Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 80 Gž-2075/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gabriele Topić Kordej i Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur, kao članova vijeća, u parničnom postupku tužiteljice I. P. iz P. K., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. E., odvjetnica u M. L., protiv tuženice M. K. pok. D., P. K., nepoznatog boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku A. A., odvjetnici u M. L., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj P-2035/18-18 od 17. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 24. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj P-2035/18-18 od 17. ožujka 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je vlasnik cijele nekretnine pobliže opisane u izreci te da se briše pravo vlasništva tuženice i nekretnina upiše kao vlasništvo tužiteljice.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužiteljica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud sukladno čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

5. Predmet spora je zahtjev utvrđenje prava vlasništva dosjelošću te promjena upisa u zemljišnoj knjizi, utemeljen na tvrdnjama da je tužiteljica sama i putem svojih prednika i to djeda M. M. i oca C. M. stekla vlasništvo nekretnine temeljem odredbe čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV).

6. Tijekom postupka je u bitnome utvrđeno:

- da je tuženica upisana kao vlasnica nekretnine za cijelo, a da se u naravi radi o šumi crnike i nekoliko stabala masline

- da je u katastru (izvod od 13. travnja 1990.) kao posjednik upisan Marušić Mario, djed tužiteljice

- da je tužiteljica pokrenula upravni postupak radi brisanja društvenog vlasništva povodom čega je doneseno rješenje Ureda za imovinskopravne poslove Ispostava M. L. Klasa: UP/I-943-01/94-01/12 Ur. broj: 2170-08/5-94-2 od 18. svibnja 1994. kojim je utvrđeno da je dana 22. prosinca 1990. sukladno odredbi čl. 4.a st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 53/90), danom stupanja na snagu tog zakona prestalo Društveno vlasništvo na zemljištu između ostalog i na zemljišnim česticama koje su predmet ovog spora, zemljišnoknjižnog korisnika K. M. pok. D., u cjelini temeljem kojeg rješenja je izvršen upis prava vlasništva tužene zk. predmetu Z-442/94.

7. Zaključak je prvostupanjskog suda da nisu ispunjene pretpostavke za dosjelost iz čl. 159. st. 3. ZV jer tužiteljici nedostaje pretpostavka poštenja u posjedovanju obzirom iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tužiteljica znala i morala znati da stvar koju posjeduje nije njezina. Navedeno iz razloga jer da je tužiteljica iniciranjem i sudjelovanjem u upravnom postupku najkasnije 1994. saznala da sporna nekretnina koju posjeduje nije u zemljišnim knjigama upisana kao njezino vlasništvo već da je vlasništvo tužene, pa je, ukoliko je ranije i bio, pošten posjed tužiteljice time prekinut jer se ne može smatrati da od tog trenutka i dalje nije znala ili mogla znati da joj ne pripada pravo na posjed, koji stav je u skladu sa sudskom praksom (VSRH, Rev- 1030/14 od 15. svibnja 2018.). Uz navedeno, dalje se ističe kako je tužiteljica neistinito u tužbi koju je podnijela 22. kolovoza 2018., nakon 24 godine od pokretanja upravnog postupka i saznanja za upis tužene, navela da nikada nije čula da bi tužena živjela u P. K. odnosno da bi bila vlasnica spornih nekretnina, pa stoga na strani tužiteljice nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću s obzirom na prekid eventualnog poštenog posjeda, saznanja za vlasništvo tužene 1994., a tužiteljica do zaključenja glavne rasprave nije dokazala niti u tom smjeru predložila provođenje dokaza (do zaključenja glavne rasprave predložila je i proveden je dokaz isključivo jednog svjedoka, rođaka tužiteljice) da bi na strani njezinih prednika bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prije 1994. i da bi tužiteljica bila njihov pravnik slijednik.

8. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka, niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

9. S obzirom da u pobijanoj presudi nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer ne proturječi sama sebi i razlozima presude, te kako presuda sadrži jasne razloge, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, to suprotno navodima tužitelja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

10. Žalbeni navodi tužiteljice svode se, u bitnome, na osporavanje zaključka prvostupanjskog suda, međutim, suprotno žalbenim navodima, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Tužiteljica u žalbi u bitnome tvrdi da je nekretnina u neprekinutom posjedu od 1950-godine (djed tužiteljice), te da je već i njen prednik stekao pravo vlasništva dosjelošću jer je na njegovoj strani bila ispunjena pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću budući je bio u posjedu nekretnine preko 20 godina.

12. Prema odredbi čl. 159. st. 3. ZV samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe ju dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

13. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (1/19) od 14. veljače 2019. pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u trenutku podnošenja tužbe.

14. Nadalje, odredba čl. 18. st. 3. ZV propisuje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da činjenicom saznanja tužiteljice da je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica druga osoba prestalo poštenje.

15. Kako dakle, u vrijeme podnošenja tužbe 22. kolovoza 2018. nije bila ispunjena pretpostavka poštenja na strani tužiteljice za stjecanje prava vlasništva dosjelošću temeljem odredbe čl. 159. st. 3. ZV to je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku kada je tužbeni zahtjev odbio.

16. Slijedom navedenog se ne mogu prihvatiti kao odlučne tvrdnje žalbene tvrdnje tužiteljice da je već njen djed stekao pravo vlasništva dosjelošću protekom 20 godina od 1950. te da je već slijedom te činjenice trebalo prihvatiti njen tužbeni zahtjev.

17. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku odluku osnovom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 24. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Vesna Skerlev, v.r.