pa je u tom smislu obveza suda ispitati razmjernost i nužnost takve ovrhe i ocijeniti može li se to miješanje u ovršenikovo pravo na dom opravdati, odnosno postoji li za njega prijeka društvena potreba.

 

9. Obzirom na prednje navedeno, valjalo je usvajanjem žalbe ovršenika ukinuti pobijano rješenje o ovrsi u smislu odredbe čl.380.toč.3. ZPP-a u vezi sa čl.21.stav.1. Oz-a i predmet vratiti istom prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

9.1. Imajući u vidu da su u predmetnom postupku suprotstavljena dva pojedinačna prava – pravo na zaštitu imovinskih prava vjerovnika (ovrhovoditelja) i pravo na dom ovršenika i da ovršenik u izjavljenoj žalbi ističe prigovor da je u konkretnom slučaju narušena pravična ravnoteža između ta dva interesa, to će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku provesti test razmjernosti koji uključuje odgovor na pitanja – da li je vrijednost tražbine koja se namiruje nesrazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu, da li je ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri, da li nekretnina služi za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika, da li ovršenik ima drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji, da li ovrhovoditelj ima osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga te da li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.

 

9.2. U nastavnoj odluci o ovrhovoditeljevom prijedlogu za ovrhu, prvostupanjski sud će odlučiti i o troškovima postupka.

 

U Varaždinu 13. ožujka 2024.

 

                                                                                                  Sutkinja

Dijana Hofer v.r.